Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat\|(.*)}}' u ''

2026-03-10T00:01:28Z

Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat\|(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 00:01
Redak 28:		Redak 28:
	Mnogi posjećuju njen grob. Pokrenut je postupak, da se proglasi [[beatifikacija\|blaženom]] i svetom kao prva vjernica [[laik]]inja u Hrvatskoj.		Mnogi posjećuju njen grob. Pokrenut je postupak, da se proglasi [[beatifikacija\|blaženom]] i svetom kao prva vjernica [[laik]]inja u Hrvatskoj.

	~~{{wikicitat\|Marica Stanković}}~~

	"''Moja je jedina koncepcija Isus Krist, njegova nauka i njegovo evanđelje, i ništa više.''" (Na suđenju, 24. siječnja 1948.)<ref name="Tuškan321"/>		"''Moja je jedina koncepcija Isus Krist, njegova nauka i njegovo evanđelje, i ništa više.''" (Na suđenju, 24. siječnja 1948.)<ref name="Tuškan321"/>

WikiSysop: bnz

2022-03-23T13:01:57Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 23. ožujak 2022. u 13:01
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Marica Stanković'''-->'''~~Marica Stanković''' ([[Zagreb]], [[31. prosinca]] [[1900.]] – Zagreb, [[8. listopada]] [[1957.]]) – službenica [[Bog\|Božja]], kandidatkinja za sveticu, prosvjetna djelatnica, utemeljiteljica svjetovnog instituta [[Suradnice Krista Kralja]]. Uz dr. [[Ivan Merz\|Ivana Merza]] najsnažnija nositeljica i pokretačica katoličkih gibanja u Hrvatskoj.<ref name="Tuškan316">Slavica Tuškan: [http://hrcak.srce.hr/file/3209 Ivan Merz, Marica Stanković i zajednica Suradnica Krista Kralja], izlaganje na znanstvenom skupu, [[Obnovljeni život]] (52) 3/4 ( l997), str. 316.</ref>		Marica Stanković''' ([[Zagreb]], [[31. prosinca]] [[1900.]] – Zagreb, [[8. listopada]] [[1957.]]) – službenica [[Bog\|Božja]], kandidatkinja za sveticu, prosvjetna djelatnica, utemeljiteljica svjetovnog instituta [[Suradnice Krista Kralja]]. Uz dr. [[Ivan Merz\|Ivana Merza]] najsnažnija nositeljica i pokretačica katoličkih gibanja u Hrvatskoj.<ref name="Tuškan316">Slavica Tuškan: [http://hrcak.srce.hr/file/3209 Ivan Merz, Marica Stanković i zajednica Suradnica Krista Kralja], izlaganje na znanstvenom skupu, [[Obnovljeni život]] (52) 3/4 ( l997), str. 316.</ref>

	==Životopis==		==Životopis==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-20T12:48:52Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Marica Stanković''' ([[Zagreb]], [[31. prosinca]] [[1900.]] – Zagreb, [[8. listopada]] [[1957.]]) – službenica [[Bog|Božja]], kandidatkinja za sveticu, prosvjetna djelatnica, utemeljiteljica svjetovnog instituta [[Suradnice Krista Kralja]]. Uz dr. [[Ivan Merz|Ivana Merza]] najsnažnija nositeljica i pokretačica katoličkih gibanja u Hrvatskoj.<ref name="Tuškan316">Slavica Tuškan: [http://hrcak.srce.hr/file/3209 Ivan Merz, Marica Stanković i zajednica Suradnica Krista Kralja], izlaganje na znanstvenom skupu, [[Obnovljeni život]] (52) 3/4 ( l997), str. 316.</ref>

==Životopis==
U vjerničkom ozračju radničke obitelji i samostanske škole sestara milosrdnica proživjela je sretno djetinjstvo i mladost te stekla solidno opće obrazovanje, temeljit vjerski odgoj i prvi zanos za [[Isus|Krista]]. Već tada pokazuje lakoću komuniciranja i nadarenost za pisanje. Maturirala je na Učiteljskoj školi [[1920.]] Sudjelujući na sletu mladeži u [[Maribor]]u, izbliza je upoznala [[Katoličanstvo|katolička]] obnoviteljska gibanja te susrela [[Ivan Merz|bl. Ivana Merza]], s kojim će je uskoro povezati prijateljstvo i suradnja u apostolskom radu među mladima.

Svoj profesionalni rad započela je kao učiteljica u [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskom zagorju]], a nakon završene Više pedagoške akademije radi u [[Slatina|Slatini]], [[Čakovec|Čakovcu]], [[Gračac]]u, [[Kutina|Kutini]] te na Mješovitoj građanskoj školi u Draškovićevoj ulici u Zagrebu. Bila je omiljena među nastavnicima i učenicima, zbog svog obrazovanja, neposrednosti i marljivosti.

Istodobno se posvećuje aktivnom radu u katoličkim organizacijama mladih, najprije [[Hrvatski orlovi|orlovskoj]], a zatim [[Križari|križarskoj]]. Bila je predsjednica [[Veliko križarsko sestrinstvo|Velikoga križarskog sestrinstva]] od osnutka [[1930.]] do raspuštanja [[1946.]]<ref name="Tuškan316"/> Godinama je uređivala glasilo ''[[Za vjeru i dom]]'', u kojem je napisala mnogobrojne članke o tada aktualnim temama. Za svoje djelovanje među mladima unutar [[Katolička akcija|Katoličke akcije]] dobila je [[1942.]] visoko crkveno odličje "[[Pro Ecclesia et Pontifice]]", kao prva [[žena]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]].
Osnovala je prvi svjetovni institut u Hrvatskoj pod nazivom Suradnice Krista Kralja.

Kao ugledna katolička djelatnica našla se na udaru [[Komunizam|komunističkih]] vlasti nakon završetka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] [[1945.]], osobito nakon što je na skupu prosvjetnih djelatnica, u [[Radnička komora|Radničkoj komori]] u Zagrebu, [[2. lipnja]] [[1945.]] pred 2 500 učitelja, profesora, [[glumac]]a, [[svećenik]]a i redovnica javno ustala u obranu [[nadbiskup]]a [[Alojzije Stepinac|Stepinca]]. Sastanak je tad vodio [[Marko Belinić]].
Stepinca je išla braniti prof. Marija Grgić, na što je na njezine riječi neki surovi anonimnik cinik prekinuo klevetama, a tada je na te cinikove nanizane klevete skočila Stanković i rekla:

{{citat|Protestiram u ime katoličke javnosti protiv ovakvih kleveta. Takve klevete na onoga, koji je grmio sa propovijedaonice na one, koji su progonili Židove i pravoslavne, koji je svoj cvjetnjak preuredio u sklonište djeci, čije su roditelje odvukli u logore, koji zaklinje katolike grada Zagreba, da idu u Jeronimsku dvoranu po djecu progonjezinih i sklone ih u svoje kuće, da ih ne zadesi smrt. Ima veliki broj prisutnih, koji to mogu potvrditi i zahvaliti za svoj život baš dru. Alojziju Stepincu. Zato s gnjušanjem kažem tri puta: fuj, fuj, fuj - da se dozvoli, da na sastanku elite grada Zagreba, na sastanku prosvjetnih radnika padaju takve klevete.|}}<ref name="Tuškan319">Slavica Tuškan: [http://hrcak.srce.hr/file/3209 Ivan Merz, Marica Stanković i zajednica Suradnica Krista Kralja], izlaganje na znanstvenom skupu, [[Obnovljeni život]] (52) 3/4 ( l997), str. 319.</ref>
Time se dodatno zamjerila jugokomunističkim vlastima, pored već postojeć što je bila iz katoličke organizacije. Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj oteli su gotovo sve: sve škole, sav tisak, svu karitativnu djelatnost, sav upliv na omladinu, katoličke organizacije, katolički odgojni zavodi i intemati. Mač nad glavom joj je visio: katoličkima svećenicima i laicima, čija je djelatnost bila sasvim katolička, vjerska, vlasti su sudile tobože za političke delikte itd. Te 1946. u više nisu imali nitkoga osim nadbiskupa Stepinca, a i njega su rujna 1946. zatvorili i internirali u njegov dvor. Progoni su nastavljani. Pisala je 5. srpnja 1947. svom prijatelju predsjedniku [[Veliko križarsko bratstvo|Velikog križarskog bratstva]] [[Lav Znidarčić|Lavu Znidarčiću]] "''Ne bi li se ipak javilo nekako u [[Radio-Vatikan]] da je uhapšeno 9 članica bivše [[Katolička akcija|Katoličke akcije]] i generalni duhovnik don [[Ante Radić]]''.<ref name="Tuškan320">Slavica Tuškan: [http://hrcak.srce.hr/file/3209 Ivan Merz, Marica Stanković i zajednica Suradnica Krista Kralja], izlaganje na znanstvenom skupu, [[Obnovljeni život]] (52) 3/4 ( l997), str. 320.</ref>

Uhićena je [[1. rujna]] [[1947.]] Nakon šestomjesečnog istražnog zatvora, uslijedio je [[montirani politički sudski procesi|montirani proces]] na Okružnom sudu u Zagrebu koji se održao [[24. siječnja|24]]. i [[25. siječnja]] [[1948.]] Na tom neznalačkom i frazerskom suđenju, kao što su bili svi takvi procesi vjerskom osoblju,<ref name="Tuškan320"/> optuživana je Katolička Crkva da je kooperirala s [[narodni neprijatelj|narodnim neprijateljem]], križarstvo je izjednačavano s ustaštvom; energično je odbacila sve [[Politika|političke]] optužbe i hrabro svjedočila svoju odanost [[Krist]]u i Crkvi. Osuđena je s još osam optuženika.<ref name="Tuškan321">Slavica Tuškan: [http://hrcak.srce.hr/file/3209 Ivan Merz, Marica Stanković i zajednica Suradnica Krista Kralja], izlaganje na znanstvenom skupu, [[Obnovljeni život]] (52) 3/4 ( l997), str. 321.</ref> Osuđena je na pet godina zatvorske kazne u ženskom logoru u [[Požega|Požegi]]. Radila je i na teškim fizičkim poslovima kod isušivanja [[Lonjsko polje|Lonjskog polja]]. Nakon zatvora, živjela je u Zagrebu u prisilnoj povučenosti.
Teško joj je bilo narušeno zdravlje, ali je uz podršku zatočenog [[Alojzije Stepinac|bl. Alojzija Stepinca]], uskladila svoj institut s novim crkvenim propisima i doživila [[1953.]] njegovo puno crkveno priznanje.

U Vatikanu nisu mirovali. 18. svibnja g. 1951. Kongregacija redovnika podijelila joj je svoj »neka se osnuje« na ruke Ordinarija sede impedíta preuzvišenog Salis-Seewisa. Kad se je vratila 1. rujna 1952. godine, njena ustanova počinje pravno uređenje prema dokumentima Svete Stolice o svjetovnim institutima [[Provida Mater Ecclesia]] od 2. veljače 1947. i [[motuproprij]] [[Prima Feliciter]] od
12. ožujka 1948. godine<ref name="Tuškan321"/> 18. listopada 1953. pravila njene ustanove odobrena su bez promjene, sama ustanova kanonski je uređena, a Sveta Stolica priznala joj je biskupijsko značenje. <ref name="Tuškan322">Slavica Tuškan: [http://hrcak.srce.hr/file/3209 Ivan Merz, Marica Stanković i zajednica Suradnica Krista Kralja], izlaganje na znanstvenom skupu, [[Obnovljeni život]] (52) 3/4 ( l997), str. 322.</ref>

Umrla je [[8. listopada]] [[1957.]] u Zagrebu. Pokopana je na 57. polju zagrebačkog [[Mirogoj]]a.
Na njezinom pogrebu, kojega je vodio zagrebački nadbiskup [[Franjo Šeper]], prisustvovalo je golemo mnoštvo vjernika, govornik o. Ivan Kozelj sažeo je njezin život riječima:

"''S Maricom nestaje među nama jedan veliki svijetli, nadasve neobično snažan i bogati lik kršćanske djevojke i žene kakve se u životu rijetko može sresti... Njezin je život uzidan, duboko utkan i nerazdruživo vezan uz ono najljepše i najplodnije što se u hrvatskom katolicizmu zbivalo u ovo zadnje pola stoljeća... Sestra Marica je uz dr. Merza bila najsnažniji nosilac i pokretač katoličkog gibanja u Hrvatskoj. Dobrotom i ljubavlju osvajala je srca naše mladeži za Božanskog Učitelja i Kralja. Nikakvi zemaljski ni lični motivi nisu je pokretali, već živa i duboka vjera u Krista. Od sestre Marice njezin Učitelj je zatražio na vrlo osjetljiv način da za Njega i Njegovo Kraljevstvo trpi. Ona Mu je i u trpljenju i nošenju križa ostala do kraja junački vjerna!''"

Mnogi posjećuju njen grob. Pokrenut je postupak, da se proglasi [[beatifikacija|blaženom]] i svetom kao prva vjernica [[laik]]inja u Hrvatskoj.

{{wikicitat|Marica Stanković}}

"''Moja je jedina koncepcija Isus Krist, njegova nauka i njegovo evanđelje, i ništa više.''" (Na suđenju, 24. siječnja 1948.)<ref name="Tuškan321"/>

== Također pogledajte ==

*[[Ivan Merz]]
*[[Ljubomir Maraković]]
*[[Ivo Protulipac]]
*[[Antun Mahnić]]
*[[Josip Stadler]]
*[[Blaženi Alojzije Stepinac|Alojzije Stepinac]]
*[[Marija Petković]]
*[[Miroslav Bulešić]]

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Hrvatski sveci i blaženici}}
{{GLAVNIRASPORED:Stanković, Marica}}
[[Kategorija:Katoličanstvo u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Životopisi, Hrvatska]]
[[Kategorija:Katolički laici]]
[[Kategorija:Sluge Božji]]

Marica Stanković - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat\|(.*)}}' u ''

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica