WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-25T05:16:34Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = Marin Getaldić
| slika = Marino Ghetaldi.gif
| slika_širina =
| naslov =
| datum_rođenja = [[2. listopada]] [[1568.]]
| mjesto_rođenja = [[Dubrovnik]], [[Hrvatska]]
| datum_smrti = [[8. travnja]] [[1626.]]
| mjesto_smrti = [[Dubrovnik]], [[Hrvatska]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Dubrovačka Republika]]
| narodnost = [[Hrvati|Hrvat]]
| etnicitet =
| polje = [[matematika]], [[fizika]]
| radna_institucija = [[Dubrovačka Republika|u službi Dubrovačke Republike]]
| alma_mater =
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti =
| poznat_po = [[Algebra]] <br> [[Parabolično zrcalo]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade =
| religija =
| fusnote =
}}

'''Marin Getaldić''' ([[latinski jezik|lat.]] ''Marinus Ghetaldus''; [[Dubrovnik]], [[2. listopada]] [[1568.]] – [[Dubrovnik]], [[8. travnja]] [[1626.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] [[matematika|matematičar]] i [[fizičar]]. Osnovnu naobrazbu dobio je u rodnome gradu. Godine 1588. primljen je za člana [[Veliko vijeće (Dubrovačka Republika)|Velikoga vijeća]], a zatim se bavio različitim poslovima [[Dubrovačka Republika|u službi Dubrovačke Republike]]. Godine 1595. otišao je s [[Gučetići|M. Gučetićem]] u [[London]] kako bi pomogao u sređivanju ostavštine. S istim ciljem otputovao je u [[Antwerpen]] 1597., gdje je ostao do 1599. Ondje je učio matematiku kod francuskoga matematičara [[Michel Coignet|Michela Coigneta]] i dobio prve poticaje za znanstveni rad. Nakon toga putovao je u [[Francuska|Francusku]], radi sređivanja poslova oko iste ostavštine, i u Parizu upoznao [[François Viète|F. Viètea]]. Taj susret bio je presudan za njegov rad u matematici. U Italiji je upoznao [[Galileo Galilei|G. Galileija]], s kojim se poslije i dopisivao. U Dubrovnik se vratio 1601., a onda putovao u Italiju kako bi tiskao prve svoje znanstvene radove. Ondje je upoznao njemačkog matematičara i astronoma [[Christophorus Clavius|Christophorusa Claviusa]] i austrijskoga astronoma [[Christoph Grienberger|Christopha Grienbergera]] s kojima se poslije dopisivao. Godine 1603. vratio se u Dubrovnik, gdje se bavio [[optika|optikom]] i u [[Betina špilja|Betinoj špilji]] izvodio [[pokus]]e s [[Parabolično zrcalo|paraboličnim zrcalima]]. Godine 1606. bio je jedan od dvojice [[poklisar]]a koji su odnijeli godišnji danak Dubrovačke Republike [[sultan]]u u [[Carigrad]].
[[Datoteka:Sea Cave Beach, Dubrovnik.jpg|mini|lijevo|200px|[[Betina špilja]] u kojoj je izvodio [[pokus]]e s [[Parabolično zrcalo|paraboličnim zrcalima]], a danas mala [[plaža]] dostupna samo s mora.]]
[[datoteka:Parabola with focus and arbitrary line.svg|mini|desno|300px|[[Parabolično zrcalo]]: paralelne zrake svjetlosti koje padaju na parabolično zrcalo se skupljaju u jednu točku ili [[žarište]] (fokus) ''F''.]]
[[datoteka:Map of Ragusa.jpg|mini|300px|desno|Karta [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]] iz [[1678.]]]]
[[datoteka:Rector's palace.jpg|mini|300px|desno|[[Knežev dvor]].]]
[[datoteka:Francois Viete.jpg|mini|300px|desno|[[François Viète]].]]
[[datoteka:Ston-SK.jpg|mini|300px|desno|Panorama [[Ston]]a.]]
[[datoteka:Getaldic-villa-entrance.JPG|mini|300px|desno|Ulaz u Getaldićevu vilu u Dubrovniku.]]
Bavio se praktičnom primjenom matematike u rješavanju [[Geodezija|geodetskih problema]]. Tako je, primjerice, određivao [[zemljopisna širina|zemljopisnu širinu]] Carigrada i Dubrovnika, a posebno je zanimljiv njegov pristup određivanju [[volumen]]a [[Zemlja|Zemlje]]. Za njegovo je rješenje predložio vlastitu, čisto geodetsku metodu, objavljenu posmrtno u djelu ''O analitičkom i sintetičkom u matematici'' ([[Latinski jezik|lat]]. ''[[De resolutione et compositione mathematica]]'', 1630.), koja ne obuhvaća [[astronomija|astronomska]] mjerenja. Iako ta metoda danas nema praktične vrijednosti, važna je zbog svoje originalnosti, a u usporedbi sa sličnim metodama onoga doba dala bi najtočniji rezultat.<ref name="helzmk"/>
[[Slika:Ghetaldi - Variorum problematum collectio, 1607.jpg |thumb|''Variorum problematum collectio'', 1607.]]

U svom prvom djelu ''Unaprjeđenje Arhimeda ili o različitim vrstama tijela uspoređenima po težini i veličini'' (lat. ''[[Promotus Archimedis seu de variis corporum generibus gravitate et magnitudine comparatis]]'', 1603.) određuje odnose između [[težina|težine]] i [[obujam|obujma]] raznovrsnih tijela i pri tome upotrebljava stroge pokuse. Djelo ''Nekoliko napomena o paraboli'' (lat. ''[[Nonnullae propositiones de parabola]]'', 1603.) u vezi je s Getaldićevim istraživanjima paraboličnih zrcala, a donosi dokaz da su sve parabole jednako prikladne za konstrukciju paraboličnih zrcala, a ne samo presjeci uspravnoga, pravokutnog [[Stožac|stošca]]. U djelu ''Dopuna galskog Apolonija ili probuđena djelomično sačuvana geometrija dodira Apolonija iz Perge'' (lat. ''[[Supplementum Apollonii Galli seu exsuscitata Apollonii Pergaei Tactionum geometriae pars reliqua]]'', 1607.) on dopunjuje [[François Viète|Vièteovu]] restauraciju djela o dodirima [[Apolonije iz Perge|Apolonija iz Perge]], a u djelu ''Oživljeni Apolonije ili obnovljena geometrija priklona Apolonija iz Perge'' (lat. ''[[Apollonius redivivus seu restituta Apollonii Pergaei Inclinationum geometria]]'', I–II, 1607. – 1613.) obnavlja Apolonijevo djelo o [[priklon]]ima. U tim djelima primjenjuje sintetičku metodu kako bi obnovljena djela bila što vjernija izgubljenim originalima. U djelu ''Zbirka različitih problema'' (lat. ''[[Variorum problematum Collectio]]'', 1607.) rješava 42 matematička problema od kojih je neke uzeo od [[Regiomontanus]]a, Claviusa i Grienbergera, a neke dodao sam. U njemu neke probleme rješava sintetičkom metodom, za neke provodi geometrijsku analizu i sintezu, a nekima dodaje takozvani ''consectarium'', u metodološkom pogledu vrlo važnu posljedicu. Za velik dio problema primjenjuje [[algebra|algebarsku analizu]]. Pod utjecajem Viètea, umjesto s geometrijskim veličinama ili s brojevima radi s općim veličinama (''speciesima''). Getaldićevo djelo znatno je utjecalo na razvoj primjene algebre na geometriju prije otkrića analitičke geometrije. Reprint-izdanje sveukupnih Getaldićevih djela izišlo je u [[Zagreb]]u pod nazivom ''Opera omnia'' (1968.). <ref name="helzmk"> '''Getaldić, Marin''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21855] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>

Pripisivalo mu se autorstvo dviju kratkih rasprava ''[[Elementorum Euclidis Definitiones]]'' i ''[[Tractatus de Sphaera Mundi]]'', ali u zadnje vrijeme smatra se da je autor vjerojatno isusovac [[Ivan Vreman]] iz Splita.<ref name="Bunjevac">Stipan Bunjevac: Zaboravljeni hrvatski velikani – profesori na stranim sveučilištima. Nizanka životopisa o manje ili više poznatim ali potpuno nepoznatim hrvatskim misionarima, istraživačima, znanstvenicima, profesorima, književnicima, diplomatima i ispovjednicima od 16. do 20. stoljeća na različitim kontinentima, na temelju knjige Mije Korade 'Istraživači novih obzorja': Pronositelji znanja diljem svijeta, Glas Koncila, br. 45, 11. studenoga 2018., str. 21.</ref>

== Životopis ==
=== Djetinjstvo ===
Prvi hrvatski matematičar europskog formata. Kao datum rođenja Marina Getaldića (lat. ''Ghetaldus'') uzima se 2. listopada 1568. Njegovi roditelji, Maro Marinov Jakova Getaldić i Anica Andrije Restić, imali su pored Marina još petoro djece – sinove: Andriju, Šimuna, Martolicu i Jakova, te kćerku Niku koja je u punoljetstvu stupila u [[samostan]]. Njezin odlazak u [[časna sestra|časne sestre]] navodi mnoge povjesničare na tvrdnju kako imovno stanje Getaldića nije bilo na visini njihova plemićkog ugleda. Braća su se međusobno slagala, dugo su vremena živjela u istoj kući, odmah iza crkve Svetog Vlaha. Osim Jakova, svi su se poženili. Od onih koji su stupili u brak jedino Andrija nije imao poroda, a njegovom smrću [[1654.]] gasi se i porodično stablo Marina Getaldića.

=== Školovanje ===
Marin se igrao sa svojim vršnjacima oko [[Orlandov stup|Orlandova stupa]], kraj već spomenute, crkve Svetog Vlaha ispred Kneževa dvora u uskim uličicama i na skalinama starog grada. Osnovno obrazovanje dobio je od [[franjevci|franjevaca]]. Učitelj mu bijaše [[svećenik]] [[Ivan Šimunov]], koji je podučavao djecu [[gramatika|gramatici]] i pismenosti. Njegovu školu su završili mnogi ugledni Dubrovčani. [[Gimnazija]], u koju se Getaldić upisao nakon završene osnovne škole, bila je na zavidnoj razini. Njeni su predavači u to doba poznati [[humanizam|humanisti]] i pjesnici, znalci jezika i literature. Zahvaljujući stručnosti i znanju umova, kakvi su bili [[Franjo Serdonati]] i [[Dominik Tati]], Getaldić je je savršeno ovladao [[latinski jezik|latinskim jezikom]] kojim se služio kao drugim [[Materinski jezik|materinskim jezikom]]. Bili su tu i vrsni repetitori – [[Ivan Hristoforov]] i [[Viktor Bazaljić]]. Po svemu sudeći dvojica nastavnika [[matematika|matematike]] uveli su Marina Getaldića u znanost koju će toliko zavoljeti i obogatiti brojnim originalnim radovima.

Gimnaziju je Getaldić završio vjerojatno [[1588.]] kada je kao punoljetni vlastelin postao član [[Veliko vijeće (Dubrovačka Republika)|Velikog vijeća]]. Kao svaki drugi mladi vlastelin on se kretao u učenim krugovima, naročito onom obrazovanom oko prelijepe [[Cvijeta Zuzorić|Cvijete Zuzorić]] čiju su ljepotu opjevali mnogi pjesnici onog doba. Tom krugu su pripadali mnogi ugledni Dubrovčani, među kojima [[Nikola Nalješković]] (književnik i astronom), [[Nikola Gučetić]] (filozof, pedagog i državnik), [[Viktor Beselji]] (državni kancelar i pjesnik koji je pisao na latinskom jeziku), [[Didak Pir]] (pjesnik) te [[Mavro Orbini]] (povjesničar i panslavist).

=== Putovanja po Europi ===
Pretpostavlja se kako se Getaldić zadržao u [[Dubrovnik]]u dvije godine kao činovnik samostalno proučavajući matematičke spise i razgovarajući s prijateljima o mnogim zanimljivim problemima kako književnim tako i matematičko-astronomskim. U knjigama stoji da je [[1590.]] imenovan za kapetana Janjine na [[Pelješac|Pelješcu]] gdje je ostao šest mjeseci i u međuvremenu bio kažnjen zbog olakog shvaćanja dužnosti. Vrativši se s Pelješca postao je jedan od dvojice službenika u Državnom uredu za naoružanje, a potom u uredu za prodaju soli na [[Neretva|Neretvi]]. U knjigama onog doba nije pronađeno do koje je godine Getaldić obavljao razne činovničke poslove u Dubrovniku. Godina [[1597.]] uzima se kao najpouzdaniji datum njegovog odlaska u Europu s prijateljem [[Marin Gučetić|Marinom Gučetićem]], kome će posvetiti svoj ''Zbornik različitih problema''.

U tom zborniku, između ostalog, Getaldić piše: "Proputovali smo skupa sjevernu i južnu [[Njemačka|Njemačku]], dvije smo se godine zadržali u [[Engleska|Engleskoj]], nijedan nam kraj [[Francuska|Francuske]] nije ostao nepoznat, prošlo smo zajedno cijelu [[Italija|Italiju]]. Getaldić je prvo jedno vrijeme boravio u [[Rim]]u, gdje je slušao predavanja matematičara i astronoma [[Cristofor Calvi|Cristofora Clavija]], kome će namijeniti svoju raspravu ''Neki stavovi o paraboli''. Na istom Rimskom kolegiju predavao je filozofiju naš zemljak [[Franjo Petrić]], dok će 170 godina kasnije tu studirati i predavati [[Ruđer Bošković]].

Veoma brzo po dolasku u Rim, Getaldić postaje suradnik i prijatelj svojim profesorima. On odlazi k njima u kabinet na razgovore o njihovim predvanjima ili o literaturi iz prirodnih znanosti. Nakon što je obišao [[Europa|Europu]], Getaldić se ponovo vraća u Rim svojim prijateljima i profesorima s kojim će cijeloga života održavati korespodenciju. U Engleskoj Getaldić boravi oko [[1598.]] Zadržao se dvije godine, ali o njegovim tamošnjim vezama i radu ne zna se mnogo. Potom [[1599.]] boravi u [[Belgija|Belgiji]]. Iduće godine stiže u [[Pariz]] i tamo susreće najvećeg matematičara svoga doba [[François Viète|Françoisa Viètea]]. Viéte nije bio profesionalni matematičar ali njegova savršena [[logika]] bila je dovoljna da i u tom području bude prvi među jednakima. Upoznavši Marina Getaldića, Viéte mu je dao na studiranje mnoga svoja neobjavljenja djela iskazavši tako divljenje prema Getaldićevom talentu. Ubrzo Viéte dopušta Dubrovčaninu da neka njegova djela pripremi za tisak.

Nakon [[Pariz]]a, Getaldić se ponovo zaputio u Italiju da bi se dvije godine zadržao u [[Padova|Padovi]], omiljenom centru tadašnje inteligencije. U Padovi on dolazi u dodir s [[Galileo Galilei|Galileom Galilejem]], koji je tada bio u velikom stvaralačkom zamahu. Getaldić je slušao Galilejeva predavanja iz matematike, [[mehanika|mehanike]] i [[astronomija|astronomije]]. On se družio s ljudima među kojima se kretao i Galilej. Tako je došlo i do njihovog poznanstva, o čemu svjedoče dva Getaldićeva pisma upućena genijalnom fizičaru. Nakon što je napustio Padovu [[1601.]], Getaldić je proveo godinu dana obilazeći druge sveučilišne centre – o čemu ne znamo mnogo. U listopadu [[1602.]] javlja se iz Rima. Iduće godine Getaldić bježi dovršava dvije svoje rasprave u Rimu: ''Neki stavovi o paraboli'' i ''Unaprijeđeni'' [[Arhimed]]. Sredinom [[1603.]] bježi iz Rima ne pozdravivši se s prijateljima. Razlog bijega nije utvrđen no pretpostavlja se kako je počinio nekakav prekršaj zbog kojeg je mogao biti zakonski gonjen. Preko [[Venecija|Venecije]] Getaldić se vraća u [[Dubrovnik]]. Njegovo izbivanje iz Dubrovnika bilo je dugo i plodno. No, tu se postavlja pitanje tko je osigurao novac Getaldiću za putovanja i studije? Neosporno je dokazano da je on za [[Dubrovačka Republika|Dubrovačku Republiku]] napravio određene usluge, ali to je nedovoljno da objasni njegovo dugo izbivanje iz Dubrovnika. Isto tako nejasno je kakvu je ulogu u svemu tome imao Getaldićev prijatelj Marin Gučetić.

=== Povratak u Dubrovnik ===
U [[Dubrovnik]]u Getaldić je odmah izabran za apelacijskog suca, ali poslije godinu dana odlazi u [[Ston]] kako bi izgradio kulu Podzvizd. Dva mjeseca nakon tog zaduženja njega su imenovali jednim od dvojice zapovjednika i čuvara [[Ston]]a. Nije to bio jednostavan i Getaldiću drag posao. U Stonu i okolici harala je [[malarija]], a uskoci su često napadali teritorij Dubrovačke Republike. Na tom mjestu Getaldić ostaje četiri mjeseca, a potom se vraća u Dubrovnik gdje se osjeća kao u grobu zakopan, pa ne čujem nikakve novosti!. Tada teško oboljeva od malarije kojom se vjerojatno zarazio već prilikom svog prvog boravaka na [[Pelješac|Pelješcu]]. Getaldić, mada bolestan, održava živu korespodenciju sa svojim prijateljima i obavještava ih o svojim radovima. Oporavivši se od bolesti Getaldić u službi Senata odlazi u [[Carigrad]], kao [[poklisar]] harača što je bila odgovorna i značajna dužnost. On te godine radi na svom kapitalnom djelu ''Apolonije uskrsli'', za koje traži materijal bez uspjeha, uostalom kao i u Carigradu. Nakon što je obavio poklisarski posao vraća se u [[Dubrovnik]]. Tih godina intezivno se bavi građenjem raznih fizičkih instrumenata eksperimentirajući po ugledu na [[Galileo Galilei|Galileja]]. Naročito su ga zanimali [[optika|optički instrumenti]] kao što je [[teleskop|refraktorski teleskop]].

Sve do smrti [[1626.]], radio je na raznim državnim poslovima, čas kao činovnik ureda za [[vino]], pa ureda za preradu [[vuna|vune]], te kao [[konzul]] za građanske parnice, te ponovo kao sudac apelacijskog suda i kao carinik. Kad su mu [[vatikan]]ske vlasti napokon ukinule kaznu zabrane ulaska u Rim, on se zaputio tamo. U Rimu se vjerojatno zadržao godinu dana, poslije čega se ponovo vraća u Dubrovnik. Getaldić nije živio ugodan i lak život, ali nije se ni žalio. Savjesno je obavljao svoje dužnosti u državnim poslovima bilo da je riječ o Velikom vijeću ili o preradi vune. U [[Rim]]u je bio predložen za člana ugledne akademije Lincei (Linćei), ali nije mogao biti izabran jer se nije znalo gdje se nalazi. S [[Marija Sorkočević Getaldić|Marijom Sorkočević Getaldić]] imao je tri kćerke – Anicu, Franicu i Mariju. Supruga mu je umrla nedugo poslije posljednjeg poroda, što ga je teško pogodilo. I sam je pobolijevao i osjećajući da mu je kraj blizu nastojao je oporučno riješiti pitanje budućnosti svojih kćerki, a kao izvršitelja posljednje volje imenovao je svoga brata Andriju. Marin Getaldić preminuo je u Dubrovniku [[7. travnja]] ili [[8. travnja]] [[1626.]] Na ulaznim vratima njegova imanja na [[Ploče|Pločama]] i danas se može pročitati natpis koji u prijevodu glasi:

: ''Budite daleko, zavisti, svađe, taštine, brige!''
: ''Mir i spokoj krase pećine, pervoje, hridi.''

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Getaldić, Marin}}
[[Kategorija:Marin Getaldić| ]]

Marin Getaldić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica