Nikola Tomašić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)

2021-12-01T22:33:18Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 1. prosinac 2021. u 22:33
Redak 72:		Redak 72:
	==Mladost i obrazovanje==		==Mladost i obrazovanje==
	[[Datoteka:Mladi Nikola Tomašić.jpg\|150px\|minijatura\|lijevo\|Mladi Nikola Tomašić]]		[[Datoteka:Mladi Nikola Tomašić.jpg\|150px\|minijatura\|lijevo\|Mladi Nikola Tomašić]]
	Potječe iz plemićke obitelji [[Tomašići\|Tomašića]]. Od sedmero braće i sestara, djetinjstvo je preživjela tek sestra Ema, dok je brat Bela umro u 17. godini. Otac [[Josip Tomašić]], odvjetnik i septemvir (sudac [[Stol sedmorice\|Stola sedmorice]]), i majka Emilija Šufflay umrli su rano (1876.) te je mladog Nikolu odgajao djed po majci, Aleksandar Šufflay Filipini. Poslao ga je u [[Klasična gimnazija u Zagrebu\|Klasičnu gimnaziju]] u plemićki konvikt u Zagrebu koji je završio 1881. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 917., {{ISBN\|978-953-95772-0-7}}</ref> Kao dijete pokazao je osobiti talent za jezike te je čitao grčke i rimske klasike u izvorniku, a profesore je iznenadio ranim poznavanjem [[Homer]]a. Gimnaziju je završio s odličnim na ispitu zrelosti [[1881.]] te je upisao, po djedovoj želji, [[Pravni fakultet u Zagrebu\|studij prava]], premda se želio posvetiti [[Slavistika\|slavistici]]. Usporedno s pravom slušao je i predavanja iz slavistike. Studij je završio [[1886.]] s odličnim uspjehom te se zaposlio kao mladi perovođa u odvjetničkom uredu dr. Krestića u Zagrebu. Doktorirao je 24. lipnja [[1887.]] temom "''Počela pogodbe i Pacta in favorem tertii''". 1888. dobiva stipendiju od [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije\|hrvatske vlade]] kako bi se pripremio za docenturu iz austrijskog građanskog prava. Već 1. siječnja [[1890.]] imenovan je tajnikom u [[Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar bez lisnice\|hrvatskom ministarstvu]] u Budimpešti. Uskoro je imenovan i zastupnikom tog ministarstva pri ugarskom statističkom vijeću. 26. veljače 1891. položio je s odličnim uspjehom odvjetnički ispit. Iste godine imenovan je suplentom na katedri građanskog prava, a [[1892.]] redovitim sveučilišnim profesorom političke ekonomije. 1897./8. bio je [[dekan]] [[Pravni fakultet u Zagrebu\|Pravnog fakulteta]]. Bio je visoko cijenjen - bio je doktor znanosti, redovni profesor te je poznavao gotovo sve važnije jezike svoga doba: [[starogrčki]], [[latinski]], [[njemački]], [[engleski]], [[francuski]], [[mađarski]], [[talijanski]], te je učio [[arapski]] i [[hebrejski]].<ref>[http://www.pravo.hr/isite_view_3/default.asp?ru=1288&sid=&akcija=&jezik=1 Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, rektori]</ref> Bio je počasni član i podupiratelj [[HAZU]].<ref name="bio-proleksis">{{~~Citiraj web~~		Potječe iz plemićke obitelji [[Tomašići\|Tomašića]]. Od sedmero braće i sestara, djetinjstvo je preživjela tek sestra Ema, dok je brat Bela umro u 17. godini. Otac [[Josip Tomašić]], odvjetnik i septemvir (sudac [[Stol sedmorice\|Stola sedmorice]]), i majka Emilija Šufflay umrli su rano (1876.) te je mladog Nikolu odgajao djed po majci, Aleksandar Šufflay Filipini. Poslao ga je u [[Klasična gimnazija u Zagrebu\|Klasičnu gimnaziju]] u plemićki konvikt u Zagrebu koji je završio 1881. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 917., {{ISBN\|978-953-95772-0-7}}</ref> Kao dijete pokazao je osobiti talent za jezike te je čitao grčke i rimske klasike u izvorniku, a profesore je iznenadio ranim poznavanjem [[Homer]]a. Gimnaziju je završio s odličnim na ispitu zrelosti [[1881.]] te je upisao, po djedovoj želji, [[Pravni fakultet u Zagrebu\|studij prava]], premda se želio posvetiti [[Slavistika\|slavistici]]. Usporedno s pravom slušao je i predavanja iz slavistike. Studij je završio [[1886.]] s odličnim uspjehom te se zaposlio kao mladi perovođa u odvjetničkom uredu dr. Krestića u Zagrebu. Doktorirao je 24. lipnja [[1887.]] temom "''Počela pogodbe i Pacta in favorem tertii''". 1888. dobiva stipendiju od [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije\|hrvatske vlade]] kako bi se pripremio za docenturu iz austrijskog građanskog prava. Već 1. siječnja [[1890.]] imenovan je tajnikom u [[Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar bez lisnice\|hrvatskom ministarstvu]] u Budimpešti. Uskoro je imenovan i zastupnikom tog ministarstva pri ugarskom statističkom vijeću. 26. veljače 1891. položio je s odličnim uspjehom odvjetnički ispit. Iste godine imenovan je suplentom na katedri građanskog prava, a [[1892.]] redovitim sveučilišnim profesorom političke ekonomije. 1897./8. bio je [[dekan]] [[Pravni fakultet u Zagrebu\|Pravnog fakulteta]]. Bio je visoko cijenjen - bio je doktor znanosti, redovni profesor te je poznavao gotovo sve važnije jezike svoga doba: [[starogrčki]], [[latinski]], [[njemački]], [[engleski]], [[francuski]], [[mađarski]], [[talijanski]], te je učio [[arapski]] i [[hebrejski]].<ref>[http://www.pravo.hr/isite_view_3/default.asp?ru=1288&sid=&akcija=&jezik=1 Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, rektori]</ref> Bio je počasni član i podupiratelj [[HAZU]].<ref name="bio-proleksis">{{Citiranje weba
	\| url = http://proleksis.lzmk.hr/48913/		\| url = http://proleksis.lzmk.hr/48913/
	\| title = Tomašić, Nikola		\| title = Tomašić, Nikola

