Ljudevit Pekry - Povijest promjena

Suradnik10: /* Životopis */

2026-01-25T04:47:23Z

Životopis

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 04:47
Redak 13:		Redak 13:
	Iz Varaždina je 31. siječnja 1530. dojavio kralju Ferdinandu kako su on i pristaše osujetili sabor Zapoljevaca, sazvan za 25. siječnja u Križevce. U Varaždinskim Toplicama 21. veljače te u Varaždinu 9. ožujka, s pristašama javlja kralju Ferdinandu da su opet osujetili održanje sabora, sazvana po zagrebačkom biskupu Šimonu za 14. veljače u Križevce. <ref name=comitialia>[https://d-nb.info/364836687/04 ''Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae'']. Knjiga 1., 1526-1536 . Sociates typographica, Zagreb, 1912. Stranice Deutsche Bibliothek., Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>{{is\|376.}} 20. svibnja kruže vijesti da Pekry hara po Slavoniji, a ban Batthyany po Ugarskoj.<ref name=comitialia/>{{is\|377.}} 6. rujna je dojavio Ivanu Katzianeru neka što prije dođe s vojskom, zbog skora sastanka sabora u Križevcima.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}}		Iz Varaždina je 31. siječnja 1530. dojavio kralju Ferdinandu kako su on i pristaše osujetili sabor Zapoljevaca, sazvan za 25. siječnja u Križevce. U Varaždinskim Toplicama 21. veljače te u Varaždinu 9. ožujka, s pristašama javlja kralju Ferdinandu da su opet osujetili održanje sabora, sazvana po zagrebačkom biskupu Šimonu za 14. veljače u Križevce. <ref name=comitialia>[https://d-nb.info/364836687/04 ''Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae'']. Knjiga 1., 1526-1536 . Sociates typographica, Zagreb, 1912. Stranice Deutsche Bibliothek., Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>{{is\|376.}} 20. svibnja kruže vijesti da Pekry hara po Slavoniji, a ban Batthyany po Ugarskoj.<ref name=comitialia/>{{is\|377.}} 6. rujna je dojavio Ivanu Katzianeru neka što prije dođe s vojskom, zbog skora sastanka sabora u Križevcima.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}}

	Ljudevit Pekry od Petrovine je bio supotpisnik primirja između pristaša Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje sklopljenog [[8. listopada]] [[1530.]] u Taboru blizu Dišnika i Novog Dvora.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}} Ljudevit se spominje kao "vrhovni kapitan lakog konjaništva kraljevskoga veličanstva", zajedno s ostalim podanicima kralja Ferdinanda Habsburškog, a s njihove strane su supotpisnici Petar Keglević od Bužima, Ivan [[Kaštelanovići\|Kaštelanović]] od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i Franjo Svetački, Nikola Pekry od Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuće, Ivan Golec od Sutiske i ostali, a sa strane pristaša protukralja Ivana Zapolje biskup zagrebačke crkve i Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ban Šimun Erdődy, gubernator priorije Vranske Ivan Tahi , župan županije Željezne Petar I. Erdődy te ini podanici Ivana Zapolje.<ref name=Križan>Branko Križan: [http://digi-pakrac.com/wp-content/uploads/2018/02/zavicajna-povijest-prijelom.pdf ''Pakrac i okolica od ranoga srednjeg vijeka do kraja 16. stoljeća. Zavičajna povijest za učenike II. razreda gimnazije i četverogodišnjih strukovnih škola'']. Povijesno društvo Pakrac – Lipik, Pakrac, prosinca 2017., Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>{{is\|20.}}		Ljudevit Pekry od Petrovine je bio supotpisnik primirja<ref name=Križan/>{{is\|20.}} između pristaša Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje sklopljenog [[8. listopada]] [[1530.]] u Taboru blizu Dišnika i Novog Dvora.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}} Ljudevit se spominje kao "vrhovni kapitan lakog konjaništva kraljevskoga veličanstva", zajedno s ostalim podanicima kralja Ferdinanda Habsburškog, a s njihove strane su supotpisnici Petar Keglević od Bužima, Ivan [[Kaštelanovići\|Kaštelanović]] od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i Franjo Svetački, Nikola Pekry od Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuće, Ivan Golec od Sutiske i ostali, a sa strane pristaša protukralja Ivana Zapolje biskup zagrebačke crkve i Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ban Šimun Erdődy, gubernator priorije Vranske Ivan Tahi , župan županije Željezne Petar I. Erdődy te ini podanici Ivana Zapolje.<ref name=Križan>Branko Križan: [http://digi-pakrac.com/wp-content/uploads/2018/02/zavicajna-povijest-prijelom.pdf ''Pakrac i okolica od ranoga srednjeg vijeka do kraja 16. stoljeća. Zavičajna povijest za učenike II. razreda gimnazije i četverogodišnjih strukovnih škola'']. Povijesno društvo Pakrac – Lipik, Pakrac, prosinca 2017., Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>{{is\|20.}}

	25. rujna 1531. je kralj Ferdinand zaiskao od kraljevskoga ugarskog savjetnika Aleksija Thurzoa nagovoriti Pekryja neka prihvati banski položaj. 9. listopada je u Speieru kralj Ferdinand I. javio jegarskom biskupu Tomi Szalahazyju da je odlučio imenovati banom Ljudevita Pekryja.<ref name=comitialia/>{{is\|382.}}		25. rujna 1531. je kralj Ferdinand zaiskao od kraljevskoga ugarskog savjetnika Aleksija Thurzoa nagovoriti Pekryja neka prihvati banski položaj. 9. listopada je u Speieru kralj Ferdinand I. javio jegarskom biskupu Tomi Szalahazyju da je odlučio imenovati banom Ljudevita Pekryja.<ref name=comitialia/>{{is\|382.}}

Suradnik10 u (test) 04:26, 25. siječanj 2026.

2026-01-25T04:26:45Z

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 04:26
Redak 7:		Redak 7:
	Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>		Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

	U građanskom ratu Ferdinandovih i Zapoljinih pristaša, Ljudevit Pekry bio je glavni vojskovođa kralja Ferdinanda u Slavoniji. Tad je Ljudevit imao posjede sjeverno od Pakraca. 14 No Pakrac se našao na strani protukralja Ivana Zapolje budući da je zagrebački biskup Šimun Erdődy bio uz Ivana Zapolju, a protukralj je bio iz mjesta Zapolje kod Nove Gradiške. Tako je ovom sukobu dodana i zemljačka dimenzija. Zapoljin vojskovođa bio je Krsto Frankopan, ban i vranski prior. Ishod svega je bilo opustošena biskupova imanja i utvrde, uključujući pakračku. Frankopan je poduzeo osvetnički pohod u kojem je Pekryju srušio sve utvrde, a u dvoboju ga je Pekry ranio.<ref name=Križan/>{{is\|14.}}		U građanskom ratu Ferdinandovih i Zapoljinih pristaša, Ljudevit Pekry bio je glavni vojskovođa kralja Ferdinanda u Slavoniji. Tad je Ljudevit imao posjede sjeverno od Pakraca. No Pakrac se našao na strani protukralja Ivana Zapolje budući da je zagrebački biskup Šimun Erdődy bio uz Ivana Zapolju, a protukralj je bio iz mjesta Zapolje kod Nove Gradiške. Tako je ovom sukobu dodana i zemljačka dimenzija. Zapoljin vojskovođa bio je Krsto Frankopan, ban i vranski prior. Ishod svega je bilo opustošena biskupova imanja i utvrde, uključujući pakračku. Frankopan je poduzeo osvetnički pohod u kojem je Pekryju srušio sve utvrde, a u dvoboju ga je Pekry ranio.<ref name=Križan/>{{is\|14.}}

	1527. se Pekry spominje u svjedočenju plemića Ivana Zeremegha o pogibiji kneza Krste Frankopanskog 26. rujna [[1527.]] godine u pohodu na pristaše njemačke stranke, protivnika njegova kralja Ivana Zapolje. U tom je pohodu Frankopan poginuo, a prvi na udaru mu je bio Ljudevit Pekry, "koji ga bijaše izranio". U pohodu je osvojio i razvalio Pekryjeve kaštele Pakrac, Gušćerovac, Sveti Duh i Rasinju. Pekry se spominje kako je poslije izgrdio umrlog Frankopana kad su pristaše njemačke stranke susreli povorku Zapoljinih pristaša dok je vodila poginulog gospodara u Koprivnicu. Frankopanov rođak Ivan Karlović ga je na to ukorio.<ref name=Križan/>{{is\|20.}} 1520-ih bio je konjanički kapetan, sudionik obrane Zagreba kao zapovjednik posade na [[Gradec\|Gradcu]] za vrijeme sukoba Zapoljinih i Ferdinandovih pristaša.<ref>[https://licegrada.hr/kako-je-izgledao-zagreb-za-vrijeme-stogodisnjeg-hrvatsko-turskog-rata-drugo-lice-grada/ '' Kako je izgledao Zagreb za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata – drugo lice grada'']. Lice grada. 15. veljače 2021. Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>		1527. se Pekry spominje u svjedočenju plemića Ivana Zeremegha o pogibiji kneza Krste Frankopanskog 26. rujna [[1527.]] godine u pohodu na pristaše njemačke stranke, protivnika njegova kralja Ivana Zapolje. U tom je pohodu Frankopan poginuo, a prvi na udaru mu je bio Ljudevit Pekry, "koji ga bijaše izranio". U pohodu je osvojio i razvalio Pekryjeve kaštele Pakrac, Gušćerovac, Sveti Duh i Rasinju. Pekry se spominje kako je poslije izgrdio umrlog Frankopana kad su pristaše njemačke stranke susreli povorku Zapoljinih pristaša dok je vodila poginulog gospodara u Koprivnicu. Frankopanov rođak Ivan Karlović ga je na to ukorio.<ref name=Križan/>{{is\|20.}} 1520-ih bio je konjanički kapetan, sudionik obrane Zagreba kao zapovjednik posade na [[Gradec\|Gradcu]] za vrijeme sukoba Zapoljinih i Ferdinandovih pristaša.<ref>[https://licegrada.hr/kako-je-izgledao-zagreb-za-vrijeme-stogodisnjeg-hrvatsko-turskog-rata-drugo-lice-grada/ '' Kako je izgledao Zagreb za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata – drugo lice grada'']. Lice grada. 15. veljače 2021. Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>

Suradnik10 u (test) 04:25, 25. siječanj 2026.

2026-01-25T04:25:19Z

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 04:25
Redak 5:		Redak 5:
	Jedno je vrijeme bio vlasnikom [[stari grad Varaždin\|varaždinske tvrđe]], koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković [[Jan Vitovec\|Janu Vitovcu]], a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje [[Ivaniš Korvin\|Ivanišu Korvinu]], poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili [[Beatrica Frankopan]], [[Juraj Brandenburški]], [[Stjepan Batory]] i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj [[Ferdinand Habsburški]] [[1504.]] godine grad i varoš Varaždin založio [[Ivan Ungnad\|Ivanu Ungadu]].<ref>Zdravko Rajić: [https://hrcak.srce.hr/file/124586 ''Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije'']. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.</ref>		Jedno je vrijeme bio vlasnikom [[stari grad Varaždin\|varaždinske tvrđe]], koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković [[Jan Vitovec\|Janu Vitovcu]], a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje [[Ivaniš Korvin\|Ivanišu Korvinu]], poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili [[Beatrica Frankopan]], [[Juraj Brandenburški]], [[Stjepan Batory]] i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj [[Ferdinand Habsburški]] [[1504.]] godine grad i varoš Varaždin založio [[Ivan Ungnad\|Ivanu Ungadu]].<ref>Zdravko Rajić: [https://hrcak.srce.hr/file/124586 ''Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije'']. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.</ref>

	~~1520~~. ~~se spominje u svjedočenju plemića Ivana Zeremegha o pogibiji kneza Krste Frankopanskog 26~~. ~~rujna~~ [[1527.]] ~~godine u pohodu na pristaše njemačke stranke, protivnika njegova kralja~~ Ivana ~~Zapolje~~. U ~~tom je pohodu Frankopan poginuo~~, a ~~prvi na udaru mu je bio Ljudevit Pekry, "koji ga bijaše izranio"~~. ~~U pohodu je osvojio i razvalio Pekryjeve kaštele Pakrac~~, ~~Gušćerovac~~, ~~Sveti Duh~~ i ~~Rasinju~~. ~~Pekry se spominje kako je poslije izgrdio umrlog Frankopana kad~~ su ~~pristaše njemačke stranke susreli povorku Zapoljinih~~ pristaša ~~dok~~ je ~~vodila poginulog gospodara~~ u ~~Koprivnicu~~. ~~Frankopanov rođak Ivan Karlović ga je na to ukorio~~.~~<ref name=Križan/>{{is~~\|20.~~}} 1520-ih~~ bio ~~je konjanički kapetan~~, ~~sudionik obrane Zagreba kao zapovjednik posade na [[Gradec\|Gradcu]] za vrijeme sukoba Zapoljinih~~ i ~~Ferdinandovih pristaša~~.<ref>[https://~~licegrada~~.hr/~~kako~~-je-~~izgledao~~-~~zagreb~~-za-~~vrijeme~~-~~stogodisnjeg~~-~~hrvatsko~~-~~turskog~~-~~rata~~-~~drugo-lice-grada/~~ '' ~~Kako je izgledao Zagreb za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata – drugo lice grada~~'']. ~~Lice grada~~. 15. ~~veljače 2021~~. Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{~~odlična~~}}~~</ref>~~		Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

			U građanskom ratu Ferdinandovih i Zapoljinih pristaša, Ljudevit Pekry bio je glavni vojskovođa kralja Ferdinanda u Slavoniji. Tad je Ljudevit imao posjede sjeverno od Pakraca. 14 No Pakrac se našao na strani protukralja Ivana Zapolje budući da je zagrebački biskup Šimun Erdődy bio uz Ivana Zapolju, a protukralj je bio iz mjesta Zapolje kod Nove Gradiške. Tako je ovom sukobu dodana i zemljačka dimenzija. Zapoljin vojskovođa bio je Krsto Frankopan, ban i vranski prior. Ishod svega je bilo opustošena biskupova imanja i utvrde, uključujući pakračku. Frankopan je poduzeo osvetnički pohod u kojem je Pekryju srušio sve utvrde, a u dvoboju ga je Pekry ranio.<ref name=Križan/>{{is\|14.}}

	~~Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja~~ 1527. ~~hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara~~. ~~Druga je struja~~ [[~~Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor~~ 1527.~~\|izabrala~~]] ~~[[Ivan Zapolja\|~~Ivana ~~Zapolju]]~~. U ~~ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga~~, a ~~drugi uz Ivana Zapolju~~. ~~Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]]~~, ~~[[Franjo Tahy]]~~, ~~[[Franjo Batthyány]]~~ i ~~Ljudevit~~ Pekry~~. Pristaše Ivana Zapolje bili~~ su ~~[[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje~~ pristaša ~~obaju kraljeva bile su~~ u ~~obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te~~ je ~~u Hrvatsko~~-~~Ugarskoj izbio~~ [[~~Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.~~\|~~građanski rat~~]]~~. Međusobna zavađenost~~ i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>~~Đuro Vidmarović:~~ [https://~~www.hkv~~.hr/~~izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080~~-d-~~vidmarovic~~-~~vrijedan~~-~~prilog~~-~~upoznavanju~~-~~proslosti~~-i-~~kulturne~~-~~bastine~~-~~moslavine.html~~ '' ~~Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018.~~ '']. ~~Portal HKV~~. 18. ~~siječnja 2019~~. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>		1527. se Pekry spominje u svjedočenju plemića Ivana Zeremegha o pogibiji kneza Krste Frankopanskog 26. rujna [[1527.]] godine u pohodu na pristaše njemačke stranke, protivnika njegova kralja Ivana Zapolje. U tom je pohodu Frankopan poginuo, a prvi na udaru mu je bio Ljudevit Pekry, "koji ga bijaše izranio". U pohodu je osvojio i razvalio Pekryjeve kaštele Pakrac, Gušćerovac, Sveti Duh i Rasinju. Pekry se spominje kako je poslije izgrdio umrlog Frankopana kad su pristaše njemačke stranke susreli povorku Zapoljinih pristaša dok je vodila poginulog gospodara u Koprivnicu. Frankopanov rođak Ivan Karlović ga je na to ukorio.<ref name=Križan/>{{is\|20.}} 1520-ih bio je konjanički kapetan, sudionik obrane Zagreba kao zapovjednik posade na [[Gradec\|Gradcu]] za vrijeme sukoba Zapoljinih i Ferdinandovih pristaša.<ref>[https://licegrada.hr/kako-je-izgledao-zagreb-za-vrijeme-stogodisnjeg-hrvatsko-turskog-rata-drugo-lice-grada/ '' Kako je izgledao Zagreb za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata – drugo lice grada'']. Lice grada. 15. veljače 2021. Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>

	Iz Varaždina je 31. siječnja 1530. dojavio kralju Ferdinandu kako su on i pristaše osujetili sabor Zapoljevaca, sazvan za 25. siječnja u Križevce. U Varaždinskim Toplicama 21. veljače te u Varaždinu 9. ožujka, s pristašama javlja kralju Ferdinandu da su opet osujetili održanje sabora, sazvana po zagrebačkom biskupu Šimonu za 14. veljače u Križevce. <ref name=comitialia>[https://d-nb.info/364836687/04 ''Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae'']. Knjiga 1., 1526-1536 . Sociates typographica, Zagreb, 1912. Stranice Deutsche Bibliothek., Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>{{is\|376.}} 20. svibnja kruže vijesti da Pekry hara po Slavoniji, a ban Batthyany po Ugarskoj.<ref name=comitialia/>{{is\|377.}} 6. rujna je dojavio Ivanu Katzianeru neka što prije dođe s vojskom, zbog skora sastanka sabora u Križevcima.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}}		Iz Varaždina je 31. siječnja 1530. dojavio kralju Ferdinandu kako su on i pristaše osujetili sabor Zapoljevaca, sazvan za 25. siječnja u Križevce. U Varaždinskim Toplicama 21. veljače te u Varaždinu 9. ožujka, s pristašama javlja kralju Ferdinandu da su opet osujetili održanje sabora, sazvana po zagrebačkom biskupu Šimonu za 14. veljače u Križevce. <ref name=comitialia>[https://d-nb.info/364836687/04 ''Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae'']. Knjiga 1., 1526-1536 . Sociates typographica, Zagreb, 1912. Stranice Deutsche Bibliothek., Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>{{is\|376.}} 20. svibnja kruže vijesti da Pekry hara po Slavoniji, a ban Batthyany po Ugarskoj.<ref name=comitialia/>{{is\|377.}} 6. rujna je dojavio Ivanu Katzianeru neka što prije dođe s vojskom, zbog skora sastanka sabora u Križevcima.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}}
Redak 20:		Redak 22:

	Uoči [[Bitka kod Gorjana 1537.\|bitke kod Gorjana]] 1537. pobjegao s bojišta<ref>[https://kajkavski.hr/pretraga/?q=osvada ''osvada'']. Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Pristupljeno 25. studenoga 2025.</ref> i zajedno s njime vojskovođe Julije Hardeck, Ivan Ungnad, Ivan Katzianer, Albert Schlik i Ludovik Pekry, a ostali su od vojskovođa Erazmo Mager i Ludovik Lodron, koji su poslije poginuli u bitci. Šteta je bila tolika da je poraz kod Gorjana usporediv s porazom u Krbavskoj bitci i može ga se nazvati ''Gorjanska katastrofa'', jer nakon nje je počela 150 godina duga turska vlast nad Slavonijom.<ref>[https://studentski.hr/system/materials/J/0b103a324a60cb1b412f1a7d4a0e57ee3de0aa63.pdf ''Stogodišnji hrvatsko – turski rat (1493. – 1593.'']. Studentski.hr. , str. 3. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>		Uoči [[Bitka kod Gorjana 1537.\|bitke kod Gorjana]] 1537. pobjegao s bojišta<ref>[https://kajkavski.hr/pretraga/?q=osvada ''osvada'']. Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Pristupljeno 25. studenoga 2025.</ref> i zajedno s njime vojskovođe Julije Hardeck, Ivan Ungnad, Ivan Katzianer, Albert Schlik i Ludovik Pekry, a ostali su od vojskovođa Erazmo Mager i Ludovik Lodron, koji su poslije poginuli u bitci. Šteta je bila tolika da je poraz kod Gorjana usporediv s porazom u Krbavskoj bitci i može ga se nazvati ''Gorjanska katastrofa'', jer nakon nje je počela 150 godina duga turska vlast nad Slavonijom.<ref>[https://studentski.hr/system/materials/J/0b103a324a60cb1b412f1a7d4a0e57ee3de0aa63.pdf ''Stogodišnji hrvatsko – turski rat (1493. – 1593.'']. Studentski.hr. , str. 3. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

			1540. se spominje kao vlasnik utvrde (kaštela) u [[Gudovac\|Gudovcu]] kraj Bjelovara (prvi spomen 1492., 1495. kao Gwdoch) kao vlasnik utvrde, u vrelima nazvane Gadocz. Tri godine poslije njom je utvrdom upravljao drugi vlasnik, [[Kristofor Međurečki]].<ref>[https://www.facebook.com/crticeizpovijestibbz/photos/a.105453057758079/187650666204984/?_rdr ''156. objava: Osmanlije u gudovačkom kraju '']. Profil Crtice iz povijesti Bjelovarsko-bilogorske županije na Facebooku. (Izvor teksta i fotografije:- Petrić, H., Holjevac, Ž. Karaula, Ž., 2013: „Povijest Bjelovara od početaka naseljavanja do kraja Domovinskog rata“, Zagreb-Bjelovar, HAZU.) 20. rujna 2020. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

	== Izvori ==		== Izvori ==

Suradnik10 u (test) 04:06, 25. siječanj 2026.

2026-01-25T04:06:03Z

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 04:06
Redak 5:		Redak 5:
	Jedno je vrijeme bio vlasnikom [[stari grad Varaždin\|varaždinske tvrđe]], koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković [[Jan Vitovec\|Janu Vitovcu]], a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje [[Ivaniš Korvin\|Ivanišu Korvinu]], poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili [[Beatrica Frankopan]], [[Juraj Brandenburški]], [[Stjepan Batory]] i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj [[Ferdinand Habsburški]] [[1504.]] godine grad i varoš Varaždin založio [[Ivan Ungnad\|Ivanu Ungadu]].<ref>Zdravko Rajić: [https://hrcak.srce.hr/file/124586 ''Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije'']. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.</ref>		Jedno je vrijeme bio vlasnikom [[stari grad Varaždin\|varaždinske tvrđe]], koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković [[Jan Vitovec\|Janu Vitovcu]], a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje [[Ivaniš Korvin\|Ivanišu Korvinu]], poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili [[Beatrica Frankopan]], [[Juraj Brandenburški]], [[Stjepan Batory]] i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj [[Ferdinand Habsburški]] [[1504.]] godine grad i varoš Varaždin založio [[Ivan Ungnad\|Ivanu Ungadu]].<ref>Zdravko Rajić: [https://hrcak.srce.hr/file/124586 ''Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije'']. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.</ref>

	1520. se spominje u svjedočenju plemića Ivana Zeremegha o pogibiji kneza Krste Frankopanskog 26. rujna [[1527.]] godine u pohodu na pristaše njemačke stranke, protivnika njegova kralja Ivana Zapolje. U tom je pohodu Frankopan poginuo, a prvi na udaru mu je bio Ljudevit Pekry, "koji ga bijaše izranio". U pohodu je osvojio i razvalio Pekryjeve kaštele Pakrac, Gušćerovac, Sveti Duh i Rasinju. Pekry se spominje kako je poslije izgrdio umrlog Frankopana kad su pristaše njemačke stranke susreli povorku Zapoljinih pristaša dok je vodila poginulog gospodara u Koprivnicu. Frankopanov rođak Ivan Karlović ga je na to ukorio.<ref name=Križan/>{{is\|20.}}		1520. se spominje u svjedočenju plemića Ivana Zeremegha o pogibiji kneza Krste Frankopanskog 26. rujna [[1527.]] godine u pohodu na pristaše njemačke stranke, protivnika njegova kralja Ivana Zapolje. U tom je pohodu Frankopan poginuo, a prvi na udaru mu je bio Ljudevit Pekry, "koji ga bijaše izranio". U pohodu je osvojio i razvalio Pekryjeve kaštele Pakrac, Gušćerovac, Sveti Duh i Rasinju. Pekry se spominje kako je poslije izgrdio umrlog Frankopana kad su pristaše njemačke stranke susreli povorku Zapoljinih pristaša dok je vodila poginulog gospodara u Koprivnicu. Frankopanov rođak Ivan Karlović ga je na to ukorio.<ref name=Križan/>{{is\|20.}} 1520-ih bio je konjanički kapetan, sudionik obrane Zagreba kao zapovjednik posade na [[Gradec\|Gradcu]] za vrijeme sukoba Zapoljinih i Ferdinandovih pristaša.<ref>[https://licegrada.hr/kako-je-izgledao-zagreb-za-vrijeme-stogodisnjeg-hrvatsko-turskog-rata-drugo-lice-grada/ '' Kako je izgledao Zagreb za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata – drugo lice grada'']. Lice grada. 15. veljače 2021. Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>

	Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>		Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

Suradnik10 u (test) 04:00, 25. siječanj 2026.

2026-01-25T04:00:32Z

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 04:00
Redak 9:		Redak 9:
	Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>		Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

	Iz Varaždina je 31. siječnja 1530. dojavio kralju Ferdinandu kako su on i pristaše osujetili sabor Zapoljevaca, sazvan za 25. siječnja u Križevce. U Varaždinskim Toplicama 21. veljače te u Varaždinu 9. ožujka, s pristašama javlja kralju Ferdinandu da su opet osujetili održanje sabora, sazvana po zagrebačkom biskupu Šimonu za 14. veljače u Križevce. <ref name=comitialia>[https://d-nb.info/364836687/04 ''Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae'']. Knjiga 1., 1526-1536 . Sociates typographica, Zagreb, 1912. Stranice Deutsche Bibliothek., Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>{{is\|376.}} 20. svibnja kruže vijesti da Pekry hara po Slavoniji, a ban Batthyany po Ugarskoj.<ref name=comitialia/>{{is\|377.}} 6. rujna je dojavio Ivanu Katzianeru neka što prije dođe s vojskom, zbog skora sastanka sabora u Križevcima.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}}		Iz Varaždina je 31. siječnja 1530. dojavio kralju Ferdinandu kako su on i pristaše osujetili sabor Zapoljevaca, sazvan za 25. siječnja u Križevce. U Varaždinskim Toplicama 21. veljače te u Varaždinu 9. ožujka, s pristašama javlja kralju Ferdinandu da su opet osujetili održanje sabora, sazvana po zagrebačkom biskupu Šimonu za 14. veljače u Križevce. <ref name=comitialia>[https://d-nb.info/364836687/04 ''Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae'']. Knjiga 1., 1526-1536 . Sociates typographica, Zagreb, 1912. Stranice Deutsche Bibliothek., Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>{{is\|376.}} 20. svibnja kruže vijesti da Pekry hara po Slavoniji, a ban Batthyany po Ugarskoj.<ref name=comitialia/>{{is\|377.}} 6. rujna je dojavio Ivanu Katzianeru neka što prije dođe s vojskom, zbog skora sastanka sabora u Križevcima.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}}

	Ljudevit Pekry od Petrovine je bio supotpisnik primirja između pristaša Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje sklopljenog [[8. listopada]] [[1530.]] u Taboru blizu Dišnika i Novog Dvora.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}} Ljudevit se spominje kao "vrhovni kapitan lakog konjaništva kraljevskoga veličanstva", zajedno s ostalim podanicima kralja Ferdinanda Habsburškog, a s njihove strane su supotpisnici Petar Keglević od Bužima, Ivan [[Kaštelanovići\|Kaštelanović]] od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i Franjo Svetački, Nikola Pekry od Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuće, Ivan Golec od Sutiske i ostali, a sa strane pristaša protukralja Ivana Zapolje biskup zagrebačke crkve i Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ban Šimun Erdődy, gubernator priorije Vranske Ivan Tahi , župan županije Željezne Petar I. Erdődy te ini podanici Ivana Zapolje.<ref name=Križan>Branko Križan: [http://digi-pakrac.com/wp-content/uploads/2018/02/zavicajna-povijest-prijelom.pdf ''Pakrac i okolica od ranoga srednjeg vijeka do kraja 16. stoljeća. Zavičajna povijest za učenike II. razreda gimnazije i četverogodišnjih strukovnih škola'']. Povijesno društvo Pakrac – Lipik, Pakrac, prosinca 2017., Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>{{is\|20.}}		Ljudevit Pekry od Petrovine je bio supotpisnik primirja između pristaša Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje sklopljenog [[8. listopada]] [[1530.]] u Taboru blizu Dišnika i Novog Dvora.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}} Ljudevit se spominje kao "vrhovni kapitan lakog konjaništva kraljevskoga veličanstva", zajedno s ostalim podanicima kralja Ferdinanda Habsburškog, a s njihove strane su supotpisnici Petar Keglević od Bužima, Ivan [[Kaštelanovići\|Kaštelanović]] od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i Franjo Svetački, Nikola Pekry od Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuće, Ivan Golec od Sutiske i ostali, a sa strane pristaša protukralja Ivana Zapolje biskup zagrebačke crkve i Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ban Šimun Erdődy, gubernator priorije Vranske Ivan Tahi , župan županije Željezne Petar I. Erdődy te ini podanici Ivana Zapolje.<ref name=Križan>Branko Križan: [http://digi-pakrac.com/wp-content/uploads/2018/02/zavicajna-povijest-prijelom.pdf ''Pakrac i okolica od ranoga srednjeg vijeka do kraja 16. stoljeća. Zavičajna povijest za učenike II. razreda gimnazije i četverogodišnjih strukovnih škola'']. Povijesno društvo Pakrac – Lipik, Pakrac, prosinca 2017., Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>{{is\|20.}}

Suradnik10: /* Izvori */

2026-01-25T03:59:22Z

Izvori

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 03:59
Redak 23:		Redak 23:
	== Izvori ==		== Izvori ==
	{{izvori}}		{{izvori}}

			== Vanjske poveznice ==
			*Ivan Erceg: [https://hrcak.srce.hr/clanak/124586 ''Šišićeve bilješke za povijest hrvatskih sabora u XVI. stoljeću '']. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Vol. 1 br. -, 1954.{{odlična}}

	{{GLAVNIRASPORED:Pekry de Petrovina, Ljudevit}}		{{GLAVNIRASPORED:Pekry de Petrovina, Ljudevit}}

Suradnik10 u (test) 03:39, 25. siječanj 2026.

2026-01-25T03:39:01Z

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 03:39
Redak 5:		Redak 5:
	Jedno je vrijeme bio vlasnikom [[stari grad Varaždin\|varaždinske tvrđe]], koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković [[Jan Vitovec\|Janu Vitovcu]], a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje [[Ivaniš Korvin\|Ivanišu Korvinu]], poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili [[Beatrica Frankopan]], [[Juraj Brandenburški]], [[Stjepan Batory]] i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj [[Ferdinand Habsburški]] [[1504.]] godine grad i varoš Varaždin založio [[Ivan Ungnad\|Ivanu Ungadu]].<ref>Zdravko Rajić: [https://hrcak.srce.hr/file/124586 ''Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije'']. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.</ref>		Jedno je vrijeme bio vlasnikom [[stari grad Varaždin\|varaždinske tvrđe]], koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković [[Jan Vitovec\|Janu Vitovcu]], a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje [[Ivaniš Korvin\|Ivanišu Korvinu]], poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili [[Beatrica Frankopan]], [[Juraj Brandenburški]], [[Stjepan Batory]] i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj [[Ferdinand Habsburški]] [[1504.]] godine grad i varoš Varaždin založio [[Ivan Ungnad\|Ivanu Ungadu]].<ref>Zdravko Rajić: [https://hrcak.srce.hr/file/124586 ''Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije'']. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.</ref>

	1520. se spominje u svjedočenju plemića Ivana Zeremegha o pogibiji kneza Krste Frankopanskog 26. rujna 1527. godine u pohodu na pristaše njemačke stranke, protivnika njegova kralja Ivana Zapolje. U tom je pohodu Frankopan poginuo, a prvi na udaru mu je bio Ljudevit Pekry, "koji ga bijaše izranio". U pohodu je osvojio i razvalio Pekryjeve kaštele Pakrac, Gušćerovac, Sveti Duh i Rasinju. Pekry se spominje kako je poslije izgrdio umrlog Frankopana kad su pristaše njemačke stranke susreli povorku Zapoljinih pristaša dok je vodila poginulog gospodara u Koprivnicu. Frankopanov rođak Ivan Karlović ga je na to ukorio.<ref name=Križan>{{is\|20.}}		1520. se spominje u svjedočenju plemića Ivana Zeremegha o pogibiji kneza Krste Frankopanskog 26. rujna [[1527.]] godine u pohodu na pristaše njemačke stranke, protivnika njegova kralja Ivana Zapolje. U tom je pohodu Frankopan poginuo, a prvi na udaru mu je bio Ljudevit Pekry, "koji ga bijaše izranio". U pohodu je osvojio i razvalio Pekryjeve kaštele Pakrac, Gušćerovac, Sveti Duh i Rasinju. Pekry se spominje kako je poslije izgrdio umrlog Frankopana kad su pristaše njemačke stranke susreli povorku Zapoljinih pristaša dok je vodila poginulog gospodara u Koprivnicu. Frankopanov rođak Ivan Karlović ga je na to ukorio.<ref name=Križan/>{{is\|20.}}

	Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>		Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

	Ljudevit Pekry od Petrovine je bio supotpisnik primirja između pristaša Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje sklopljenog [[8. listopada]] [[1530.]] u ~~logorima~~ blizu Dišnika i Novog Dvora. Ljudevit se spominje kao "vrhovni kapitan lakog konjaništva kraljevskoga veličanstva", zajedno s ostalim podanicima kralja Ferdinanda Habsburškog, a s njihove strane su supotpisnici Petar		Iz Varaždina je 31. siječnja 1530. dojavio kralju Ferdinandu kako su on i pristaše osujetili sabor Zapoljevaca, sazvan za 25. siječnja u Križevce. U Varaždinskim Toplicama 21. veljače te u Varaždinu 9. ožujka, s pristašama javlja kralju Ferdinandu da su opet osujetili održanje sabora, sazvana po zagrebačkom biskupu Šimonu za 14. veljače u Križevce. <ref name=comitialia>[https://d-nb.info/364836687/04 ''Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae'']. Knjiga 1., 1526-1536 . Sociates typographica, Zagreb, 1912. Stranice Deutsche Bibliothek., Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>{{is\|376.}} 20. svibnja kruže vijesti da Pekry hara po Slavoniji, a ban Batthyany po Ugarskoj.<ref name=comitialia/>{{is\|377.}} 6. rujna je dojavio Ivanu Katzianeru neka što prije dođe s vojskom, zbog skora sastanka sabora u Križevcima.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}}
	Keglević od Bužima, Ivan [[Kaštelanovići\|Kaštelanović]] od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i Franjo Svetački, Nikola Pekry od
	Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuće, Ivan Golec od Sutiske i ostali, a sa strane pristaša protukralja Ivana Zapolje biskup zagrebačke crkve i Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ban Šimun Erdődy, gubernator priorije Vranske Ivan Tahi , župan županije Željezne Petar I. Erdődy te ini podanici Ivana Zapolje.<ref name=Križan>Branko Križan: [http://digi-pakrac.com/wp-content/uploads/2018/02/zavicajna-povijest-prijelom.pdf ''Pakrac i okolica od ranoga srednjeg vijeka do kraja 16. stoljeća. Zavičajna povijest za učenike II. razreda gimnazije i četverogodišnjih strukovnih škola'']. Povijesno društvo Pakrac – Lipik, Pakrac, prosinca 2017., Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>{{is\|20.}}		Ljudevit Pekry od Petrovine je bio supotpisnik primirja između pristaša Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje sklopljenog [[8. listopada]] [[1530.]] u Taboru blizu Dišnika i Novog Dvora.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}} Ljudevit se spominje kao "vrhovni kapitan lakog konjaništva kraljevskoga veličanstva", zajedno s ostalim podanicima kralja Ferdinanda Habsburškog, a s njihove strane su supotpisnici Petar Keglević od Bužima, Ivan [[Kaštelanovići\|Kaštelanović]] od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i Franjo Svetački, Nikola Pekry od Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuće, Ivan Golec od Sutiske i ostali, a sa strane pristaša protukralja Ivana Zapolje biskup zagrebačke crkve i Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ban Šimun Erdődy, gubernator priorije Vranske Ivan Tahi , župan županije Željezne Petar I. Erdődy te ini podanici Ivana Zapolje.<ref name=Križan>Branko Križan: [http://digi-pakrac.com/wp-content/uploads/2018/02/zavicajna-povijest-prijelom.pdf ''Pakrac i okolica od ranoga srednjeg vijeka do kraja 16. stoljeća. Zavičajna povijest za učenike II. razreda gimnazije i četverogodišnjih strukovnih škola'']. Povijesno društvo Pakrac – Lipik, Pakrac, prosinca 2017., Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>{{is\|20.}}

			25. rujna 1531. je kralj Ferdinand zaiskao od kraljevskoga ugarskog savjetnika Aleksija Thurzoa nagovoriti Pekryja neka prihvati banski položaj. 9. listopada je u Speieru kralj Ferdinand I. javio jegarskom biskupu Tomi Szalahazyju da je odlučio imenovati banom Ljudevita Pekryja.<ref name=comitialia/>{{is\|382.}}

	[[1534.]] je bio u statusu kraljevskog savjetnika. Te je godine od kralja Ferdinanda I. Habsburškog dobio posjede Medvedgrad, Lukavec i Rakovac.<ref> Pekry. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 25.1.2026. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pekry>. </ref>		[[1534.]] je bio u statusu kraljevskog savjetnika. Te je godine od kralja Ferdinanda I. Habsburškog dobio posjede Medvedgrad, Lukavec i Rakovac.<ref> Pekry. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 25.1.2026. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pekry>. </ref>

	U [[Bitka kod Gorjana 1537.\|~~bitci~~ kod Gorjana]] 1537. ~~otišao~~ s bojišta.<ref>[https://kajkavski.hr/pretraga/?q=osvada ''osvada'']. Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Pristupljeno 25. studenoga 2025.</ref>		Stvari s izborom hrvatskog bana bile su zastale, te je u Bükszádu [[Ivan Kaštelanović]] zamolio kralja Ferdinanda, neke već jednom imenuje bana jer će inače Hrvatska propasti, a posebice je preporučio za bana Ljudevita Pekryja.<ref name=comitialia/>{{is\|384.}}

			Uoči [[Bitka kod Gorjana 1537.\|bitke kod Gorjana]] 1537. pobjegao s bojišta<ref>[https://kajkavski.hr/pretraga/?q=osvada ''osvada'']. Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Pristupljeno 25. studenoga 2025.</ref> i zajedno s njime vojskovođe Julije Hardeck, Ivan Ungnad, Ivan Katzianer, Albert Schlik i Ludovik Pekry, a ostali su od vojskovođa Erazmo Mager i Ludovik Lodron, koji su poslije poginuli u bitci. Šteta je bila tolika da je poraz kod Gorjana usporediv s porazom u Krbavskoj bitci i može ga se nazvati ''Gorjanska katastrofa'', jer nakon nje je počela 150 godina duga turska vlast nad Slavonijom.<ref>[https://studentski.hr/system/materials/J/0b103a324a60cb1b412f1a7d4a0e57ee3de0aa63.pdf ''Stogodišnji hrvatsko – turski rat (1493. – 1593.'']. Studentski.hr. , str. 3. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

	== Izvori ==		== Izvori ==

Suradnik10 u (test) 03:14, 25. siječanj 2026.

2026-01-25T03:14:40Z

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 03:14
Redak 5:		Redak 5:
	Jedno je vrijeme bio vlasnikom [[stari grad Varaždin\|varaždinske tvrđe]], koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković [[Jan Vitovec\|Janu Vitovcu]], a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje [[Ivaniš Korvin\|Ivanišu Korvinu]], poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili [[Beatrica Frankopan]], [[Juraj Brandenburški]], [[Stjepan Batory]] i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj [[Ferdinand Habsburški]] [[1504.]] godine grad i varoš Varaždin založio [[Ivan Ungnad\|Ivanu Ungadu]].<ref>Zdravko Rajić: [https://hrcak.srce.hr/file/124586 ''Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije'']. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.</ref>		Jedno je vrijeme bio vlasnikom [[stari grad Varaždin\|varaždinske tvrđe]], koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković [[Jan Vitovec\|Janu Vitovcu]], a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje [[Ivaniš Korvin\|Ivanišu Korvinu]], poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili [[Beatrica Frankopan]], [[Juraj Brandenburški]], [[Stjepan Batory]] i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj [[Ferdinand Habsburški]] [[1504.]] godine grad i varoš Varaždin založio [[Ivan Ungnad\|Ivanu Ungadu]].<ref>Zdravko Rajić: [https://hrcak.srce.hr/file/124586 ''Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije'']. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.</ref>

	Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, ~~nakon~~ [[Cetinski sabor\|~~Cetingradskog sabora~~]] 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>		1520. se spominje u svjedočenju plemića Ivana Zeremegha o pogibiji kneza Krste Frankopanskog 26. rujna 1527. godine u pohodu na pristaše njemačke stranke, protivnika njegova kralja Ivana Zapolje. U tom je pohodu Frankopan poginuo, a prvi na udaru mu je bio Ljudevit Pekry, "koji ga bijaše izranio". U pohodu je osvojio i razvalio Pekryjeve kaštele Pakrac, Gušćerovac, Sveti Duh i Rasinju. Pekry se spominje kako je poslije izgrdio umrlog Frankopana kad su pristaše njemačke stranke susreli povorku Zapoljinih pristaša dok je vodila poginulog gospodara u Koprivnicu. Frankopanov rođak Ivan Karlović ga je na to ukorio.<ref name=Križan>{{is\|20.}}

			Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

	Ljudevit Pekry od Petrovine je bio supotpisnik primirja između pristaša Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje sklopljenog [[8. listopada]] [[1530.]] u logorima blizu Dišnika i Novog Dvora. Ljudevit se spominje kao "vrhovni kapitan lakog konjaništva kraljevskoga veličanstva", zajedno s ostalim podanicima kralja Ferdinanda Habsburškog, a s njihove strane su supotpisnici Petar		Ljudevit Pekry od Petrovine je bio supotpisnik primirja između pristaša Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje sklopljenog [[8. listopada]] [[1530.]] u logorima blizu Dišnika i Novog Dvora. Ljudevit se spominje kao "vrhovni kapitan lakog konjaništva kraljevskoga veličanstva", zajedno s ostalim podanicima kralja Ferdinanda Habsburškog, a s njihove strane su supotpisnici Petar
	Keglević od Bužima, Ivan [[Kaštelanovići\|Kaštelanović]] od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i Franjo Svetački, Nikola Pekry od		Keglević od Bužima, Ivan [[Kaštelanovići\|Kaštelanović]] od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i Franjo Svetački, Nikola Pekry od
	Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuće, Ivan Golec od Sutiske i ostali, a sa strane pristaša protukralja Ivana Zapolje biskup zagrebačke crkve i Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ban Šimun Erdődy, gubernator priorije Vranske Ivan Tahi , župan županije Željezne Petar I. Erdődy te ini podanici Ivana Zapolje.<ref>Branko Križan: [http://digi-pakrac.com/wp-content/uploads/2018/02/zavicajna-povijest-prijelom.pdf ''Pakrac i okolica od ranoga srednjeg vijeka do kraja 16. stoljeća. Zavičajna povijest za učenike II. razreda gimnazije i četverogodišnjih strukovnih škola'']. Povijesno društvo Pakrac – Lipik, Pakrac, prosinca 2017., ~~str. 20.~~ Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>		Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuće, Ivan Golec od Sutiske i ostali, a sa strane pristaša protukralja Ivana Zapolje biskup zagrebačke crkve i Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ban Šimun Erdődy, gubernator priorije Vranske Ivan Tahi , župan županije Željezne Petar I. Erdődy te ini podanici Ivana Zapolje.<ref name=Križan>Branko Križan: [http://digi-pakrac.com/wp-content/uploads/2018/02/zavicajna-povijest-prijelom.pdf ''Pakrac i okolica od ranoga srednjeg vijeka do kraja 16. stoljeća. Zavičajna povijest za učenike II. razreda gimnazije i četverogodišnjih strukovnih škola'']. Povijesno društvo Pakrac – Lipik, Pakrac, prosinca 2017., Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>{{is\|20.}}

	[[1534.]] je bio u statusu kraljevskog savjetnika. Te je godine od kralja Ferdinanda I. Habsburškog dobio posjede Medvedgrad, Lukavec i Rakovac.<ref> Pekry. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 25.1.2026. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pekry>. </ref>		[[1534.]] je bio u statusu kraljevskog savjetnika. Te je godine od kralja Ferdinanda I. Habsburškog dobio posjede Medvedgrad, Lukavec i Rakovac.<ref> Pekry. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 25.1.2026. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pekry>. </ref>

Suradnik10 u (test) 02:34, 25. siječanj 2026.

2026-01-25T02:34:19Z

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 02:34
Redak 3:		Redak 3:
	== Životopis ==		== Životopis ==

	Jedno je vrijeme bio vlasnikom [[stari grad Varaždin\|varaždinske tvrđe]], koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković [[Jan Vitovec\|Janu Vitovcu]], a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje [[Ivaniš Korvin\|Ivanišu Korvinu]], poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili [[Beatrica Frankopan]], [[Juraj ~~Barndenburški~~]], [[Stjepan Batory]] i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj [[Ferdinand Habsburški]] 1504. godine grad i varoš Varaždin založio [[Ivan Ungnad\|Ivanu Ungadu]].<ref>Zdravko Rajić: [https://hrcak.srce.hr/file/124586 ''Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije'']. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.</ref>		Jedno je vrijeme bio vlasnikom [[stari grad Varaždin\|varaždinske tvrđe]], koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković [[Jan Vitovec\|Janu Vitovcu]], a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje [[Ivaniš Korvin\|Ivanišu Korvinu]], poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili [[Beatrica Frankopan]], [[Juraj Brandenburški]], [[Stjepan Batory]] i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj [[Ferdinand Habsburški]] [[1504.]] godine grad i varoš Varaždin založio [[Ivan Ungnad\|Ivanu Ungadu]].<ref>Zdravko Rajić: [https://hrcak.srce.hr/file/124586 ''Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije'']. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.</ref>

	Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, nakon [[Cetinski sabor\|Cetingradskog sabora]] 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>		Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, nakon [[Cetinski sabor\|Cetingradskog sabora]] 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>
Redak 20:		Redak 20:
	{{GLAVNIRASPORED:Pekry de Petrovina, Ljudevit}}		{{GLAVNIRASPORED:Pekry de Petrovina, Ljudevit}}
	[[Kategorija:Hrvatska vojna povijest]]		[[Kategorija:Hrvatska vojna povijest]]
			[[Kategorija:Hrvatsko plemstvo]]
	[[Kategorija:Mađarsko plemstvo]]		[[Kategorija:Mađarsko plemstvo]]

Suradnik10 u (test) 02:32, 25. siječanj 2026.

2026-01-25T02:32:13Z

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 02:32
Redak 1:		Redak 1:
	'''Ljudevit Pekry de Petrovina''', također i '''~~Ljudevit~~ Pekry de Petrovina''' (lat. ''Ludovicus Pekry de Petrowina'', mađ. ''Pekry Lajos''), plemić, izdanak plemićke obitelji [[Pekry de Petrovina]]. Zapovjednik mađarskih postrojba u [[Bitka kod Gorjana 1537.\|bitci kod Gorjana]] 1537. u vrijeme osmanskih osvajanja.		'''Ljudevit Pekry de Petrovina''', također i '''Ludovik Pekry de Petrovina''' (lat. ''Ludovicus Pekry de Petrowina'', mađ. ''Pekry Lajos'', također: ''Laurenz''), hrvatsko-ugarski plemić, izdanak plemićke obitelji [[Pekry]] de Petrovina. Zapovjednik mađarskih postrojba u [[Bitka kod Gorjana 1537.\|bitci kod Gorjana]] 1537. u vrijeme osmanskih osvajanja.

	== Životopis ==		== Životopis ==
	~~Stari grad Varaždin~~

	Jedno je vrijeme bio vlasnikom [[stari grad Varaždin\|varaždinske tvrđe]], koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković [[Jan Vitovec\|Janu Vitovcu]], a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje [[Ivaniš Korvin\|Ivanišu Korvinu]], poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili [[Beatrica Frankopan]], [[Juraj Barndenburški]], [[Stjepan Batory]] i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj [[Ferdinand Habsburški]] 1504. godine grad i varoš Varaždin založio [[Ivan Ungnad\|Ivanu Ungadu]].<ref>Zdravko Rajić: [https://hrcak.srce.hr/file/124586 ''Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije'']. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.</ref>		Jedno je vrijeme bio vlasnikom [[stari grad Varaždin\|varaždinske tvrđe]], koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković [[Jan Vitovec\|Janu Vitovcu]], a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje [[Ivaniš Korvin\|Ivanišu Korvinu]], poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili [[Beatrica Frankopan]], [[Juraj Barndenburški]], [[Stjepan Batory]] i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj [[Ferdinand Habsburški]] 1504. godine grad i varoš Varaždin založio [[Ivan Ungnad\|Ivanu Ungadu]].<ref>Zdravko Rajić: [https://hrcak.srce.hr/file/124586 ''Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije'']. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.</ref>
Redak 8:		Redak 7:
	Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, nakon [[Cetinski sabor\|Cetingradskog sabora]] 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>		Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, nakon [[Cetinski sabor\|Cetingradskog sabora]] 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

	U bitci kod Gorjana otišao s bojišta.<ref>[https://kajkavski.hr/pretraga/?q=osvada ''osvada'']. Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Pristupljeno 25. studenoga 2025.</ref>		Ljudevit Pekry od Petrovine je bio supotpisnik primirja između pristaša Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje sklopljenog [[8. listopada]] [[1530.]] u logorima blizu Dišnika i Novog Dvora. Ljudevit se spominje kao "vrhovni kapitan lakog konjaništva kraljevskoga veličanstva", zajedno s ostalim podanicima kralja Ferdinanda Habsburškog, a s njihove strane su supotpisnici Petar
			Keglević od Bužima, Ivan [[Kaštelanovići\|Kaštelanović]] od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i Franjo Svetački, Nikola Pekry od
			Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuće, Ivan Golec od Sutiske i ostali, a sa strane pristaša protukralja Ivana Zapolje biskup zagrebačke crkve i Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ban Šimun Erdődy, gubernator priorije Vranske Ivan Tahi , župan županije Željezne Petar I. Erdődy te ini podanici Ivana Zapolje.<ref>Branko Križan: [http://digi-pakrac.com/wp-content/uploads/2018/02/zavicajna-povijest-prijelom.pdf ''Pakrac i okolica od ranoga srednjeg vijeka do kraja 16. stoljeća. Zavičajna povijest za učenike II. razreda gimnazije i četverogodišnjih strukovnih škola'']. Povijesno društvo Pakrac – Lipik, Pakrac, prosinca 2017., str. 20. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

			[[1534.]] je bio u statusu kraljevskog savjetnika. Te je godine od kralja Ferdinanda I. Habsburškog dobio posjede Medvedgrad, Lukavec i Rakovac.<ref> Pekry. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 25.1.2026. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pekry>. </ref>

			U [[Bitka kod Gorjana 1537.\|bitci kod Gorjana]] 1537. otišao s bojišta.<ref>[https://kajkavski.hr/pretraga/?q=osvada ''osvada'']. Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Pristupljeno 25. studenoga 2025.</ref>

	== Izvori ==		== Izvori ==

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 04:47
Redak 13:		Redak 13:
	Iz Varaždina je 31. siječnja 1530. dojavio kralju Ferdinandu kako su on i pristaše osujetili sabor Zapoljevaca, sazvan za 25. siječnja u Križevce. U Varaždinskim Toplicama 21. veljače te u Varaždinu 9. ožujka, s pristašama javlja kralju Ferdinandu da su opet osujetili održanje sabora, sazvana po zagrebačkom biskupu Šimonu za 14. veljače u Križevce. <ref name=comitialia>[https://d-nb.info/364836687/04 ''Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae'']. Knjiga 1., 1526-1536 . Sociates typographica, Zagreb, 1912. Stranice Deutsche Bibliothek., Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>{{is\|376.}} 20. svibnja kruže vijesti da Pekry hara po Slavoniji, a ban Batthyany po Ugarskoj.<ref name=comitialia/>{{is\|377.}} 6. rujna je dojavio Ivanu Katzianeru neka što prije dođe s vojskom, zbog skora sastanka sabora u Križevcima.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}}		Iz Varaždina je 31. siječnja 1530. dojavio kralju Ferdinandu kako su on i pristaše osujetili sabor Zapoljevaca, sazvan za 25. siječnja u Križevce. U Varaždinskim Toplicama 21. veljače te u Varaždinu 9. ožujka, s pristašama javlja kralju Ferdinandu da su opet osujetili održanje sabora, sazvana po zagrebačkom biskupu Šimonu za 14. veljače u Križevce. <ref name=comitialia>[https://d-nb.info/364836687/04 ''Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae'']. Knjiga 1., 1526-1536 . Sociates typographica, Zagreb, 1912. Stranice Deutsche Bibliothek., Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>{{is\|376.}} 20. svibnja kruže vijesti da Pekry hara po Slavoniji, a ban Batthyany po Ugarskoj.<ref name=comitialia/>{{is\|377.}} 6. rujna je dojavio Ivanu Katzianeru neka što prije dođe s vojskom, zbog skora sastanka sabora u Križevcima.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}}

	Ljudevit Pekry od Petrovine je bio supotpisnik primirja između pristaša Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje sklopljenog [[8. listopada]] [[1530.]] u Taboru blizu Dišnika i Novog Dvora.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}} Ljudevit se spominje kao "vrhovni kapitan lakog konjaništva kraljevskoga veličanstva", zajedno s ostalim podanicima kralja Ferdinanda Habsburškog, a s njihove strane su supotpisnici Petar Keglević od Bužima, Ivan [[Kaštelanovići\|Kaštelanović]] od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i Franjo Svetački, Nikola Pekry od Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuće, Ivan Golec od Sutiske i ostali, a sa strane pristaša protukralja Ivana Zapolje biskup zagrebačke crkve i Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ban Šimun Erdődy, gubernator priorije Vranske Ivan Tahi , župan županije Željezne Petar I. Erdődy te ini podanici Ivana Zapolje.<ref name=Križan>Branko Križan: [http://digi-pakrac.com/wp-content/uploads/2018/02/zavicajna-povijest-prijelom.pdf ''Pakrac i okolica od ranoga srednjeg vijeka do kraja 16. stoljeća. Zavičajna povijest za učenike II. razreda gimnazije i četverogodišnjih strukovnih škola'']. Povijesno društvo Pakrac – Lipik, Pakrac, prosinca 2017., Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>{{is\|20.}}		Ljudevit Pekry od Petrovine je bio supotpisnik primirja<ref name=Križan/>{{is\|20.}} između pristaša Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje sklopljenog [[8. listopada]] [[1530.]] u Taboru blizu Dišnika i Novog Dvora.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}} Ljudevit se spominje kao "vrhovni kapitan lakog konjaništva kraljevskoga veličanstva", zajedno s ostalim podanicima kralja Ferdinanda Habsburškog, a s njihove strane su supotpisnici Petar Keglević od Bužima, Ivan [[Kaštelanovići\|Kaštelanović]] od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i Franjo Svetački, Nikola Pekry od Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuće, Ivan Golec od Sutiske i ostali, a sa strane pristaša protukralja Ivana Zapolje biskup zagrebačke crkve i Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ban Šimun Erdődy, gubernator priorije Vranske Ivan Tahi , župan županije Željezne Petar I. Erdődy te ini podanici Ivana Zapolje.<ref name=Križan>Branko Križan: [http://digi-pakrac.com/wp-content/uploads/2018/02/zavicajna-povijest-prijelom.pdf ''Pakrac i okolica od ranoga srednjeg vijeka do kraja 16. stoljeća. Zavičajna povijest za učenike II. razreda gimnazije i četverogodišnjih strukovnih škola'']. Povijesno društvo Pakrac – Lipik, Pakrac, prosinca 2017., Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>{{is\|20.}}

	25. rujna 1531. je kralj Ferdinand zaiskao od kraljevskoga ugarskog savjetnika Aleksija Thurzoa nagovoriti Pekryja neka prihvati banski položaj. 9. listopada je u Speieru kralj Ferdinand I. javio jegarskom biskupu Tomi Szalahazyju da je odlučio imenovati banom Ljudevita Pekryja.<ref name=comitialia/>{{is\|382.}}		25. rujna 1531. je kralj Ferdinand zaiskao od kraljevskoga ugarskog savjetnika Aleksija Thurzoa nagovoriti Pekryja neka prihvati banski položaj. 9. listopada je u Speieru kralj Ferdinand I. javio jegarskom biskupu Tomi Szalahazyju da je odlučio imenovati banom Ljudevita Pekryja.<ref name=comitialia/>{{is\|382.}}

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 04:26
Redak 7:		Redak 7:
	Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>		Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

	U građanskom ratu Ferdinandovih i Zapoljinih pristaša, Ljudevit Pekry bio je glavni vojskovođa kralja Ferdinanda u Slavoniji. Tad je Ljudevit imao posjede sjeverno od Pakraca. 14 No Pakrac se našao na strani protukralja Ivana Zapolje budući da je zagrebački biskup Šimun Erdődy bio uz Ivana Zapolju, a protukralj je bio iz mjesta Zapolje kod Nove Gradiške. Tako je ovom sukobu dodana i zemljačka dimenzija. Zapoljin vojskovođa bio je Krsto Frankopan, ban i vranski prior. Ishod svega je bilo opustošena biskupova imanja i utvrde, uključujući pakračku. Frankopan je poduzeo osvetnički pohod u kojem je Pekryju srušio sve utvrde, a u dvoboju ga je Pekry ranio.<ref name=Križan/>{{is\|14.}}		U građanskom ratu Ferdinandovih i Zapoljinih pristaša, Ljudevit Pekry bio je glavni vojskovođa kralja Ferdinanda u Slavoniji. Tad je Ljudevit imao posjede sjeverno od Pakraca. No Pakrac se našao na strani protukralja Ivana Zapolje budući da je zagrebački biskup Šimun Erdődy bio uz Ivana Zapolju, a protukralj je bio iz mjesta Zapolje kod Nove Gradiške. Tako je ovom sukobu dodana i zemljačka dimenzija. Zapoljin vojskovođa bio je Krsto Frankopan, ban i vranski prior. Ishod svega je bilo opustošena biskupova imanja i utvrde, uključujući pakračku. Frankopan je poduzeo osvetnički pohod u kojem je Pekryju srušio sve utvrde, a u dvoboju ga je Pekry ranio.<ref name=Križan/>{{is\|14.}}

	1527. se Pekry spominje u svjedočenju plemića Ivana Zeremegha o pogibiji kneza Krste Frankopanskog 26. rujna [[1527.]] godine u pohodu na pristaše njemačke stranke, protivnika njegova kralja Ivana Zapolje. U tom je pohodu Frankopan poginuo, a prvi na udaru mu je bio Ljudevit Pekry, "koji ga bijaše izranio". U pohodu je osvojio i razvalio Pekryjeve kaštele Pakrac, Gušćerovac, Sveti Duh i Rasinju. Pekry se spominje kako je poslije izgrdio umrlog Frankopana kad su pristaše njemačke stranke susreli povorku Zapoljinih pristaša dok je vodila poginulog gospodara u Koprivnicu. Frankopanov rođak Ivan Karlović ga je na to ukorio.<ref name=Križan/>{{is\|20.}} 1520-ih bio je konjanički kapetan, sudionik obrane Zagreba kao zapovjednik posade na [[Gradec\|Gradcu]] za vrijeme sukoba Zapoljinih i Ferdinandovih pristaša.<ref>[https://licegrada.hr/kako-je-izgledao-zagreb-za-vrijeme-stogodisnjeg-hrvatsko-turskog-rata-drugo-lice-grada/ '' Kako je izgledao Zagreb za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata – drugo lice grada'']. Lice grada. 15. veljače 2021. Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>		1527. se Pekry spominje u svjedočenju plemića Ivana Zeremegha o pogibiji kneza Krste Frankopanskog 26. rujna [[1527.]] godine u pohodu na pristaše njemačke stranke, protivnika njegova kralja Ivana Zapolje. U tom je pohodu Frankopan poginuo, a prvi na udaru mu je bio Ljudevit Pekry, "koji ga bijaše izranio". U pohodu je osvojio i razvalio Pekryjeve kaštele Pakrac, Gušćerovac, Sveti Duh i Rasinju. Pekry se spominje kako je poslije izgrdio umrlog Frankopana kad su pristaše njemačke stranke susreli povorku Zapoljinih pristaša dok je vodila poginulog gospodara u Koprivnicu. Frankopanov rođak Ivan Karlović ga je na to ukorio.<ref name=Križan/>{{is\|20.}} 1520-ih bio je konjanički kapetan, sudionik obrane Zagreba kao zapovjednik posade na [[Gradec\|Gradcu]] za vrijeme sukoba Zapoljinih i Ferdinandovih pristaša.<ref>[https://licegrada.hr/kako-je-izgledao-zagreb-za-vrijeme-stogodisnjeg-hrvatsko-turskog-rata-drugo-lice-grada/ '' Kako je izgledao Zagreb za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata – drugo lice grada'']. Lice grada. 15. veljače 2021. Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 04:25
Redak 5:		Redak 5:
	Jedno je vrijeme bio vlasnikom [[stari grad Varaždin\|varaždinske tvrđe]], koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković [[Jan Vitovec\|Janu Vitovcu]], a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje [[Ivaniš Korvin\|Ivanišu Korvinu]], poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili [[Beatrica Frankopan]], [[Juraj Brandenburški]], [[Stjepan Batory]] i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj [[Ferdinand Habsburški]] [[1504.]] godine grad i varoš Varaždin založio [[Ivan Ungnad\|Ivanu Ungadu]].<ref>Zdravko Rajić: [https://hrcak.srce.hr/file/124586 ''Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije'']. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.</ref>		Jedno je vrijeme bio vlasnikom [[stari grad Varaždin\|varaždinske tvrđe]], koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković [[Jan Vitovec\|Janu Vitovcu]], a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje [[Ivaniš Korvin\|Ivanišu Korvinu]], poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili [[Beatrica Frankopan]], [[Juraj Brandenburški]], [[Stjepan Batory]] i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj [[Ferdinand Habsburški]] [[1504.]] godine grad i varoš Varaždin založio [[Ivan Ungnad\|Ivanu Ungadu]].<ref>Zdravko Rajić: [https://hrcak.srce.hr/file/124586 ''Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije'']. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.</ref>

	~~1520~~. ~~se spominje u svjedočenju plemića Ivana Zeremegha o pogibiji kneza Krste Frankopanskog 26~~. ~~rujna~~ [[1527.]] ~~godine u pohodu na pristaše njemačke stranke, protivnika njegova kralja~~ Ivana ~~Zapolje~~. U ~~tom je pohodu Frankopan poginuo~~, a ~~prvi na udaru mu je bio Ljudevit Pekry, "koji ga bijaše izranio"~~. ~~U pohodu je osvojio i razvalio Pekryjeve kaštele Pakrac~~, ~~Gušćerovac~~, ~~Sveti Duh~~ i ~~Rasinju~~. ~~Pekry se spominje kako je poslije izgrdio umrlog Frankopana kad~~ su ~~pristaše njemačke stranke susreli povorku Zapoljinih~~ pristaša ~~dok~~ je ~~vodila poginulog gospodara~~ u ~~Koprivnicu~~. ~~Frankopanov rođak Ivan Karlović ga je na to ukorio~~.~~<ref name=Križan/>{{is~~\|20.~~}} 1520-ih~~ bio ~~je konjanički kapetan~~, ~~sudionik obrane Zagreba kao zapovjednik posade na [[Gradec\|Gradcu]] za vrijeme sukoba Zapoljinih~~ i ~~Ferdinandovih pristaša~~.<ref>[https://~~licegrada~~.hr/~~kako~~-je-~~izgledao~~-~~zagreb~~-za-~~vrijeme~~-~~stogodisnjeg~~-~~hrvatsko~~-~~turskog~~-~~rata~~-~~drugo-lice-grada/~~ '' ~~Kako je izgledao Zagreb za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata – drugo lice grada~~'']. ~~Lice grada~~. 15. ~~veljače 2021~~. Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{~~odlična~~}}~~</ref>~~		Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

			U građanskom ratu Ferdinandovih i Zapoljinih pristaša, Ljudevit Pekry bio je glavni vojskovođa kralja Ferdinanda u Slavoniji. Tad je Ljudevit imao posjede sjeverno od Pakraca. 14 No Pakrac se našao na strani protukralja Ivana Zapolje budući da je zagrebački biskup Šimun Erdődy bio uz Ivana Zapolju, a protukralj je bio iz mjesta Zapolje kod Nove Gradiške. Tako je ovom sukobu dodana i zemljačka dimenzija. Zapoljin vojskovođa bio je Krsto Frankopan, ban i vranski prior. Ishod svega je bilo opustošena biskupova imanja i utvrde, uključujući pakračku. Frankopan je poduzeo osvetnički pohod u kojem je Pekryju srušio sve utvrde, a u dvoboju ga je Pekry ranio.<ref name=Križan/>{{is\|14.}}

	~~Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja~~ 1527. ~~hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara~~. ~~Druga je struja~~ [[~~Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor~~ 1527.~~\|izabrala~~]] ~~[[Ivan Zapolja\|~~Ivana ~~Zapolju]]~~. U ~~ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga~~, a ~~drugi uz Ivana Zapolju~~. ~~Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]]~~, ~~[[Franjo Tahy]]~~, ~~[[Franjo Batthyány]]~~ i ~~Ljudevit~~ Pekry~~. Pristaše Ivana Zapolje bili~~ su ~~[[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje~~ pristaša ~~obaju kraljeva bile su~~ u ~~obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te~~ je ~~u Hrvatsko~~-~~Ugarskoj izbio~~ [[~~Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.~~\|~~građanski rat~~]]~~. Međusobna zavađenost~~ i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>~~Đuro Vidmarović:~~ [https://~~www.hkv~~.hr/~~izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080~~-d-~~vidmarovic~~-~~vrijedan~~-~~prilog~~-~~upoznavanju~~-~~proslosti~~-i-~~kulturne~~-~~bastine~~-~~moslavine.html~~ '' ~~Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018.~~ '']. ~~Portal HKV~~. 18. ~~siječnja 2019~~. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>		1527. se Pekry spominje u svjedočenju plemića Ivana Zeremegha o pogibiji kneza Krste Frankopanskog 26. rujna [[1527.]] godine u pohodu na pristaše njemačke stranke, protivnika njegova kralja Ivana Zapolje. U tom je pohodu Frankopan poginuo, a prvi na udaru mu je bio Ljudevit Pekry, "koji ga bijaše izranio". U pohodu je osvojio i razvalio Pekryjeve kaštele Pakrac, Gušćerovac, Sveti Duh i Rasinju. Pekry se spominje kako je poslije izgrdio umrlog Frankopana kad su pristaše njemačke stranke susreli povorku Zapoljinih pristaša dok je vodila poginulog gospodara u Koprivnicu. Frankopanov rođak Ivan Karlović ga je na to ukorio.<ref name=Križan/>{{is\|20.}} 1520-ih bio je konjanički kapetan, sudionik obrane Zagreba kao zapovjednik posade na [[Gradec\|Gradcu]] za vrijeme sukoba Zapoljinih i Ferdinandovih pristaša.<ref>[https://licegrada.hr/kako-je-izgledao-zagreb-za-vrijeme-stogodisnjeg-hrvatsko-turskog-rata-drugo-lice-grada/ '' Kako je izgledao Zagreb za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata – drugo lice grada'']. Lice grada. 15. veljače 2021. Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>

	Iz Varaždina je 31. siječnja 1530. dojavio kralju Ferdinandu kako su on i pristaše osujetili sabor Zapoljevaca, sazvan za 25. siječnja u Križevce. U Varaždinskim Toplicama 21. veljače te u Varaždinu 9. ožujka, s pristašama javlja kralju Ferdinandu da su opet osujetili održanje sabora, sazvana po zagrebačkom biskupu Šimonu za 14. veljače u Križevce. <ref name=comitialia>[https://d-nb.info/364836687/04 ''Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae'']. Knjiga 1., 1526-1536 . Sociates typographica, Zagreb, 1912. Stranice Deutsche Bibliothek., Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>{{is\|376.}} 20. svibnja kruže vijesti da Pekry hara po Slavoniji, a ban Batthyany po Ugarskoj.<ref name=comitialia/>{{is\|377.}} 6. rujna je dojavio Ivanu Katzianeru neka što prije dođe s vojskom, zbog skora sastanka sabora u Križevcima.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}}		Iz Varaždina je 31. siječnja 1530. dojavio kralju Ferdinandu kako su on i pristaše osujetili sabor Zapoljevaca, sazvan za 25. siječnja u Križevce. U Varaždinskim Toplicama 21. veljače te u Varaždinu 9. ožujka, s pristašama javlja kralju Ferdinandu da su opet osujetili održanje sabora, sazvana po zagrebačkom biskupu Šimonu za 14. veljače u Križevce. <ref name=comitialia>[https://d-nb.info/364836687/04 ''Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae'']. Knjiga 1., 1526-1536 . Sociates typographica, Zagreb, 1912. Stranice Deutsche Bibliothek., Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>{{is\|376.}} 20. svibnja kruže vijesti da Pekry hara po Slavoniji, a ban Batthyany po Ugarskoj.<ref name=comitialia/>{{is\|377.}} 6. rujna je dojavio Ivanu Katzianeru neka što prije dođe s vojskom, zbog skora sastanka sabora u Križevcima.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}}
Redak 20:		Redak 22:

	Uoči [[Bitka kod Gorjana 1537.\|bitke kod Gorjana]] 1537. pobjegao s bojišta<ref>[https://kajkavski.hr/pretraga/?q=osvada ''osvada'']. Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Pristupljeno 25. studenoga 2025.</ref> i zajedno s njime vojskovođe Julije Hardeck, Ivan Ungnad, Ivan Katzianer, Albert Schlik i Ludovik Pekry, a ostali su od vojskovođa Erazmo Mager i Ludovik Lodron, koji su poslije poginuli u bitci. Šteta je bila tolika da je poraz kod Gorjana usporediv s porazom u Krbavskoj bitci i može ga se nazvati ''Gorjanska katastrofa'', jer nakon nje je počela 150 godina duga turska vlast nad Slavonijom.<ref>[https://studentski.hr/system/materials/J/0b103a324a60cb1b412f1a7d4a0e57ee3de0aa63.pdf ''Stogodišnji hrvatsko – turski rat (1493. – 1593.'']. Studentski.hr. , str. 3. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>		Uoči [[Bitka kod Gorjana 1537.\|bitke kod Gorjana]] 1537. pobjegao s bojišta<ref>[https://kajkavski.hr/pretraga/?q=osvada ''osvada'']. Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Pristupljeno 25. studenoga 2025.</ref> i zajedno s njime vojskovođe Julije Hardeck, Ivan Ungnad, Ivan Katzianer, Albert Schlik i Ludovik Pekry, a ostali su od vojskovođa Erazmo Mager i Ludovik Lodron, koji su poslije poginuli u bitci. Šteta je bila tolika da je poraz kod Gorjana usporediv s porazom u Krbavskoj bitci i može ga se nazvati ''Gorjanska katastrofa'', jer nakon nje je počela 150 godina duga turska vlast nad Slavonijom.<ref>[https://studentski.hr/system/materials/J/0b103a324a60cb1b412f1a7d4a0e57ee3de0aa63.pdf ''Stogodišnji hrvatsko – turski rat (1493. – 1593.'']. Studentski.hr. , str. 3. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

			1540. se spominje kao vlasnik utvrde (kaštela) u [[Gudovac\|Gudovcu]] kraj Bjelovara (prvi spomen 1492., 1495. kao Gwdoch) kao vlasnik utvrde, u vrelima nazvane Gadocz. Tri godine poslije njom je utvrdom upravljao drugi vlasnik, [[Kristofor Međurečki]].<ref>[https://www.facebook.com/crticeizpovijestibbz/photos/a.105453057758079/187650666204984/?_rdr ''156. objava: Osmanlije u gudovačkom kraju '']. Profil Crtice iz povijesti Bjelovarsko-bilogorske županije na Facebooku. (Izvor teksta i fotografije:- Petrić, H., Holjevac, Ž. Karaula, Ž., 2013: „Povijest Bjelovara od početaka naseljavanja do kraja Domovinskog rata“, Zagreb-Bjelovar, HAZU.) 20. rujna 2020. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

	== Izvori ==		== Izvori ==

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 04:06
Redak 5:		Redak 5:
	Jedno je vrijeme bio vlasnikom [[stari grad Varaždin\|varaždinske tvrđe]], koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković [[Jan Vitovec\|Janu Vitovcu]], a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje [[Ivaniš Korvin\|Ivanišu Korvinu]], poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili [[Beatrica Frankopan]], [[Juraj Brandenburški]], [[Stjepan Batory]] i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj [[Ferdinand Habsburški]] [[1504.]] godine grad i varoš Varaždin založio [[Ivan Ungnad\|Ivanu Ungadu]].<ref>Zdravko Rajić: [https://hrcak.srce.hr/file/124586 ''Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije'']. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.</ref>		Jedno je vrijeme bio vlasnikom [[stari grad Varaždin\|varaždinske tvrđe]], koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković [[Jan Vitovec\|Janu Vitovcu]], a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje [[Ivaniš Korvin\|Ivanišu Korvinu]], poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili [[Beatrica Frankopan]], [[Juraj Brandenburški]], [[Stjepan Batory]] i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj [[Ferdinand Habsburški]] [[1504.]] godine grad i varoš Varaždin založio [[Ivan Ungnad\|Ivanu Ungadu]].<ref>Zdravko Rajić: [https://hrcak.srce.hr/file/124586 ''Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije'']. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.</ref>

	1520. se spominje u svjedočenju plemića Ivana Zeremegha o pogibiji kneza Krste Frankopanskog 26. rujna [[1527.]] godine u pohodu na pristaše njemačke stranke, protivnika njegova kralja Ivana Zapolje. U tom je pohodu Frankopan poginuo, a prvi na udaru mu je bio Ljudevit Pekry, "koji ga bijaše izranio". U pohodu je osvojio i razvalio Pekryjeve kaštele Pakrac, Gušćerovac, Sveti Duh i Rasinju. Pekry se spominje kako je poslije izgrdio umrlog Frankopana kad su pristaše njemačke stranke susreli povorku Zapoljinih pristaša dok je vodila poginulog gospodara u Koprivnicu. Frankopanov rođak Ivan Karlović ga je na to ukorio.<ref name=Križan/>{{is\|20.}}		1520. se spominje u svjedočenju plemića Ivana Zeremegha o pogibiji kneza Krste Frankopanskog 26. rujna [[1527.]] godine u pohodu na pristaše njemačke stranke, protivnika njegova kralja Ivana Zapolje. U tom je pohodu Frankopan poginuo, a prvi na udaru mu je bio Ljudevit Pekry, "koji ga bijaše izranio". U pohodu je osvojio i razvalio Pekryjeve kaštele Pakrac, Gušćerovac, Sveti Duh i Rasinju. Pekry se spominje kako je poslije izgrdio umrlog Frankopana kad su pristaše njemačke stranke susreli povorku Zapoljinih pristaša dok je vodila poginulog gospodara u Koprivnicu. Frankopanov rođak Ivan Karlović ga je na to ukorio.<ref name=Križan/>{{is\|20.}} 1520-ih bio je konjanički kapetan, sudionik obrane Zagreba kao zapovjednik posade na [[Gradec\|Gradcu]] za vrijeme sukoba Zapoljinih i Ferdinandovih pristaša.<ref>[https://licegrada.hr/kako-je-izgledao-zagreb-za-vrijeme-stogodisnjeg-hrvatsko-turskog-rata-drugo-lice-grada/ '' Kako je izgledao Zagreb za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata – drugo lice grada'']. Lice grada. 15. veljače 2021. Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>

	Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>		Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 04:00
Redak 9:		Redak 9:
	Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>		Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, na [[Cetinski sabor\|Cetingradskom saboru]] 1. siječnja 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja [[Slavonski sabor § Protuhabsburški sabor 1527.\|izabrala]] [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]]. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su [[Petar Keglević]], [[Franjo Tahy]], [[Franjo Batthyány]] i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su [[Šimun Erdődy\|Šimun]] i [[Petar Erdődy]] te [[Toma Nádasdy]]. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|građanski rat]]. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.<ref>Đuro Vidmarović: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/31080-d-vidmarovic-vrijedan-prilog-upoznavanju-proslosti-i-kulturne-bastine-moslavine.html '' Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. '']. Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

	Iz Varaždina je 31. siječnja 1530. dojavio kralju Ferdinandu kako su on i pristaše osujetili sabor Zapoljevaca, sazvan za 25. siječnja u Križevce. U Varaždinskim Toplicama 21. veljače te u Varaždinu 9. ožujka, s pristašama javlja kralju Ferdinandu da su opet osujetili održanje sabora, sazvana po zagrebačkom biskupu Šimonu za 14. veljače u Križevce. <ref name=comitialia>[https://d-nb.info/364836687/04 ''Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae'']. Knjiga 1., 1526-1536 . Sociates typographica, Zagreb, 1912. Stranice Deutsche Bibliothek., Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>{{is\|376.}} 20. svibnja kruže vijesti da Pekry hara po Slavoniji, a ban Batthyany po Ugarskoj.<ref name=comitialia/>{{is\|377.}} 6. rujna je dojavio Ivanu Katzianeru neka što prije dođe s vojskom, zbog skora sastanka sabora u Križevcima.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}}		Iz Varaždina je 31. siječnja 1530. dojavio kralju Ferdinandu kako su on i pristaše osujetili sabor Zapoljevaca, sazvan za 25. siječnja u Križevce. U Varaždinskim Toplicama 21. veljače te u Varaždinu 9. ožujka, s pristašama javlja kralju Ferdinandu da su opet osujetili održanje sabora, sazvana po zagrebačkom biskupu Šimonu za 14. veljače u Križevce. <ref name=comitialia>[https://d-nb.info/364836687/04 ''Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae'']. Knjiga 1., 1526-1536 . Sociates typographica, Zagreb, 1912. Stranice Deutsche Bibliothek., Pristupljeno 25. siječnja 2026.{{odlična}}</ref>{{is\|376.}} 20. svibnja kruže vijesti da Pekry hara po Slavoniji, a ban Batthyany po Ugarskoj.<ref name=comitialia/>{{is\|377.}} 6. rujna je dojavio Ivanu Katzianeru neka što prije dođe s vojskom, zbog skora sastanka sabora u Križevcima.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}}

	Ljudevit Pekry od Petrovine je bio supotpisnik primirja između pristaša Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje sklopljenog [[8. listopada]] [[1530.]] u Taboru blizu Dišnika i Novog Dvora.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}} Ljudevit se spominje kao "vrhovni kapitan lakog konjaništva kraljevskoga veličanstva", zajedno s ostalim podanicima kralja Ferdinanda Habsburškog, a s njihove strane su supotpisnici Petar Keglević od Bužima, Ivan [[Kaštelanovići\|Kaštelanović]] od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i Franjo Svetački, Nikola Pekry od Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuće, Ivan Golec od Sutiske i ostali, a sa strane pristaša protukralja Ivana Zapolje biskup zagrebačke crkve i Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ban Šimun Erdődy, gubernator priorije Vranske Ivan Tahi , župan županije Željezne Petar I. Erdődy te ini podanici Ivana Zapolje.<ref name=Križan>Branko Križan: [http://digi-pakrac.com/wp-content/uploads/2018/02/zavicajna-povijest-prijelom.pdf ''Pakrac i okolica od ranoga srednjeg vijeka do kraja 16. stoljeća. Zavičajna povijest za učenike II. razreda gimnazije i četverogodišnjih strukovnih škola'']. Povijesno društvo Pakrac – Lipik, Pakrac, prosinca 2017., Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>{{is\|20.}}		Ljudevit Pekry od Petrovine je bio supotpisnik primirja između pristaša Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje sklopljenog [[8. listopada]] [[1530.]] u Taboru blizu Dišnika i Novog Dvora.<ref name=comitialia/>{{is\|380.}} Ljudevit se spominje kao "vrhovni kapitan lakog konjaništva kraljevskoga veličanstva", zajedno s ostalim podanicima kralja Ferdinanda Habsburškog, a s njihove strane su supotpisnici Petar Keglević od Bužima, Ivan [[Kaštelanovići\|Kaštelanović]] od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i Franjo Svetački, Nikola Pekry od Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuće, Ivan Golec od Sutiske i ostali, a sa strane pristaša protukralja Ivana Zapolje biskup zagrebačke crkve i Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ban Šimun Erdődy, gubernator priorije Vranske Ivan Tahi , župan županije Željezne Petar I. Erdődy te ini podanici Ivana Zapolje.<ref name=Križan>Branko Križan: [http://digi-pakrac.com/wp-content/uploads/2018/02/zavicajna-povijest-prijelom.pdf ''Pakrac i okolica od ranoga srednjeg vijeka do kraja 16. stoljeća. Zavičajna povijest za učenike II. razreda gimnazije i četverogodišnjih strukovnih škola'']. Povijesno društvo Pakrac – Lipik, Pakrac, prosinca 2017., Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>{{is\|20.}}