Mỹ Sơn - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{UNESCO-svjetska baština' u '{{UNESCO – svjetska baština'

2025-04-18T02:45:33Z

Zamjena teksta - '{{UNESCO-svjetska baština' u '{{UNESCO – svjetska baština'

←Starija inačica		Inačica od 18. travanj 2025. u 02:45
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Mỹ Sơn'''-->{{UNESCO-svjetska baština		<!--'''Mỹ Sơn'''-->{{UNESCO – svjetska baština
	\|ime mjesta = Svetište Mỹ Sơn		\|ime mjesta = Svetište Mỹ Sơn
	\|slika = My Son.jpg		\|slika = My Son.jpg

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)

2021-12-01T09:46:39Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 1. prosinac 2021. u 09:46
Redak 18:		Redak 18:
	My Son je 1969. godine bio područje koje je strašno stradalo u američkom bombardiranju tijekom rata u Vijetnamu. Tijekom tih racija uništeno je ukupno 50 od 70 hramova koje su prethodno istražili arheolozi iz École Française d'Extreme-Orient u prvoj polovici 20. stoljeća.		My Son je 1969. godine bio područje koje je strašno stradalo u američkom bombardiranju tijekom rata u Vijetnamu. Tijekom tih racija uništeno je ukupno 50 od 70 hramova koje su prethodno istražili arheolozi iz École Française d'Extreme-Orient u prvoj polovici 20. stoljeća.

	My Son je 1999. godine upisan na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]]<ref>{{~~Citiraj web~~ \|url=http://whc.unesco.org/en/list/949 \|title=svetiđta My Sona \|publisher=[[UNESCO]] \|accessdate=29. srpnja 2011.}}</ref> kao "primjer evolucije jedne jugoazijske kulture i jedne azijske civilizacije koje više nema". Iskopavanja koja su otpočeta 2002. godine, su dio projekta kojeg sa 70.000 $ financira UNESCO. Obnova hramova uz potporu talijanskih stručnjaka ide veoma teško, zbog drvne bešavne izgradnje koju je teško imitirati jer su Čampa graditelji koristili mahovinu mjesto žbuke za povezivanje kamenih dijelova.		My Son je 1999. godine upisan na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]]<ref>{{Citiranje weba \|url=http://whc.unesco.org/en/list/949 \|title=svetiđta My Sona \|publisher=[[UNESCO]] \|accessdate=29. srpnja 2011.}}</ref> kao "primjer evolucije jedne jugoazijske kulture i jedne azijske civilizacije koje više nema". Iskopavanja koja su otpočeta 2002. godine, su dio projekta kojeg sa 70.000 $ financira UNESCO. Obnova hramova uz potporu talijanskih stručnjaka ide veoma teško, zbog drvne bešavne izgradnje koju je teško imitirati jer su Čampa graditelji koristili mahovinu mjesto žbuke za povezivanje kamenih dijelova.

	<gallery>		<gallery>

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)

2021-12-01T02:00:59Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)

←Starija inačica		Inačica od 1. prosinac 2021. u 02:00
Redak 18:		Redak 18:
	My Son je 1969. godine bio područje koje je strašno stradalo u američkom bombardiranju tijekom rata u Vijetnamu. Tijekom tih racija uništeno je ukupno 50 od 70 hramova koje su prethodno istražili arheolozi iz École Française d'Extreme-Orient u prvoj polovici 20. stoljeća.		My Son je 1969. godine bio područje koje je strašno stradalo u američkom bombardiranju tijekom rata u Vijetnamu. Tijekom tih racija uništeno je ukupno 50 od 70 hramova koje su prethodno istražili arheolozi iz École Française d'Extreme-Orient u prvoj polovici 20. stoljeća.

	My Son je 1999. godine upisan na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]]<ref>{{~~cite~~ web \|url=http://whc.unesco.org/en/list/949 \|title=svetiđta My Sona \|publisher=[[UNESCO]] \|accessdate=29. srpnja 2011.}}</ref> kao "primjer evolucije jedne jugoazijske kulture i jedne azijske civilizacije koje više nema". Iskopavanja koja su otpočeta 2002. godine, su dio projekta kojeg sa 70.000 $ financira UNESCO. Obnova hramova uz potporu talijanskih stručnjaka ide veoma teško, zbog drvne bešavne izgradnje koju je teško imitirati jer su Čampa graditelji koristili mahovinu mjesto žbuke za povezivanje kamenih dijelova.		My Son je 1999. godine upisan na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]]<ref>{{Citiraj web \|url=http://whc.unesco.org/en/list/949 \|title=svetiđta My Sona \|publisher=[[UNESCO]] \|accessdate=29. srpnja 2011.}}</ref> kao "primjer evolucije jedne jugoazijske kulture i jedne azijske civilizacije koje više nema". Iskopavanja koja su otpočeta 2002. godine, su dio projekta kojeg sa 70.000 $ financira UNESCO. Obnova hramova uz potporu talijanskih stručnjaka ide veoma teško, zbog drvne bešavne izgradnje koju je teško imitirati jer su Čampa graditelji koristili mahovinu mjesto žbuke za povezivanje kamenih dijelova.

