Ljestve (časopis) - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T09:46:05Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 09:46
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Ljestve (časopis)'''-->~~[[Datoteka:The Ladder, October 1957.jpg\|220px\|mini\|The Ladder, naslovnica izdanja za listopad 1957.]]		[[Datoteka:The Ladder, October 1957.jpg\|220px\|mini\|The Ladder, naslovnica izdanja za listopad 1957.]]
	'''''Ljestve''''' (''The Ladder'') su bile prva nacionalno distribuirana [[Lezbijka\|lezbijska]] publikacija u Sjedinjenim Državama. Časopis je objavljivan mjesečno od 1956. do 1970., a dvomjesečno 1971. i 1972. godine. Bila je to primarna publikacija i način komunikacije za [[Kćeri Bilitis]] (''Daughters of Bilitis,'' DOB), prve lezbijske organizacije u SAD-u. Podržali su je [[ONE, Inc.]] i [[Društvo Mattachine\|Mattachine Society]], s kojima su DOB zadržao prijateljske odnose. Ime časopisa izvedeno je iz umjetničkog djela na prvoj naslovnici, jednostavnih crteža koji prikazuju likove koji se kreću prema ljestvama koje su nestale u oblacima.		'''''Ljestve''''' (''The Ladder'') su bile prva nacionalno distribuirana [[Lezbijka\|lezbijska]] publikacija u Sjedinjenim Državama. Časopis je objavljivan mjesečno od 1956. do 1970., a dvomjesečno 1971. i 1972. godine. Bila je to primarna publikacija i način komunikacije za [[Kćeri Bilitis]] (''Daughters of Bilitis,'' DOB), prve lezbijske organizacije u SAD-u. Podržali su je [[ONE, Inc.]] i [[Društvo Mattachine\|Mattachine Society]], s kojima su DOB zadržao prijateljske odnose. Ime časopisa izvedeno je iz umjetničkog djela na prvoj naslovnici, jednostavnih crteža koji prikazuju likove koji se kreću prema ljestvama koje su nestale u oblacima.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T16:34:26Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

Prikaži promjene

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

2021-12-22T01:33:03Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 22. prosinac 2021. u 01:33
Redak 5:		Redak 5:
	Prva lezbijska publikacija u Sjedinjenim Državama bio je bilten pod nazivom ''[[Vice Versa (časopis)\|Vice Versa]]'', pod naslovom "America's Gayest Magazine". Stvorila ga je i uredila tajnica po imenu Edith Eyde (koristeći pseudonim [[Lisa Ben]], [[anagram]] od "lesbian") u [[Los Angeles\|Los Angelesu]], a privatno ga je distribuirala na tom području od 1947. do 1948. godine.		Prva lezbijska publikacija u Sjedinjenim Državama bio je bilten pod nazivom ''[[Vice Versa (časopis)\|Vice Versa]]'', pod naslovom "America's Gayest Magazine". Stvorila ga je i uredila tajnica po imenu Edith Eyde (koristeći pseudonim [[Lisa Ben]], [[anagram]] od "lesbian") u [[Los Angeles\|Los Angelesu]], a privatno ga je distribuirala na tom području od 1947. do 1948. godine.

	Prvo izdanje ''Ljestvi'' pojavilo se u listopadu 1956, uredila ga je [[Phyllis Lyon]], koja je 1955. zajedno s Del Martin osnovala [[Kćeri Bilitis]], obje s novinarskim iskustvom. Mnogi od njegovih suradnika koristili su [[Pseudonim\|pseudonime]] ili inicijale. Lyon je prvih nekoliko mjeseci uređivala ''Ljestve'' kao "Ann Ferguson", ali je od tog imena odustala kao način da ohrabri svoje čitatelje da se ne skrivaju.<ref>{{cite magazine \|title=Ann Ferguson is Dead! \|magazine=The Ladder \|date=Jan 1957 \|volume=1 \|issue=4 \|page=7 \|url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347883}}</ref> Prva izdanja časopisa prosječno su iznosila 20 stranica, a svaki se broj povećavao s 12 na 30 stranica do kraja prvog broja. Volontersko osoblje izrađivalo je svaki broj na pisaćoj stroju, kopiralo ga [[Geštetner\|mimeografom]] i spajalo rukom. Uključivao je recenzije knjiga, vijesti, poeziju, kratke priče, tekuću bibliografiju lezbijske literature, pisma čitatelja i novosti sa sastanaka DOB-a. Godine 1959. časopis je zauzeo rijetko političko stajalište protiv kandidata za gradonačelnika San Francisca [[Russel Wolden\|Russela Woldena]] koji je kritizirao dosadašnjeg gradonačelnika [[George Christopher\|Georgea Christophera]] zbog čega je grad postao utočište za "seksualne devijante"<ref name="afterellen">{{~~cite web~~ \|url=http://www.afterellen.com/archive/ellen/column/2005/11/backintheday2.html \|last=Lo \|first=Malinda \|title=Back in the Day: ''The Ladder'', America's First National Lesbian Magazine \|date=November 1, 2005 \|website=AfterEllen \|archiveurl=https://archive.is/20120716193559/http://www.afterellen.com/archive/ellen/column/2005/11/backintheday2.html \|archivedate=2012-07-16 \|url-status=dead}}</ref><ref>{{cite magazine \|last=Lyon \|first=Phyllis \|title=S.F. Election Aftermath \|magazine=The Ladder \|date=1959 \|volume=4 \|issue=3 \|page=23}}</ref> ''Ljestve'' su izdavane u smeđem papirnatom omotu za svo vrijeme svog postojanja. Bilo je 175 primjeraka prvog broja, a pripadnici DOB-a poslali su ih poštom svim ženama koje su znale i koje bi mogle biti zainteresirane, uključujući profesionalke iz telefonskog imenika u San Franciscu i ostale diljem Sjedinjenih Država.<ref name="Tobin">{{cite book \|last1=Tobin \|first1=Kay \|last2=Wicker \|first2=Randy \|title=The Gay Crusaders \|publisher=Arno Press \|date=1975 \|isbn=0405073747 \|oclc=1922404}}</ref> Ubrzo je postao dostupan na kioscima u većim gradovima i putem pretplate, dobivene usmenom predajom.<ref>{{cite magazine \|title=Where Did We Get Your Name? \|magazine=The Ladder \|date=Feb 1957 \|volume=1 \|issue=5 \|page=12 \|url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347884}}</ref>		Prvo izdanje ''Ljestvi'' pojavilo se u listopadu 1956, uredila ga je [[Phyllis Lyon]], koja je 1955. zajedno s Del Martin osnovala [[Kćeri Bilitis]], obje s novinarskim iskustvom. Mnogi od njegovih suradnika koristili su [[Pseudonim\|pseudonime]] ili inicijale. Lyon je prvih nekoliko mjeseci uređivala ''Ljestve'' kao "Ann Ferguson", ali je od tog imena odustala kao način da ohrabri svoje čitatelje da se ne skrivaju.<ref>{{cite magazine \|title=Ann Ferguson is Dead! \|magazine=The Ladder \|date=Jan 1957 \|volume=1 \|issue=4 \|page=7 \|url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347883}}</ref> Prva izdanja časopisa prosječno su iznosila 20 stranica, a svaki se broj povećavao s 12 na 30 stranica do kraja prvog broja. Volontersko osoblje izrađivalo je svaki broj na pisaćoj stroju, kopiralo ga [[Geštetner\|mimeografom]] i spajalo rukom. Uključivao je recenzije knjiga, vijesti, poeziju, kratke priče, tekuću bibliografiju lezbijske literature, pisma čitatelja i novosti sa sastanaka DOB-a. Godine 1959. časopis je zauzeo rijetko političko stajalište protiv kandidata za gradonačelnika San Francisca [[Russel Wolden\|Russela Woldena]] koji je kritizirao dosadašnjeg gradonačelnika [[George Christopher\|Georgea Christophera]] zbog čega je grad postao utočište za "seksualne devijante"<ref name="afterellen">{{Citiranje weba \|url=http://www.afterellen.com/archive/ellen/column/2005/11/backintheday2.html \|last=Lo \|first=Malinda \|title=Back in the Day: ''The Ladder'', America's First National Lesbian Magazine \|date=November 1, 2005 \|website=AfterEllen \|archiveurl=https://archive.is/20120716193559/http://www.afterellen.com/archive/ellen/column/2005/11/backintheday2.html \|archivedate=2012-07-16 \|url-status=dead}}</ref><ref>{{cite magazine \|last=Lyon \|first=Phyllis \|title=S.F. Election Aftermath \|magazine=The Ladder \|date=1959 \|volume=4 \|issue=3 \|page=23}}</ref> ''Ljestve'' su izdavane u smeđem papirnatom omotu za svo vrijeme svog postojanja. Bilo je 175 primjeraka prvog broja, a pripadnici DOB-a poslali su ih poštom svim ženama koje su znale i koje bi mogle biti zainteresirane, uključujući profesionalke iz telefonskog imenika u San Franciscu i ostale diljem Sjedinjenih Država.<ref name="Tobin">{{cite book \|last1=Tobin \|first1=Kay \|last2=Wicker \|first2=Randy \|title=The Gay Crusaders \|publisher=Arno Press \|date=1975 \|isbn=0405073747 \|oclc=1922404}}</ref> Ubrzo je postao dostupan na kioscima u većim gradovima i putem pretplate, dobivene usmenom predajom.<ref>{{cite magazine \|title=Where Did We Get Your Name? \|magazine=The Ladder \|date=Feb 1957 \|volume=1 \|issue=5 \|page=12 \|url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347884}}</ref>

	Do listopada 1957. broj pretplatnika je narastao na 400.<ref>{{cite magazine \|last=Martin \|first=Del \|title=Growing Pains Don't Hurt \|magazine=The Ladder \|date=October 1957 \|volume=2 \|issue=1 \|pages=5–6,27 \|url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347892}}</ref> Dramaturginja [[Lorraine Hansberry]] je u svibnju 1957. godine napisala zahvalnicu s potpisom "LHN", nudeći 2,00 američka dolara za bilo kakva prošla izdanja i izjavivši da joj je bilo "drago kao da postojiš".<ref name="gallo">{{cite book \|last=Gallo \|first=Marcia \|title=Different Daughters: A history of the Daughters of Bilitis and the Birth of the Lesbian Rights Movement \|publisher=Carroll & Graf \|date=2006 \| \| location = New York \| isbn = 9781580052528 \|oclc=428151629 }}</ref> Lyon je objavio cijelo svoje pismo,<ref>{{cite journal \|last1=L.H.N. \|title=Readers Respond \|journal=The Ladder \|date=May 1957 \|volume=1 \|issue=8 \|pages=26–28 \|url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347887 \|accessdate=6 September 2020}}</ref>zauzimajući dvije od 30 stranica tog broja. Povjesničarka Marcia Gallo napisala je za ''Ljestve'' : "Ženama koje su naišle na primjerak u ranim danima, ''Ljestve su'' bile spas. Bilo je to sredstvo izražavanja i dijeljenja inače privatnih misli i osjećaja, povezivanja kilometrima i različitih svakodnevnih života, probijanja izolacije i straha."<ref>{{cite magazine \|last=Gallo \|first=Marcia \|title=Celebrating the Years of ''The Ladder'' \|magazine=[[off our backs]] \|place=Washington \|date=May–Jun 2005 \|volume=35 \|issue=5–6 \|page=34}}</ref> Iako Gallovu tvrdnju podupiru objavljena pisma u časopisu, neobjavljena pisma kritizirala su časopis zbog formata, svrhe i sadržaja kao neučinkovitih.<ref>{{~~cite web~~ \|url=https://oac.cdlib.org/findaid/ark:/13030/c89c6z56/ \|title=Daughters of Bilitis records, 1955–1986 \|department=Library Special Collections \|institution=Charles E. Young Research Library, UCLA}}</ref>		Do listopada 1957. broj pretplatnika je narastao na 400.<ref>{{cite magazine \|last=Martin \|first=Del \|title=Growing Pains Don't Hurt \|magazine=The Ladder \|date=October 1957 \|volume=2 \|issue=1 \|pages=5–6,27 \|url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347892}}</ref> Dramaturginja [[Lorraine Hansberry]] je u svibnju 1957. godine napisala zahvalnicu s potpisom "LHN", nudeći 2,00 američka dolara za bilo kakva prošla izdanja i izjavivši da joj je bilo "drago kao da postojiš".<ref name="gallo">{{cite book \|last=Gallo \|first=Marcia \|title=Different Daughters: A history of the Daughters of Bilitis and the Birth of the Lesbian Rights Movement \|publisher=Carroll & Graf \|date=2006 \| \| location = New York \| isbn = 9781580052528 \|oclc=428151629 }}</ref> Lyon je objavio cijelo svoje pismo,<ref>{{cite journal \|last1=L.H.N. \|title=Readers Respond \|journal=The Ladder \|date=May 1957 \|volume=1 \|issue=8 \|pages=26–28 \|url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347887 \|accessdate=6 September 2020}}</ref>zauzimajući dvije od 30 stranica tog broja. Povjesničarka Marcia Gallo napisala je za ''Ljestve'' : "Ženama koje su naišle na primjerak u ranim danima, ''Ljestve su'' bile spas. Bilo je to sredstvo izražavanja i dijeljenja inače privatnih misli i osjećaja, povezivanja kilometrima i različitih svakodnevnih života, probijanja izolacije i straha."<ref>{{cite magazine \|last=Gallo \|first=Marcia \|title=Celebrating the Years of ''The Ladder'' \|magazine=[[off our backs]] \|place=Washington \|date=May–Jun 2005 \|volume=35 \|issue=5–6 \|page=34}}</ref> Iako Gallovu tvrdnju podupiru objavljena pisma u časopisu, neobjavljena pisma kritizirala su časopis zbog formata, svrhe i sadržaja kao neučinkovitih.<ref>{{Citiranje weba \|url=https://oac.cdlib.org/findaid/ark:/13030/c89c6z56/ \|title=Daughters of Bilitis records, 1955–1986 \|department=Library Special Collections \|institution=Charles E. Young Research Library, UCLA}}</ref>

	== Promjene ==		== Promjene ==
	Godine 1963. [[Barbara Gittings]] preuzela je uređivanje ''Ljestvi'', dajući časopisu politički izraženiji stav i dodavši "Lezbijsku recenziju" (''"A Lesbian Review"'') pod naslovom časopisa. Crteži na naslovnici zamijenjeni su fotografijama lezbijki, kako bi bile vidljivije. Prva žena koja se pojavila na fotografiji na naslovnici u svibnju 1964. godine bila je neimenovani model. Prva žena koja je dopustila da se tiska njezino ime bila je iz [[Indonezija\|Indonezije]] koja je poslala svoju sliku i pismo s objašnjenjem koliko je izolirana.<ref name="gallo"/> Osim prve dvije naslovnice, ostatak portreta koji su se pojavili na naslovnici ''Ljestve'' snimio je Gittingsov partner, Kay Lahusen. Na naslovnici Lahusenove fotografije [[Lilli Vincenz]] iz siječnja 1966. godine prvi je predstavljen imenovani model bez sunčanih naočala ili u profilu.<ref name=gaytoday>{{~~cite web~~ \|url=http://www.gaytoday.com/garchive/interview/083099in.htm \|title=Lilli Vincenz: A Lesbian Pioneer \|first=Jack \|last=Nichols \|date=1999-08-30 \|accessdate=2014-03-27 \|website=Gay Today }}</ref><ref name="ncourageu.org">{{~~cite web~~ \|url=http://www.ncourageu.org/bios/kaylahusen.html \|title=Kay Lahusen \|publisher=Ncourageu.org \|date= \|accessdate=2013-12-03 }}</ref> Do 1966. godine, sjećao se Gittings, postojao je popis žena koje su bile spremne posuditi svoju fotografiju i svoje ime na naslovnicu.<ref>{{cite AV media \|people=Gittings, Barbara \|url=https://www.youtube.com/watch?v=xd_UJwbHq2Q \|type=video \|title=Barbara Gittings Tribute RIP \|access-date=November 10, 2007 \|publisher=Gay Filmmakers' Consortium \|date=2007-03-13}}</ref> Poboljšanje kvalitete proizvodnje u časopisu očito je velikim dijelom zahvaljujući mjesečnoj donaciji od 100 000 američkih dolara koju je DOB dobio od izvora kojeg su poznavali samo pod nazivom "Pennsylvania", a primana je između 1963. i 1969. <ref name="gallo" />		Godine 1963. [[Barbara Gittings]] preuzela je uređivanje ''Ljestvi'', dajući časopisu politički izraženiji stav i dodavši "Lezbijsku recenziju" (''"A Lesbian Review"'') pod naslovom časopisa. Crteži na naslovnici zamijenjeni su fotografijama lezbijki, kako bi bile vidljivije. Prva žena koja se pojavila na fotografiji na naslovnici u svibnju 1964. godine bila je neimenovani model. Prva žena koja je dopustila da se tiska njezino ime bila je iz [[Indonezija\|Indonezije]] koja je poslala svoju sliku i pismo s objašnjenjem koliko je izolirana.<ref name="gallo"/> Osim prve dvije naslovnice, ostatak portreta koji su se pojavili na naslovnici ''Ljestve'' snimio je Gittingsov partner, Kay Lahusen. Na naslovnici Lahusenove fotografije [[Lilli Vincenz]] iz siječnja 1966. godine prvi je predstavljen imenovani model bez sunčanih naočala ili u profilu.<ref name=gaytoday>{{Citiranje weba \|url=http://www.gaytoday.com/garchive/interview/083099in.htm \|title=Lilli Vincenz: A Lesbian Pioneer \|first=Jack \|last=Nichols \|date=1999-08-30 \|accessdate=2014-03-27 \|website=Gay Today }}</ref><ref name="ncourageu.org">{{Citiranje weba \|url=http://www.ncourageu.org/bios/kaylahusen.html \|title=Kay Lahusen \|publisher=Ncourageu.org \|date= \|accessdate=2013-12-03 }}</ref> Do 1966. godine, sjećao se Gittings, postojao je popis žena koje su bile spremne posuditi svoju fotografiju i svoje ime na naslovnicu.<ref>{{cite AV media \|people=Gittings, Barbara \|url=https://www.youtube.com/watch?v=xd_UJwbHq2Q \|type=video \|title=Barbara Gittings Tribute RIP \|access-date=November 10, 2007 \|publisher=Gay Filmmakers' Consortium \|date=2007-03-13}}</ref> Poboljšanje kvalitete proizvodnje u časopisu očito je velikim dijelom zahvaljujući mjesečnoj donaciji od 100 000 američkih dolara koju je DOB dobio od izvora kojeg su poznavali samo pod nazivom "Pennsylvania", a primana je između 1963. i 1969. <ref name="gallo" />

	Gittings je bila u savezu s [[Frank Kameny\|Frankom Kamenyem]] iz [[Mattachine Society]] i često je tiskala njegove članke u ''Ljestvama''. S Kamenyjem i ostalim članovima Washingtonskog društva Mattachine, Gittings je započeo s piketiranjem istaknutih lokacija poput [[Bijela kuća\|Bijele kuće]] i [[Državno tajništvo Sjedinjenih Američkih Država\|State Departmenta]], te izvještavao o sesijama piketiranja, potičući u ''Ljestve i'' druge da to čine. Razlike u smjeru politike postale su problem, a Gittings je svrgnuta s mjesta urednice 1966. Jedan izvor tvrdi da se to dogodilo nakon što je na naslovnici uklonila "Samo za odrasle", zanemarujući savjetovanje s kćerima Bilitisa,<ref name="afterellen"/> iako drugi izvor kaže da je Gittings svrgnut jer je previše puta kasnila s objavljivanjem pojedinih izdanja.<ref name="soares">{{cite journal \|last=Soares \|first=Maneula \|title=The Purloined Ladder: Its Place in Lesbian History \|journal=Journal of Homosexuality \|publisher=The Haworth Press \|volume=34 \|issue=3–4 \|date=1998 \|pages=27–49}}</ref>		Gittings je bila u savezu s [[Frank Kameny\|Frankom Kamenyem]] iz [[Mattachine Society]] i često je tiskala njegove članke u ''Ljestvama''. S Kamenyjem i ostalim članovima Washingtonskog društva Mattachine, Gittings je započeo s piketiranjem istaknutih lokacija poput [[Bijela kuća\|Bijele kuće]] i [[Državno tajništvo Sjedinjenih Američkih Država\|State Departmenta]], te izvještavao o sesijama piketiranja, potičući u ''Ljestve i'' druge da to čine. Razlike u smjeru politike postale su problem, a Gittings je svrgnuta s mjesta urednice 1966. Jedan izvor tvrdi da se to dogodilo nakon što je na naslovnici uklonila "Samo za odrasle", zanemarujući savjetovanje s kćerima Bilitisa,<ref name="afterellen"/> iako drugi izvor kaže da je Gittings svrgnut jer je previše puta kasnila s objavljivanjem pojedinih izdanja.<ref name="soares">{{cite journal \|last=Soares \|first=Maneula \|title=The Purloined Ladder: Its Place in Lesbian History \|journal=Journal of Homosexuality \|publisher=The Haworth Press \|volume=34 \|issue=3–4 \|date=1998 \|pages=27–49}}</ref>
Redak 49:		Redak 49:

	=== Ernestine Eckstein ===		=== Ernestine Eckstein ===
	Mnogo onoga što je poznato o vjerovanjima i životu [[Ernestine Eckstein]] preuzeto je iz intervjua u ''Ljestvama'' u lipnju 1966. Eckstein je bila jedna od dvije žene u boji koje su se našle na naslovnici časopisa. Ne treba podcjenjivati važnost Ecksteinovog broja ''Ljestvi'' : "Njezina slika na naslovnici i njezine ideje na stranicama ''Ljestve'' uvelike su zakomplicirale predodžbe o vrstama žena koje su bile uključene u DOB i proširile definicije lezbijki identitet".<ref>{{~~cite web~~ \|url=http://womhist.alexanderstreet.com/mgallo/intro.htm \|title=Women and Social Movements in the United States, 1600–2000 \|publisher=[[Alexander Street Press]]}}</ref> Njezino pokrivanje u ''Ljestvama'' jedini je poznati objavljeni članak koji u značajnoj mjeri sadrži Ecksteina.		Mnogo onoga što je poznato o vjerovanjima i životu [[Ernestine Eckstein]] preuzeto je iz intervjua u ''Ljestvama'' u lipnju 1966. Eckstein je bila jedna od dvije žene u boji koje su se našle na naslovnici časopisa. Ne treba podcjenjivati važnost Ecksteinovog broja ''Ljestvi'' : "Njezina slika na naslovnici i njezine ideje na stranicama ''Ljestve'' uvelike su zakomplicirale predodžbe o vrstama žena koje su bile uključene u DOB i proširile definicije lezbijki identitet".<ref>{{Citiranje weba \|url=http://womhist.alexanderstreet.com/mgallo/intro.htm \|title=Women and Social Movements in the United States, 1600–2000 \|publisher=[[Alexander Street Press]]}}</ref> Njezino pokrivanje u ''Ljestvama'' jedini je poznati objavljeni članak koji u značajnoj mjeri sadrži Ecksteina.

	== Poveznice ==		== Poveznice ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-11T01:21:38Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:The Ladder, October 1957.jpg|220px|mini|The Ladder, naslovnica izdanja za listopad 1957.]]
'''''Ljestve''''' (''The Ladder'') su bile prva nacionalno distribuirana [[Lezbijka|lezbijska]] publikacija u Sjedinjenim Državama. Časopis je objavljivan mjesečno od 1956. do 1970., a dvomjesečno 1971. i 1972. godine. Bila je to primarna publikacija i način komunikacije za [[Kćeri Bilitis]] (''Daughters of Bilitis,'' DOB), prve lezbijske organizacije u SAD-u. Podržali su je [[ONE, Inc.]] i [[Društvo Mattachine|Mattachine Society]], s kojima su DOB zadržao prijateljske odnose. Ime časopisa izvedeno je iz umjetničkog djela na prvoj naslovnici, jednostavnih crteža koji prikazuju likove koji se kreću prema ljestvama koje su nestale u oblacima.

== Povijest ==
Prva lezbijska publikacija u Sjedinjenim Državama bio je bilten pod nazivom ''[[Vice Versa (časopis)|Vice Versa]]'', pod naslovom "America's Gayest Magazine". Stvorila ga je i uredila tajnica po imenu Edith Eyde (koristeći pseudonim [[Lisa Ben]], [[anagram]] od "lesbian") u [[Los Angeles|Los Angelesu]], a privatno ga je distribuirala na tom području od 1947. do 1948. godine.

Prvo izdanje ''Ljestvi'' pojavilo se u listopadu 1956, uredila ga je [[Phyllis Lyon]], koja je 1955. zajedno s Del Martin osnovala [[Kćeri Bilitis]], obje s novinarskim iskustvom. Mnogi od njegovih suradnika koristili su [[Pseudonim|pseudonime]] ili inicijale. Lyon je prvih nekoliko mjeseci uređivala ''Ljestve'' kao "Ann Ferguson", ali je od tog imena odustala kao način da ohrabri svoje čitatelje da se ne skrivaju.<ref>{{cite magazine |title=Ann Ferguson is Dead! |magazine=The Ladder |date=Jan 1957 |volume=1 |issue=4 |page=7 |url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347883}}</ref> Prva izdanja časopisa prosječno su iznosila 20 stranica, a svaki se broj povećavao s 12 na 30 stranica do kraja prvog broja. Volontersko osoblje izrađivalo je svaki broj na pisaćoj stroju, kopiralo ga [[Geštetner|mimeografom]] i spajalo rukom. Uključivao je recenzije knjiga, vijesti, poeziju, kratke priče, tekuću bibliografiju lezbijske literature, pisma čitatelja i novosti sa sastanaka DOB-a. Godine 1959. časopis je zauzeo rijetko političko stajalište protiv kandidata za gradonačelnika San Francisca [[Russel Wolden|Russela Woldena]] koji je kritizirao dosadašnjeg gradonačelnika [[George Christopher|Georgea Christophera]] zbog čega je grad postao utočište za "seksualne devijante"<ref name="afterellen">{{cite web |url=http://www.afterellen.com/archive/ellen/column/2005/11/backintheday2.html |last=Lo |first=Malinda |title=Back in the Day: ''The Ladder'', America's First National Lesbian Magazine |date=November 1, 2005 |website=AfterEllen |archiveurl=https://archive.is/20120716193559/http://www.afterellen.com/archive/ellen/column/2005/11/backintheday2.html |archivedate=2012-07-16 |url-status=dead}}</ref><ref>{{cite magazine |last=Lyon |first=Phyllis |title=S.F. Election Aftermath |magazine=The Ladder |date=1959 |volume=4 |issue=3 |page=23}}</ref> ''Ljestve'' su izdavane u smeđem papirnatom omotu za svo vrijeme svog postojanja. Bilo je 175 primjeraka prvog broja, a pripadnici DOB-a poslali su ih poštom svim ženama koje su znale i koje bi mogle biti zainteresirane, uključujući profesionalke iz telefonskog imenika u San Franciscu i ostale diljem Sjedinjenih Država.<ref name="Tobin">{{cite book |last1=Tobin |first1=Kay |last2=Wicker |first2=Randy |title=The Gay Crusaders |publisher=Arno Press |date=1975 |isbn=0405073747 |oclc=1922404}}</ref> Ubrzo je postao dostupan na kioscima u većim gradovima i putem pretplate, dobivene usmenom predajom.<ref>{{cite magazine |title=Where Did We Get Your Name? |magazine=The Ladder |date=Feb 1957 |volume=1 |issue=5 |page=12 |url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347884}}</ref>

Do listopada 1957. broj pretplatnika je narastao na 400.<ref>{{cite magazine |last=Martin |first=Del |title=Growing Pains Don't Hurt |magazine=The Ladder |date=October 1957 |volume=2 |issue=1 |pages=5–6,27 |url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347892}}</ref> Dramaturginja [[Lorraine Hansberry]] je u svibnju 1957. godine napisala zahvalnicu s potpisom "LHN", nudeći 2,00 američka dolara za bilo kakva prošla izdanja i izjavivši da joj je bilo "drago kao da postojiš".<ref name="gallo">{{cite book |last=Gallo |first=Marcia |title=Different Daughters: A history of the Daughters of Bilitis and the Birth of the Lesbian Rights Movement |publisher=Carroll & Graf |date=2006 | | location = New York | isbn = 9781580052528 |oclc=428151629 }}</ref> Lyon je objavio cijelo svoje pismo,<ref>{{cite journal |last1=L.H.N. |title=Readers Respond |journal=The Ladder |date=May 1957 |volume=1 |issue=8 |pages=26–28 |url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347887 |accessdate=6 September 2020}}</ref>zauzimajući dvije od 30 stranica tog broja. Povjesničarka Marcia Gallo napisala je za ''Ljestve'' : "Ženama koje su naišle na primjerak u ranim danima, ''Ljestve su'' bile spas. Bilo je to sredstvo izražavanja i dijeljenja inače privatnih misli i osjećaja, povezivanja kilometrima i različitih svakodnevnih života, probijanja izolacije i straha."<ref>{{cite magazine |last=Gallo |first=Marcia |title=Celebrating the Years of ''The Ladder'' |magazine=[[off our backs]] |place=Washington |date=May–Jun 2005 |volume=35 |issue=5–6 |page=34}}</ref> Iako Gallovu tvrdnju podupiru objavljena pisma u časopisu, neobjavljena pisma kritizirala su časopis zbog formata, svrhe i sadržaja kao neučinkovitih.<ref>{{cite web |url=https://oac.cdlib.org/findaid/ark:/13030/c89c6z56/ |title=Daughters of Bilitis records, 1955–1986 |department=Library Special Collections |institution=Charles E. Young Research Library, UCLA}}</ref>

== Promjene ==
Godine 1963. [[Barbara Gittings]] preuzela je uređivanje ''Ljestvi'', dajući časopisu politički izraženiji stav i dodavši "Lezbijsku recenziju" (''"A Lesbian Review"'') pod naslovom časopisa. Crteži na naslovnici zamijenjeni su fotografijama lezbijki, kako bi bile vidljivije. Prva žena koja se pojavila na fotografiji na naslovnici u svibnju 1964. godine bila je neimenovani model. Prva žena koja je dopustila da se tiska njezino ime bila je iz [[Indonezija|Indonezije]] koja je poslala svoju sliku i pismo s objašnjenjem koliko je izolirana.<ref name="gallo"/> Osim prve dvije naslovnice, ostatak portreta koji su se pojavili na naslovnici ''Ljestve'' snimio je Gittingsov partner, Kay Lahusen. Na naslovnici Lahusenove fotografije [[Lilli Vincenz]] iz siječnja 1966. godine prvi je predstavljen imenovani model bez sunčanih naočala ili u profilu.<ref name=gaytoday>{{cite web |url=http://www.gaytoday.com/garchive/interview/083099in.htm |title=Lilli Vincenz: A Lesbian Pioneer |first=Jack |last=Nichols |date=1999-08-30 |accessdate=2014-03-27 |website=Gay Today }}</ref><ref name="ncourageu.org">{{cite web |url=http://www.ncourageu.org/bios/kaylahusen.html |title=Kay Lahusen |publisher=Ncourageu.org |date= |accessdate=2013-12-03 }}</ref> Do 1966. godine, sjećao se Gittings, postojao je popis žena koje su bile spremne posuditi svoju fotografiju i svoje ime na naslovnicu.<ref>{{cite AV media |people=Gittings, Barbara |url=https://www.youtube.com/watch?v=xd_UJwbHq2Q |type=video |title=Barbara Gittings Tribute RIP |access-date=November 10, 2007 |publisher=Gay Filmmakers' Consortium |date=2007-03-13}}</ref> Poboljšanje kvalitete proizvodnje u časopisu očito je velikim dijelom zahvaljujući mjesečnoj donaciji od 100 000 američkih dolara koju je DOB dobio od izvora kojeg su poznavali samo pod nazivom "Pennsylvania", a primana je između 1963. i 1969. <ref name="gallo" />

Gittings je bila u savezu s [[Frank Kameny|Frankom Kamenyem]] iz [[Mattachine Society]] i često je tiskala njegove članke u ''Ljestvama''. S Kamenyjem i ostalim članovima Washingtonskog društva Mattachine, Gittings je započeo s piketiranjem istaknutih lokacija poput [[Bijela kuća|Bijele kuće]] i [[Državno tajništvo Sjedinjenih Američkih Država|State Departmenta]], te izvještavao o sesijama piketiranja, potičući u ''Ljestve i'' druge da to čine. Razlike u smjeru politike postale su problem, a Gittings je svrgnuta s mjesta urednice 1966. Jedan izvor tvrdi da se to dogodilo nakon što je na naslovnici uklonila "Samo za odrasle", zanemarujući savjetovanje s kćerima Bilitisa,<ref name="afterellen"/> iako drugi izvor kaže da je Gittings svrgnut jer je previše puta kasnila s objavljivanjem pojedinih izdanja.<ref name="soares">{{cite journal |last=Soares |first=Maneula |title=The Purloined Ladder: Its Place in Lesbian History |journal=Journal of Homosexuality |publisher=The Haworth Press |volume=34 |issue=3–4 |date=1998 |pages=27–49}}</ref>

