Ljudevit Rossi - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 12:03, 28. prosinac 2025.

2025-12-28T12:03:04Z

←Starija inačica		Inačica od 28. prosinac 2025. u 12:03
Redak 6:		Redak 6:
	Zbog poziva za odsluženje vojnoga roka, vratio se je u domovinu. 1876. i 1877. polazi je prestižnu časničku školu „[[Ludoviceum]]” u [[Budimpešta\|Budimpešti]] i završio ju je [[1877.]] godine, a kao mlada časnika ga ratne dužnost zahvaćaju već 1878. godine, kad je sudjelovao u austrougarskoj operaciji [[austrougarska okupacija BiH 1878.\|okupiranja BiH]].<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Nakon toga se zapošljava u [[zoologija\|zoološkom]] odjelu Narodnoga muzeja u Zagrebu. Radi s poznatim zoologom [[Spiridon Brusina\|Spiridonom Brusinom]] i skuplja [[malakologija\|malakološku]] građu po [[Srijem]]u i [[BiH]]. Bio je u vojnoj službi kod hrvatskog domobranstva od 1. srpnja [[1879.]] do odlaska u mirovinu [[1911.]] godine. U tom je razdoblju nosio činove poručnika, natporučnika i satnika.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> [[Prvi svjetski rat\|Prvog svjetskog rata]], ponovno se aktivirao, kao zapovjednik domobranskog [[oporav\|oporavnog]] momčadskog odjela<ref name="Hrvatskiplaninar"/>, a konačno je umirovljen [[1915.]] kao major.		Zbog poziva za odsluženje vojnoga roka, vratio se je u domovinu. 1876. i 1877. polazi je prestižnu časničku školu „[[Ludoviceum]]” u [[Budimpešta\|Budimpešti]] i završio ju je [[1877.]] godine, a kao mlada časnika ga ratne dužnost zahvaćaju već 1878. godine, kad je sudjelovao u austrougarskoj operaciji [[austrougarska okupacija BiH 1878.\|okupiranja BiH]].<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Nakon toga se zapošljava u [[zoologija\|zoološkom]] odjelu Narodnoga muzeja u Zagrebu. Radi s poznatim zoologom [[Spiridon Brusina\|Spiridonom Brusinom]] i skuplja [[malakologija\|malakološku]] građu po [[Srijem]]u i [[BiH]]. Bio je u vojnoj službi kod hrvatskog domobranstva od 1. srpnja [[1879.]] do odlaska u mirovinu [[1911.]] godine. U tom je razdoblju nosio činove poručnika, natporučnika i satnika.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> [[Prvi svjetski rat\|Prvog svjetskog rata]], ponovno se aktivirao, kao zapovjednik domobranskog [[oporav\|oporavnog]] momčadskog odjela<ref name="Hrvatskiplaninar"/>, a konačno je umirovljen [[1915.]] kao major.

	Proučavao je cvjetanu (floru) Hrvatske, posebice južne Hrvatske i okolice Karlovca, još od svoje 21. godine pa do smrti. Objavio je više [[znanost\|znanstvenih]] radova u domaćim i stranim časopisima poput „Vienca”, ”[[Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva\|Glasnika Hrvatskog prirodoslovnog društva]]„, ”[[Hrvatski planinar\|Hrvatskog planinara]]„, „[[Magyar Botanikai Lapok\|Mađarskog botaničkog lista]]” i dr.. Pripada kvartetu istraživača hrvatske flore: [[Josip Schlosser]] - [[Ljudevit Vukotinović]] - [[Dragutin Hirc]] - Ljudevit Rossi, koji nisu bili botaničari po profesiji, ali su dali veliki doprinos istraživanju hrvatske flore. Rossijev „Herbarium Croaticum Rossianum” sa čak 3000 listova čuva se u Botaničkom zavodu [[Sveučilište u Zagrebu\|Sveučilišta u Zagrebu]]. Najpoznatije mu je djelo ~~„Građa~~ za floru južne ~~Hrvatske”~~, („Prirodoslovna istraživanja Hrvatske i Slavonije”, [[1924.]] g. - izdanje JAZU). [[Vale Vouk]] naziva to djelo glavnim pomagalom za daljnje izučavanje flore i vegetacije Hrvatske. Rossi je istraživao i [[mekušci\|mekušce]]. Svoju veliku zbirku mekušaca od 18000 komada darovao je [[Zoološki muzej u Zagrebu\|Zoološkom muzeju]] u [[Zagreb]]u. Napisao je i [[rat]]ne bilješke u 13 brojeva časopisa „Vienac”, [[1879.]] te djela „Ubojito oružje” i „Biljke u hrvatskoj narodnoj poeziji”.		Proučavao je cvjetanu (floru) Hrvatske, posebice južne Hrvatske i okolice Karlovca, još od svoje 21. godine pa do smrti. Objavio je više [[znanost\|znanstvenih]] radova u domaćim i stranim časopisima poput „Vienca”, ”[[Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva\|Glasnika Hrvatskog prirodoslovnog društva]]„, ”[[Hrvatski planinar\|Hrvatskog planinara]]„, „[[Magyar Botanikai Lapok\|Mađarskog botaničkog lista]]” i dr.. Pripada kvartetu istraživača hrvatske flore: [[Josip Schlosser]] - [[Ljudevit Vukotinović]] - [[Dragutin Hirc]] - Ljudevit Rossi, koji nisu bili botaničari po profesiji, ali su dali veliki doprinos istraživanju hrvatske flore. Rossijev „Herbarium Croaticum Rossianum” sa čak 3000 listova čuva se u Botaničkom zavodu [[Sveučilište u Zagrebu\|Sveučilišta u Zagrebu]]. Najpoznatije mu je djelo „[[Građa za floru južne Hrvatske]]”, („Prirodoslovna istraživanja Hrvatske i Slavonije”, [[1924.]] g. - izdanje JAZU). [[Vale Vouk]] naziva to djelo glavnim pomagalom za daljnje izučavanje flore i vegetacije Hrvatske. Rossi je istraživao i [[mekušci\|mekušce]]. Svoju veliku zbirku mekušaca od 18000 komada darovao je [[Zoološki muzej u Zagrebu\|Zoološkom muzeju]] u [[Zagreb]]u. Napisao je i [[rat]]ne bilješke u 13 brojeva časopisa „Vienac”, [[1879.]] te djela „Ubojito oružje” i „Biljke u hrvatskoj narodnoj poeziji”.

	Bio je strastveni planinar i sa svojim prijateljima Dragutinom Hircom i Vjekoslavom Novotnijem, propješačio je skoro čitavu [[Hrvatska\|Hrvatsku]]. Napisao je veliko djelo „[[Velebit]]om uzduž i poprijeko”, od kojeg je najveći dio neobjavljen, a manji je objavljen u „Hrvatskom planinaru”. [[Hrvatsko planinarsko društvo]] nazvalo je planinarsku kuću na [[Rožanski kukovi\|Rožanskim kukovima]] u sjevernom Velebitu - Rossijeva koliba ([[Rossijevo sklonište]]). U blizini se nalaze '''Rossijev, Hircov i Novotnyjev kuk''' kao trajna uspomena na tri zaslužna hrvatska planinara. Ime su dobili kad su 1930-ih članovi čelništva HPD-a međusobno se častili davanjem imena toponimima po Rožanskim kukovima.<ref>[http://www.hps.hr/planinarstvo/iz-proslosti/ Hrvatski planinarski savez] Iz prošlosti. Kako su Hapedaši »razgrabili« Rožanske kukove.</ref> Nekoliko [[biljka\|biljnih]] [[vrsta]] je nazvana po njemu.		Bio je strastveni planinar i sa svojim prijateljima Dragutinom Hircom i Vjekoslavom Novotnijem, propješačio je skoro čitavu [[Hrvatska\|Hrvatsku]]. Napisao je veliko djelo „[[Velebit]]om uzduž i poprijeko”, od kojeg je najveći dio neobjavljen, a manji je objavljen u „Hrvatskom planinaru”. [[Hrvatsko planinarsko društvo]] nazvalo je planinarsku kuću na [[Rožanski kukovi\|Rožanskim kukovima]] u sjevernom Velebitu - Rossijeva koliba ([[Rossijevo sklonište]]). U blizini se nalaze '''Rossijev, Hircov i Novotnyjev kuk''' kao trajna uspomena na tri zaslužna hrvatska planinara. Ime su dobili kad su 1930-ih članovi čelništva HPD-a međusobno se častili davanjem imena toponimima po Rožanskim kukovima.<ref>[http://www.hps.hr/planinarstvo/iz-proslosti/ Hrvatski planinarski savez] Iz prošlosti. Kako su Hapedaši »razgrabili« Rožanske kukove.</ref> Nekoliko [[biljka\|biljnih]] [[vrsta]] je nazvana po njemu.

Suradnik10 u (test) 12:01, 28. prosinac 2025.

2025-12-28T12:01:20Z

←Starija inačica		Inačica od 28. prosinac 2025. u 12:01
Redak 1:		Redak 1:
	Ljudevit Rossi''' ([[Senj]], [[14. kolovoza]] [[1850.]] - [[Karlovac]], [[4. srpnja]] [[1932.]]) - [[Hrvatska\|hrvatski]] [[botaničar]] i [[planinar]], [[Kraljevsko hrvatsko domobranstvo\|domobranski časnik]].		'''Ljudevit Rossi''' ([[Senj]], [[14. kolovoza]] [[1850.]] - [[Karlovac]], [[4. srpnja]] [[1932.]]) - [[Hrvatska\|hrvatski]] [[botaničar]] i [[planinar]], [[Kraljevsko hrvatsko domobranstvo\|domobranski časnik]].


	Rodio se je u Senju od oca Blaža i majke Hrvatice Senjanke.<ref name="Hrvatskiplaninar">[http://www.plsavez.hr/hp-arhiva/193001.pdf Hrvatski planinar] dr [[Ivo Horvat]]: Ljudevit Rossi - O osamdesetoj godišnjici rođenja, siječanj 1930., broj 1. </ref> Djed mu je ugledni [[Talijani\|talijanski]] trgovac iz [[Venecija\|Venecije]], koji se oženio sa Senjankom. U djetinjstvu je živio u [[Bakar (grad)\|Bakru]], [[Rijeka\|Rijeci]], u selu Maljevac na [[Kordun]]u i u Karlovcu. Završio je pučku [[škola\|školu]] kod otaca [[franjevci\|franjevaca]] <ref name="Hrvatskiplaninar"/> i nižu [[gimnazija\|gimnaziju]] u Karlovcu. Upisao je klasičnu gimnaziju u [[Zagreb]]u, ali je isključen zbog sudjelovanja u demonstracijama protiv bana [[Levin Rauch\|Levina Raucha]]. Odlazi u Senj završiti gimnaziju, ali zbog slabog materijalnog stanja ne može nastaviti školovanje pa se upisuje na brzojavni tečaj u Zagrebu i zapošljava u Rijeci. U slobodno vrijeme proučava cvjetanu (floru). O svom je trošku 1874. godine godine putovao po hrvatskom jugu radi proučavanj cvjetane (flore), a na poziv ravnatelja sinjske gimnazije iste godine u [[Sinj]]u uređuje [[herbarij]] tamošnje gimnazije.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Iste je godine objavio svoje prvo florističko djelo ''Cvjetana hrvatskog primorja''.<ref name="Hrvatskiplaninar"/>. Djelo nije tiskano, no izvadak je izašao u Vijencu iz 1877. pod natpisom ''Hrvatsko primorje s bilinskog gledišta''.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Napušta zvanje brzojavnog činovnika i zapošljava se kao pisar u [[JAZU]]. Ubrzo je imenovan za konzervatora i knjižničara u [[biologija\|biološkoj]] postaji „Stazione zoologica” u [[Napulj]]u gdje je ostao do siječnja 1876. godine.		Rodio se je u Senju od oca Blaža i majke Hrvatice Senjanke.<ref name="Hrvatskiplaninar">[http://www.plsavez.hr/hp-arhiva/193001.pdf Hrvatski planinar] dr [[Ivo Horvat]]: Ljudevit Rossi - O osamdesetoj godišnjici rođenja, siječanj 1930., broj 1. </ref> Djed mu je ugledni [[Talijani u Hrvatskoj\|talijanski]] trgovac iz [[Venecija\|Venecije]], koji se oženio sa Senjankom. U djetinjstvu je živio u [[Bakar (grad)\|Bakru]], [[Rijeka\|Rijeci]], u selu [[Maljevac\|Maljevcu]] na [[Kordun]]u i u Karlovcu. Završio je pučku [[škola\|školu]] kod otaca [[franjevci\|franjevaca]] <ref name="Hrvatskiplaninar"/> i nižu [[gimnazija\|gimnaziju]] u Karlovcu. Upisao je klasičnu gimnaziju u [[Zagreb]]u, ali je isključen zbog sudjelovanja u demonstracijama protiv bana [[Levin Rauch\|Levina Raucha]]. Odlazi u Senj završiti gimnaziju, ali zbog slabog materijalnog stanja ne može nastaviti školovanje pa se upisuje na brzojavni tečaj u Zagrebu i zapošljava u Rijeci. U slobodno vrijeme proučava cvjetanu (floru). O svom je trošku 1874. godine godine putovao po hrvatskom jugu radi proučavanj cvjetane (flore), a na poziv ravnatelja sinjske gimnazije iste godine u [[Sinj]]u uređuje [[herbarij]] tamošnje gimnazije.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Iste je godine objavio svoje prvo florističko djelo ''Cvjetana hrvatskog primorja''.<ref name="Hrvatskiplaninar"/>. Djelo nije tiskano, no izvadak je izašao u Vijencu iz 1877. pod natpisom ''Hrvatsko primorje s bilinskog gledišta''.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Napušta zvanje brzojavnog činovnika i zapošljava se kao pisar u [[JAZU]]. Ubrzo je imenovan za konzervatora i knjižničara u [[biologija\|biološkoj]] postaji „Stazione zoologica” u [[Napulj]]u gdje je ostao do siječnja 1876. godine.

	Zbog poziva za odsluženje vojnoga roka, vratio se je u domovinu. 1876. i 1877. polazi je prestižnu časničku školu „[[Ludoviceum]]” u [[Budimpešta\|Budimpešti]] i završio ju je [[1877.]] godine, a kao mlada časnika ga ratne dužnost zahvaćaju već 1878. godine, kad je sudjelovao u austrougarskoj operaciji [[austrougarska okupacija BiH 1878.\|okupiranja BiH]].<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Nakon toga se zapošljava u [[zoologija\|zoološkom]] odjelu Narodnoga muzeja u Zagrebu. Radi s poznatim zoologom [[Spiridon Brusina\|Spiridonom Brusinom]] i skuplja [[malakologija\|malakološku]] građu po [[Srijem]]u i [[BiH]]. Bio je u vojnoj službi kod hrvatskog domobranstva od 1. srpnja [[1879.]] do odlaska u mirovinu [[1911.]] godine. U tom je razdoblju nosio činove poručnika, natporučnika i satnika.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> [[Prvi svjetski rat\|Prvog svjetskog rata]], ponovno se aktivirao, kao zapovjednik domobranskog [[oporav\|oporavnog]] momčadskog odjela<ref name="Hrvatskiplaninar"/>, a konačno je umirovljen [[1915.]] kao major.		Zbog poziva za odsluženje vojnoga roka, vratio se je u domovinu. 1876. i 1877. polazi je prestižnu časničku školu „[[Ludoviceum]]” u [[Budimpešta\|Budimpešti]] i završio ju je [[1877.]] godine, a kao mlada časnika ga ratne dužnost zahvaćaju već 1878. godine, kad je sudjelovao u austrougarskoj operaciji [[austrougarska okupacija BiH 1878.\|okupiranja BiH]].<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Nakon toga se zapošljava u [[zoologija\|zoološkom]] odjelu Narodnoga muzeja u Zagrebu. Radi s poznatim zoologom [[Spiridon Brusina\|Spiridonom Brusinom]] i skuplja [[malakologija\|malakološku]] građu po [[Srijem]]u i [[BiH]]. Bio je u vojnoj službi kod hrvatskog domobranstva od 1. srpnja [[1879.]] do odlaska u mirovinu [[1911.]] godine. U tom je razdoblju nosio činove poručnika, natporučnika i satnika.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> [[Prvi svjetski rat\|Prvog svjetskog rata]], ponovno se aktivirao, kao zapovjednik domobranskog [[oporav\|oporavnog]] momčadskog odjela<ref name="Hrvatskiplaninar"/>, a konačno je umirovljen [[1915.]] kao major.

WikiSysop: bnz

2022-03-23T10:25:11Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 23. ožujak 2022. u 10:25
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Ljudevit Rossi'''-->'''~~Ljudevit Rossi''' ([[Senj]], [[14. kolovoza]] [[1850.]] - [[Karlovac]], [[4. srpnja]] [[1932.]]) - [[Hrvatska\|hrvatski]] [[botaničar]] i [[planinar]], [[Kraljevsko hrvatsko domobranstvo\|domobranski časnik]].		Ljudevit Rossi''' ([[Senj]], [[14. kolovoza]] [[1850.]] - [[Karlovac]], [[4. srpnja]] [[1932.]]) - [[Hrvatska\|hrvatski]] [[botaničar]] i [[planinar]], [[Kraljevsko hrvatsko domobranstvo\|domobranski časnik]].

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-23T10:10:44Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Ljudevit Rossi''' ([[Senj]], [[14. kolovoza]] [[1850.]] - [[Karlovac]], [[4. srpnja]] [[1932.]]) - [[Hrvatska|hrvatski]] [[botaničar]] i [[planinar]], [[Kraljevsko hrvatsko domobranstvo|domobranski časnik]].

Rodio se je u Senju od oca Blaža i majke Hrvatice Senjanke.<ref name="Hrvatskiplaninar">[http://www.plsavez.hr/hp-arhiva/193001.pdf Hrvatski planinar] dr [[Ivo Horvat]]: Ljudevit Rossi - O osamdesetoj godišnjici rođenja, siječanj 1930., broj 1. </ref> Djed mu je ugledni [[Talijani|talijanski]] trgovac iz [[Venecija|Venecije]], koji se oženio sa Senjankom. U djetinjstvu je živio u [[Bakar (grad)|Bakru]], [[Rijeka|Rijeci]], u selu Maljevac na [[Kordun]]u i u Karlovcu. Završio je pučku [[škola|školu]] kod otaca [[franjevci|franjevaca]] <ref name="Hrvatskiplaninar"/> i nižu [[gimnazija|gimnaziju]] u Karlovcu. Upisao je klasičnu gimnaziju u [[Zagreb]]u, ali je isključen zbog sudjelovanja u demonstracijama protiv bana [[Levin Rauch|Levina Raucha]]. Odlazi u Senj završiti gimnaziju, ali zbog slabog materijalnog stanja ne može nastaviti školovanje pa se upisuje na brzojavni tečaj u Zagrebu i zapošljava u Rijeci. U slobodno vrijeme proučava cvjetanu (floru). O svom je trošku 1874. godine godine putovao po hrvatskom jugu radi proučavanj cvjetane (flore), a na poziv ravnatelja sinjske gimnazije iste godine u [[Sinj]]u uređuje [[herbarij]] tamošnje gimnazije.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Iste je godine objavio svoje prvo florističko djelo ''Cvjetana hrvatskog primorja''.<ref name="Hrvatskiplaninar"/>. Djelo nije tiskano, no izvadak je izašao u Vijencu iz 1877. pod natpisom ''Hrvatsko primorje s bilinskog gledišta''.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Napušta zvanje brzojavnog činovnika i zapošljava se kao pisar u [[JAZU]]. Ubrzo je imenovan za konzervatora i knjižničara u [[biologija|biološkoj]] postaji „Stazione zoologica” u [[Napulj]]u gdje je ostao do siječnja 1876. godine.

Zbog poziva za odsluženje vojnoga roka, vratio se je u domovinu. 1876. i 1877. polazi je prestižnu časničku školu „[[Ludoviceum]]” u [[Budimpešta|Budimpešti]] i završio ju je [[1877.]] godine, a kao mlada časnika ga ratne dužnost zahvaćaju već 1878. godine, kad je sudjelovao u austrougarskoj operaciji [[austrougarska okupacija BiH 1878.|okupiranja BiH]].<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Nakon toga se zapošljava u [[zoologija|zoološkom]] odjelu Narodnoga muzeja u Zagrebu. Radi s poznatim zoologom [[Spiridon Brusina|Spiridonom Brusinom]] i skuplja [[malakologija|malakološku]] građu po [[Srijem]]u i [[BiH]]. Bio je u vojnoj službi kod hrvatskog domobranstva od 1. srpnja [[1879.]] do odlaska u mirovinu [[1911.]] godine. U tom je razdoblju nosio činove poručnika, natporučnika i satnika.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], ponovno se aktivirao, kao zapovjednik domobranskog [[oporav|oporavnog]] momčadskog odjela<ref name="Hrvatskiplaninar"/>, a konačno je umirovljen [[1915.]] kao major.

Proučavao je cvjetanu (floru) Hrvatske, posebice južne Hrvatske i okolice Karlovca, još od svoje 21. godine pa do smrti. Objavio je više [[znanost|znanstvenih]] radova u domaćim i stranim časopisima poput „Vienca”, ”[[Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva|Glasnika Hrvatskog prirodoslovnog društva]]„, ”[[Hrvatski planinar|Hrvatskog planinara]]„, „[[Magyar Botanikai Lapok|Mađarskog botaničkog lista]]” i dr.. Pripada kvartetu istraživača hrvatske flore: [[Josip Schlosser]] - [[Ljudevit Vukotinović]] - [[Dragutin Hirc]] - Ljudevit Rossi, koji nisu bili botaničari po profesiji, ali su dali veliki doprinos istraživanju hrvatske flore. Rossijev „Herbarium Croaticum Rossianum” sa čak 3000 listova čuva se u Botaničkom zavodu [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]]. Najpoznatije mu je djelo „Građa za floru južne Hrvatske”, („Prirodoslovna istraživanja Hrvatske i Slavonije”, [[1924.]] g. - izdanje JAZU). [[Vale Vouk]] naziva to djelo glavnim pomagalom za daljnje izučavanje flore i vegetacije Hrvatske. Rossi je istraživao i [[mekušci|mekušce]]. Svoju veliku zbirku mekušaca od 18000 komada darovao je [[Zoološki muzej u Zagrebu|Zoološkom muzeju]] u [[Zagreb]]u. Napisao je i [[rat]]ne bilješke u 13 brojeva časopisa „Vienac”, [[1879.]] te djela „Ubojito oružje” i „Biljke u hrvatskoj narodnoj poeziji”.

Bio je strastveni planinar i sa svojim prijateljima Dragutinom Hircom i Vjekoslavom Novotnijem, propješačio je skoro čitavu [[Hrvatska|Hrvatsku]]. Napisao je veliko djelo „[[Velebit]]om uzduž i poprijeko”, od kojeg je najveći dio neobjavljen, a manji je objavljen u „Hrvatskom planinaru”. [[Hrvatsko planinarsko društvo]] nazvalo je planinarsku kuću na [[Rožanski kukovi|Rožanskim kukovima]] u sjevernom Velebitu - Rossijeva koliba ([[Rossijevo sklonište]]). U blizini se nalaze '''Rossijev, Hircov i Novotnyjev kuk''' kao trajna uspomena na tri zaslužna hrvatska planinara. Ime su dobili kad su 1930-ih članovi čelništva HPD-a međusobno se častili davanjem imena toponimima po Rožanskim kukovima.<ref>[http://www.hps.hr/planinarstvo/iz-proslosti/ Hrvatski planinarski savez] Iz prošlosti. Kako su Hapedaši »razgrabili« Rožanske kukove.</ref> Nekoliko [[biljka|biljnih]] [[vrsta]] je nazvana po njemu.

Povoljno za njegov rad bilo je to što je bio članom vojničkih komisija za [[stavnja|stavnje]] pa je tako zalazio u mnoge krajeve.<ref name="Hrvatskiplaninar"/>

Bio je dopisni član [[JAZU]]-a. Sudjelovao je u kulturnom životu [[Karlovac|Karlovca]], a bio je i predsjednik Hrvatskog [[filatelija|filatelističkog]] društva Karlovac. Umro je [[1932.]] u Karlovcu. Ispraćen je sa svim vojnim počastima kao domobranski major te uz govore članova JAZU-a i Hrvatskog planinarskog društva.

Nekoliko biljaka nosi ime po njemu: Polygala rossiana, Centaurea rossiana, Leontodon rossianus te nekoliko fosilnih životinjskih vrsta: Hidrobius rossi i Dreysennia rossi.

== Referencije ==
*[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=47037 Istarska enciklopedija] [[Ivan Šugar]]: Ljudevit Rossi, hrvatski botaničar, pristupljeno 27. kolovoza 2011.
*[http://www.archive.org/stream/floristickaistra00ross/floristickaistra00ross_djvu.txt Archive.org] Ljudevit Rossi: Floristička istraživanja po jugoistočnoj Hrvatskoj , Poseban otisak iz Glasnika Hrvatskoga prirodoslovnoga društva godišta XXVII. 1915., Zagreb, 1915.
*[http://www.biographien.ac.at/oebl/oebl_R/Rossi_Ljudevit_1850_1932.xml Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950 ] Rossi, Ljudevit (1850-1932), Botaniker PUBLIKATION: ÖBL 1815-1950, Bd. 9 (Lfg. 43, 1986), S. 266f.
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
*[http://archive.org/stream/usugarskojdulibi1911ross/usugarskojdulibi1911ross_djvu.txt Ludevit Rossi - U Šugarskoj dulibi,Zagreb 1911. ]

{{GLAVNIRASPORED:Rossi, Ljudevit}}
[[Kategorija:Hrvatski biolozi]]
[[Kategorija:Hrvatski planinari]]