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)

2021-12-01T03:04:53Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)

←Starija inačica		Inačica od 1. prosinac 2021. u 03:04
Redak 72:		Redak 72:
	==Mladost i obrazovanje==		==Mladost i obrazovanje==
	[[Datoteka:Mladi Nikola Tomašić.jpg\|150px\|minijatura\|lijevo\|Mladi Nikola Tomašić]]		[[Datoteka:Mladi Nikola Tomašić.jpg\|150px\|minijatura\|lijevo\|Mladi Nikola Tomašić]]
	Potječe iz plemićke obitelji [[Tomašići\|Tomašića]]. Od sedmero braće i sestara, djetinjstvo je preživjela tek sestra Ema, dok je brat Bela umro u 17. godini. Otac [[Josip Tomašić]], odvjetnik i septemvir (sudac [[Stol sedmorice\|Stola sedmorice]]), i majka Emilija Šufflay umrli su rano (1876.) te je mladog Nikolu odgajao djed po majci, Aleksandar Šufflay Filipini. Poslao ga je u [[Klasična gimnazija u Zagrebu\|Klasičnu gimnaziju]] u plemićki konvikt u Zagrebu koji je završio 1881. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 917., {{ISBN\|978-953-95772-0-7}}</ref> Kao dijete pokazao je osobiti talent za jezike te je čitao grčke i rimske klasike u izvorniku, a profesore je iznenadio ranim poznavanjem [[Homer]]a. Gimnaziju je završio s odličnim na ispitu zrelosti [[1881.]] te je upisao, po djedovoj želji, [[Pravni fakultet u Zagrebu\|studij prava]], premda se želio posvetiti [[Slavistika\|slavistici]]. Usporedno s pravom slušao je i predavanja iz slavistike. Studij je završio [[1886.]] s odličnim uspjehom te se zaposlio kao mladi perovođa u odvjetničkom uredu dr. Krestića u Zagrebu. Doktorirao je 24. lipnja [[1887.]] temom "''Počela pogodbe i Pacta in favorem tertii''". 1888. dobiva stipendiju od [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije\|hrvatske vlade]] kako bi se pripremio za docenturu iz austrijskog građanskog prava. Već 1. siječnja [[1890.]] imenovan je tajnikom u [[Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar bez lisnice\|hrvatskom ministarstvu]] u Budimpešti. Uskoro je imenovan i zastupnikom tog ministarstva pri ugarskom statističkom vijeću. 26. veljače 1891. položio je s odličnim uspjehom odvjetnički ispit. Iste godine imenovan je suplentom na katedri građanskog prava, a [[1892.]] redovitim sveučilišnim profesorom političke ekonomije. 1897./8. bio je [[dekan]] [[Pravni fakultet u Zagrebu\|Pravnog fakulteta]]. Bio je visoko cijenjen - bio je doktor znanosti, redovni profesor te je poznavao gotovo sve važnije jezike svoga doba: [[starogrčki]], [[latinski]], [[njemački]], [[engleski]], [[francuski]], [[mađarski]], [[talijanski]], te je učio [[arapski]] i [[hebrejski]].