Jedna od najranijih članica Kćeri Bilitisa, [[Helen Sandoz]], preuzela je uredništvo, vraćajući se apolitičnijem i opuštenijem stavu, ponekad potpisavši svoje uvodnike kao svoja mačka.<ref name=stonewall>{{cite book |editor-last1=Dececco |editor-first1=John |editor-last2=Bullough |editor-first2=Vern L. |last=Rush |first=Stella |title=Before Stonewall: Activists for Gay and Lesbian Rights in Historical Context |chapter=Helen Sandoz a.k.a. Helen Sanders a.k.a. Ben Cat (1920–1987) |url=https://books.google.com/books?id=V7nKAgAAQBAJ&pg=PA145 |year=2014 |publisher=[[Routledge]] |isbn=978-1-317-76628-5 |pages=145–147}}</ref><ref>{{cite book |last=Jones |first=Sonya L. |title=Gay and Lesbian Literature Since World War II: History and Memory |url=https://books.google.com/books?id=iXehAwAAQBAJ&pg=PA40 |year=2014 |publisher=Routledge |isbn=978-1-317-97115-3 |page=40}}</ref> [[Barbara Grier]] preuzela je dužnost urednice 1968. godine, a prethodno je za magazin sudjelovala pod raznim pseudonimima kao što su ''Gene Damon'', ''Lennox Strong'' i ''Vern Niven''. Svoj najznačajniji doprinos dala je kao recenzentica knjige, a kad je postala urednica, nastojala ju je učiniti profesionalnijom. Časopis je dobio uglađeniji izgled s više materijala - drugo izdanje pod Grierom bilo je na 48 stranica. Iako je sjedište ''Ljestvi'' bilo u San Franciscu, Grier je vodila časopis na udaljenost, iz [[Kansas City, Missouri|Kansas Cityja]]. Utrostručila je pretplatu uklanjanjem "lezbijke" s naslovnice i više se okrenula [[Feminizam|feminističkim]] problemima.

== Kontroverza na kraju ==
Godine 1970. DOB se raspao zbog organizacijskih problema, neslaganja oko usklađivanja s [[Homofil|homofilskim]] organizacijama sastavljenim pretežno od homoseksualnih muškaraca i podrške rastućem feminističkom pokretu. Del Martin i Phyllis Lyon pridružile su se [[Nacionalna organizacija za žene|Nacionalnoj ženskoj organizaciji]] i ohrabrile čitatelje ''Ljestve'' da učine isto. Mlađi članovi koji su bili potaknuti konfrontiranijim metodama prosvjeda, nisu se složili s nekim idejama starijih članova. Zabrinuta da će časopis biti izgubljen zbog nedostatka usmjerenja u nacionalnoj organizaciji, predsjednica DOB-a Rita LaPorte posjedovala je 3.800 članova mailing liste za ''Ljestve'' (od kojih su postojala samo dva primjerka, čiji je predmet bio godišnji članak da žene uvjere da su njihova imena sigurna) u [[Reno, Nevada|Reno]] bez znanja Martina i Lyonsa, a ona i Barbara Grier nastavile su ga objavljivati sve do rujna 1972. kada im je ponestalo sredstava. Kad su ''Ljestve'' prekinule vezu s DOB-om, anonimne donacije za pomoć časopisu prestale su.<ref name="gallo"/> Pojavila se kontroverza između Del Martina i Phyllis Lyons, Barbare Gittings i Helen Sandoz koje su imale stav da je popis pretplatnika ukraden, i Grier koja je izjavila da je uzimanje popisa nužno za održavanje umiruće organizacije na živoru.<ref name="gallo"/>

Godine 1975. [[Arno Press]] objavio je devetotomnu kompilaciju ''Ljestvi'' u tvrdom uvezu u sklopu svoje serije "Lezbijke i homoseksualci u društvu, povijesti i književnosti" s kratkim predgovorom Barbare Grier. U razgovoru s novinarom i povjesničarom Rodgerom Streitmatterom o ''Ljestve'', Grier je komentirao da "nijedna žena nikada nije dobila novac za svoj rad, a neke ... su mentalno i fizički propale ulažući svoju energiju u časopis."<ref name="Streitmatter, Rodger p153">{{cite book |last=Streitmatter |first=Rodger |title=Unspeakable: The rise of the Gay and Lesbian Press in America |publisher=Fabe & Faber |date=1995 |isbn=0-571-19873-2 |page=153}}</ref> Smatrala je da "većina (urednika) vjeruje da svojim radom pomiču svijet u smjeru napretka i vjerujem da su bili u pravu".<ref name="Streitmatter, Rodger p153" />

== Sadržaj ==
Godine 1956. Kćeri Bilitis napisale su svoju izjavu o misiji, koja je do 1970. bila tiskana na unutrašnjosti svake naslovnice časopisa:

# Edukacija drugačijih... kako bi joj omogućila da razumije sebe i prilagodi se društvu ... to se postiže uspostavljanjem ... knjižnice ... na temu seksualnih devijacija; sponzoriranjem javnih rasprava ... koje će voditi vodeći članovi pravnih, psihijatrijskih, vjerskih i drugih profesija; zagovarajući način ponašanja i odijevanja prihvatljiv za društvo.
# Obrazovanje javnosti ... što dovodi do konačnog sloma pogrešnih tabua i predrasuda.
# Sudjelovanje u istraživačkim projektima uredno ovlaštenih i odgovornih psihologa, sociologa i drugih takvih stručnjaka usmjerenih na daljnje upoznavanje homoseksualaca.
# Istraga kaznenog zakona koja se odnosi na homoseksualca, prijedlog promjena ... i promicanje tih promjena kroz zakonski postupak u državnim zakonodavstvima."<ref name="katz">{{cite book |last=Katz |first=Jonathan |title=Gay American History |publisher=Crowell Publishers |date=1974}}</ref>

=== Obrazovanje drugačijih ===
''Ljestve'' su od početka nastojale doći do žena koje su bile izolirane uvjeravajući ih u esejima i uvodnicima da nisu same. Također se nastojalo educirati žene o pravnim pitanjima - Kćeri Bilitis služile su ženama kao društvena alternativa barovima, gdje su homoseksualci 1950-ih često bili uhićivani. U prilozima su često bili eseji o poznatim lezbijkama i biseksualnim ženama kroz povijest, poput [[Radclyffe Hall|Radclyffea Halla]],<ref>{{cite magazine |last=Damon |first=Gene |author-link=Gene Damon |title=Radclyffe Hall |magazine=The Ladder |date=Dec 1958 |volume=3 |issue=3 |page=8}}</ref> [[Kristina Švedska|kraljice Kristine]]<ref>{{cite magazine |last1=Damon |first1=Gene |last2=Stuart |first2=L. |title=The Tragedy of Queen Christina |magazine=The Ladder |date=Jun 1963 |volume=7 |issue=9 |page=6}}</ref> i [[Renée Vivien]].<ref>{{cite magazine |last1=Dawn |first1=Gene |last2=Stuart |first2=Lee |title=Renee Vivien: Forgotten Lesbian Poet |magazine=The Ladder |date=May 1959 |volume=3 |issue=8 |page=12}}</ref>

Doprinosi odvjetnika, psihijatara i liječnika bili su česti, kao i stupci sa savjetima o tome kako odgajati djecu dok su "devijantna".<ref>"{{cite magazine |title=Relationship Not So 'Deviant' If Child Has Love and Security |magazine=The Ladder |date=Apr 1957 |volume=1 |issue=7 |page=8 |url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347886}}</ref> [[Marion Zimmer Bradley]] ponudila je savjet treba li ostati u braku nakon što se zna da je lezbijka.<ref>{{cite magazine |last=Bradley |first=Marion Zimmer |title=Some Remarks on Marriage |magazine=The Ladder |date=Jul 1957 |volume=1 |issue=10 |page=14 |url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347889}}</ref> A pitanje braka ponovno je pokrenuto 1959. godine kada su ''Ljestve'' izvijestile na panel diskusiji koju su sponzorirale Kćeri Bilitis, a koja je raspravljala o tome može li brak izliječiti homoseksualnost, a sva mišljenja psihoterapeuta pri ruci su govorila da ne može, i jedna koja nudi da nije bilo izliječiti jer nije bila bolest.<ref>{{cite magazine |last=Brown |first=Patti |title=Should Homosexuals Marry? |magazine=The Ladder |date=May 1959 |volume=3 |issue=8 |page=21}}</ref> Kolumna iz 1957. godine s psihoterapeutom koji je dao svoje mišljenje o tome kako se utvrđuje izvor lezbijkinog straha od muškaraca: "Osnovni problem u procjeni vaših osobnih problema je otkriti zašto izbjegavate seksualne odnose s muškarcima. Drugim riječima, problem nije zašto volite žene, već zašto ne volite muškarce."<ref>{{cite magazine |title=Third Discussion on Fear |magazine=The Ladder |date=Jan 1957 |volume=1 |issue=4 |pages=4–6 |url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347883}}</ref> [[Forrest J Ackerman]] napisao je dva članka pod svojim pseudonimom LauraJean Ermayne (obično se koristi za pisanje [[Lezbijska pulpa|lezbijskog pulp fictiona]])<ref>{{cite book |last=Mayne |first=Judith |title=Framed: Lesbians, Feminists, and Media Culture |publisher=U. of Minnesota Press |date=2000 |pages=xix-xx}}</ref> i proglašen je "počasnom lezbijkom" za svoje doprinose.<ref>{{cite magazine |author-link=Elise Matthesen |last=Matthesen |first=Elise |title=Vampires and Aliens: Pam Keesey and Eleanor Arnason |magazine=Lavender Lifestyles |date=Nov 24, 1995 |url=https://rivendellergroup.com/authors/eleanor-arnason/vampires-and-aliens/ |access-date=29 Aug 2020}}</ref>

Kćeri Bilitis također su sponzorirale prezentacije o tome kako prihvatiti sebe kao homoseksualca u društvu koje to ne prihvaća. "Mnoga kreativna polja su pred vama AKO ćete se prestati prezirati, prestati se sramiti i početi stvarati mjesto za sebe na ovoj zemlji. To nije nezamislivo. U prošlosti postoje društva koja su homoseksualcima davala njihovo mjesto u društvu", rekao je jedan gostujući psihoterapeut.<ref>{{cite magazine |title=Accept Yourself |magazine=The Ladder |date=May 1957 |volume=1 |issue=8 |page=6 |url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347887}}</ref>

==== ''Ljestve'' vs. Ann Aldrich ====
Prijave poezije počele su gotovo odmah, kao i prijave kratkih priča s lezbijskim temama. Recenzije knjiga bile su uobičajene, uključujući žustru razmjenu tiska između suradnika ''The Ladder'' i autorice [[Marijane Meaker]] kao Ann Aldrich od 1957. do 1963. godine. Meaker je neizmjerno uspješnu ''[[Proljetna vatra|Proljetnu vatru]]'' napisala 1952. godine pod imenom Vin Packer i bila je poznata Kćerima Bilitis. Njene knjige ''Mi hodamo sami'' iz 1955. i ''Mi, također, moramo voljeti'' iz 1958. bile su njezina verzija knjige ''[[Homoseksualac u Americi]]'' [[Donald Webster Cory|Donalda Webstera Coryja]], nefikcijske knjige objavljene 1951. o tome kako je živjeti kao homoseksualac u SAD-u.<ref name="meeker">{{cite book |last=Meeker |first=Martin |title=Contacts Desired: Gay and Lesbian Communications and Community, 1940s–1970s |publisher=U. of Chicago Press |date=2006}}</ref> Knjige Meakerove u izdanju [[Gold Medal Books]] distribuirale su se diljem SAD-a i dale ljudima na udaljenim mjestima predodžbu o tome kako je živjeti kao lezbijka. Knjige, međutim, nisu bile posebno pozitivne prema lezbijkama, a Del Martin i Barbara Grier napale su način kako su lezbijke prikazane. Počele su kritizirati knjige u ''Ljestvama'' i sugerirati da Meaker u njima izražavao mržnju prema sebi.<ref>{{cite magazine |title=Walk Alone (Book) |magazine=The Ladder |date=Jun 1957 |volume=1 |issue=9 |page=15 |url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347888}}</ref><ref>{{cite magazine |title=Aldrich 'Walks Alone' |magazine=The Ladder |date=Jun 1957 |volume=1 |issue=9 |page=16 |url=https://documents.alexanderstreet.com/d/1003347888}}</ref><ref>{{cite magazine |author=B.G. |title=Ann Aldrich Does a Re-take |magazine=The Ladder |date=Jan 1958 |volume=2 |issue=4 |page=12}}</ref><ref>{{cite magazine |last=Martin |first=Del |title=Open Letter to Ann Aldrich |magazine=The Ladder |date=Apr 1958 |volume=2 |issue=7 |page=4}}</ref> Del Martin je pisala Marijane Meaker osobno 1958. godine, dajući joj besplatnu pretplatu na časopis. Doseg Marijane Meaker do žena bio je mnogo širi distribucijom njezinih knjiga, a od žena je dobivala toliko pošte tražeći resurse i podršku da nije mogla odgovoriti na sve to, pa je pisce pisama uputila na Kćeri Bilitis.<ref name="gallo"/> Međutim, u tiskanom obliku, Meaker je odgovorila na otvorena pisma u ''Ljestvama'' u njezinoj sljedećoj knjizi ''Carol in a Thousand Cities'' 1960. godine, kritizirajući amaterski domaći izgled časopisa, fikciju i poeziju koju nije cijenila i ideje predstavljene u časopisu. ''Ljestve'' su još jednom odgovorile, još jednom dovodeći odanost Meakerove u pitanje<ref>{{cite magazine |last=Damon |first=Gene |title=Carol in a Thousand Cities |magazine=The Ladder |date=Aug 1960 |volume=4 |issue=11 |pages=6-7}}</ref><ref>{{cite magazine |last=Foster |first=Jeannette H. |title=Ann of 10,000 Words Plus (Short Story) |magazine=The Ladder |date=Aug 1960 |volume=4 |issue=11 |page=7}}</ref><ref>{{cite magazine |last=Damon |first=Gene |title=We Two Won't Last |magazine=The Ladder |date=Oct 1963 |volume=8 |issue=1 |pages=18-20 |url=https://digitalassets.lib.berkeley.edu/sfbagals/The_Ladder/1963_Ladder_Vol08_No01_Oct.pdf#page=11 |format=PDF}}</ref> Koliko god ''Carol u tisućama gradova'' bila negativna prema ''The Ladder'', to je bila glavna reklama za DOB i pisma su im počela pristizati iz cijelih SAD-a.

=== Rodno izražavanje ===
Kćeri Bilitisa u početku su pristupile odnosima lezbijki i heteroseksualnog društva širem promicanjem asimilacije što je više moguće, u nadi da će heteroseksualci vidjeti da lezbijke nisu drastično različite od sebe."<ref name="esterberg">{{cite journal |last=Esterberg |first=Kristen |title=From Accommodation to Liberation: A Social Movement Analysis of Lesbians in the Homophile Movement." |journal=[[Gender & Society]] |volume=8 |issue=3 |date=Sep 1994 |pages=424–443}}</ref> Rasprava o prikladnosti i utjecaju žena koje pokazuju muško odijevanje i ponašanje vođena je na stranicama ''Ljestve'' . "Djeca u muhastim hlačama i s [[Butch rez|butch frizurama]] i manirima su najgori publicitet koji možemo dobiti", napisao je jedan čitatelj 1956. godine, na što je odgovorio predsjednik DOB-a D. Griffin, "Naša je organizacija već dotaknula tu stvar i pretvorio nekoliko da se sjete da su prvo žene, a drugo butch za žene, pa bi njihova odjeća trebala biti ono što će društvo prihvatiti. Suprotno vjerovanju, pokazali smo im da za njih postoji mjesto u društvu, ali samo ako to žele učiniti. " <ref name="esterberg" />

U lipnju 1957. objavljena je obrana izbora nekih žena da nose hlače pod naslovom "Transvestizam - međukulturno istraživanje".<ref>{{cite magazine |last=Stephens |first=Barbara |title=Tranvestitism—A Cross-Cultural Survey |magazine=The Ladder |date=Jun 1957 |volume=1 |issue=9 |page=10}}</ref> U studenom iste godine tiskani su urednički odjeljci časopisa ''[[The San Francisco Examiner]]'' i ''[[San Francisco Chronicle]]'' koji su molili žene da ne nose hlače: "Kad dame mlade i stare nose traljave hlače ili uske hlače na Market St., volio bih da imam pištolj na vodu da mogu svaku od njih dobro poprskati. Dame, molim vas, budite dame."<ref>{{cite magazine |last=McDermott |first=John B |title=On Wearing Slacks |magazine=The Ladder |date=Nov 1957 |volume=2 |issue=2 |page=11}}</ref> Međutim, u istom broju, esej je potaknuo žene da prošire svoju definiciju ženstvenosti: "Naravno da možemo (prihvatiti svoju ženstvenost) ako samo proširimo pogled na sve žene: nježne, sramežljive, hrabre, krotke, poduzetne, raskošne..."<ref>{{cite magazine |last=Simons |first=Betty |title=On Accepting Femininity |magazine=The Ladder |date=Nov 1957 |volume=2 |issue=2 |page=12}}</ref> Pitanje hlača ponovno je pokrenuto 1959. godine, ponovljenim ispisom priče o [[United Press International|UPI-ju]], u kojoj se navodi da su žene u hlačama trebale postati moderne te godine,<ref>{{cite magazine |title=Women In Pants – The Coming Thing |magazine=The Ladder |date=Jan 1959 |volume=3 |issue=4 |page=6}}</ref>i opet kad je Gene Damon napisao pregled žena koje su kroz povijest Zapada živjele kao muškarci.<ref>{{cite magazine |last=Damon |first=Gene |title=Transvestism in Women |magazine=The Ladder |date=Feb 1959 |volume=3 |issue=5 |page=11}}</ref>

Kad su se kćeri Bilitisa ili Mattachine Society dogovorile, vijest je objavljena. Časopis je sastavio neke od prvih statistika o lezbijkama u Sjedinjenim Državama slanjem upitnika za čitatelje, prvi 1957. i ponovno 1963. godine. Značajna je razlika bila u tonu časopisa nakon što je Barbara Gittings čula [[Frank Kameny|Franka Kamenyja]] kako govori na nacionalnoj konvenciji DOB-a da je pokušaj pronalaska uzroka homoseksualnosti gubljenje vremena jer je jednak [[heteroseksualnost]]i.<ref name="soares"/> Mnogi su se članci od 1956. do 1963. usredotočili na načine funkcioniranja u premoćno [[Homofobija|homofobnom]] svijetu, ali postupno su se počeli pojavljivati članci koji su bili neutemeljeni u promicanju lezbijstva.

Nakon što je Barbara Grier preuzela vlast, na naslovnici su se počeli pojavljivati umjetnički radovi umjetnika poput [[Romaine Brooks]] i [[Georgia O'Keeffe|Georgije O'Keeffe]] . Prilozi pisaca uključuju članke [[Jane Vance Rule|Jane Rule]], [[Martha Shelley|Marthe Shelley]] i [[Rita Mae Brown|Rite Mae Brown]].

=== Ernestine Eckstein ===
Mnogo onoga što je poznato o vjerovanjima i životu [[Ernestine Eckstein]] preuzeto je iz intervjua u ''Ljestvama'' u lipnju 1966. Eckstein je bila jedna od dvije žene u boji koje su se našle na naslovnici časopisa. Ne treba podcjenjivati važnost Ecksteinovog broja ''Ljestvi'' : "Njezina slika na naslovnici i njezine ideje na stranicama ''Ljestve'' uvelike su zakomplicirale predodžbe o vrstama žena koje su bile uključene u DOB i proširile definicije lezbijki identitet".<ref>{{cite web |url=http://womhist.alexanderstreet.com/mgallo/intro.htm |title=Women and Social Movements in the United States, 1600–2000 |publisher=[[Alexander Street Press]]}}</ref> Njezino pokrivanje u ''Ljestvama'' jedini je poznati objavljeni članak koji u značajnoj mjeri sadrži Ecksteina.

== Poveznice ==

* [[Popis lezbijske periodike]]
* [[Vice Versa (časopis)|''Vice Versa'' (časopis)]]

== Izvori ==
{{izvori|3}}

== Literatura ==
* Martin, Del and Phyllis Lyon. ''Lesbian/Woman'', 1972. {{ISBN|0-912078-91-X}}.
* Rodger Streitmatter, ''Unspeakable: The Rise of the Gay and Lesbian Press in America''. Faber & Faber, 1995

== Vanjske poveznice ==
* [https://documents.alexanderstreet.com/c/1003264003 Partial archives of ''The Ladder'' (Vol. 1–2, 9–16)] at [[Alexander Street Press]]
* [https://digitalassets.lib.berkeley.edu/sfbagals/The_Ladder/tl_index.html Archives of ''The Ladder'' (Vol. 5–16)] at [[University of California, Berkeley Libraries]]
* {{YouTube|oEsluZvBm84|Phyllis Lyon describes the beginning of ''The Ladder''}}

[[Kategorija:Časopisi]]
[[Kategorija:Pokret za prava LGBT osoba u SAD-u]]
[[Kategorija:LGBT mediji]]