	<gallery>		<gallery>

WikiSysop: no summary specified

2021-11-02T20:08:35Z

no summary specified

←Starija inačica		Inačica od 2. studeni 2021. u 20:08
Redak 29:		Redak 29:

	==izvori==		==izvori==
	~~{{commonscat}}~~
	{{izvori}}		{{izvori}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-29T05:26:04Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{UNESCO-svjetska baština
|ime mjesta = Svetište Mỹ Sơn
|slika = My Son.jpg
|godina = [[1999.]] <small>(23. zasjedanje)</small>
|vrst baštine = Kulturno dobro
|mjerilo = ii, iii
|ugroženost = -
|poveznica = http://whc.unesco.org/en/list/949
|država = {{ZD+X/V|VIJ}}
}}
'''Mỹ Sơn''' ([[vijetnamski]] za "Lijepa planina"; izgovara se ''Mi son''), je skupina napuštenih i djelomice srušenih [[hinduizam|hinduističkih]] [[hram]]ova koje su izgradili kraljevi [[Čampa]] (''Chiêm Thành'') od 4. do 15. stoljeća. Hramovi su uglavnom posvećeni bogu [[Šiva|Šivi]], koji je tu poznat po mnogim lokalinim imenima, a najznamenitiji je Bhadresvara. Po ljepoti i važnosti ovih spomenika, često ga uspoređuju s drugim povijesnim hramskim kompleksima u jugoistočnoj Aziji kao što su: [[Borobodur]] ([[Java]]), [[Angkor Wat]] ([[Kambodža]]), [[Bagan]] ([[Mjanmar]]) i [[Ajutaja]] ([[Tajland]]).
[[Datoteka:Thánh địa Mỹ Sơn, khu C-B-D.JPG|mini|lijevo|<center>Ruševine My Sona]]
My Son se nalazi u blizini sela Duy Phú u [[vijetnam]]skoj pokrajini [[Quảng Nam]], 69 km jugozapadno od grada [[Da Nang]]a i 10 km od povijesnog grada Trà Kiệu, te 75 km zapadno od povijesnog lučkog grada [[Hoi An]]a. Hramovi se rasprostiru na području u dolini širokoj oko 2 km i okruženoj planinskim vijencima. To je područje od 4. stoljeća bilo vjerskim središtem vladajuće dinastije Čampa i grogno mjesto njihovih kraljeva i nacionalnih heroja. Blisko je bilo povezano s obližnjim povijesnim gradovima Indrapura (Đồng Dương) i Simhapura (Trà Kiệu). Nekad je tu bilo više od 70 hramova i mnogobrojne stele s povijesnim važnim natpisima na [[sanskrt]]u i [[čam]] jeziku<ref>Ngô Văn Doanh, ''My Son Relics'', Hanoi: The Gioi Publishers, 2005., str. 3.-4.</ref>. My Son je vjerojatno najdulje kontinuirano naseljen arheološki lokalitet [[Indokina|Indokine]], ali je većina spomenika uništena u samo jednom tjednu bombardiranja koje je tijekom [[Vijetnamski rat|Vijetnamskog rata]] izvela [[američka vojska]]<ref>[http://globalheritagefund.org/what_we_do/site_significance/completed_projects/my_son_vietnam My Son na globalheritagefund.org] {{eng oznaka}} Preuzeto 29. srpnja 2011.</ref>.

Od 2. i 3 stoljeća na obali Vijetnama vladala je Čam kultura pod snažnim utjecajem indijske kulture, što se izrazito osjetilo u Hinduističkim vjerovanjima (obožavanje Šive) i umjetnosti.
Kraljevi Čampa su u My Sonu izgradili više od 70 hramova koji se obično sastoje od središnjeg tornja i drugih struktura i manjih okolnih zgrada. Slavni toranj i ima visinu od 24 metara i ukrašen je skulpturama lavova i slonova.

My Son je 1969. godine bio područje koje je strašno stradalo u američkom bombardiranju tijekom rata u Vijetnamu. Tijekom tih racija uništeno je ukupno 50 od 70 hramova koje su prethodno istražili arheolozi iz École Française d'Extreme-Orient u prvoj polovici 20. stoljeća.

My Son je 1999. godine upisan na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]]<ref>{{cite web |url=http://whc.unesco.org/en/list/949 |title=svetiđta My Sona |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=29. srpnja 2011.}}</ref> kao "primjer evolucije jedne jugoazijske kulture i jedne azijske civilizacije koje više nema". Iskopavanja koja su otpočeta 2002. godine, su dio projekta kojeg sa 70.000 $ financira UNESCO. Obnova hramova uz potporu talijanskih stručnjaka ide veoma teško, zbog drvne bešavne izgradnje koju je teško imitirati jer su Čampa graditelji koristili mahovinu mjesto žbuke za povezivanje kamenih dijelova.

<gallery>
Slika:Vishnu Brahma My Son E1.jpg|<center>Bareljef s hrama E1
Slika:My Son B5.jpg|<center>Svetište B5
Slika:Linga 1 (My Son).jpg|<center>Linga skulptura ispred hrama
Slika:My Son temple detail.jpg|<center>Skulpture s hrama A1
Slika:Tra Kieu Pedestal.jpg|<center>Pijedestal Tra Kieu
</gallery>

==izvori==
{{commonscat}}
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==

* [http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/cb32720607b/date Bulletin de l'Ecole française d'Extrême-Orient], 1901.-1936. Online na: gallica.bnf.fr {{eng oznaka}}
* [http://www.culturalprofiles.org.uk/Viet_Nam/Units/1435.html Mỹ Sơn]

{{Svjetska baština u Vijetnamu}}

{{coord|15|46|N|108|07|E|region:VN_type:landmark|display=title}}

[[Kategorija:Svjetska baština u Vijetnamu]]
[[Kategorija:Hinduistički vjerski objekti]]