Meteorit - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommons(.*)}}' u ''

2026-03-10T05:20:00Z

Zamjena teksta - '{{(.)ommons(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 05:20
Redak 27:		Redak 27:
	[[datoteka:Hudsonbay.png\|mini\|desno\|300px\|[[Hudsonov zaljev]], [[Kanada]], luk kojega odgovara [[promjer]]u od 440 [[km]], možda ostatak [[udarni krater\|udarnog kratera]] meteorita.]]		[[datoteka:Hudsonbay.png\|mini\|desno\|300px\|[[Hudsonov zaljev]], [[Kanada]], luk kojega odgovara [[promjer]]u od 440 [[km]], možda ostatak [[udarni krater\|udarnog kratera]] meteorita.]]

	~~{{Commons\|Meteorite}}~~
	'''Meteorit''' je komad [[stijene]] ili [[željezo\|željeza]], [[meteoroid]]a, [[komet]]a ili [[asteroid\|planetoida]], koji je iz [[svemir]]a pao na površinu [[Zemlja (planet)\|Zemlje]] ili nekog drugog [[nebesko tijelo\|nebeskog tijela]]. U slučaju jačeg udara, nastaje [[udarni krater]]. Većina meteorita potječe od manjih tijela [[meteoroid]]a, a rijetki potječu od [[planetoid]]a ([[asteroid]]a). Padovi većih [[nebesko tijelo\|nebeskih tijela]] uzrokuju [[Eksplozija\|eksplozije]] i udarne kratere ([[astroblem]]e). Prema kemijskom sastavu meteoriti se dijele na [[Kameni meteoriti\|kamene]] (aeroliti, učestalost 94%), [[Metalni meteoriti\|željezne]] (sideriti, 5%) te kameno‑željezne (sideroliti, 1%). Najveći nađeni kameni meteorit [[masa\|mase]] je veće od 1 tone, a željezni od 60 [[tona]]. Prema [[minerali\|mineralnom]] sastavu kameni meteoriti dijele se na hondrite (ili [[kondriti]]) i ahondrite; prvi sadrže okrugla zrna, hondre, uložene u osnovnu masu (matriks). Hondre se sastoje od [[olivin]]a i [[Pirokseni\|piroksena]] s nešto [[slitina\|slitine]] [[nikal\|nikla]] i željeza. Izuzev lako isparivih elemenata (na primjer [[vodik]], [[helij]]), kemijski sastav hondra odgovara sastavu [[Sunce\|Sunca]], a kuglasti oblik upućuje na nastanak u bestežinskom prostoru. [[Radionuklid\|Radioizotopno]] im je utvrđena starost od 4.55 milijardi [[godina]], što odgovara vremenu nastanka planetnoga sustava ([[Sunčev sustav]]). Smatra se da nikada nisu bili uklopljeni u neko veće tijelo. Oko 86% svih meteorita su hondriti. Malobrojniji ahondriti ne sadrže hondre. Većinom su dijelovi otkrhnuti s površine planetoida. Najviše ih potječe od planetoida Vesta ([[4 Vesta]]). Malu skupinu anhondrita čine meteoriti koji sadrže minerale kakvi se nalaze na [[Mjesec\|Mjesečevu]] ili [[Mars]]ovu tlu. Željezni meteoriti sastoje se uglavnom od nikla i željeza. Smjesa je [[kristal]]izirala iz taljevine pri vrlo sporom hlađenju, za što su uvjeti postojali u međuplanetnome prostoru. Većinom potječu od jezgara planetoida koji su razbijeni u sudaru s nekim drugim planetoidom. Kameno‑željezni meteoriti sastoje se od [[silikati\|silikata]] i [[metal]]a. Smatra se da su nastali u planetoidima, u području između željezne jezgre i kamenog omotača.		'''Meteorit''' je komad [[stijene]] ili [[željezo\|željeza]], [[meteoroid]]a, [[komet]]a ili [[asteroid\|planetoida]], koji je iz [[svemir]]a pao na površinu [[Zemlja (planet)\|Zemlje]] ili nekog drugog [[nebesko tijelo\|nebeskog tijela]]. U slučaju jačeg udara, nastaje [[udarni krater]]. Većina meteorita potječe od manjih tijela [[meteoroid]]a, a rijetki potječu od [[planetoid]]a ([[asteroid]]a). Padovi većih [[nebesko tijelo\|nebeskih tijela]] uzrokuju [[Eksplozija\|eksplozije]] i udarne kratere ([[astroblem]]e). Prema kemijskom sastavu meteoriti se dijele na [[Kameni meteoriti\|kamene]] (aeroliti, učestalost 94%), [[Metalni meteoriti\|željezne]] (sideriti, 5%) te kameno‑željezne (sideroliti, 1%). Najveći nađeni kameni meteorit [[masa\|mase]] je veće od 1 tone, a željezni od 60 [[tona]]. Prema [[minerali\|mineralnom]] sastavu kameni meteoriti dijele se na hondrite (ili [[kondriti]]) i ahondrite; prvi sadrže okrugla zrna, hondre, uložene u osnovnu masu (matriks). Hondre se sastoje od [[olivin]]a i [[Pirokseni\|piroksena]] s nešto [[slitina\|slitine]] [[nikal\|nikla]] i željeza. Izuzev lako isparivih elemenata (na primjer [[vodik]], [[helij]]), kemijski sastav hondra odgovara sastavu [[Sunce\|Sunca]], a kuglasti oblik upućuje na nastanak u bestežinskom prostoru. [[Radionuklid\|Radioizotopno]] im je utvrđena starost od 4.55 milijardi [[godina]], što odgovara vremenu nastanka planetnoga sustava ([[Sunčev sustav]]). Smatra se da nikada nisu bili uklopljeni u neko veće tijelo. Oko 86% svih meteorita su hondriti. Malobrojniji ahondriti ne sadrže hondre. Većinom su dijelovi otkrhnuti s površine planetoida. Najviše ih potječe od planetoida Vesta ([[4 Vesta]]). Malu skupinu anhondrita čine meteoriti koji sadrže minerale kakvi se nalaze na [[Mjesec\|Mjesečevu]] ili [[Mars]]ovu tlu. Željezni meteoriti sastoje se uglavnom od nikla i željeza. Smjesa je [[kristal]]izirala iz taljevine pri vrlo sporom hlađenju, za što su uvjeti postojali u međuplanetnome prostoru. Većinom potječu od jezgara planetoida koji su razbijeni u sudaru s nekim drugim planetoidom. Kameno‑željezni meteoriti sastoje se od [[silikati\|silikata]] i [[metal]]a. Smatra se da su nastali u planetoidima, u području između željezne jezgre i kamenog omotača.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-09T06:44:00Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Hrascina_meteorite_dw.jpg|mini|300px|desno|[[Hrašćinski meteorit]] je [[Metalni meteoriti|željezni meteorit]] koji je [[26. svibnja]] [[1751.]] pao kod mjesta [[Hrašćina]] ([[Hrvatsko zagorje]]).]]

[[datoteka:Widmanstatten hand.jpg|mini|desno|300px|Kada se [[metalni meteoriti]] [[poliranje|poliraju]] i [[jetkanje|jetkaju]] (nagrizaju), pokazuju poznate [[Widmanstättenove figure]].]]

[[datoteka:The Hoba Meteorite near Grootfontein.jpg|mini|desno|300px|[[Hoba (meteorit)|Meteorit Hoba]] je meteorit iz skupine [[metalni meteoriti|metalnih meteorita]]. To je najveći pronađeni meteorit, najteži metalni meteorit, te najveći pronađeni prirodni komad [[željezo|željeza]] na Zemlji. Pronašao ga je Jacobus Hermanus Brits, vlasnik farme Hoba West 1920. u blizini Grootfonteina u [[Namibija|Namibiji]].]]

[[datoteka:Bolide.jpg|mini|desno|300px|[[Bolid]] je [[meteor]] velika sjaja (ponekad usporediva sa sjajem [[Mjesec]]a, [[Prividna magnituda|prividne magnitude]] −14) koji izgleda kao vatrena kugla. Njegova pojava može biti popraćena pucketavim [[zvuk]]om. Ponekad izgori u [[atmosfera|atmosferi]], a ponekad njegovi dijelovi stignu do površine [[Zemlja|Zemlje]].]]

[[datoteka:Météorite de Phnom Penh MHNT.MIN.2011.0.1.jpg|mini|desno|300px|[[Kondriti|Hondriti]] ''L6'' iz [[Phnom Penh]]a (1868. - Prirodoslovni muzej u [[Toulouse]]u).]]

[[datoteka:ALH84001 structures.jpg|mini|desno|300px|Među [[kondriti|hondritima]] ima i vrlo složenih [[Organska kemija|organskih spojeva]], koji se javljaju u omjerima i vezama neuobičajenim za Zemljina tla, te neka vrsta tjelešaca. Pojava tih tvari nije dokaz da u [[svemir]]u postoje neki oblici [[život]]a, već dokaz da fizički uvjeti međuzvjezdanog prostora pogoduju nastanku organogenih spojeva iz [[Anorganska kemija|neorganske tvari]] (Meteorit ALH84001 otkriven u [[Antarktika|Antarktici]] in 1984. <ref> Golden D. C.: "A simple inorganic process for formation of carbonates, magnetite, and sulfides in Martian meteorite ALH84001", "American Mineralogist 86", str. 370–375, 2001 . </ref>]]

[[datoteka:Oriented Taza Meteorite.jpg|mini|desno|300px|Meteorit NWA 859 je [[metalni meteoriti|željezni meteorit]].]]

[[datoteka:Murnpeowie meteorite.jpg|mini|desno|300px|Meteorit Murnpeowie je željezni meteorit.]]

[[datoteka:Meteorito Marília.jpg|mini|desno|300px|Meteorit Marília je [[kondrit|hondrit]] (kameni meteorit), koji je pao u mjestu Marília, São Paulo, Brazil, 5. listopada 1971.]]

[[datoteka:Pallasite-Esquel-RoyalOntarioMuseum-Jan18-09.jpg|mini|desno|300px|[[Rezanje|Izrezani]] i [[poliranje|polirani]] Meteorit Esquel, spada u skupinu kameno‑željeznih meteorita. Žuto-zeleni kristali [[olivin]]a su okruženi [[željezo]]-[[nikal]] osnovom (matriks).]]

[[datoteka:Thermal ionization mass spectrometer.jpg|mini|desno|300px|Omjer broja [[atom]]a određuje se analizom meteorskog materijala pomoću [[Masena spektrometrija|spektrometra masa]].]]

[[datoteka:Meteorite iron harpoon.jpg|mini|desno|300px|[[Koplje]] napravljeno od [[narval]]ove kljove s oštricom od meteorskog željeza.]]

[[datoteka:Barringer Meteor Crater, Arizona.jpg|mini|desno|300px|Barringerov krater ili Đavolji kanjoj, meteoritni [[udarni krater]] u [[Arizona|Arizoni]], [[SAD]].]]

[[datoteka:Hudsonbay.png|mini|desno|300px|[[Hudsonov zaljev]], [[Kanada]], luk kojega odgovara [[promjer]]u od 440 [[km]], možda ostatak [[udarni krater|udarnog kratera]] meteorita.]]

{{Commons|Meteorite}}
'''Meteorit''' je komad [[stijene]] ili [[željezo|željeza]], [[meteoroid]]a, [[komet]]a ili [[asteroid|planetoida]], koji je iz [[svemir]]a pao na površinu [[Zemlja (planet)|Zemlje]] ili nekog drugog [[nebesko tijelo|nebeskog tijela]]. U slučaju jačeg udara, nastaje [[udarni krater]]. Većina meteorita potječe od manjih tijela [[meteoroid]]a, a rijetki potječu od [[planetoid]]a ([[asteroid]]a). Padovi većih [[nebesko tijelo|nebeskih tijela]] uzrokuju [[Eksplozija|eksplozije]] i udarne kratere ([[astroblem]]e). Prema kemijskom sastavu meteoriti se dijele na [[Kameni meteoriti|kamene]] (aeroliti, učestalost 94%), [[Metalni meteoriti|željezne]] (sideriti, 5%) te kameno‑željezne (sideroliti, 1%). Najveći nađeni kameni meteorit [[masa|mase]] je veće od 1 tone, a željezni od 60 [[tona]]. Prema [[minerali|mineralnom]] sastavu kameni meteoriti dijele se na hondrite (ili [[kondriti]]) i ahondrite; prvi sadrže okrugla zrna, hondre, uložene u osnovnu masu (matriks). Hondre se sastoje od [[olivin]]a i [[Pirokseni|piroksena]] s nešto [[slitina|slitine]] [[nikal|nikla]] i željeza. Izuzev lako isparivih elemenata (na primjer [[vodik]], [[helij]]), kemijski sastav hondra odgovara sastavu [[Sunce|Sunca]], a kuglasti oblik upućuje na nastanak u bestežinskom prostoru. [[Radionuklid|Radioizotopno]] im je utvrđena starost od 4.55 milijardi [[godina]], što odgovara vremenu nastanka planetnoga sustava ([[Sunčev sustav]]). Smatra se da nikada nisu bili uklopljeni u neko veće tijelo. Oko 86% svih meteorita su hondriti. Malobrojniji ahondriti ne sadrže hondre. Većinom su dijelovi otkrhnuti s površine planetoida. Najviše ih potječe od planetoida Vesta ([[4 Vesta]]). Malu skupinu anhondrita čine meteoriti koji sadrže minerale kakvi se nalaze na [[Mjesec|Mjesečevu]] ili [[Mars]]ovu tlu. Željezni meteoriti sastoje se uglavnom od nikla i željeza. Smjesa je [[kristal]]izirala iz taljevine pri vrlo sporom hlađenju, za što su uvjeti postojali u međuplanetnome prostoru. Većinom potječu od jezgara planetoida koji su razbijeni u sudaru s nekim drugim planetoidom. Kameno‑željezni meteoriti sastoje se od [[silikati|silikata]] i [[metal]]a. Smatra se da su nastali u planetoidima, u području između željezne jezgre i kamenog omotača.

Najstarija je poznata uporaba meteorita datirana u [[željezno doba]] (Danebury, [[Engleska]]). Željezni meteoriti koristili su se kao prvi izvori kvalitetnog [[željezo|željeza]] za oštrice ([[povijest tehnologije]]). Izvanzemaljsko podrijetlo meteorita prvi je pretpostavio [[Ernst Florens Friedrich Chladni|Ernst Chladni]] kada je 1794. povezao nalazišta meteorita i pojavu [[bolid]]a. Alois von Widmanstätten je na prerezu [[Hrašćinski meteorit|Hrašćinskoga meteorita]] (pao u [[Hrvatsko zagorje]], 26. svibnja 1751.), [[Jetkanje|jetkanoga]] (nagrizano) [[Dušična kiselina|dušičnom kiselinom]], uočio [[Kristalografija|kristalografsku]] strukturu jedinstvenu za željezne meteorite ([[Widmanstättenove figure]]), kakva ne postoji u [[Zemlja|Zemaljskim]] [[kristal]]ima. Kada je 26. travnja 1804. u [[Francuska|francuskom]] mjestu L'Aigle pred velikim brojem svjedoka pao [[meteorski pljusak]] od približno 3 000 dijelova kamenog meteora [[Znanstvena metoda|znanstvena je zajednica]] prihvatila njihovo svemirsko podrijetlo. <ref> '''meteorit''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40409] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

== Osnovni podaci ==
Meteoriti predstavljaju najiskonskiji materijal koji nam je na raspolaganju. Potječu iz vremena nastanka [[Sunčev sustav|Sunčeva sustava]]. Ujedno su i prvi izvanzemaljski predmeti koje je čovjek dotakao, a da pritom nije bio toga svjestan. Stoljećima su predstavljali nedokučivu tajnu. Kako su bili nađeni na tlu poslije vrlo zapaženog prolaza kroz [[atmosfera|atmosferu]], prozvani su "nebeskim kamenjem". Bile su postavljene [[hipoteza|hipoteze]] da su meteoriti proizvodi dalekih [[vulkan]]skih erupcija, ili da nastaju od [[Okamenjena munja|kamenja]] nakon udara [[munja|munje]]. Postojala je i hipoteza međuplanetarnog ishodišta. Podržavao ju je [[Ernst Florens Friedrich Chladni|Ernst Chladni]], koji je 1794. ustanovio sistemsku vezu između pojava [[bolid]]a i nalazišta meteorita. Alois von Widmanstätten otkrio je 1808. da jetkana (nagrizana) površina prereza željeznog meteorita, koji je 1751. pao kod Hrašćine ([[Hrašćinski meteorit]]) u Hrvatskom zagorju, pokazuje vrlo svojstvene oblike kojih nema u željezu koje potječe iz [[Zemljina kora|Zemljine kore]]. Time je nađen način da se željezni meteoriti odrede i mnogo godina kasnije nakon pada. Danas se u [[muzej]]ima čuva preko 7 000 meteorita s ukupno više od 500 [[tona]] težine. Među njima ima oko 1000 meteorita pokupljenih nakon pada pošto su bljeskom bili najavljeni. Ostali su slučajno nađeni. Zanimljivo je da je na [[Antarktika|Antarktici]] pokupljeno oko 5 000 primjeraka. Najveći nađeni kameni meteorit ima više od 1 tone (pao u [[Kina|Kini]] 1976.), a željezni 60 tona ([[Hoba (meteorit)|Meteorit Hoba]], [[Namibija]]).

Na putu kroz atmosferu, tijelo meteorita se zagrijava do 10 000 [[celzij|°C]] i drobi. [[Toplina]] ne utječe na materijal dublje od površine 1 - 2 [[mm]], jer se prije rastali vanjski sloj nego što se toplina prenese u sredinu meteorita. Vanjski sloj se rasprskava i isparava. Oni kameni meteoriti koji se pokupe ubrzo nakon pada pokazuju staklastu, ocakljenu koru, a koru od [[Željezovi oksidi|željeznog oksida]] u obliku skrutnutih kapi ako su željezni. Zbog čeonog otpora zraka, meteorit se većinom usporava i stiže na tlo u [[Slobodni pad|slobodnom padu]]. To je razlog zašto pri njihovu prizemljenju često nema eksplozivne pojave. Meteorit se znade zabiti u dubinu od nekoliko [[metar]]a, no katkada oštećenje tla jedva da se i vidi. Veća tijela u atmosferi bitno se ne usporavaju, pa pustoše površinu i stvaraju [[krater]]e. I Zemlja je posijana udarnim kraterima kao i ostala nebeska tijela, no krateri su maskirani i preoblikovani naknadnim [[geologija|geološkim]] procesima. Zamijećeni ostaci kratera nazivaju se [[astroblem]]i ([[Starogrčki jezik|grč]]. zvjezdane rane). <ref>[[Vladis Vujnović]] : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.</ref>

=== Podjela meteorita ===
Prema najstarijoj podjeli, meteoriti se razvrstavaju u [[Kameni meteoriti|kamene]] (aerolite), [[Metalni meteoriti|željezne]] (siderite) i kameno‑željezne (siderolite). Građa meteorita odgovara građi [[planetoid]]a ([[asteroid]]a). Da bi se saznalo koji udjel otpada na pojedine vrste meteorita, iz [[statistika|statistike]] treba isključiti meteorite koji su pronađeni mnogo godina nakon pada, jer će se među njima istaknuti željezni meteoriti koji su prepoznatljivi, a kameni će se izgubiti među sličnim predmetima na tlu. Na Zemlju pada najviše kamenih meteorita (92% po broju, 85% po masi), zatim željeznih (6% po broju, 10% po masi), a najmanje željezno-kamenih (2% po broju, 5% po masi). Kameni meteoriti u prosjeku se sastoje od 36% [[kisik]]a, 26% željeza, 18% [[silicij]]a, 14% [[magnezij]]a i nešto drugih elemenata. Sastav im je sličan nekim dijelovima [[Zemljina kora|Zemljine kore]], no s mnogo više [[metal]]a. Željezni meteoriti sastoje se u prosjeku od 90% [[željezo|željeza]], 8% [[nikal|nikla]], 0.6% [[kobalt]]a i nešto drugih [[metal]]a. U obje vrste, a pogotovo u željeznih, [[radioaktivnost]] je slabija nego u [[Zemljina kora|Zemljinoj kori]].

=== Svojstva meteorita ===
Kemijski sastav i građa [[minerali|minerala]] ukazuje na to da se među meteoritima nalazi i najprimitivniji materijal, materijal koji ima neposredno porijeklo u prasunčevoj maglici i materijal koji je pretrpio promjene, prošavši kroz fazu visokih [[temperatura]] i [[tlak]]ova. Takav je materijal morao boraviti u središtu većih [[planetoid]]a (asteroida). S obzirom na način nastanka i razvoj meteorita, bolje ih je prema kemijskom sastavu i strukturi razvrstati u dvije skupine. U prvoj se nalaze [[kondriti|hondriti]], koji inače čine 90% kamenih meteorita, a u drugoj skupini [[Akondriti|ahondriti]] (10% kamenih meteorita) i željezni meteoriti. Mineraloški, meteoriti su mnogo manje raznovrsni nego Zemlja. Nađeno je u njima oko 150 minerala, od kojih je nekoliko desetaka svojstveno samo njima (na Zemlji je razvrstano oko 3 000 minerala). Među mineralima nalaze se željezno-magnezijevi [[silikati]] ([[olivin]]i i [[pirokseni]]), [[slitine]] nikla i željeza (tenit, kamacit), te sulfid željeza (troilit).

==== Hondriti ====
{{Glavni|Kondriti}}

'''Hondriti''' su nazvani po hondrama, malim okruglim zrnima uloženim u osnovnu masu meteorita (matriks). Dimenzije su im u prosjeku 1 [[mm]], a kreću se od mikroskopskih mjerila do centimetra. Zauzimaju do polovice [[obujam|obujma]] meteorita. Površina hondrita uglavnom je siva, no u raznim [[gradacija]]ma, od gotovo crne do vrlo svijetle. Katkada su prošupljeni pukotinama. [[Gustoća|Gustoće]] su im od 2 000 do 3 700 [[Kilogram po metru kubnom|kg/m3]]. Hondriti su građeni uglavnom od [[olivin]]a i [[pirokseni|piroksena]], uz manje od jedne trećine [[nikal]]-željeza. Kemijski sastav hondrita, izuzevši lako isparljive elemente, do najmanjih je primjesa jednak kemijskom sastavu Sunca. [[Radionuklid|Radioaktivna]] metoda određuje im dob od 4.6 milijardi godina. Zaključak je da su hondriti stvoreni zajedno sa [[Sunčev sustav|Sunčevim sustavom]].

Hondriti uključuju više vrsta meteorita. Posebnih su svojstava [[Ugljikovodici|ugljikovodični]] hondriti. Najtamniji su od svih meteorita i sadrže od 2 do 6% ugljikovodika. Za razliku od ostalih hondrita imaju [[voda|vode]] i prilično staklaste tvari. Jedna njihova podvrsta, s najviše staklaste tvari, uopće ne pokazuje hondre - no u hondrite pripada zbog kemijskog sastava. To je zapravo slabo konsolidiran međuzvjezdani prah i prestavlja najprimitivniju tvar koju čovjek poznaje. Ne može izdržati povišenu temperaturu. U toj je tvari nađena znatna primjesa, do 1% [[Organska kemija|organskih molekula]]. Među njima ima i vrlo složenih organskih spojeva, koji se javljaju u omjerima i vezama neuobičajenim za Zemljina tla, te neka vrsta tjelešaca. Pojava tih tvari nije dokaz da u svemiru postoje neki oblici [[život]]a, već dokaz da fizički uvjeti međuzvjezdanog prostora pogoduju nastanku organogenih spojeva iz [[Anorganska kemija|neorganske tvari]].

Pojava hondra središnja je [[zagonetka]] meteorita - nema ih ni u kojim drugim nebeskim tijelima. Bitna je razlika kemijskog sastava hondre i okolnog matriksa u tome što se u hondri [[željezo]] javlja slobodno, a u matriksu je [[Željezovi oksidi|oksidirano]]. Stoga se pretpostavlja da su hondre nastale u predjelima praplanetske maglice u kojima nije dolazilo do oksidacije, a prvotna se tvar [[kondenzacija|kondenzirala]] u sferne kapi ([[sfera]] ili [[kugla]] je oblik koji [[kapljevina]] poprima u bestežinskom stanju). Veći broj hondrita pretrpio je metamorfozu, boraveći neko vrijeme na temperaturi od 600 do 1 000 °C; to se moglo zbivati u središtu većih tijela. Kod tih hondrita došlo je do promjene prvobitne građe, pa su im hondre neoštrih oblika i rekristalizirane. [[Kristalografija|Kristalografski]] podaci upućuju na vrlo sporo hlađenje usijane tvari.

==== Željezni meteoriti ====
{{Glavni|Metalni meteoriti}}

Metarmofozu su preživjeli i željezni meteoriti. Oni se sastoje gotovo posve od [[nikal]]-[[željezo|željeza]]. Rijetki su nalazi koji sadrže i nešto [[silikati|silikata]] i troilita. Srednja im je [[gustoća]] 7 700 [[Kilogram po metru kubnom|kg/m3]]. Najveći broj željeznih meteorita ulazi u grupu oktaedrita, nazvanih prema građi [[kristal]]a. Samo u toj grupi željeznih meteorita javljaju se [[Widmanstättenove figure]]. One se sastoje od svijetlih kristala kamacita koji se pružaju u obliku lamela, u paralelnim smjerovima (razaznaju se 4 smjera lamela), i od kristala tenita. Tenit je tamniji i obavija lamelu od kamacita. Ispuna između lamela je sitnozrnata smjesa kamacita i tenita. U prasunčevoj maglici odnos željeza i nikla jednak je 20:1, no kako se nikal javlja samo u slobodnom stanju, a željezo može biti i slobodno i vezano, to se postotak nikla u metalnom sadržaju mijenja, i to od 5% do oko 50%. Kod većeg postotka nikla javlja se tenit, kod manjeg postotka kamacit.

Raslojavanje nikal-željeza na kamacit i tenit odvija se u posebnom [[Toplinska obrada|toplinskom postupku]] [[Kaljenje|kaljenja]]. Tvar treba prvo da se zagrije do 2 000 [[celzij|°C]]. Pri hlađenju tvar se pri 1 400 °C počinje kristalizirati, a pri 900 °C postaje homogenom slitinom u obliku tenita. Daljim sporim hlađenjem, koje se ne smije odvijati brže od 1 do 10 °C u milijun godina, pri temperaturi od 600 do 700 °C izdvaja se kristal kamacita, dajući svojstvene slojeve i šare. Nađeni su meteoriti i s niskim sadržajem tenita, pri čemu nestaje kontrasta, pa se gube i Widmanstättenove figure, a preostaje monokristal kamacita, čak metarskih dimenzija. Potrebni uvjeti postojali su u unutrašnjosti [[planetoid]]nog tijela dimenzija od bar 200 - 400 [[km]]. O veličini tijela ovisi je li došlo do geoloških procesa u kojima se tvari veće gustoće, kao što je željezo i nikal, razdvajaju od ostalih tvari, tonu u jezgru nebeskog tijela, dok u omotaču preostaju [[silikati]]. U rastaljenom plaštu, uz hlađenje, nastavlja se proces izdvajanja minerala ([[magmatska diferencijacija]]), a [[magma]] dijelom izbija na površinu. Veličina planetoidnog tijela bitna je i stoga žto se hlađenje moralo odvijati veoma sporo da bi došlo do kristalne strukture kakva nije uočena u drugih tijela. [[Hlađenje]] se odvija sporo ako je kora planetoida, koja je [[Toplinska izolacija|toplinski izolator]], debela bar 100 km.

U istom procesu stvara se tvar budućeg željeznog meteorita i kamenog ahondrita. Sastav ahondrita posve je sličan sastavu [[Magmatske stijene|magmatskih stijena]] Zemljine kore. [[Akondriti|Ahondriti]] i željezni meteoriti proizvod su istog procesa s time što jedni potječu iz gornjih slojeva roditeljskog [[planetoid]]a, drugi iz dubinskih.

==== Željezno-kameni meteoriti ====
Željezno-kameni meteoriti sastoje se od [[silikati|silikata]] i [[metal]]a, pa prestavljaju kombinaciju željeznog meteorita i ahondrita. U jednom obliku, palasitu (naziv dolazi prema Pallasovu meteoritu od 600 [[kg]]), silikat ispunja otvore u metalu, a u drugom obliku, mezosideritu, metal ili troilit ispunjava otvore u silikatu.

Proučavanje meteorita neodvojivo je od proučavanja [[planetoid]]a. Način na koji su se planetoidi zagrijavali nije ustanovljen. Među uzrocima mogli su biti [[radioaktivnost|radioaktivni]] elementi, zatim brojni sudari na jednom stadiju stvaranja i ostali fizički uvjeti koji su vladali u praplanetnoj maglici - među njima razmatraju se udarni [[val]]ovi i jake [[električna struja|električne struje]]. Ako je planetoid stvaran dijelom u rastaljenom stanju, u njemu dolazi do opisanih geoloških procesa uz postupno hlađenje, koje traje stotinama milijuna i milijardu godina. Razlike u kristalnoj strukturi željeznih meteorita dokazuju da svi meteoriti nisu nastali u jednom praroditeljskom planetoidu Faetonu, već od više njih, jer su se hladili različitom [[brzina|brzinom]].

== Određivanje starosti meteorita ==
Za određivanje starosti meteorita upotrebljava se metoda [[Radioaktivno datiranje|radioaktivnog datiranja]], a i tragovi koje su u meteoritima ostavile [[kozmičke zrake]]. Postoji nekoliko radioaktivnih nizova u kojima jedni elementi prelaze u druge, drugi u treće, i tako sve dok posljednji proizvod nije stabilan [[izotop]]. Tako na primjer, niz koji započinje s [[torij]]em završava s [[Olovo (element)|olovom]]. Starost [[stijene]] određuje se iz odnosa početnog i konačnog elementa i njihovih nusprodukata. [[Vrijeme poluraspada]] torija iznosi ''t1/2'' = 13.9 milijardi godina, što znači da je nakon toliko vremena od početka količine atomskih jezgara torija ''No'' polovica ostala netaknuta. U svakom vremenu ''t'', po zakonu radioaktivnog raspada, preostali broj [[atomska jezgra|atomskih jezgara]] torija jednak je:

::<math>N(t) = N_0 \left(\frac{1}{2}\right)^{t/t_\frac{1}{2}} = N_0 2^{-t/t_\frac{1}{2}} </math>

gdje je: ''t'' - bilo koje [[Vrijeme (fizika)|vrijeme]] od kada se počinje računati. Započnemo li od bilo koje početne količine, uvijek će se ona nakon vremena ''t1/2'' smanjiti na polovicu. Istodobno se povećao broj jezgara koji su proizvodi raspada. No značajno je posebno u tom nizu što se na putu do krajnjeg produkta kao nusproizvod javljaju 6 [[alfa-čestica]] ([[helij]]evih jezgara). One u tvari nailaze na slobodne [[elektron]]e i stvaraju atome helija. To znači da je broj u tom nizu stvorenih atoma helija 6 puta veći od broja raspadnutih jezgara:

::<math>N(He) = 6 \cdot (N_0 - N) </math>

Sada se može odrediti omjer između broja helijevih i torijevih atoma, nađenih u nekom malom obujmu meteorita:

::<math> \frac{N(He)}{N} = 6 \cdot 2^{-t/t_\frac{1}{2}} </math>

Omjer broja atoma određuje se analizom meteorskog materijala pomoću [[Masena spektrometrija|spektrometra masa]], pa se tada iz jednakosti lako izračuna vrijeme raspada ''t''! To je vrijeme koje je proteklo otkako se helij skuplja u materijalu. Helij je [[plin]] i tvar ga propušta dok je žitka. No onog trenutka kada je [[nebesko tijelo]] očvrsnulo, [[atom]]i helija ostaju u njemu zarobljeni. Prema tome, proteklo vrijeme radioaktivnog raspada odnosit će se na vrijeme od kada je materijal bio posljednji put očvrsnuo.

Osim prikazanog korištenja radioaktivne metode, postoje i drugi načini. Svi meteoriti su za vrijeme lutanja prostorom izloženi neprestanom bombardiranju kozmičkih zraka. Promatrani [[mikroskop]]om, u meteoritu se vide zaustavni tragovi kozmičkih zraka. To su većinom brze jezgre elemenata iz grupe željeza. Tragovi se stanjuju i nestaju na nekoj dubini ispod površine meteorita. Na taj način određuje se vrijeme za koje su meteoriti slobodno lutali prostorom, nakon što su se odlomili od roditeljskog tijela, a prije nego što su pali na Zemlju.

=== Starost meteorita ===
Izmjerena vremena starosti meteorita ima raznih. Jedna grupa meteorita stara je od 4.6 do 3.5 milijardi godina. Druga grupa stara je od 1 milijarde do 300 milijuna godina. Nađeno je da su ahondriti mlađi od hondrita za otprilike 200 milijuna godina. Neki hondriti pretrpjeli su sudare prije nekih 500 milijuna godina, pa se čini da su se tada odvojili od zajedničkog roditeljskog tijela. Kameni meteoriti lutaju slobodno prostorom prije no što padnu na Zemlju, prema procjenama, ne duže od 50 milijuna godina, a željezni meteoriti lutaju i do 2 milijarde godina.

=== Astroblemi tektiti ===
I na Zemlju su padali [[planetoid]]i. No razmjerno malo ima kratera koji su slobodno izloženi i uočljivi. Takav je, na primjer, Đavolji kanjoj, meteoritni [[udarni krater]] u [[Arizona|Arizoni]]. U promjeru ima 1 200 [[metar]]a, dubok je 180 metara, a materijal mu je na rub nabačen 40 metara iznad okolne ravnice. Ukupno je pronađeno do stotinu kružnih i prstenastih tvorevina kojima se mjere kreću od nekoliko kilometara do više stotina kilometara, a nedvojbeno su ostaci udara iz [[svemir]]a. Pretežno su sačuvani u starijim geološkim slojevima, kao što je kanadski štit ili euroazijska nizina. Veličina nekih [[astroblem]]a usporediva je i s manjim [[Mjesečeva mora|Mjesečevim morima]]! Tako je i [[Hudsonov zaljev]], luk kojega odgovara promjeru od 440 km, možda ostatak udarnog kratera. Udari planetoida morali su utjecati na geološki razvoj Zemljine kore; koliki je taj utjecaj, ima tek da se istraži.

S astroblemima povezana je pojava [[tektit]]a. To su [[staklo|staklasta]] tijela ([[Starogrčki jezik|grč]]. ''tektos'': rastopljen) nalik meteoritima. Nalaze se na tlu, ali su sasvim drugog sastava nego što ga ima okolno tlo. Dimenzije su im od mikroskopskih do veličine lopte. Pretežni dio obujma otpada na staklasti [[silicijev dioksid]]. Po kemijskom sastavu slični su eruptivnoj stijeni [[andezit]]u, ali su za razliku od drugih stijena vrlo dehidrirani. Tamno su zeleni i smeđi i najrazličitijih oblika. No oblik im svjedoči da su se morali gibati atmosferom s velikom brzinom, od 6 do 11 [[Metar u sekundi|km/s]]. Staklasta građa upućuje na to da su nastali brzim [[hlađenje]]m. Rješenje zagonetke njihova postanka dao je raspored njihova nalazišta. Uvijek su povezani s astroblemima. U sudaru nebeskog tijela i stijene dolazi do eksplozije, [[stijena]] se tali, a njeni odlomci u letu hlade. Dakle, i tektiti su "pali s neba", ali su pritom potekli od materijala izbačenog u sudaru meteorita i Zemljine površine. Poznati su tektiti moldaviti, australiti i drugi.

==Izvori==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://astro.fdst.hr/SuncevSustav/meteoriti.php Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - meteoriti]

[[Kategorija:Meteoriti| ]]