WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T08:02:05Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 08:02
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Lev Davidovič Landau'''-->~~{{Znanstvenik		{{Znanstvenik
	\| ime = Lev Davidovič Landau		\| ime = Lev Davidovič Landau
	\| slika = Landau.jpg		\| slika = Landau.jpg

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-13T21:55:14Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = Lev Davidovič Landau
| slika = Landau.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[22. siječnja]] [[1908.]]
| mjesto_rođenja = [[Baku]], [[Azerbajdžan]]
| datum_smrti = [[1. travnja]] [[1968.]]
| mjesto_smrti = [[Moskva]], [[Rusija]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Sovjetski savez]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Teorijska fizika]]
| radna_institucija = Institut za fiziku u [[Harkov]]u
| alma_mater =
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti = [[Aleksej Aleksejevič Abrikosov]]
| poznat_po = [[Niskotemperaturna fizika]], [[Supratekućina]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za fiziku]] 1962.
| religija =
| fusnote =
}}

'''Lev Davidovič Landau''' ([[Baku]], 22. siječnja 1908. – [[Moskva]], 1. travnja 1968.), ruski [[fizičar]]. Od 1932. ravnatelj Instituta za fiziku u [[Harkov]]u; izgradio je takozvanu sovjetsku školu teorijske fizike, pa je Harkov postao središte teorijske fizike u bivšem [[Sovjetski savez|Sovjetskom savezu]]. Od 1946. član [[Ruska akademija znanosti|Akademije znanosti SSSR-a]], od 1947. profesor u Moskvi. Landau je istraživao gotovo cijelo područje [[teorijska fizika|teorijske fizike]]: teoriju polja, [[dijamagnetizam]] tvrdoga tijela, kvantnu elektrodinamiku, fiziku niskih temperatura ([[niskotemperaturna fizika]]), [[nuklearna fizika|nuklearnu fiziku]], probleme [[elementarna čestica|elementarnih čestica]] i [[kozmičke zrake]]. Smatra se jednim od najvećih fizičara 20 stoljeća. Za radove o superfluidnosti ([[supratekućina]]) [[helij]]a dobio je 1962. [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]]. Autor je niza knjiga. Posmrtno su mu izdani ''Sabrani radovi'' ([[Ruski jezik|rus]]. ''Sobranie trudov'', I–II, 1969.). <ref> '''Landau, Lev Davidovič''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35298] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

== Supratekućina ili suprafluidnost ==
{{Glavni|Supratekućina}}
[[datoteka:Liquid helium Rollin film.jpg|mini|lijevo|250px|Suprafluidni [[helij]] koji se nalazi u gornjoj posudi će pomalo isticati iz nje, kap po kap, sve dok se ne isprazni.]]
'''Suprafluidnost''' je stanje [[Ukapljeni plin|ukapljenoga]] [[helij]]a koje se očituje gibanjem [[tekućine]] [[Viskoznost|bez trenja]] na ekstremno niskoj [[temperatura|temperaturi]] uz očuvana adhezijska svojstva. Otkrio ju je 1937. [[Pjotr Leonidovič Kapica]], a neovisno o njem otkrili su ju iste godine [[Donald Misener]] i [[John Frank Allen]] proučavajući pojave do kojih dolazi kada se helij ohladi na temperaturu nižu od 2.17 [[Kelvin|K]]. Ako se na primjer u suprafluidni helij djelomično uroni prazna posuda, po njezinim će se stijenkama u tankom sloju (do 30 [[metar|nm]]) helij penjati i spuštati u posudu sve dok se razina helija u posudi ne izjednači s razinom okolnoga helija; ako se [[Kapilarnost|kapilarna]] cjevčica jednim krajem uroni u suprafluidni helij i osvijetli, na njezinu će gornjem kraju istjecati helij poput vodoskoka visoka do 10 [[centimetar]]a (takozvani učinak vodoskoka). [[Danska]] [[fizičar]]ka [[Lena Hau]] uspjela je 1999. u suprafluidu [[brzina svjetlosti|usporiti svjetlost]] do brzine 17 [[Metar u sekundi|m/s]], a 2001. uspjela ju je zaustaviti.

Helijevi [[izotop]]i 4He i 3He imaju različita suprafluidna stanja, a zbog različitoga broja [[neutron]]a u [[atomska jezgra|atomskoj jezgri]] (različitog [[spin]]a) pripadaju različitim [[statistika]]ma ([[kvantna statistika]]). Izotop helija 4He, sa spinom 0, je [[bozon]], podvrgava se [[Bose-Einsteinova statistika|Bose-Einsteinovoj statististici]], ukapljuje se na 4.2 K i prelazi u suprafluidno stanje na temperaturi 2.17 K, a izotop 3He, sa spinom 1/2, podvrgava se [[Fermi-Diracova statistika|Fermi-Diracovoj statististici]], ukapljuje se na 3.19 K, postaje suprafluidan na temperaturi 2.6 mK i ima dva različita suprafluidna stanja.

Teorijski doprinos tumačenju suprafluidnosti helijeva izotopa 4He prvi su dali [[Laszlo Tisza]] i Lev Davidovič Landau 1941. u dvokomponentnom modelu s kvazičesticama [[fonon]]ima i [[roton]]ima, a [[Kvantna mehanika|kvantnomehanički]] ju je nadogradio [[Richard Feynman]]. Objašnjenje suprafluidnosti izotopa 3He uklopilo se u poopćenu [[BCS-teorija|BCS-teoriju]] ([[supravodljivost]]). Postizanje suprafluidnosti još je vrlo skupo zbog potrebnih izuzetno niskih temperatura i iznimne čistoće helija, pa se primjenjuje uglavnom u [[znanost|znanstvenim]] istraživanjima, na primjer pri proučavanju pojedinačnih [[molekula]] [[plin]]a u suprafluidu, gdje se one zbog nedostatka trenja gibaju potpuno slobodno; za održavanje osjetljivih [[mjerni instrument|mjernih instrumenata]] ili dijelova instrumenata na niskoj temperaturi (u astronomskom [[umjetni satelit|satelit]]u za opažanje [[Infracrveno zračenje|infracrvenoga zračenja]], IRAS, koji je lansiran 1983., s pomoću 720 litara suprafluidnoga helija instrumenti se čuvaju na temperaturi 1.6 K). U širem smislu stanje [[elektron]]a u supravodiču također je suprafluidno. <ref> '''suprafluidnost''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=58844] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

==Izvori==
{{izvori}}

{{Nobelova nagrada za fiziku}}

{{GLAVNIRASPORED:Landau, Lev Davidovič}}
[[Kategorija:Životopisi, Baku]]
[[Kategorija:Ruski fizičari]]
[[Kategorija:Fizičari]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku]]

Lev Davidovič Landau - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica