Marcion - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

2022-04-30T08:06:12Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 30. travanj 2022. u 08:06
Redak 68:		Redak 68:
	== Rasprave o Marcionu ==		== Rasprave o Marcionu ==

	[[~~File~~:Tertullian.jpg\|thumb\|[[Tertulijan]], jedan od protivnika koji su pisali o Marcionu]]		[[Datoteka:Tertullian.jpg\|thumb\|[[Tertulijan]], jedan od protivnika koji su pisali o Marcionu]]

	Marcionov je život ostao poznat samo kroz djela koja su o njemu pisali njegovi protivnici. Osim te teškoće, u povijesnim izvorima koji ga spominju javlja se i pitanje važnih nadnevaka iz Marcionovoga života pošto su ih njegovi protivnici često miješali.<ref>J.Tyson, Marcion and Luke-Acts: A Defining Struggle, University of South Carolina Press, 2006, str 27</ref>.		Marcionov je život ostao poznat samo kroz djela koja su o njemu pisali njegovi protivnici. Osim te teškoće, u povijesnim izvorima koji ga spominju javlja se i pitanje važnih nadnevaka iz Marcionovoga života pošto su ih njegovi protivnici često miješali.<ref>J.Tyson, Marcion and Luke-Acts: A Defining Struggle, University of South Carolina Press, 2006, str 27</ref>.

WikiSysop: bnz

2022-03-23T12:54:03Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 23. ožujak 2022. u 12:54
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Marcion'''-->'''~~Marcion''', '''Marcion iz Sinopa''', '''Marcion iz Sinope'''<ref>Branko Bošnjak, ''Filozofija i kršćanstvo : racionalna kritika iracionalnog shvaćanja'', Naprijed, Zagreb, 1966., str. 65., 134. i 605.</ref> ([[starogrčki jezik\|stgrč.]] Μαρκίωνα Σινώπης,<ref>[http://khazarzar.skeptik.net/books/justinus/apolog1g.htm Justinus, Apologia]</ref> ''Markion'', [[Sinop]] oko [[85.]] – [[160.]]), [[rano kršćanstvo\|ranokršćanski]] [[biskup]] i [[teologija\|bogoslov]] iz [[2. stoljeće\|2. stoljeća]], koji je isticao nespojivost [[Novi zavjet\|Novoga]] i [[Stari zavjet\|Staroga zavjeta]], odnosno [[Isus]]ovog [[Isusovo učenje\|učenja]] i [[judaizam\|judaizma]].		Marcion''', '''Marcion iz Sinopa''', '''Marcion iz Sinope'''<ref>Branko Bošnjak, ''Filozofija i kršćanstvo : racionalna kritika iracionalnog shvaćanja'', Naprijed, Zagreb, 1966., str. 65., 134. i 605.</ref> ([[starogrčki jezik\|stgrč.]] Μαρκίωνα Σινώπης,<ref>[http://khazarzar.skeptik.net/books/justinus/apolog1g.htm Justinus, Apologia]</ref> ''Markion'', [[Sinop]] oko [[85.]] – [[160.]]), [[rano kršćanstvo\|ranokršćanski]] [[biskup]] i [[teologija\|bogoslov]] iz [[2. stoljeće\|2. stoljeća]], koji je isticao nespojivost [[Novi zavjet\|Novoga]] i [[Stari zavjet\|Staroga zavjeta]], odnosno [[Isus]]ovog [[Isusovo učenje\|učenja]] i [[judaizam\|judaizma]].

	Bio je sljedbenik [[Sveti Pavao\|Pavla iz Tarza]], koji je započeo odvajanje kršćanstva od judaizma. Teoriju da je Marcion prvi ustanovio kršćanski kanon Novoga zavjeta, koji je sadržavao spise Pavla i njegovog učenika Luke, nastojeći razvidno odvojiti [[kršćanstvo]] od judaizma prvi je iznio Adolf von Harnack u svom djelu Adolf Harnack. Marcion: Das Evangelium vom fremden Gott iz 1924. godine. Ta teorija je tijekom 20. stoljeća postala gotovo univerzalno prihvaćena, ali je istodobno postala predmet brojnih prijepora i neslaganja među stručnjacima.<ref>Werner Georg Kummel:The New Testament: history of scientific research on the problem of New Testament</ref> Iako crkva njegovu inačicu kanona nije prihvatila, ipak je utjecao na crkvu da razvidno formulira vlastiti [[biblijski kanon]],<ref name = "Harnack">{{Citiranje knjige \|last=von Harnack \|first=Adolf \|url=http://www.ccel.org/ccel/harnack/origin_nt.v.vi.html \|title=Origin of the New Testament \|year=1914}}</ref><ref>[[Adolf von Harnack\|Harnack, Adolf von]] 1961. ''History of Dogma'' (Neil Buchanan, translating Harnack's ''Dogmengeschichte'' 1900), vol I, pp 267 – 313, vol II, pp 1 – 19</ref> dodajući Marcionovoj zbirci još drugih spisa.		Bio je sljedbenik [[Sveti Pavao\|Pavla iz Tarza]], koji je započeo odvajanje kršćanstva od judaizma. Teoriju da je Marcion prvi ustanovio kršćanski kanon Novoga zavjeta, koji je sadržavao spise Pavla i njegovog učenika Luke, nastojeći razvidno odvojiti [[kršćanstvo]] od judaizma prvi je iznio Adolf von Harnack u svom djelu Adolf Harnack. Marcion: Das Evangelium vom fremden Gott iz 1924. godine. Ta teorija je tijekom 20. stoljeća postala gotovo univerzalno prihvaćena, ali je istodobno postala predmet brojnih prijepora i neslaganja među stručnjacima.<ref>Werner Georg Kummel:The New Testament: history of scientific research on the problem of New Testament</ref> Iako crkva njegovu inačicu kanona nije prihvatila, ipak je utjecao na crkvu da razvidno formulira vlastiti [[biblijski kanon]],<ref name = "Harnack">{{Citiranje knjige \|last=von Harnack \|first=Adolf \|url=http://www.ccel.org/ccel/harnack/origin_nt.v.vi.html \|title=Origin of the New Testament \|year=1914}}</ref><ref>[[Adolf von Harnack\|Harnack, Adolf von]] 1961. ''History of Dogma'' (Neil Buchanan, translating Harnack's ''Dogmengeschichte'' 1900), vol I, pp 267 – 313, vol II, pp 1 – 19</ref> dodajući Marcionovoj zbirci još drugih spisa.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-29T06:06:40Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 29. studeni 2021. u 06:06
Redak 111:		Redak 111:
	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==

	~~{{Commonscat\|Marcion}}~~
	* [http://www.marcionite-scripture.info/ Centar za marcionitska istraživanja]		* [http://www.marcionite-scripture.info/ Centar za marcionitska istraživanja]
	* [http://encyclopedia.jrank.org/MAL_MAR/MARCION.html Marcion u Enciklopediji Britannica]		* [http://encyclopedia.jrank.org/MAL_MAR/MARCION.html Marcion u Enciklopediji Britannica]

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-17T06:46:43Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 17. studeni 2021. u 06:46
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Marcion'''-->'''Marcion''', '''Marcion iz Sinopa''', '''Marcion iz Sinope'''<ref>Branko Bošnjak, ''Filozofija i kršćanstvo : racionalna kritika iracionalnog shvaćanja'', Naprijed, Zagreb, 1966., str. 65., 134. i 605.</ref> ([[starogrčki jezik\|stgrč.]] Μαρκίωνα Σινώπης,<ref>[http://khazarzar.skeptik.net/books/justinus/apolog1g.htm Justinus, Apologia]</ref> ''Markion'', [[Sinop]] oko [[85.]] – [[160.]]), [[rano kršćanstvo\|ranokršćanski]] [[biskup]] i [[teologija\|bogoslov]] iz [[2. stoljeće\|2. stoljeća]], koji je isticao nespojivost [[Novi zavjet\|Novoga]] i [[Stari zavjet\|Staroga zavjeta]], odnosno [[Isus]]ovog [[Isusovo učenje\|učenja]] i [[judaizam\|judaizma]].		<!--'''Marcion'''-->'''Marcion''', '''Marcion iz Sinopa''', '''Marcion iz Sinope'''<ref>Branko Bošnjak, ''Filozofija i kršćanstvo : racionalna kritika iracionalnog shvaćanja'', Naprijed, Zagreb, 1966., str. 65., 134. i 605.</ref> ([[starogrčki jezik\|stgrč.]] Μαρκίωνα Σινώπης,<ref>[http://khazarzar.skeptik.net/books/justinus/apolog1g.htm Justinus, Apologia]</ref> ''Markion'', [[Sinop]] oko [[85.]] – [[160.]]), [[rano kršćanstvo\|ranokršćanski]] [[biskup]] i [[teologija\|bogoslov]] iz [[2. stoljeće\|2. stoljeća]], koji je isticao nespojivost [[Novi zavjet\|Novoga]] i [[Stari zavjet\|Staroga zavjeta]], odnosno [[Isus]]ovog [[Isusovo učenje\|učenja]] i [[judaizam\|judaizma]].

	Bio je sljedbenik [[Sveti Pavao\|Pavla iz Tarza]], koji je započeo odvajanje kršćanstva od judaizma. Teoriju da je Marcion prvi ustanovio kršćanski kanon Novoga zavjeta, koji je sadržavao spise Pavla i njegovog učenika Luke, nastojeći razvidno odvojiti [[kršćanstvo]] od judaizma prvi je iznio Adolf von Harnack u svom djelu Adolf Harnack. Marcion: Das Evangelium vom fremden Gott iz 1924. godine. Ta teorija je tijekom 20. stoljeća postala gotovo univerzalno prihvaćena, ali je istodobno postala predmet brojnih prijepora i neslaganja među stručnjacima.<ref>Werner Georg Kummel:The New Testament: history of scientific research on the problem of New Testament</ref> Iako crkva njegovu inačicu kanona nije prihvatila, ipak je utjecao na crkvu da razvidno formulira vlastiti [[biblijski kanon]],<ref name = "Harnack">{{~~cite book~~ \|last=von Harnack \|first=Adolf \|url=http://www.ccel.org/ccel/harnack/origin_nt.v.vi.html \|title=Origin of the New Testament \|year=1914}}</ref><ref>[[Adolf von Harnack\|Harnack, Adolf von]] 1961. ''History of Dogma'' (Neil Buchanan, translating Harnack's ''Dogmengeschichte'' 1900), vol I, pp 267 – 313, vol II, pp 1 – 19</ref> dodajući Marcionovoj zbirci još drugih spisa.		Bio je sljedbenik [[Sveti Pavao\|Pavla iz Tarza]], koji je započeo odvajanje kršćanstva od judaizma. Teoriju da je Marcion prvi ustanovio kršćanski kanon Novoga zavjeta, koji je sadržavao spise Pavla i njegovog učenika Luke, nastojeći razvidno odvojiti [[kršćanstvo]] od judaizma prvi je iznio Adolf von Harnack u svom djelu Adolf Harnack. Marcion: Das Evangelium vom fremden Gott iz 1924. godine. Ta teorija je tijekom 20. stoljeća postala gotovo univerzalno prihvaćena, ali je istodobno postala predmet brojnih prijepora i neslaganja među stručnjacima.<ref>Werner Georg Kummel:The New Testament: history of scientific research on the problem of New Testament</ref> Iako crkva njegovu inačicu kanona nije prihvatila, ipak je utjecao na crkvu da razvidno formulira vlastiti [[biblijski kanon]],<ref name = "Harnack">{{Citiranje knjige \|last=von Harnack \|first=Adolf \|url=http://www.ccel.org/ccel/harnack/origin_nt.v.vi.html \|title=Origin of the New Testament \|year=1914}}</ref><ref>[[Adolf von Harnack\|Harnack, Adolf von]] 1961. ''History of Dogma'' (Neil Buchanan, translating Harnack's ''Dogmengeschichte'' 1900), vol I, pp 267 – 313, vol II, pp 1 – 19</ref> dodajući Marcionovoj zbirci još drugih spisa.

	Nakon sukoba sa službenim kršćanstvom okupio je veliku crkvenu zajednicu, kao oporbu [[Kronologija starog Rima\|rimskoj]] crkvi. [[Crkva]] je njegovo učenje proglasila [[hereza\|herezom]], zbog [[gnosticizam\|gnostičkih]] čimbenika. Bez obzira na tu osudu Marcionova vjerska učenja ostala su vrlo utjecajna u sljedećih 150 godina tako da su se [[crkveni oci]] osjećali ugroženom od nje. Marcionova učenja će na kraju biti definitivno poražena tek na [[Prvi nicejski sabor\|Prvom nicejskom saboru]] 327. godine.		Nakon sukoba sa službenim kršćanstvom okupio je veliku crkvenu zajednicu, kao oporbu [[Kronologija starog Rima\|rimskoj]] crkvi. [[Crkva]] je njegovo učenje proglasila [[hereza\|herezom]], zbog [[gnosticizam\|gnostičkih]] čimbenika. Bez obzira na tu osudu Marcionova vjerska učenja ostala su vrlo utjecajna u sljedećih 150 godina tako da su se [[crkveni oci]] osjećali ugroženom od nje. Marcionova učenja će na kraju biti definitivno poražena tek na [[Prvi nicejski sabor\|Prvom nicejskom saboru]] 327. godine.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-08T11:08:14Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Marcion''', '''Marcion iz Sinopa''', '''Marcion iz Sinope'''<ref>Branko Bošnjak, ''Filozofija i kršćanstvo : racionalna kritika iracionalnog shvaćanja'', Naprijed, Zagreb, 1966., str. 65., 134. i 605.</ref> ([[starogrčki jezik|stgrč.]] Μαρκίωνα Σινώπης,<ref>[http://khazarzar.skeptik.net/books/justinus/apolog1g.htm Justinus, Apologia]</ref> ''Markion'', [[Sinop]] oko [[85.]] – [[160.]]), [[rano kršćanstvo|ranokršćanski]] [[biskup]] i [[teologija|bogoslov]] iz [[2. stoljeće|2. stoljeća]], koji je isticao nespojivost [[Novi zavjet|Novoga]] i [[Stari zavjet|Staroga zavjeta]], odnosno [[Isus]]ovog [[Isusovo učenje|učenja]] i [[judaizam|judaizma]].

Bio je sljedbenik [[Sveti Pavao|Pavla iz Tarza]], koji je započeo odvajanje kršćanstva od judaizma. Teoriju da je Marcion prvi ustanovio kršćanski kanon Novoga zavjeta, koji je sadržavao spise Pavla i njegovog učenika Luke, nastojeći razvidno odvojiti [[kršćanstvo]] od judaizma prvi je iznio Adolf von Harnack u svom djelu Adolf Harnack. Marcion: Das Evangelium vom fremden Gott iz 1924. godine. Ta teorija je tijekom 20. stoljeća postala gotovo univerzalno prihvaćena, ali je istodobno postala predmet brojnih prijepora i neslaganja među stručnjacima.<ref>Werner Georg Kummel:The New Testament: history of scientific research on the problem of New Testament</ref> Iako crkva njegovu inačicu kanona nije prihvatila, ipak je utjecao na crkvu da razvidno formulira vlastiti [[biblijski kanon]],<ref name = "Harnack">{{cite book |last=von Harnack |first=Adolf |url=http://www.ccel.org/ccel/harnack/origin_nt.v.vi.html |title=Origin of the New Testament |year=1914}}</ref><ref>[[Adolf von Harnack|Harnack, Adolf von]] 1961. ''History of Dogma'' (Neil Buchanan, translating Harnack's ''Dogmengeschichte'' 1900), vol I, pp 267 – 313, vol II, pp 1 – 19</ref> dodajući Marcionovoj zbirci još drugih spisa.

Nakon sukoba sa službenim kršćanstvom okupio je veliku crkvenu zajednicu, kao oporbu [[Kronologija starog Rima|rimskoj]] crkvi. [[Crkva]] je njegovo učenje proglasila [[hereza|herezom]], zbog [[gnosticizam|gnostičkih]] čimbenika. Bez obzira na tu osudu Marcionova vjerska učenja ostala su vrlo utjecajna u sljedećih 150 godina tako da su se [[crkveni oci]] osjećali ugroženom od nje. Marcionova učenja će na kraju biti definitivno poražena tek na [[Prvi nicejski sabor|Prvom nicejskom saboru]] 327. godine.

Danas se općenito smatra da Marcion i nije bio gnostik jer mu se učenje znatno razlikuje od općeg gnostičkog mišljenja.<ref>[[Adolf von Harnack|Adolf Harnack]], ''Marcion: das Evangelium vom fremden Gott. Eine Monographie zur Gesch. der Grundlegung der katolischen Kirche'', Leipzig [[1924.]]</ref><ref name="Šagi-Bunić"/>

== Život ==

[[Datoteka:Latrans-Turkey location Sinop.svg|thumb|[[Sinop]] na području današnje Turske]]

Marcion je rođen je oko [[85.]] godine u priobalnom gradu [[Sinop]]u na [[Crno more|Crnom moru]], u području [[Pont]]a (današnja [[Turska]]) u Maloj Aziji.<ref name="Šagi-Bunić">[http://www.scribd.com/doc/60958056/Tomislav-J-%C5%A0agi-Buni%C4%87-Povijest-kr%C5%A1%C4%87anske-literature-svezak-I Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I)] (scribd)</ref> Bio je sin tamošnjeg kršćanskog biskupa<ref name="Catholic Encyclopedia">''Catholic Encyclopedia'', "[http://www.newadvent.org/cathen/09645c.htm Marcionites]" (1911).</ref> (u to vrijeme je biskupovao [[Foka Sinopski]]). Neki izvori navode da se bavio [[brodogradnja|brodogradnjom]].<ref name="Ehrman">[http://www.scribd.com/doc/60185745/Bart-Ehrman-Isus-to-nije-rekao Bart Ehrman - Isus to nije rekao] (scribd)</ref> Njegovi neprijatelji tvrde da je počeo kao [[askeza|asket]], ali je još tada zbog "zavođenja djevice" navodno isključen iz crkve.<ref name="verujem.org">[http://www.verujem.org/teologija/markion_i_savelije.htm Drevni heretici: Marcion i Savelije]</ref><ref>[[Epifanije Salaminski|Epifanije]], ''Haeresies'', XLII, ii.</ref> Neki [[biblijska kritika|proučavatelji]] ovo odbacuju kao "zlonamjerne glasine" ili tumače alegorijski u smislu da je "djevica" Kristova Crkva ([[Bart Ehrman|Ehrman]]).<ref>[[Bart Ehrman|Bart D. Ehrman]], ''Lost Christianities''</ref>

U svakom slučaju, Marcion u svojim pedesetim godinama, najvjerojatnije u svojstvu biskupa,<ref name="Bošnjak"/><ref>Catholic Encyclopedia: "Očito je da je Marcion već bio postavljeni biskup"</ref> odlazi u [[Rim]]. Putovao je preko [[İzmir|Smirne]], gdje se sreo s [[Polikarp]]om, te u Rim stiže oko [[139.]] godine.<ref name="Šagi-Bunić"/> U Rimu su ga prihvatili kao uglednog kršćanina. Prema predaji, po dolasku u Rim, dao je pozamašan iznos novca [[Katolička crkva|Rimskoj Crkvi]].<ref name="Ehrman"/> U Rimu ostaje pet godina, podučavajući kršćanskoj vjeri i razrađujući njene pojedinosti u nekoliko spisa.<ref name="Ehrman"/> Tamo razvija vlastiti bogoslovni sustav, zasnovan na tumačenju [[Isus]]ove poruke, i okuplja brojne pristaše oko sebe. [[Irenej Lionski|Irenej]] navodi da je bio učenik [[Kerdon]]a<ref>Adv. haer. 1, 27, 1</ref>, sirijskog gnostika koji je djelovao u Rimu, što nije sigurno, ali je vjerojatno da su došli u kontakt.<ref name="Šagi-Bunić"/> Marcion je pokušavao zasnovati kršćansku zajednicu na čistoj Kristovoj poruci, onako kako ju je on razumio, a koju je u kršćanskim krugovima svoga vremena svuda nalazio manje ili više iskrivljenu.<ref>Enciklopedija Britannica, izdanje iz 1911.</ref> Propovijedao je povratak izvornom kršćanstvu, upražnjavajući [[askeza|asketizam]] i [[post]]. Njegova nastojanja su imala za cilj odvojiti kršćanstvo od [[judaizam|judaističkih]] učenja Starog zavjeta.<ref>Enciklopedija Britannica, 11. izdanje</ref>

Nakon sukoba s [[papa|rimskim papom]] [[Pio I.|Pijom]], Marcion je oko sredine [[144.]] godine isključen iz crkvene zajednice i u Rimu. Tim je povodom uputio zajednici otvoreno pismo u kojemu je iznio svoju obranu.<ref name="Šagi-Bunić"/> Nakon toga, Marcion sa svojim pristašama u Rimu započinje organizirati kršćanske općine odvojene od Rimske Crkve. U tome je imao velikog uspjeha. Njegova se crkva iz Rima proširila u druge krajeve, sve do [[Sirija|Sirije]]. [[Justin Filozof]], njegov [[ortodoksija|pravovjerni]] suvremenik, o njemu kaže:
{{citat|Mnogi vjeruju ovom čovjeku kao jedinom koji zna istinu, a nama se smiju.<ref>Justin, ''Prva apologija'', 58</ref>}}

Sam Marcion se vraća u [[Mala Azija|Malu Aziju]], gdje nastavlja svoje učenje, stvarajući veliku kršćansku zajednicu u kojoj je bio biskup. Protiv Marcionovih pristaša osobito se borio [[Anicet|papa Anicet]], koji je [[150.]]-ih godina [[svećenik|svećenicima]] zabranio nošenje [[duga kosa|duge kose]], vjerojatno zbog toga što su ju gnostici nosili.<ref>[http://www.newworldencyclopedia.org/entry/Pope_Anicetus Pope Anicetus]</ref>

== Učenje ==

Marciona su u potpunosti zaokupljali život i učenja apostola Pavla, kojeg je on smatrao pravim apostolom prvih godina Crkve.<ref name="Ehrman"/> Marcion se nadovezuje na Pavlove tvdnje, kako spasenje dolazi pomoću vjere u Krista, a ne obavljanjem radnji koje propisuje židovski [[Tora|zakon]]. Marcion je Pavlovu razliku između Zakona i vjere u Krista doveo do onoga što je smatrao logičnom posljedicom, potpuno odvajajući [[Tora|zakon]] i [[evanđelje]].<ref name="Ehrman"/> Marcionom je u tom smislu radikalizirao učenje Pavla. [[Adolf von Harnack|Harnack]] ga vidi kao dovršitelja Pavla.<ref name="Šagi-Bunić"/>

Temeljno je polazište Marciona nepomirljiva proturječnost između pravednosti i milosti, [[Tora|zakona]] i [[evanđelje|evanđelja]], [[judaizam|judaizma]] i [[kršćanstvo|kršćanstva]].<ref name="Bošnjak">[http://www.scribd.com/doc/24541593/Celzo-Origen Branko Bošnjak, ''Grčka filozofska kritika Biblije (Kelsos contra apologeticos]'')</ref> Zakon i evanđelje toliko se razlikuju da ne mogu potjecati od istog Boga. Marcion starozavjetnog Boga zove [[Pravda|pravednim]], dok je Isusov Bog [[dobro|dobar]]. Da su oni različiti, Marcion dokazuje brojnim primjerima iz Svetog pisma. Zakon kaže: ''[[oko za oko, zub za zub]]''; a Evanđelje: »''[[okreni drugi obraz|Ako te netko udari po jednom obrazu, pruži mu i drugi]]''«. [[Elizej]] šalje medvjede na djecu koja mu se rugaju, a Isus kaže: »''[[budite poput djece|Pustite djecu dolaziti k meni]]''.« [[Mojsije]] širi ruke na brdu da Izrael može istrijebiti svoje neprijatelje, a Isus širi ruke na križu kako bi spasio grješnike. [[Jošua]] zaustavlja sunce da se može nastaviti ubijanje, a Isus kaže: »''Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom''.«<ref name="Šagi-Bunić"/>
{{citat|Neki Marcion iz Ponta još sada živi i naučava učenike kako treba priznavati nekog drugog Boga višega od Stvoritelja svijeta.<ref>Justin, Prva apologija, 26</ref>|[[Justin Filozof|Justin Mučenik]]}}

Marcion je razlikovao boga Tvorca ([[Demijurg]]a) od istinskog [[Bog]]a: starozavjetni [[bog tvorac]], kojeg obožavaju Židovi, je [[stvaranje|stvorio]] svijet, i donio svoj surovi zakon; više načelo, koje se može nazvati dobrim Bogom, je nevidljivo, i ne može se imenovati ni iskazati. Marcion dokazuje da Bog ne može biti podvrgnut [[afekt]]ima, a jer se u [[Tanah|hebrejskoj bibliji]] govori o Božjem [[ljutnja|gnjevu]], [[ljubomora|ljubomori]], pa i [[kajanje|kajanju]], to ne može biti pravi Bog.<ref>Tertulian, Adv. Marc. 2, 16, 3</ref> Demijurg, niže božanstvo, nema pojma o postojanju višeg Boga od sebe, pa uslijed toga inzistira kako je on jedini Bog i kako nema drugog Boga.<ref name="Šagi-Bunić"/> Stoga je istinski i neizrecivi Bog poslao [[Krist]]a u svijet kako bi [[spasenje|spasio]] ljude i razobličio gnjevnog hebrejskog Boga tvorca.<ref name="Ehrman"/> [[Isusovo učenje|Kristovo učenje]] odvlačilo je ljude od demijurga, zato je i bio razapet.<ref>Epifanije Kiparski, Panarion, PG, 41, 696.</ref>

Postoje proturječni izvještaji o Marcionovoj [[kristologija|kristologiji]]. Prema jednima, smatrao je kako je [[povijesni Isus|Isus]] rođen od žene [[Marija (majka Isusova)|Marije]], kao i svaki drugi čovjek, a ne od djevice.<ref name="verujem.org"/> Prema drugima, Marcionova je kristologija [[doketizam|doketska]]. [[Krist]] nije imao ljudsko tijelo, nego se samo prividno ukazao kao čovjek. Nije se rodio od Marije niti je rastao kao čovjek, nego se u 15. godini cara [[Tiberije|Tiberija]] odjednom pojavio u [[Kafarnaum]]u i propovijedao neznanog dobrog Boga Oca, za razliku od ratničkog Boga izraelskog. Demijurg ga je u zavisti progonio te je osuđen na smrt i raspet, ali je [[stradanje Isusa|trpio]] samo prividno.<ref name="Šagi-Bunić"/>

Budući da kršćani žive u svijetu Demijurgovu, nad kojim on vlada, zato ih on progoni. Nakon Kristova dolaska spašavaju se svi koji vjeruju u njega. Kao način spasenja preporučivao je [[askeza|asketizam]] i [[post]]. Odbacivao je doslovno tumačenje [[uskrsnuće|uskrsnuća]] u smislu uskrsnuća tijela, vjerujući kako samo [[duša]] može uskrsnuti i biti spašena.<ref name="verujem.org"/> Spašavaju se samo ljudske duše, a tijelo ostaje pod vlašću Demijurga, i ono se nakon smrti raspada.<ref name="Šagi-Bunić"/>

Marciona su u često smatrali gnostikom, iako se od gnosticizma razlikuje po bitnim stavovima: ne inzistira na [[ezoterija|ezoterizmu]], ne traži tajni smisao [[knjiga Postanka|Knjige Postanka]], već odbacuje cijelu [[Tanah|hebrejsku bibliju]], ne ističe znanje ([[gnosis]]) nego vjeru. Zajedničko s gnosticima ima suprotstavljanje istinskog Boga nižem Demijurgu.<ref>R. HAARDT, Nav. mj., 300</ref>

== Spisi ==

Marcion se bavio onim što se danas zove »[[biblijska kritika|biblijskom kritikom]] teksta«.<ref name="Šagi-Bunić"/> Njegovi najutjecajniji spisi bili su oni koje on sam nije pisao, već samo uredio.<ref name="Ehrman"/>

Marcionovo glavno djelo se naziva Antiteze (''Antitheseis''). U ovom ogolemom djelu on suprotstavlja izrijeke iz Starog i Novog zavjeta s namjerom pokazati kako su jedne drugima proturječne, dokazujući da se to ne može spajati, kao što je učinila crkvena [[Biblija]].<ref name="Bošnjak"/> Ovo je djelo bilo prevedeno na [[sirijski jezik|sirijski]], a marcionovci su ga promatrali kao svoj normativni spis.

Marcion je napisao i jednu [[poslanica|poslanicu]], vjerojatno onu u trenutku kad je istupao iz Crkve. Kasnije se spominjao i [[armenski jezik|armenski]] prijevod nekog Marcionova spisa »''Proeuangelion''«. Ne zna se, međutim, je li to bilo različito djelo od ''Antitheseisa''.<ref name="Šagi-Bunić"/>

== Kanon Novog zavjeta ==

Marcion se smatra sastavljačem prvog kršćanskog kanona.<ref name="Ehrman"/><ref>[http://www.earlychristianwritings.com/marcion.html Marcion] (earlychristianwritings.com)</ref><ref>[http://mirslovarei.com/content_pol/MARKION-405.html Marcion (Mir slovareй)]</ref> Iako je u to vrijeme bilo spisa koji su kružili [[rano kršćanstvo|ranokršćanskim]] zajednicama, Marcion je kodificirao prvi kanon Novog zavjeta koji se sastojao od [[Evanđelje po Luki|Lukinog evanđelja]] i [[Pavlove poslanice|Pavlovih poslanica]], jer su jedino ta dvojica (Luka je Pavlov učenik) ispravno shvatili [[Isusovo učenje]].<ref name="Šagi-Bunić"/>

Marcionov [[Novi zavjet]] sadržavao je 11 knjiga i bio je podijeljen na dva dijela: ''[[Marcionovo evanđelje po Luki|Evangelion]]'' i ''[[Pavlove poslanice|Apostolikon]]''. Evangelion je bilo [[Evanđelje po Luki]], u nešto drukčijem obliku nego što je poznato danas. Tako Marcionovo Evanđelje po Luki nije sadržavalo uvodna dva poglavlja.<ref name="Bošnjak"/> Apostolikon je sadržavao
deset Pavlovih pisama koja su Marcionu bila dostupna: [[Poslanica Galatima|Galatima]], [[Prva poslanica Korinćanima|1.]] i [[Druga poslanica Korinćanima|2.]] Korinćanima, [[Poslanica Rimljanima|Rimljanima]], [[Prva poslanica Solunjanima|1.]] i [[Druga poslanica Solunjanima|2.]] Solunjanima, [[Poslanica Efežanima|Efežanima]] (koju je nazivao Laodicejskom), [[Poslanica Kološanima|Kološanima]], [[Poslanica Filipljanima|Filipljanima]] i [[Poslanica Filemonu|Filemonu]].<ref name="Bošnjak"/> Svi ovi spisi kasnije su ušli u službeni Kanon Novog zavjeta.

Proučavatelj Novog zavjeta [[Robert M. Price]] istražujući kako, kada i tko je skupio razne Pavlove poslanice u jednu zbirku poslanica, dolazi do zaključka kako je Marcion prva osoba zabilježena u povijesti da prikuplja Pavlova pisma raznim crkavama u jedan kanon Pavlovih poslanica.<ref>[http://depts.drew.edu/jhc/Rpcanon.html ''The Evolution of the Pauline Canon'' by Robert Price]</ref> Ako je ovo točno, onda je Marcionova uloga u formiranju i razvoju kršćanstva nepojmljiva.

Neki znanstvenici, poput Kinziga, smatraju kako je Marcion prvi uveo u uporabu pojam ''[[Zavjet|Zavet]]'' (lat. ''Testamentum'').<ref>Ferguson, Everett. "Factors leading to the Selection and Closure of the New Testament Canon," in The Canon Debate. eds. L. M. McDonald & J. A. Sanders (Hendrickson, 2002) pp. 308.</ref> Marcionova Biblija imala je u njegovoj zajednici veliki ugled.<ref name="Bošnjak"/> [[starogrčki jezik|Grčki]] tekst Marcionove Biblije bio je kasnije preveden i na [[sirijski jezik|sirijski]], što spominje [[Efrem Sirin]].

== Marcioniti ==

[[Datoteka:Marcion teaching.jpg|thumb|250px|Marcion izlaže svoj kanon.]]

Neki kasniji sljedbenici, poput [[Markus (gnostik)|Markusa]], radikalizirali su Marcionovo učenje te starozavjetnog Boga proglasili zlim Bogom.<ref name="Šagi-Bunić"/> Od Marcionovih učenika najistaknutiji je bio [[Apeles]], koji se u Rimu priključio Marcionu, a još za njegova života otišao je u [[Aleksandrija|Aleksandriju]], gdje je razradio monističko učenje da je [[demijurg]]a stvorio dobri [[bog]]. Napisao je Silogizme (''Syllogismoi'') u kojima je dokazivao kako su [[Mojsije]]ve knjige pune neistina, pa prema tome ne mogu biti božjeg podrijetla.<ref name="Bošnjak"/> Sirijski marcionit Prepon, koji je napisao jedan spis protiv [[Bardesan]]a, zastupao je tri vrhovna načela: Boga Oca Kristova, koji je Bog kršćana; Demijurga, koji je Bog Židova; zloga Boga, koji je Bog pogana.<ref name="Šagi-Bunić"/>

Ustroj marcionitske zajednice nije se puno razlikovala od Katoličke Crkve; zadržano je [[hijerarhija|hijerarhijsko]] uređenje ([[biskup]]i, [[prezbiter]]i i [[đakon]]i).<ref name="Šagi-Bunić"/> [[krštenje|Krstili]] su u vodi i [[pomazanje|pomazivali]] [[sveto ulje|svetim uljem]]. [[Žena|Žene]] su jednako sudjelovale u vjerskom životu i bilo im je dopušteno krstiti ljude.<ref name="verujem.org"/> Marcion je skandalizirao pravovjerne suvremenike postavljanjem žena na položaje svećenika i biskupa ravnopravno s muškarcima.<ref name="Gnostička evanđelja">[http://www.scribd.com/doc/56095362/Elejn-Pejgels-Gnosti%C4%8Dka-evan%C4%91elja Eleine Peigels - Gnostička evanđelja] (scribd)</ref> Marcionitske kršćanske zajednice su se „za pola naraštaja proširile cijelim poznatim svijetom“<ref name="Evans"/>. Naredna dva stoljeća će skoro u svakom većem mjestu predstavljati oporbu katoličkoj ([[sabornost|sabornoj]]) crkvi, preživljući „neznabožačke progone i carsku nenaklonost.“<ref name="Evans">Evans, Ernest: [[Tertulijan|Tertullian]], ''Against Marcion'', p. ix (Oxford University Press, 1972). [http://www.tertullian.org/articles/evans_marc/evans_marc_00index.htm E-text of ''Adversus Marcionem'' and Evan's introduction "Marcion: His Doctrine and Influence"]</ref>

Grčki filozof [[Kelsos]], pišući u Aleksandriji krajem 2. stoljeća o kršćanima svoga vremena, spominje i marcionite.<ref name="Bošnjak"/> Marcionova zajednica postojala je još u 5. stoljeću.<ref name="Šagi-Bunić"/>

Marcionove ideje pojavljuju se i u [[Mani]]jevom učenju, pa se krajem [[4. stoljeće|4. stoljeća]] mnogi marcioniti pretapaju u [[manihejstvo|manihejce]]. Slične ideje o odbacivanju Starog zavjeta pojavit će se par stoljeća kasnije u učenjima [[bogumili|bogumila]] na Balkanu i [[katari|katara]] u južnoj Francuskoj.<ref>Riparelli, Enrico, ''Il volto del Cristo dualista. Da Marcione ai catari'', Peter Lang, Bern - Berlin - Bruxelles - Frankfurt am Main - New York - Oxford - Wien 2008, 368 pp. {{ISBN|9783039114900}}</ref>

== Rasprave o Marcionu ==

[[File:Tertullian.jpg|thumb|[[Tertulijan]], jedan od protivnika koji su pisali o Marcionu]]

Marcionov je život ostao poznat samo kroz djela koja su o njemu pisali njegovi protivnici. Osim te teškoće, u povijesnim izvorima koji ga spominju javlja se i pitanje važnih nadnevaka iz Marcionovoga života pošto su ih njegovi protivnici često miješali.<ref>J.Tyson, Marcion and Luke-Acts: A Defining Struggle, University of South Carolina Press, 2006, str 27</ref>.

Marcion je živio u Sinopu na Pontu. Taj lučki grad se nalazi na južnoj obali Crnog mora, a [[Tertulijan]] koji se rodio u doba Marcionove smrti je povezavši te početne neupitne činjenice tvrdio u svom djelu da je on bio sin brodara. Prema drugim izvorima, Marcion je bio sin biskupa Sinopa, koji ga je izbacio iz mjesne crkve jer je zaveo djevicu <ref>Panarion adversus omnes haereres, XLII, II</ref>. Velik broj suvremenih povjesničara danas misli kako Marcion nije zaveo djevicu, nego kako je riječ o prenesenom značenju to jest kako je riječ o crkvi čije vjernike je njegovo učenje zavelo.<ref name="J.Tyson 2006">J.Tyson, Marcion and Luke-Acts: A Defining Struggle, University of South Carolina Press, 2006, str 26</ref>

Niti jedan od preživjelih izvora iz 2. stoljeća ne govori razlog zbog kojeg je Marcion uzeo pisma preporuke napisana od strane svojih sunarodnjaka i krenuo na putovanje po Maloj Aziji gdje će provoditi evangelizaciju. U tom je razdoblju bio surađivao s [[Kerdon]]om, ali izvori se ne slažu tko je bio učenik, a tko učitelj tako da na primjer ranije navedeni Tertulijan piše kako je Marcion bio učitelj, a [[Irenej Lionski]] kaže kako je to bio Kerdon <ref name="J.Tyson 2006"/>.