<ref>[http://www.pravo.hr/isite_view_3/default.asp?ru=1288&sid=&akcija=&jezik=1 Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, rektori]</ref> Bio je počasni član i podupiratelj [[HAZU]].<ref name="bio-proleksis">{{~~cite~~ web		Potječe iz plemićke obitelji [[Tomašići\|Tomašića]]. Od sedmero braće i sestara, djetinjstvo je preživjela tek sestra Ema, dok je brat Bela umro u 17. godini. Otac [[Josip Tomašić]], odvjetnik i septemvir (sudac [[Stol sedmorice\|Stola sedmorice]]), i majka Emilija Šufflay umrli su rano (1876.) te je mladog Nikolu odgajao djed po majci, Aleksandar Šufflay Filipini. Poslao ga je u [[Klasična gimnazija u Zagrebu\|Klasičnu gimnaziju]] u plemićki konvikt u Zagrebu koji je završio 1881. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 917., {{ISBN\|978-953-95772-0-7}}</ref> Kao dijete pokazao je osobiti talent za jezike te je čitao grčke i rimske klasike u izvorniku, a profesore je iznenadio ranim poznavanjem [[Homer]]a. Gimnaziju je završio s odličnim na ispitu zrelosti [[1881.]] te je upisao, po djedovoj želji, [[Pravni fakultet u Zagrebu\|studij prava]], premda se želio posvetiti [[Slavistika\|slavistici]]. Usporedno s pravom slušao je i predavanja iz slavistike. Studij je završio [[1886.]] s odličnim uspjehom te se zaposlio kao mladi perovođa u odvjetničkom uredu dr. Krestića u Zagrebu. Doktorirao je 24. lipnja [[1887.]] temom "''Počela pogodbe i Pacta in favorem tertii''". 1888. dobiva stipendiju od [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije\|hrvatske vlade]] kako bi se pripremio za docenturu iz austrijskog građanskog prava. Već 1. siječnja [[1890.]] imenovan je tajnikom u [[Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar bez lisnice\|hrvatskom ministarstvu]] u Budimpešti. Uskoro je imenovan i zastupnikom tog ministarstva pri ugarskom statističkom vijeću. 26. veljače 1891. položio je s odličnim uspjehom odvjetnički ispit. Iste godine imenovan je suplentom na katedri građanskog prava, a [[1892.]] redovitim sveučilišnim profesorom političke ekonomije. 1897./8. bio je [[dekan]] [[Pravni fakultet u Zagrebu\|Pravnog fakulteta]]. Bio je visoko cijenjen - bio je doktor znanosti, redovni profesor te je poznavao gotovo sve važnije jezike svoga doba: [[starogrčki]], [[latinski]], [[njemački]], [[engleski]], [[francuski]], [[mađarski]], [[talijanski]], te je učio [[arapski]] i [[hebrejski]].<ref>[http://www.pravo.hr/isite_view_3/default.asp?ru=1288&sid=&akcija=&jezik=1 Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, rektori]</ref> Bio je počasni član i podupiratelj [[HAZU]].<ref name="bio-proleksis">{{Citiraj web
	\| url = http://proleksis.lzmk.hr/48913/		\| url = http://proleksis.lzmk.hr/48913/
	\| title = Tomašić, Nikola		\| title = Tomašić, Nikola

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-29T05:06:46Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir političar
|ime = Nikola pl. Tomašić
|datum rođenja = [[13. siječnja]] [[1864.]]
|mjesto rođenja = [[Zagreb]]
|datum smrti = [[29. svibnja]] [[1918.]]
|mjesto smrti = [[Treščerovac]]
|malaslika =
|opis male slike =
|slika = Nikola Tomašić.JPG
|veličina =
|opis slike =
|podpredsjednik =
|podpredsjednik2 =
|podpredsjednik3 =
|podpredsjednik4 =
|podpredsjednik5 =
|podpremijer =
|podpremijer2 =
|podpremijer3 =
|podpremijer4 =
|podpremijer5 =
|zamjenik =
|zamjenik2 =[[Levin Chavrak]]
|zamjenik3 =
|zamjenik4 =
|zamjenik5 =
|stranka = Narodna nagodbena stranka
|potpis =
|supruga = Paula Gaj
|suprug =
|položaj = [[Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar bez lisnice|ministar za Hrvatsku]]
|čin2 = [[Hrvatski ban|ban]] [[Trojednica|Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]]
|čin3 =
|čin4 =
|čin5 =
|zanimanje = [[ekonomist]], [[povjesničar]], [[bankar]], [[profesor]]
|fusnote =
|nasljednik = [[Ervin Cseh]]
|prethodnik = [[Ervin Cseh]]
|nasljednik2 =[[Slavko Cuvaj]]
|prethodnik2 =[[Pavao Rauch]]
|nasljednik3 =
|prethodnik3 =
|nasljednik4 =
|prethodnik4 =
|nasljednik5 =
|prethodnik5 =
|predsjednik1 =
|predsjednik =
|predsjednik3 =
|predsjednik4 =
|predsjednik5 =
|premijer1 =[[Khuen Hedervary]]
|premijer2 =
|premijer3 =
|premijer4 =
|premijer5 =
|mandat_start = 27. lipnja 1903.
|mandat_kraj = 3. studenog 1903.
|mandat_start2 = 5. veljače 1910.
|mandat_kraj2 = 19. siječnja 1912.
|mandat_start3 =
|mandat_kraj3 =
|mandat_start4 =
|mandat_kraj4 =
|mandat_start5 =
|mandat_kraj5 =
|vjera =
}}
'''Dr. Nikola pl. Tomašić od Korane''' ([[Zagreb]], [[13. siječnja]] [[1864.]] - [[Trešćerovac]] kod [[Ozalj|Ozlja]], [[29. svibnja]] [[1918.]]) [[hrvatski ban]] između 1910. i 1912., pravnik, ekonomist i prevoditelj. Tijekom 1903. služio je i kao [[Ministar za Hrvatsku i Slavoniju|hrvatski ministar]]. Kako je i tijekom banovanja radio kao sveučilišni profesor, ban Tomašić je u historiografiji poznat i po nadimku ''ban znanstvenik''. Kao ban, svojom izbornom reformom povećao je broj građana s pravom glasa sa 48.000 na od 220.000. No, pokušavao je vladati uglavnom kao politički čimbenik neovisan o [[Hrvatsko-srpska koalicija|Koaliciji]], kao produžena ruka grofa [[Khuen Héderváry|Khuena Hedervaryja]], tada [[Kraljevina Ugarska u dvojnoj monarhiji|ugarskog]] premijera.

==Mladost i obrazovanje==
[[Datoteka:Mladi Nikola Tomašić.jpg|150px|minijatura|lijevo|Mladi Nikola Tomašić]]
Potječe iz plemićke obitelji [[Tomašići|Tomašića]]. Od sedmero braće i sestara, djetinjstvo je preživjela tek sestra Ema, dok je brat Bela umro u 17. godini. Otac [[Josip Tomašić]], odvjetnik i septemvir (sudac [[Stol sedmorice|Stola sedmorice]]), i majka Emilija Šufflay umrli su rano (1876.) te je mladog Nikolu odgajao djed po majci, Aleksandar Šufflay Filipini. Poslao ga je u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] u plemićki konvikt u Zagrebu koji je završio 1881. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 917., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}</ref> Kao dijete pokazao je osobiti talent za jezike te je čitao grčke i rimske klasike u izvorniku, a profesore je iznenadio ranim poznavanjem [[Homer]]a. Gimnaziju je završio s odličnim na ispitu zrelosti [[1881.]] te je upisao, po djedovoj želji, [[Pravni fakultet u Zagrebu|studij prava]], premda se želio posvetiti [[Slavistika|slavistici]]. Usporedno s pravom slušao je i predavanja iz slavistike. Studij je završio [[1886.]] s odličnim uspjehom te se zaposlio kao mladi perovođa u odvjetničkom uredu dr. Krestića u Zagrebu. Doktorirao je 24. lipnja [[1887.]] temom "''Počela pogodbe i Pacta in favorem tertii''". 1888. dobiva stipendiju od [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|hrvatske vlade]] kako bi se pripremio za docenturu iz austrijskog građanskog prava. Već 1. siječnja [[1890.]] imenovan je tajnikom u [[Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar bez lisnice|hrvatskom ministarstvu]] u Budimpešti. Uskoro je imenovan i zastupnikom tog ministarstva pri ugarskom statističkom vijeću. 26. veljače 1891. položio je s odličnim uspjehom odvjetnički ispit. Iste godine imenovan je suplentom na katedri građanskog prava, a [[1892.]] redovitim sveučilišnim profesorom političke ekonomije. 1897./8. bio je [[dekan]] [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravnog fakulteta]]. Bio je visoko cijenjen - bio je doktor znanosti, redovni profesor te je poznavao gotovo sve važnije jezike svoga doba: [[starogrčki]], [[latinski]], [[njemački]], [[engleski]], [[francuski]], [[mađarski]], [[talijanski]], te je učio [[arapski]] i [[hebrejski]].<ref>[http://www.pravo.hr/isite_view_3/default.asp?ru=1288&sid=&akcija=&jezik=1 Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, rektori]</ref> Bio je počasni član i podupiratelj [[HAZU]].<ref name="bio-proleksis">{{cite web
| url = http://proleksis.lzmk.hr/48913/
| title = Tomašić, Nikola
| work = [[Opća i nacionalna enciklopedija]]
| accessdate = 2013-07-15
}}</ref>

==Politička karijera==
Od [[1893.]] do [[1906.]] u [[Sabor]]u je zastupnik Narodne nagodbene stranke za vrbovski (od 1897. ogulinski) kotar. 1895. postao je član zastupstva Grada Zagreba. Bio je i zastupnik u ugarsko-hrvatskom saboru i predsjednik kluba hrvatskih zastupnika. U zajedničkom saboru 1903. pozivao je na razum nakon [[Narodni pokret 1903. godine|protumađarskih izgreda]], zahtijevajući prekid mađarizacije Hrvatske, a kad mu je neki zastupnik dobacio da je svadljivac, odvratio je povišenim glasom: "Ako se napada moj jezik, imam pravo prigovarati!"<ref>[http://dnc.nsk.hr/DataServices/ImageView.aspx?id=0ad2b07a-576d-49e3-9991-37fdeef8bd5a Dom i sviet, 1. lipnja 1903., br. 11., str. 218.]</ref> Od 27. lipnja do 3. studenog [[1903.]] bio je [[Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar bez lisnice|ministar za Hrvatsku]] u ugarskoj vladi. Odstupio je kad je od njega zatraženo da se podvrgne novom izboru, jer je smatrao da se kao hrvatski izaslanik u tom slučaju ne treba ravnati prema ustanovama ugarskoga ustavnoga života.
[[Datoteka:Ban Nikola Tomašić.jpg|200px|minijatura|desno|Nikola Tomašić za banovanja]]
Kad je utemeljena hrvatsko-slavonska zemaljska hipotekarna banka u Zagrebu, imenovan je njenim pravnim savjetnikom, a uskoro i potpredsjednikom. Njegovom djelatnošću osnovana je banka za parcelaciju i hrv.-slav. zem. središnja štedionica, u kojima je bio predsjednik, odnosno potpredsjednik. Kao predsjednik kluba hrvatskih zastupnika u [[ugarsko-hrvatski sabor|ugarsko-hrvatskom saboru]], 10. ožujka 1905. na audijenciji kod [[Franjo Josip I.|kralja]] iznio je hrvatska stajališta o tadašnjim problemima: carinskom razdvajanju ugarske i austrijske polovice [[Austro-Ugarska|Monarhije]] te uvođenju [[Mađarski jezik|mađarskog]] kao zapovjednog jezika u pukovnije [[Austro-ugarska vojska|zajedničke vojske]] smještene u Ugarskoj.<ref name="disvi">[http://dnc.nsk.hr/DataServices/ImageView.aspx?id=28fc1c80-7c43-472b-9837-1e8725ed3c4b, Dom i sviet, 15. ožujka 1905., br.6., str. 118.]</ref> Smatrao je da bi uvođenje carine ekonomski pogodilo Ugarsku i Hrvatsku kao pretežno agrarne zemlje, a ukoliko se mađarski uvede u ugarske pukovnije zajedničke vojske isto je tražio i za [[XIII. hrvatsko-slavonski korpus|hrvatske pukovnije]].<ref name="disvi"/> Na saborskim [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1906.|izborima 1906.]] kandidirao se u drugom izbornom kotaru Grada [[Zagreb]]a kao vladin kandidat (kandidat Narodne stranke) protiv opozicijskog grofa [[Miroslav Kulmer (mlađi)|Miroslava Kulmera]].<ref name="dis1906">[http://dnc.nsk.hr/DataServices/ImageView.aspx?id=54880c40-3a86-4da6-9cca-c80cf308cc72 Dom i Sviet, 15. svibnja 1906., br. 10., 1906., str. 198.]</ref> Shvativši da postoji opasnost da čak i državni činovnici glasaju za Kulmera i želeći izbjeći potpuni poraz, povlači kandidaturu i odlazi u Budimpeštu.<ref name="dis1906"/> Najavio je čak i potpuno povlačenje iz politike.<ref name="dis1906"/> Posvetio se znanstvenom radu na opsežnoj studiji o temeljima hrvatskih državnih prava, izdavši monumentalno djelo, koje je dobilo pozitivne reakcije i u stranih suvremenika. Posebno je značajan njegov dokaz da [[Koloman]] 1102. nije silom osvojio [[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvatsku]], već sporazumom. 1907. po želji bana [[Aleksandar Rakodczay|dr. Rakodczaya]] pokušao je bezuspješno pronaći pronagodbene elemente kako bi povezao ugarsku vladu i Hrvatsku.

== Banovanje ==

Bansku čast obnašao je od veljače [[1910.]] do siječnja [[1912.]] Početkom njegovog banovanja, 1910., uređeni su i obnovljeni [[Banski dvori]].<ref name="jutar">Vanja Nezirović: [http://www.jutarnji.hr/zasto-nijedan-premijer-ne-zeli-u-najljepsi-kabinet-banskih-dvora/1113692/ Zašto nijedan premijer ne želi u najljepši kabinet Banskih dvora], ''Jutarnji list'', 10. srpnja 2013.</ref> Pregrađena je i nanovo uređena dvorana za primanje. Napravljen je tada i zrcalasti strop i montirani stari vrijedni lusteri, zamijenjena je stara željezna peć novom keramičkom peći, a tada su u ovu dvoranu postavljeni portreti [[Hrvatski banovi|hrvatskih banova]].<ref name="jutar"/>

Njegova najveća zasluga je proširenje [[Biračko pravo|izbornog prava]] (prava glasa) u [[Trojednica|Trojednici]].<ref name="radić"/> [[28. svibnja]] [[1910.]] sam je izravno odnio zakonsku osnovu [[Franjo Josip I.|Franji Josip]]u u [[Beč]] na [[Sankcija|sankciju]] (potvrdu), a da se nije prije najavio kod ministra predsjednika [[Khuen-Héderváry|Khuen-Hedervaryja]] dok nije dobio sankciju. Po tom izbornom zakonu porastao je broj [[Biračko pravo|izbornika]] sa 48.000 na više od 200.000.<ref name="radić">Radić, Stjepan; 1928., Moj politički životopis, Seljačka prosvjeta, 6-8, Zagreb</ref> Tomašić je s [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpskom koalicijom]] sklopio sporazum po kojem će s vodećih mjesta maknuti Rauchove ljude, a postaviti svoje pristaše, članove Narodne stranke, dok će Koalicija kao većinska stranka u saboru, dati povjerenje toj, narodnjačkoj, vladi.<ref name="durdica"/> HSK je 1910. konačno zatražila od Tomašića udaljavanje s dužnosti nekih činovnika iz doba bana [[Pavao Rauch|Pavla Raucha]], a pogotovo odjelnog predstojnika za pravosuđe, dr. [[Slavko Aranicki|Slavka Aranickog]]. HSK je tako htjela u svoju korist riješiti [[Veleizdajnički proces]] i pravne repove koji su se vukli nakon tog postupka.<ref name="gospic"/> Tomašić je to energično odbio te je ugarsko-hrvatskom premijeru, [[Khuen Héderváry|Khuenu Héderváryju]], predao svoju ostavku.<ref name="gospic"/> On je ostavku prenio kralju uz preporuku da je ne prihvati, što se i dogodilo. HSK je tada i stalno popuštala pred banom.<ref name="gospic"/> Dosljednost politike Koalicije tada je bila dovedena u pitanje: zbog političkog oportunizma ona je podržala stranku protiv čije se nepopularne politike borila i napokon je porazila na [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1906.|izborima 1906.]], čime se Koalicija bitno udaljila od ideja [[Riječka rezolucija|Riječke rezolucije]].<ref name="durdica"/> Pakt Koalicije i bana Tomašića potaknut će [[Frano Supilo|Frana Supila]] na istupanje iz Koalicije.<ref name="durdica"/> Ban Tomašić težio je preuzimanju vodeće uloge u politici, gledajući na Koaliciju samo kao na sredstvo u ostvarenju te politike.<ref name="durdica"/> To će dovesti do zaoštravanja odnosa i razlaza između njega i HSK. Koaliciju je "sramotio pred narodom".<ref name="gospic">[http://dnc.nsk.hr/DataServices/ImageView.aspx?id=b9b5cd02-73a3-4ada-ae91-6a9e177c239f Hrvat (Gospić), 23. srpnja 1910.]</ref> U toj borbi ban Tomašić je dva puta raspustio Sabor i raspisao [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1910.|izbore u listopadu 1910.]] i u prosincu 1911. Na [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1911.|izborima 1911.]] njegova (vladina) stranka nije uspjela osvojiti većinu. [[Čista stranka prava]] optuživala ga je za nasilje u [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]] tijekom izbora.<ref>[http://dnc.nsk.hr/DataServices/ImageView.aspx?id=dddb1a2a-caae-4081-a9fd-0fdd3e2cb32a "Tomašićev pašaluk", Hrvat (Gospić), 1910.]</ref> Politika bana Tomašića imala je sve više protivnika. U atmosferi sveopćeg nezadovoljstva, ali i unutrašnjopolitičke krize koja je zahvatila cijelu Monarhiju, ban Nikola Tomašić podnio je ostavku početkom 1912.<ref name="durdica">Đurđica Cesar: [http://www.gimnazija-varazdin.skole.hr/skola/djelatnici/durdica_cesar?dm_document_id=439&dm_dnl=1 Opće prilike u Hrvatskoj u Jurinčevo doba,] Adolf Jurinac i njegovo djelo 1854.-2004., Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 26. XI. 2004. u Varaždinu, HAZU – Zavod za znanstveni rad u Varaždinu</ref> U dnevniku što ga je počeo voditi postavši hrvatskim banom, Tomašić je zapisao na kraju mandata:
{{citat|Želio sam ostati vjeran svojem uzoru grofu Khuenu, te sam osnivanjem Stranke narodnog napretka pokušao zapravo stvoriti produljenu grofovu ruku i sačuvati privid ustavnosti, premda sam kao povjesničar unaprijed znao da to neće i ne može uspjeti. Zbog toga sam i odstupio.<ref>HRT, [http://www.hrt.hr/arhiv/98/05/29/d1_hrv.html "na današnji dan": umro Nikola Tomašić]</ref>|Nikola Tomašić}}

===Kabinet===
*[[podban]] i predstojnik odjela za unutarnje poslove: dr. [[Levin Chavrak]]
*predstojnik odjela za pravosuđe: [[Slavko Aranicki]] (do 16. studenog 1910.),<ref>Mira Kolar: [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=35404 "''The Activities of Vice-Roy Pavao Rauch In Croatia''"], ''Review of Croatian History'', Vol.I No.1, prosinac 2005.</ref> [[Mark Aurel Fodroczy]]
*predstojnik odjela za bogoštovlje i nastavu: [[Milan Amruš]]

==Kasniji život i smrt==
[[Datoteka:Ozalj -Sv-VidI0388.JPG|250px|minijatura|desno|Tomašić je pokopan u crkvi [[sv. Vid]]a u [[Ozalj|Ozlju]].]]
Povukavši se iz javnog života, provodio je posljednje godine u svojoj vili u Zagrebu, u ondašnjoj Kukovićevoj 17, i na imanju [[Trešćerovac]] nedaleko od [[Ozalj|Ozlja]]. Između 1914. i 1918. bio je član Doma velikaša (gornjeg doma hrvatsko-ugarskog sabora u Budimpešti).<ref>[http://mek.niif.hu/00300/00355/html/index.html "Tomasics Miklós, koranai Tomašić"], ''MAGYAR ÉLETRAJZI LEXIKON'', pristupljeno 16. svibnja 2015.</ref> Tijekom saborske rasprave o ''[[:s:Zakon o izvlaštenju morske obale|Zakonu o izvlaštenju morske obale]]'', kojim je [[Hrvatsko-srpska koalicija]] htjela [[Kraljevina Ugarska|Budimpešti]] prepustiti sva prava upravljanja hrvatskom obalom, saborska oporba je izjavila i da Tomašić smatra da je Zakon protivan hrvatskim interesima, pozivajući se na njega kao na autoritet.<ref>Jutarnji list, lipanj 1914., str. 1.</ref>

U veljači 1914. spominjao se u vezi "iseljeničkog skandala", u koji su bili upleteni tadašnji [[podban]] i odjelni predstojnik za unutarnje poslove [[Mark Aurel Fodroczy]] i odjelni savjetnik Gustav Frank.<ref name="slov">Slovenec, 24. veljače 1914., str. 4.</ref> Naime, Tomašić je bio predsjednik [[Hrvatska banka za parcelaciju|Hrvatske banke za parcelaciju]], kojoj je bila dodijeljena koncesija za zastupanje Canada Pacifica.<ref name="slov"/> Tadašnji ban [[Ivan Skerlecz|Skerlecz]] protiv Franka je pokrenuo istragu, a Tomašić je preko novina odbacio sve optužbe.<ref name="slov"/>

Umro je na svom imanju u [[Trešćerovac|Trešćerovcu]] [[29. svibnja]] [[1918.]] Pokopan je u crkvi Sv. Vida u Ozlju.

== Zanimljivosti ==
[[Datoteka:Grob u Ozlju.JPG|thumb|mini|Grob Nikole Tomašića]]
Ostaje zapisana zanimljivost da je ban Nikola Tomašić [[1911.]] na ulici u [[Budimpešta|Budimpešti]] "popio" zaušnicu od zagrebačkog ljekarnika Mataušeka.<ref name="Kovačić"/> Mataušek ga je tom prilikom nazvao i muktašem i čovjekom koji ne plaća dugove. U svoje vrijeme taj je događaj izazvao pravu senzaciju, pa je u Budimpešti Mataušeku suđeno zbog zaušnice. Tijekom procesa, otkriveno je da je ljekarnik krivotvorio mjenice, pa je osuđen na 4 godine robije.<ref name="Kovačić"/>

Tijekom prosvjeda protiv bana Tomašića, čestih u Zagrebu u to vrijeme, pjevala se popularna pjesma:

''Tomašiću, gdje si?<br />
''Odnijeli te bijesi!''<br />
''Gdje bio da bio,''<br />
''Neka se objesi!''<ref name="Kovačić">Kovačić, Krešimir; 1963., Clochemerle u Zagrebu - humoristični zapisi iz vremena prošlih</ref>

Ban Tomašić je često za vrijeme saborskih rasprava zauzimao stav sveučilišnog profesora koji se sa katedre obraća đacima. Tako je jednom strogo opomenuo zastupnike: ''"Sjedite i mirno slušajte! Budete se nešto naučili!"''<ref name="Kovačić" />

[[1911.]] u Saboru je interpelaciju držao Fran Novak, tražeći od Vlade da pripomogne u pitanju protuzakonite prodaje krava u jednoj općini. Predsjedatelj, [[podban]] [[Mark Aurel Fodroczy|Fodroczy]], se silno zbunio i odvratio: ''"Budite sigurni da ću ja sa svoje strane uložiti sve napore da te krave više ne budu jalove."'' Na salve smijeha u sabornici još se više zbunio, pa je izjavio i da će preuzvišeni ban Tomašić uložiti zajedno s njime podjednake napore, na što je u Saboru nastao urnebes. Nakon sjednice, uzrujani Tomašić je rekao: ''"Kaj se već može kad je taj človek tak strašni norc."''<ref name="Kovačić"/>

Glasilo [[Čista stranka prava|Čiste stranke prava]], ''Hrvat'' iz [[Gospić]]a, napadao je Tomašića kao srbofila, tvrdeći da je "posrbica" i "otpadnik od katoličke vjere, član (srbske) pravoslavne crkve".<ref>[http://dnc.nsk.hr/DataServices/ImageView.aspx?id=1b98d9bd-5189-4b23-99b2-c0d2f4a8796d Hrvat, Gospić, 1910.]</ref>

== Ostavština ==
Svoju bogatu knjižnicu poklonio je [[NSK|Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici]].<ref name="bio-proleksis"/> U [[Zagreb]]u, u četvrti Donji grad, postoji Ulica Nikole Tomašića.<ref>[http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=13189 10. Mjesni odbor "Nadbiskup Antun Bauer", Ulice i trgovi], zagreb.hr</ref>

== Djela ==

* "Temelji državnoga prava hrvatskoga kraljevstva" ([[1910.]], objavljeno u Vjesniku kr. Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinskoga zemaljskog arkiva; kao knjiga: 1 [[1910.]], 2 [[1915.]], 3 [[1918.]])
* "[[O upravljanju carstvom]]", [[Konstantin VII. Porfirogenet]]; prijevod. (do danas jedini hrvatski prijevod)

==Literatura==
*[[Ferdo Šišić]]: "O Nikoli Tomašiću", ''Hrvatska njiva'' br. 20-21, god. 1918.
*[http://www.geni.com/people/Nikola-Toma%C5%A1i%C4%87/6000000007398391351 Nikola Tomašić, geni.com (prema izvornim spisima iz arhiva bana Nikole pl. Tomašića, te podacima iz Narodnih novina u veljači 1910.]

== Izvori ==
{{izvori|3}}

{{s-start}}
{{s-bef|before=[[Pavao Rauch]]}}
{{s-ttl|title=[[Ban|hrvatski ban]]|years=1910.-1912.}}
{{s-aft|after=[[Slavko Cuvaj]]}}
{{s-off}}
{{s-bef|before=[[Ervin Cseh]]}}
{{s-ttl|title=[[Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar bez lisnice|Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar]]|years=1903.}}
{{s-aft|after=[[Ervin Cseh]]}}
{{s-end}}

{{GLAVNIRASPORED:Tomašić, Nikola}}
[[Kategorija:Hrvatski banovi]]
[[Kategorija:Kraljevina Hrvatska i Slavonija]]
[[Kategorija:Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministri bez lisnice]]