Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 24 sati)

2026-08-28T08:13:01Z

Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 24 sati)

Nova stranica

[[Datoteka:Great Trim on the Stari Grad Plain (6677).jpg|mini|[[Bunja]] „Veliki Trim” na [[Starogradsko polje|Starogradskom polju]] na [[Hvar]]u.]]
[[Datoteka:Viel Fachwerk am historische Marktplatz in Miltenberg.jpg|mini|Tradicijska [[skeletna gradnja]] u [[Miltenberg]]u, [[Njemačka]].]]
[[Datoteka:Traditional Kinnauri house, Sangla, Himachal Pradesh, India.jpg|mini|Tradicionalna drvena kuća u [[Himalaja|himalajskoj]] oblasti Kinnaur, [[Himachal Pradesh]], [[Indija]].]]
'''Narodno graditeljstvo''', poznato i kao '''pučko''' ili '''seljačko graditeljstvo''', odnosno '''tradicijska, folklorna''' ili '''ruralna arhitektura''', je skupni pojam za umijeće [[graditeljstvo|gradnje]] i građevine podignute izvan [[grad]]skih sredina i djelovanja školavanih graditelja i [[arhitekt|arhitekata]],<ref>Alcock, 2003.</ref> nastale za potrebe socijalno i obrazovno nižih društvenih slojeva; suprotan je pojmu tzv. visoke, odnosno [[arhitektura|stilske arhitekture]].<ref name=LZMK>''[https://enciklopedija.hr/clanak/graditeljstvo-narodno graditeljstvo, narodno]'', Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 27. kolovoza 2026.</ref>

Kako nije poseban arhitektonski pokret ili stil, nego samostalna kategorija koja obuhvaća širok raspon i raznolikost tipova zgrada, s različitim metodama gradnje iz cijelog svijeta, uključuje povijesne i aktualne, klasične i moderne primjere.<ref>R. W. Caves, ''Encyclopedia of the City'', Routledge, 2004., str. 750. {{ISBN|978-0415862875}}</ref>

Narodna se arhitektura najčešće svrstava po građi u kamenu, drvenu i kombiniranu ([[pleter]]nu) arhitekturu. Kamena arhitektura je raširena u primorskim ili krškim, a drvena u brdskim i šumovitim krajevima. Razvijeniji tip je gradnja zidanim ukrižanim gredama koje su ispunjene nabijenom zemljom ili opekom (na [[kanat]]e, [[bondruk]], [[skeletna gradnja]]). Osim kuća, pučkom graditeljstvu pripadaju razne građevine namijenjene gospodarskom životu (ambari, staje, peći, mlinovi, bunje) i objekti sakralne namjene (crkve brvnare, groblja). Tradicijsko graditeljstvo se održalo do početka 20. stoljeća, a u nekim krajevima i nakon toga. Prodorom [[urbanizacija|urbanizacije]] i utjecajem civilizacijskih činilaca naglo se mijenja izgled sela, a ovakva gradnja ustupa mjesto suvremenoj gradnji.<ref name=HLE>''Hrvatska likovna enciklopedija, knjiga 5. Mosl-Prib'', gl. ur. Žarko Domljan, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Vijesnik d.d., Zagreb, 2005. str. 33.-34. {{ISBN|953-98026-7-9}}</ref>

Zbog korištenja tradicionalnih metoda gradnje i lokalnih graditelja, narodne građevine smatraju se kulturnim izrazima (starosjedilačkim, autohtonim, izrazom predaka, ruralnim, etničkim ili regionalnim), koliko i arhitektonskim artefaktima.<ref>J. Philip Gruen, ''Vernacular Architecture'' u ''Encyclopedia of Local History'', 3. izd., ur. Amy H. Wilson, Rowman & Littlefield, Lanham, Maryland, 2017., str. 697.-698.</ref>

Zbog toga se neke narodne građevine prepoznaju kao „[[Nepokretna_kulturna_baština#Tradicijsko_graditeljstvo|pojedinačna kulturna dobra]]” (nepokretni objekti koji imaju izrazit povijesni, umjetnički, znanstveni, društveni ili tehnički značaj) koja uživaju zaštitu države.<ref>''[https://min-kulture.gov.hr/kulturna-bastina/vrste-kulturne-bastine/nepokretna-kulturna-bastina/pojedinacna-kulturna-dobra/tradicijsko-graditeljstvo-7247/7247 Tradicijsko graditeljstvo]'', Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Pristupljeno 27. kolovoza 2026.</ref>

U [[povijest arhitekture|povijesti arhitekture]] i [[povijest umjetnosti|povijesti umjetnosti]] gotovo zanemareno ili tek rubno obrađeno, u većoj je mjeri predmet zanimanja [[etnologija|etnologije]], koja proučava graditeljsko oblikovanje, povezanost građevina s tipom tradicijskoga privređivanja, obilježja unutarnjeg uređenja te tipično ponašanje ljudi u stambenoj i izgrađenoj sredini. Seoski su se graditelji služili prirodnim materijalima za gradnju ([[drvo]], [[kamen]], [[ilovača]], [[slama]], [[trska]]), a pri izboru lokacije uzimali su u obzir [[klima]]tske osobitosti, [[reljef]], [[hidrologija|hidrološke]] prilike i sl. Rezultat je očigledna prilagođenost građevina [[okoliš]]u, pa su [[selo|seoska naselja]] i [[nastamba|nastambe]] pridonosile osebujnosti pojedinih prostora,<ref name=LZMK/> a u posljednje vrijeme utječu na održivo graditeljstvo ([[zelena gradnja]]).

==Narodno graditeljstvo u Hrvatskoj==
[[Datoteka:Šolta Grohote Hrvatska Häuser 2012 d.jpg|mini|Dalmatinske kamene kuće u mjestu [[Grohote (ruralna kulturno-povijesna cjelina)]], [[Šolta]].]]
[[Datoteka:Stara kuca (Krapje).jpg|mini|[[Krapje]] je specifično po drvenim kućama, pa je 1995. godine, jedino u Hrvatskoj, dobilo status „sela graditeljske baštine”.]]
[[Datoteka:03.08.2009. Kumrovec Zagorje - panoramio (3).jpg|mini|[[Etno-selo Kumrovec]], [[Etnografski muzej na otvorenom]] koji otkriva svu ljupkost arhitekture [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskog zagorja]] s kraja 19. i početka 20. stoljeća.]]
I u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] je narodno graditeljstvo specifični izričaj regionalne raznolikosti. Prema primjenjenim graditeljskim i prostornim rješenjima razlikuju se tri područja.

U [[Primorska Hrvatska|primorskom dijelu Hrvatske]] gradilo se od [[kamen]]a, obrađena (klesana) i vezana [[žbuka|žbukom]] ili neobrađena i slagana u suho (staje, ograde i sl.). [[Krov]]ovi blagih kosina, dvostrešni, pokriveni su kalanim, [[vapnenac|vapnenačkim]] pločama ili valjkastim [[crijep]]om (kupe kanalice). Prevladavale su uske, visoke kuće: u prizemlju je spremište ([[konoba]]); vanjske kamene [[stube]] vode na kat. Uz ulazno pročelje redovito je kamena [[terasa]] ([[balatura]]), koja je, položena na prizemni kameni [[luk]], tipični graditeljski element jadranske kuće. Na katu su soba i kuhinja ili pak je, češće, kuhinja smještena u potkrovlje. Središnje mjesto u kuhinji zauzimalo je povišeno ognjište ([[komin]]) s napom za odvod dima, povezanom s [[dimnjak]]om. Kruništa dimnjaka bila su najrazličitijih oblika. U jadranskom zaobalju prevladavala je prizemnica s kuhinjom ([[ognjenica]]) i sobom (kuća).
Okućnica je redovito bila malena, većinom neograđena, osim u [[Istra|istarskim]] selima, gdje su uz ograde dominirala istaknuta kamena vrata ([[portun]]i), a kuće uvijek međusobno povezane u neki oblik malenog ruralne stambeno-gospodarstvene cjeline.<ref>''[https://istra.lzmk.hr/clanak/narodno-graditeljstvo narodno graditeljstvo]'', Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2026. Pristupljeno 27. kolovoza 2026.</ref> Staje za stoku bile su manje jednoprostorne zgrade od [[suhozid]]a s krovnim pokrivačem od slame, trske ili granja. Zajednički objekt cijeloga sela bila je uljara, s mlinom za mljevenje [[maslina]] (mlinica, toš), tijeskom (torkula) i ostalim napravama za dobivanje ulja.<ref name=HLE/> Iako se žito mljelo većinom na kućnim ručnim mlinovima, u nekim su obalnim mjestima u prošlosti postojale i [[vjetrenjača|vjetrenjače]].
Na udaljenim poljima gradila su se skloništa: jednostavne zgrade u suhozidu s krovom od nabacana granja (poljska kućica, sinica) ili kružne s tzv. nepravom kupolom ([[bunja]], ćemer, trim, [[kažun]]). Opskrba vodom rješavala se i skupljanjem kišnice u [[cisterna]]ma, kojima se skladno isklesana kamena grla često nalaze na kućnoj terasi. Sela, primarno smještena uz uvale, rubove [[kraško polje|kraških polja]] i [[vrtača]], pretežno su zbijena, s kućama prislonjenima jednom uz drugu i uskim popločanim ulicama. Obradive površine oko sela, opasane ogradama od naslagana kamenja ([[gromače]]), bile su tipična oznaka primorskih krajolika.<ref name=LZMK/>

U [[Gorska Hrvatska|gorskoj]] i [[Središnja Hrvatska|središnjoj Hrvatskoj]] prevladavala je drvena građa, često u kombinaciji s kamenom (u temeljnom ili prizemnom dijelu). Zidovi su bili građeni od vodoravno složenih tesanih ili piljenih greda (rijetko oblica ili poluoblica), s različito udešenim usjecima za njihovo čvrsto spajanje na uglovima, ili pak od kombinirane konstrukcije vodoravnih i u razmacima postavljenih uspravnih greda. Strmiji krovovi s četiri jednake strehe ([[Lika]]) ili, češće, sa smanjenim trokutastim zabatnim strehama (poluskošeni) bili su pokriveni slamom, poslije pločastim crijepom, a katkada i tesanim daščicama – [[šindra|šindrom]].
Prizemnice su imale trodijelni tlocrt: u sredini je bila kuhinja s poluotvorenim [[ognjište]]m, koje se nastavljalo u sobnu peć, građenu od pećnjaka. S jedne strane kuhinje bila je veća soba ([[hiža]]), a s druge strane manja (hižica), koja je mogla biti i ostava. Ako je kuća na kosu terenu, donji je dio podzidan kamenom pa se tu dobiva podrumska prostorija za spremište, gdjegdje i za staju, dok je gornji dio kuće s jedne ili s dviju strana opasan [[trijem]]om. U kućama [[Gorski kotar|Gorskoga kotara]] uobičajeni trodijelni tlocrt katnoga stambenog dijela podijeljen je u dva trakta, pa obuhvaća pet do šest prostorija: predsoblje, kuhinju s ostavom te dvije do tri sobe.
Poseban tip nastambi prevladavao je u poplavnim područjima uz veće rijeke, gdje su kuće stajale na drvenim ili od opeka građenim [[stup]]ovima, tzv. [[soha]]ma. Od tih su sošnica vjerojatno nastale skladne katne kuće, građene u [[Pokuplje|Pokuplju]], [[Turopolje|Turopolju]], [[Posavina|Posavini]], zapadnoj [[Slavonija|Slavoniji]] ([[brvnara]]; [[čardak]]).
Oko kuća bila su prostrana, katkad i ograđena dvorišta s objektima gospodarske namjene: stajama za stoku, štagljevima, spremištima za kukuruz u klipu, sagrađenima od ljeskova pruća, sušnicama za sušenje lana, konoplje i voća. Ako se radilo o prebivalištu mnogočlane proširene obitelji, na dvorištu su se redale i pomoćne stambene zgrade, jednoprostorne komore za noćivanje pojedinoga bračnog para. Na potocima u blizini sela stajale su drvene [[vodenica|vodenice]] za mljevenje žita, a u [[vinograd]]ima kolibe ([[klijet]]i).
U gorskim i brežuljkastim predjelima sela su uglavnom bila raštrkana, sastavljena od nekoliko odvojenih zaselaka, dok su u ravničarskim krajevima bila zbijena, s okućnicama pretežno smještenima uz put ili uz rijeku.<ref name=LZMK/>

Na sjeveru i istoku Hrvatske zidovi kuća građeni su od zemlje: nabojem, domaćom nepečenom ciglom ([[ćerpič]]) ili pravom pečenom [[opeka|opekom]]. Udomaćena je i kanatna gradnja zidova: osnovna konstrukcija od vodoravnih, uspravnih i kosih greda ispunjena je pleterom, tesanicama ili opekom; sve se premazivalo mješavinom zemlje i pljeve te zatim obijelilo. Kuće su prizemnice, većinom s dvostrešnim krovom od slame ili trske, poslije od pločastoga crijepa, s trijemom duž dvorišnoga pročelja. Pretežno su užom stranom bile okrenute ulici.
Po Slavoniji i [[Baranja|Baranji]] uobičajene su duge, jednokrovne zgrade, gdje se na glavnu stambenu kuću nastavljaju i stambene prostorije za uže obitelji, s posebnim ulazima iz trijema (kućari, kiljeri), kao i ostale gospodarske prostorije: spremišta, staje, pecare za rakiju i sl. Na uskom, dugačkom dvorištu dominirao je [[bunar]] s đermom te dekorativno urešen drveni ambar za žito. Mlinove je pokretala stoka, pa su to bile veće zgrade kružna tlocrta i stožasta krova (suvare).<ref name=LZMK/>
Sela su u ravničarskim krajevima najčešće zbijena, s pravilnim okućnicama poredanima uz ulicu ([[šor]]). Dvorišta su prema ulici ograđena drvenom ogradom ([[taraba]]) s malim vratima za pješake i velikima za kola. Izvan naselja nalaze se posebni gospodarski pogoni, [[salaš]]i, stanovi, sa zgradama za stanovanje i nastambama za stoku. Značajka toga područja su i [[zemunica|zemunice]], prostorije iskopane u [[lapor]]u, koje služe kao spremišta.<ref name=HLE/>

Tijekom 20. st. i u hrvatskim se selima postupno napuštala gradnja prirodnim materijalom, drvenim tehnikama i tradicijskim oblikovanjem. Pojedini vrjedniji primjerci ili sklopovi narodnoga graditeljstva zaštićuju se kao [[spomenik kulture|spomenici kulture]] ''in situ'' ili prenose u [[etnopark]]ove.<ref name=LZMK/>

==Literatura==

* Alcock, N. W., ''Vernacular architecture (Folk architecture)'', Grove Art Online, Oxford University Press, 2003. {{ISBN|978-1-884446-05-4}}
* Stanko Antić, ''[https://hrcak.srce.hr/file/479430 Tradicijsko graditeljstvo Vinodola]'' (PDF), Vinodolski zbornik 13, 2010., str. 193.-215.
* Živković Z., ''[https://min-kulture.gov.hr/UserDocsImages/arhiva/Bastina/HTG_web.pdf Hrvatsko tradicijsko graditeljstvo]'' (PDF), Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 2013., 306 str. {{ISBN|9789533120232}}

==Izvori==

{{Hrvatska enciklopedija – autorska prava}}

==Poveznice==
* [[Narodna umjetnost]]

==Vanjske poveznice==
* ''[https://www.dumus.hr/print.aspx?id=64&itemId=88 Tradicijska arhitektura Hrvatskog zagorja u Žitnici Rupe]'', Dubrovački muzeji, 9. srpnja 2015.
* [https://siscia.hr/krapje-selo-graditeljske-bastine/ Krapje – selo graditeljske baštine], 17. srpnja 2019.

[[Kategorija:Gradnja]]
[[Kategorija:Arhitektonski stilovi]]
[[Kategorija:Povijest konstruiranja]]
[[Kategorija:Primijenjene umjetnosti]]
[[Kategorija:Folklor]]

Narodno graditeljstvo - Povijest promjena

Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 24 sati)