Marcion je potom otišao u Rim, gdje se tada nalazila jedna najvećih kršćanskih zajednica. Tijekom svog boravka u glavnom gradu Rimskog Carstva on će dati 200 000 sestercija tamošnjoj crkvi čime je postao ugledan član tamošnje zajednice <ref>Tertulliano: De Praeser, XXX.</ref>. Taj iznos koji je on darovao crkvi bila je enormna to jest riječ je o pola iznosa za koji se mogao kupiti status [[Equites|plemića]] u gradu Rimu. Prema nekim izvorima u početku se vodio ortodoksnim idejama, ali je zatim drastično promijenio način razmišljanja i izišao pred zajednicu s idejom kako je kršćansko evanđelje nešto posve novo u odnosu na hebrejsku Bibliju. Taj način razmišljanja na kojemu je on nastavio inzistirati mu je donio lošu reputaciju, zbog čega je bio prisiljen napustiti tamošnju crkvenu zajednicu.

=== Stari pisci o Marcionu ===

* [[Justin Filozof]] (oko 105. - oko 164.) je bio upoznao Marciona i u o svojoj Prvoj apologiji spominje marcionite. On je čak pisao pozitivno o Marcionu, ali je njegovo djelo izgubljeno. Jedino su sačuvani dijelovi koji spominje Irenej Lionski.
* [[Irenej Lionski]] (130.-202.) je također upoznao Marciona. Njegova namjera bila je napisati djelo protiv Marcionovih teorija, ali ono nije uspio završiti.
* [[Tertulijan]] (oko 160. - 240.) je glavni izvor podataka o Marcionu
* [[Hipolit Rimski]] (170.-235.) u svom djelu ''Protiv svih hereza'' knjiga VII, dio 17-26 govori o Marcionu
* [[Commodian]] je bio kršćanski pjesnik i najvjerojatnije autor poeme protiv Marciona
* [[Epifanije Salaminski]] (oko 315.-403.) je bio biskup Salamine. Njegovo djelo Protiv hereza ima neprocjenjivu vrijednost po pitanju rekonstrukcije Marcionovoga kanona jer se on tamo spominje čak 78 puta.
* [[Jefrem Sirin]] (306.-373.) je bio sirijski đakon koji u mnogo svojih himni protiv heretika spominje Marciona
* [[Yeznik of Kolb|Jeznik od Kolba]] (5. stoljeće) je bio armenski kršćanski pisac koji u svom djelu Protiv svih Sekti knjizi 4 govori protiv Marciona. On je posebno važan jer je jedini nerimski pisac koji govori o njemu

== Poveznice ==
* [[Rano kršćanstvo]]
* [[Marcionstvo]]

== Izvori ==

{{izvori|2}}

== Literatura ==

* [[Adolf von Harnack|Adolf Harnack]], ''Marcion: das Evangelium vom fremden Gott. Eine Monographie zur Gesch. der Grundlegung der katolischen Kirche'', Leipzig [[1924.]]
* [[Francis Legge]], ''Forerunners and Rivals of Christianity, From 330 B.C. to 330 A.D. '' ([[1914.]]), reizdanje University Books New York, [[1964.]] LC Catalog 64-24125.
* [[John Knox]], ''Marcion and the New Testament'', [[1942.]] {{ISBN|0-404-16183-9}}
* [[Ernest Evans]]: prevod i predgovor za ''[http://www.tertullian.org/articles/evans_marc/evans_marc_00index.htm Tertullian, Against Marcion]'' (Oxford University Press, [[1972.]])
* [[Robert M. Grant]], ''Marcion and the Critical Method'', u zbirci ''From Jesus to Paul'' (eds. Peter Richardson & John Collidge Hurd). Waterloo, ON, [[1984.]] pp. 207–215.
* [[R. Joseph Hoffmann]]. ''Marcion, on the Restitution of Christianity: An Essay on the Development of Radical Paulist Theology in the Second Century'', [[1984.]] {{ISBN|0-89130-638-2}}
* [[David Salter Williams]], ''Reconsidering Marcion's Gospel'', u ''Journal of Biblical Literature'' 108 ([[1989.]]), p. 477-96
* [[E.A. Livingstone]], ''The Oxford Dictionary of the Christian Church (3rd ed.)'', pp. 1033–34, [[1997.]] {{ISBN|0-19-211655-X}}
* [[E.C. Blackman]], ''Marcion and His Influence'', [[2004.]] {{ISBN|1-59244-73}}

== Vanjske poveznice ==

{{Commonscat|Marcion}}
* [http://www.marcionite-scripture.info/ Centar za marcionitska istraživanja]
* [http://encyclopedia.jrank.org/MAL_MAR/MARCION.html Marcion u Enciklopediji Britannica]
* [http://www.newadvent.org/cathen/09645c.htm marcioniti u Katoličkoj enciklopediji]
* [http://www.verujem.org/teologija/markion_i_savelije.htm Marcion na pravoslavnim stranicama]
* [http://www.earlychurch.org.uk/article_marcion.html Robert I Bradshaw, ''Marcion: Portrait of a Heretic'']
* [http://www.tertullian.org/articles/evans_marc/evans_marc_02intro.htm Ernest Evans, ''Marcion: his Doctrine and Influence'']
* [http://www.christianitydisproved.com/bible/marcion-of-sinope.html Marcion of Sinope] (christianitydisproved)

[[Kategorija:Kršćanstvo]]