WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-17T02:28:54Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infokvir vojna osoba
|ime = Nikola Maštrović
|slika = Nikola Majstrović (Maštrović), 1791-1851.jpg
|opis =
|veličina = 230px
|datum rođenja = [[2. veljače]] [[1791.]]
|mjesto rođenja = [[Makarska]], [[Kraljevina Hrvatska pod Habsburzima]]
|datum smrti = [[17. siječnja]] [[1851.]]
|mjesto smrti = [[Beč]], [[Habsburška Monarhija]]
|nacionalnost = [[Hrvat]]
|puno ime =
|nadimak =
|supruga =
|suprug =
|titule =
|knjige =
|služba =
|čin = [[general]]
|ratovi = [[Revolucija u Mađarskoj 1848.]]
|bitke =
|vojska = [[Habsburška Monarhija|Habsburška vojska]]
|rod =
|jedinice =
|zapovijedao =
|odlikovanja =
}}
'''Nikola Maštrović''' ('''Majstrović''') ([[Makarska]], [[1791.]] {{--}} [[Beč]], [[1851.]]), hrvatski vojni zapovjednik, inženjer niskogradnje, [[diplomat]], obnovitelj i graditelj otočačkog kraja, [[slikar]].
Jedan je od zaboravljenih hrvatskih uglednika.

== Životopis ==
Rodio se je u Makarskoj 1791. godine. U Mletcima je završio temeljno školovanje. U Zadru je studirao na [[licej]]u, gdje je postao inženjer [[niskogradnja|niskogradnje]] (voda i cesta). Kad su bili [[napoleonski ratovi]], prijevio se je u vojsku maršala [[Marmont]]a 1810. godine. Došao je do položaja zapovjednika straže [[tvrđava u Ljubljani|ljubljanske tvrđave]]. Novi vojni raspored koji je dobio bila je [[4. hrvatska regimenta]] u Slunju. Sljedeći raspored bio je [[Trst]]. U Trstu je bio kod guvernera [[Ilirske pokrajine|Ilirskih pokrajina]] generala Junota vojni tumač. Slijedi vojni angažman u Veroni. Zbog junaštva iskazanog u vojnim operacijama dobio je odličje i čin kapetana 1814. godine.

Nakon Napoleonova pada, prešao je u istom činu u austrijsku vojsku, a na zagovor princa [[Eugène de Beauharnais|Eugena Beuharnaisa]] i grofa [[Laval Nugent|Lavala Nugenta]]. U austrijskoj vojsci opet je sudjelovao u ratnim operacijama. Borio se je protiv napuljskog kralja. Kod Jakina (Ancone) papa [[Grgur XVI.]] odlikovao ga je [[Red Grgura Velikog|Redom Grgura Velikog]].

Poslije vojne epizode, uslijedila je diplomatska. Grof Nugent ga je poslao u diplomatske misije u Aleksandriju, Napulj i Marseilles. 1820. se je godine vratio ju rodne južne hrvatske krajeve. Odandje je premješten u Ugarsku te potom u Beč.

U [[Otočac|Otočcu]] je boravio kao pukovnik [[Otočka pukovnija|Otočke pukovnije]] od 1843. do 1849. godine. U otočačkom je kraju od 1843., odakle je stigao iz Beča. Premještaj iz Beča bio je na njegov izričiti zahtjev. Od [[Dvorsko ratno vijeće|Dvorskog ratnog vijeća]], sukladno svojim hrvatskim domoljubnim osjećajima, zahtijevao je da ga se premjesti iz udobnosti carske prijestolnice u jednu od hrvatskih pukovnija na [[Vojna granica|Vojnoj granici]].

Premda nije rođenjem Otočanin, stekao je naziv "otac kraja" zbog svega što je napravio za taj kraj.
Za razliku od onih koji su prije njega bili na tom položaju, mnogo se zauzeo za pučanstvo kraja gdje je došao. Stigao je kao pukovnik. Nikola Maštrović je djelovao u Otočcu na kulturnom, duhovnom i gospodarskom polju od 1843. do 1847. godine. Osnovao malu amatersku [[Otočka kazališna družina|Otočku kazališnu družinu]] koja je igrala vrlo popularnoga Kotzebuea na njemačkom, ali i predstavu ''Drvodjelja iz Petrograda iliti Kočijaš Petra Velikoga'' na hrvatskom jeziku. Koliko je Otočac bio u kulturnom području napredan za Maštrovićeva boravka u Otočcu, govori činjenica da je primjerice kazališna premijera Kotzebuea u Zagrebu kasnila 11 godina za otočačkom. Uz to, u to je vrijeme u Otočcu (9. ožujka) [[1844.]] izvedena predstava na hrvatskom jeziku, što se nije dogodilo u znatno poznatijim hrvatskim kazališnim sredinama. Kao veliki ljubitelj glazbe, izborio je to da se u Otočcu održavaju koncerti i glazbene večeri.

Socijalna i humanitarna uloga koju je Maštrović pokazao prema ovom neimaštinom i glađu pogođenom kraju bila je velika. Na svoj je trošak gladnima kupovao hranu. Mnogo se je zauzimao za [[socijalna skrb|socijalnu skrb]]. U godinama gladi i neimaštine, zalagao se je za humanitarnu pomoć. Organizator je zdravstvene zaštite otočačkog kraja. Prva bolnica u ovom kraju bila je bolnica koju je osnovao baš on.

Pridonio je gradskoj [[infrastruktura|infrastrukturi]]. Uredio je glavnu gradsku ulicu. Gradio je ceste, škole, zdravstvene i upravne objekte. Dok je bio zapovjednikom pukovnije, izgrađen je pukovnički [[kvartir]] (zgrada pukovnije). Sproveo je hidrotehničku [[melioracija|melioraciju]] [[Krbavsko polje|Krbavskog polja]] i oko rijeke [[Gacka (rijeka)|Gacke]].

Duhovnosti građana pridonio je gradnjom i obnovi crkava ([[Otočac]], [[Priboj]] i [[Vrhovine]]), ukupno 36 crkava i kapela. O svom je trošku tiskao svojevrsni poučni priručnik kritičko-filozofsko-moralno-etičkoga i vjerskoga sadržaja, [[epistola]]rna oblika, koji je tiskao u Beču 1845. godine. Priručnik je naslova ''Knjiga gospodina oberstara Maštrovića svojiem Otočanom''.

Iz toga vremena datiraju važni hrvatsko-armenski kontakti. Iz njegova dopisivanja s armenskim redovnicima [[mhitaristička kongregacija|mhitarističke kongregacije]] u Beču, osobito s monsinjorom Azarijanom, vidi se da je katoličke crkve u [[Prijeboj|Priboju]] i Vrhovinama, te mnoge crkve na području oko [[Plitvička jezera|Plitvičkih jezera]], sagradio ili obnovio upravo zahvaljujući [[Armenska katolička Crkva|armenskoj katoličkoj zajednici]] u Beču.<ref>[[Artur Bagdasarov]]: [http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/bagdasarov-artur/20158-armenija-domovina-svetoga-vlaha.html Artur R. Bagdasarov: Most prijateljstva i suradnje Hrvata i Armenaca. Armenija – domovina svetoga Vlaha ], Hrvatsko kulturno vijeće, 21. travnja 2015.</ref><ref>Artur Bagdasarov: [http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/bagdasarov-artur/13256-armenska-crkva.html O Armenskoj crkvi], [[Hrvatsko kulturno vijeće]]/[[Glas Koncila]], 25. listopada 2012.</ref>

Nakon boravka u Otočcu, opet je otišao u rat. Revolucionarne 1848. otišao je u sjevernu ltaliju s Prvom i drugom bojnom svoje pukovnije. Opet se je, kao i prije, istakao ratnim zaslugama u Italiji, te je za to dobio čin generala. Ratovao je pod zapovjedništvom maršala [[Josef Radetzky|Radetzkog]]. Zbog izvanrednih zasluga generala Maštrovića, Radetzky ga je osjetio kao takmaca, zbog izvrsnih vojnih sposobnosti i ugleda u narodu. Za to spriječiti, spletkama ga je naglo umirovio 1849. godine. Pogođen duboko spletkama i nepravdama, razbolio se je dok je bio u Beču i umro 1851. godine.

Leksikon [[Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925]] spominje ga i kao slikara. Prijateljevao je s hrvatskim preporoditeljima i uglednicima kao što su [[Josip Jelačić]], [[Ljudevit Gaj]], [[Petar Preradović]]. Maštrović je financirao hrvatska preporodna nastojanja, pa ga nalazimo među predbrojnicima [[Zora dalmatinska|Zore dalmatinske]] iz Zadra, urednika [[Ante Kuzmanić]]a. Kao ljubitelj umjetnosti, Maštrović je mnogo čitao i zagovarao čitanje knjiga, osobito onih na hrvatskom. Sam Maštrović pisao je na materinskom hrvatskom, na
talijanskom i na njemačkom.

U spomen na Nikolu Maštrovića, Otočac mu se odužio postavljanjem spomen-ploče u gradskom središtu i davanjem imena ulici u gradu.

Hrvatska povijesna znanost ga je bila zaboravila, posebice ona iz doba Jugoslavijâ. To se nije dogodilo zbog znanstvenih razloga, nego zbog činjenice što se u Jugoslavijama osobito sustavno
marginaliziralo sve hrvatske vojnike,<ref name="Maštrović29">Maštrović. Hrvatsko kazalište u Otočcu 1844., str. 29.</ref> posebice one iz doba prije 1918. godine. Maštrovićega politička i povijesna uloga nije bila u skladu s načelnim ideološkim određenjima Jugoslavija, jer su bile protuhrvatskog karaktera,<ref name="Maštrović29"/> hrvatskom su vojnom duhu namijenile povijesni zaborav,<ref name="Maštrović29"/> u zatirale su i sami spomen na slavnu hrvatsku vojničku povijest, zatomljavajući Hrvatima ostvarivanje sve punoće svog bića.<ref name="Maštrović29"/>

== Radovi o njemu ==
*[[Tihomil Maštrović]]; [[Vjekoslav Cezar Pavišić]], Nikola Maštrović, Manja Kostelac-Gomerčić, Jagoda Marković, Franz Bach, Ašot Hovakimjan, Antun Abramović: General Nikola Maštrović : život i djelo jednog hrvatskog časnika, Erasmus naklada, Zagreb, 1996., {{ISBN|9536132192}}<ref>[https://koha.ffzg.hr/cgi-bin/koha/opac-detail.pl?biblionumber=284839 Koha online katalog]</ref>

== Izvori ==
* Tihomil Maštrović: [http://hrcak.srce.hr/file/151842 Hrvatsko kazalište u Otočcu 1844.], Dani Hvarskoga kazališta, Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, sv.24. br.1 travanj 1998.,str. 26.-29
* M. Kostelac Gomerčić: [http://www.zadarskilist.hr/clanci/02022012/general-nikola-mastrovic-u-otoccu-osnovao-kazaliste-jos-1844-godine General Nikola Maštrović u Otočcu osnovao kazalište još 1844. godine], Zadarski list, 2. veljače 2012.
*(): [https://otogran.wordpress.com/2012/10/24/general-nikola-mastrovic/ General Nikola Maštrović], Put otočkih graničara
{{hakave}}
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [https://www.geni.com/people/Nikola-Bla%C5%BE-Ivan-Majstrovi%C4%87/6000000012687684995 Nikola Blaž Ivan Majstrović - životopisni podatci]

{{GLAVNIRASPORED:Maštrović, Nikola}}
[[Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Hrvatski generali]]
[[Kategorija:Hrvatsko kazalište]]
[[Kategorija:Hrvatski slikari]]
[[Kategorija:Životopisi, Makarska]]
[[Kategorija:Životopisi, Otočac]]
[[Kategorija:Hrvatski diplomati]]
[[Kategorija:Francuska vojna povijest]]
[[Kategorija:Austrijska vojna povijest]]

Nikola Maštrović - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica