Kuga u Splitu - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 18:30, 19. veljača 2026.

2026-02-19T18:30:19Z

←Starija inačica		Inačica od 19. veljača 2026. u 18:30
Redak 1:		Redak 1:
	Epidemija ~~[[kuga\|~~kuge]]''' nekoliko je puta tijekom povijesti poharala grad [[Split]]. Prva epidemija zabilježena je [[1348.]] godine u vrijeme velike pandemije "Crne smrti" koja se iz [[Azija\|Azije]], preko [[Sredozemlje\|Sredozemlja]], proširila cijelom [[Europa\|Europom]] i desetkovala stanovništvo Starog kontinenta.		'''Epidemija kuge''' nekoliko je puta tijekom povijesti poharala grad [[Split]]. Prva epidemija zabilježena je [[medicina u 1348.\|1348.]] godine u vrijeme velike [[pandemija kuge\|pandemije]] "Crne smrti" koja se iz [[Azija\|Azije]], preko [[Sredozemlje\|Sredozemlja]], proširila cijelom [[Europa\|Europom]] i desetkovala stanovništvo Starog kontinenta.
	Epidemije su također izbijale [[1360.]], [[1420.]], [[1456.]], [[1527.]], [[1571.]], [[1607.]], [[1644.]], [[1731.]] – [[1732.]], [[1763.]] – [[1764.]] i [[1783.]] – [[1784.]] godine. Iako je posljednja velika epidemija izbila u [[18. stoljeće\|18. stoljeću]], kuga se u Splitu povremeno pojavljivala čak do [[19. stoljeće\|19. stoljeća]].		Epidemije su također izbijale [[1360.]], [[1420.]], [[1456.]], [[1527.]], [[1571.]], [[1607.]], [[1644.]], [[1731.]] – [[1732.]], [[1763.]] – [[1764.]] i [[1783.]] – [[1784.]] godine. Iako je posljednja velika epidemija izbila u [[18. stoljeće\|18. stoljeću]], kuga se u Splitu povremeno pojavljivala čak do [[19. stoljeće\|19. stoljeća]].

	Zbog posljedica čestih epidemija bolesti, osobito kuge, stanovništvo Splita je u nekoliko navrata poprilično razrijeđeno pa je. između ostalog, i zbog toga Grad sredinom 19. stoljeća imao svega 8.200 stanovnika.		Zbog posljedica čestih epidemija bolesti, osobito [[kuga\|kuge]], stanovništvo Splita je u nekoliko navrata poprilično razrijeđeno pa je. između ostalog, i zbog toga Grad sredinom 19. stoljeća imao svega 8.200 stanovnika.

	== Povijest ==		== Povijest ==
Redak 12:		Redak 12:
	Uz izuzetak [[Dubrovnik]]a, strašna epidemija kuge u [[Dalmacija\|Dalmaciji]] iz [[1348.]] i njezin utjecaj na društvo i gospodarstvo dalmatinskih gradova, slabo je istraživana.<ref>[http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:_EI1ECcLfzkJ:bib.irb.hr/datoteka/193162.KCrna_smrt_u_dalmatinskim_gradovima.doc+kuga+u+splitu&cd=36&hl=hr&ct=clnk&gl=hr Crna smrt u dalmatinskim gradovima - kuga u Splitu]</ref>		Uz izuzetak [[Dubrovnik]]a, strašna epidemija kuge u [[Dalmacija\|Dalmaciji]] iz [[1348.]] i njezin utjecaj na društvo i gospodarstvo dalmatinskih gradova, slabo je istraživana.<ref>[http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:_EI1ECcLfzkJ:bib.irb.hr/datoteka/193162.KCrna_smrt_u_dalmatinskim_gradovima.doc+kuga+u+splitu&cd=36&hl=hr&ct=clnk&gl=hr Crna smrt u dalmatinskim gradovima - kuga u Splitu]</ref>

	Prema pisanju splitskog kroničara poznatog kao ''A Cutheis'', kuga se počela širiti Splitom [[25. prosinca]] [[1348.]] godine.<ref name="ReferenceA">Gligo, Vedran i Morović, Hrvoje, Legende i kronike, str. 191.</ref> Kroničar ne donosi nikakve podatke o broju preminulih, ali slikovito opisuje sav užas koji je zahvatio grad. Prema srednjovjekovnom shvaćanju, kroničar pomor izazvan kugom prikazuje kao posljedicu "mnogih i različitih zločina ljudi, koje su počinili protiv Boga".<ref name="ReferenceA"/> Njegov opis je [[apokalipsa\|apokaliptičan]]. Navodi kako su pomoru prethodili zatamnnjenje [[Sunce\|Sunca]] i [[Mjesec]]a, potresi i padanje [[zvijezda]] sa neba te pojavu olujnih vjetrova što je tipična apokaliptična ikonografija. Također, sliku općeg beznađa i očaja dočarava simboličkim spominjanjima divljih čopora izgladnjelih [[vuk]]ova koji zavijaju oko gradskih zidina kao [[demon]]i, napadaju ljude te izvlače i jedu mrtvace iz grobova; zatim [[gavran]]ove koji graktaju nad gradom i [[šišmiš]]e. Sve to stvara sliku jeze i dramatike koja više poetski, negoli činjenično opisuje epidemiju kuge u gradu.		Prema pisanju splitskog kroničara poznatog kao ''[[A Cutheis]]'', kuga se počela širiti Splitom [[25. prosinca]] [[1348.]] godine.<ref name="ReferenceA">Gligo, Vedran i Morović, Hrvoje, Legende i kronike, str. 191.</ref> Kroničar ne donosi nikakve podatke o broju preminulih, ali slikovito opisuje sav užas koji je zahvatio grad. Prema srednjovjekovnom shvaćanju, kroničar pomor izazvan kugom prikazuje kao posljedicu "mnogih i različitih zločina ljudi, koje su počinili protiv Boga".<ref name="ReferenceA"/> Njegov opis je [[apokalipsa\|apokaliptičan]]. Navodi kako su pomoru prethodili zatamnnjenje [[Sunce\|Sunca]] i [[Mjesec]]a, potresi i padanje [[zvijezda]] sa neba te pojavu olujnih vjetrova što je tipična apokaliptična ikonografija. Također, sliku općeg beznađa i očaja dočarava simboličkim spominjanjima divljih čopora izgladnjelih [[vuk]]ova koji zavijaju oko gradskih zidina kao [[demon]]i, napadaju ljude te izvlače i jedu mrtvace iz grobova; zatim [[gavran]]ove koji graktaju nad gradom i [[šišmiš]]e. Sve to stvara sliku jeze i dramatike koja više poetski, negoli činjenično opisuje epidemiju kuge u gradu.

	Također, ''A Cutheis'' piše o leševima koji su ležali neukopani po kućama i crkvama, jer nije ostao nitko od rodbine da ih sahrani, jer su čitave obitelji podlijegale toj smrtonosnoj zarazi. Dalje kaže kako su "mnogi plemići i bezbrojni splitski pučani onih dana... umrli", a među umrlima nabraja i splitskog nadbiskupa [[Dominik Luccari\|Dominika]] iz splitske plemićke obitelji Lukaris.<ref>Gligo, Vedran i Morović, Hrvoje, Legende i kronike, str. 193.</ref> Od posljedica kuge umro je i nadbiskup Ivan, poslije čega je, [[30. travnja]] [[1349.]] godine, papa imenovao [[Hugolin Branca\|Hugolina de Branca]] iz Augubia u [[Umbrija\|Umbriji]] za novoga nadbiskupa (1349.-1388.).<ref name="ReferenceB">Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 175.</ref>		Također, ''A Cutheis'' piše o leševima koji su ležali neukopani po kućama i crkvama, jer nije ostao nitko od rodbine da ih sahrani, jer su čitave obitelji podlijegale toj smrtonosnoj zarazi. Dalje kaže kako su "mnogi plemići i bezbrojni splitski pučani onih dana... umrli", a među umrlima nabraja i splitskog nadbiskupa [[Dominik Luccari\|Dominika]] iz splitske plemićke obitelji Lukaris.<ref>Gligo, Vedran i Morović, Hrvoje, Legende i kronike, str. 193.</ref> Od posljedica kuge umro je i nadbiskup Ivan, poslije čega je, [[30. travnja]] [[1349.]] godine, papa imenovao [[Hugolin Branca\|Hugolina de Branca]] iz Augubia u [[Umbrija\|Umbriji]] za novoga nadbiskupa (1349.-1388.).<ref name="ReferenceB">Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 175.</ref>

Suradnik10 u (test) 17:37, 19. veljača 2026.

2026-02-19T17:37:51Z

←Starija inačica		Inačica od 19. veljača 2026. u 17:37
Redak 72:		Redak 72:

	== Literatura ==		== Literatura ==
	*''Baras, Frano, Prohujalo pod Marjanom, Naklada Bošković, Split, 2010.'' {{ISBN\|978-953-263-147-0}}		*''[[Frano Baras\|Baras, Frano]], ''Prohujalo pod Marjanom'', Naklada Bošković, Split, 2010.'' {{ISBN\|978-953-263-147-0}}
	*''Gligo, Vedran i Morović, Hrvoje, Legende i kronike, Split, 1977.''		*''[[Vedran Gligo\|Gligo, Vedran]] i Morović, Hrvoje, ''Legende i kronike'', Split, 1977.
	*''Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, Škuna, Split, 2005.'' {{ISBN\|953-97861-7-7}}		*''[[Grga Novak\|Novak, Grga]], ''[[Povijest Splita (Novak)\|Povijest Splita]]'', knjiga prva, Škuna, Split, 2005.'' {{ISBN\|953-97861-7-7}}
	*''Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, Škuna, Split, 2005.'' {{ISBN\|953-97861-8-5}}		*''Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, Škuna, Split, 2005.'' {{ISBN\|953-97861-8-5}}

	[[Kategorija:Povijest Splita]]		[[Kategorija:Povijest Splita]]
	[[Kategorija:Bakterijske bolesti]]		[[Kategorija:Bakterijske bolesti]]

WikiSysop: bnz

2022-03-22T16:33:17Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 22. ožujak 2022. u 16:33
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Kuga u Splitu'''-->'''~~Epidemija [[kuga\|kuge]]''' nekoliko je puta tijekom povijesti poharala grad [[Split]]. Prva epidemija zabilježena je [[1348.]] godine u vrijeme velike pandemije "Crne smrti" koja se iz [[Azija\|Azije]], preko [[Sredozemlje\|Sredozemlja]], proširila cijelom [[Europa\|Europom]] i desetkovala stanovništvo Starog kontinenta.		Epidemija [[kuga\|kuge]]''' nekoliko je puta tijekom povijesti poharala grad [[Split]]. Prva epidemija zabilježena je [[1348.]] godine u vrijeme velike pandemije "Crne smrti" koja se iz [[Azija\|Azije]], preko [[Sredozemlje\|Sredozemlja]], proširila cijelom [[Europa\|Europom]] i desetkovala stanovništvo Starog kontinenta.
	Epidemije su također izbijale [[1360.]], [[1420.]], [[1456.]], [[1527.]], [[1571.]], [[1607.]], [[1644.]], [[1731.]] – [[1732.]], [[1763.]] – [[1764.]] i [[1783.]] – [[1784.]] godine. Iako je posljednja velika epidemija izbila u [[18. stoljeće\|18. stoljeću]], kuga se u Splitu povremeno pojavljivala čak do [[19. stoljeće\|19. stoljeća]].		Epidemije su također izbijale [[1360.]], [[1420.]], [[1456.]], [[1527.]], [[1571.]], [[1607.]], [[1644.]], [[1731.]] – [[1732.]], [[1763.]] – [[1764.]] i [[1783.]] – [[1784.]] godine. Iako je posljednja velika epidemija izbila u [[18. stoljeće\|18. stoljeću]], kuga se u Splitu povremeno pojavljivala čak do [[19. stoljeće\|19. stoljeća]].

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-14T23:44:51Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Epidemija [[kuga|kuge]]''' nekoliko je puta tijekom povijesti poharala grad [[Split]]. Prva epidemija zabilježena je [[1348.]] godine u vrijeme velike pandemije "Crne smrti" koja se iz [[Azija|Azije]], preko [[Sredozemlje|Sredozemlja]], proširila cijelom [[Europa|Europom]] i desetkovala stanovništvo Starog kontinenta.
Epidemije su također izbijale [[1360.]], [[1420.]], [[1456.]], [[1527.]], [[1571.]], [[1607.]], [[1644.]], [[1731.]] – [[1732.]], [[1763.]] – [[1764.]] i [[1783.]] – [[1784.]] godine. Iako je posljednja velika epidemija izbila u [[18. stoljeće|18. stoljeću]], kuga se u Splitu povremeno pojavljivala čak do [[19. stoljeće|19. stoljeća]].

Zbog posljedica čestih epidemija bolesti, osobito kuge, stanovništvo Splita je u nekoliko navrata poprilično razrijeđeno pa je. između ostalog, i zbog toga Grad sredinom 19. stoljeća imao svega 8.200 stanovnika.

== Povijest ==

=== Crna smrt iz 1348. ===

Prva epidemija kuge koja je poharala Split bila je čuvena "crna smrt" (lat. ''peste'') iz [[1348.]] – [[1349.]] godine koja je pokosila između četvrtine i dvije trećine tadašnje europske populacije i izazvala značajne promjene u ekonomiji i socijalnoj strukturi.

Uz izuzetak [[Dubrovnik]]a, strašna epidemija kuge u [[Dalmacija|Dalmaciji]] iz [[1348.]] i njezin utjecaj na društvo i gospodarstvo dalmatinskih gradova, slabo je istraživana.<ref>[http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:_EI1ECcLfzkJ:bib.irb.hr/datoteka/193162.KCrna_smrt_u_dalmatinskim_gradovima.doc+kuga+u+splitu&cd=36&hl=hr&ct=clnk&gl=hr Crna smrt u dalmatinskim gradovima - kuga u Splitu]</ref>

Prema pisanju splitskog kroničara poznatog kao ''A Cutheis'', kuga se počela širiti Splitom [[25. prosinca]] [[1348.]] godine.<ref name="ReferenceA">Gligo, Vedran i Morović, Hrvoje, Legende i kronike, str. 191.</ref> Kroničar ne donosi nikakve podatke o broju preminulih, ali slikovito opisuje sav užas koji je zahvatio grad. Prema srednjovjekovnom shvaćanju, kroničar pomor izazvan kugom prikazuje kao posljedicu "mnogih i različitih zločina ljudi, koje su počinili protiv Boga".<ref name="ReferenceA"/> Njegov opis je [[apokalipsa|apokaliptičan]]. Navodi kako su pomoru prethodili zatamnnjenje [[Sunce|Sunca]] i [[Mjesec]]a, potresi i padanje [[zvijezda]] sa neba te pojavu olujnih vjetrova što je tipična apokaliptična ikonografija. Također, sliku općeg beznađa i očaja dočarava simboličkim spominjanjima divljih čopora izgladnjelih [[vuk]]ova koji zavijaju oko gradskih zidina kao [[demon]]i, napadaju ljude te izvlače i jedu mrtvace iz grobova; zatim [[gavran]]ove koji graktaju nad gradom i [[šišmiš]]e. Sve to stvara sliku jeze i dramatike koja više poetski, negoli činjenično opisuje epidemiju kuge u gradu.

Također, ''A Cutheis'' piše o leševima koji su ležali neukopani po kućama i crkvama, jer nije ostao nitko od rodbine da ih sahrani, jer su čitave obitelji podlijegale toj smrtonosnoj zarazi. Dalje kaže kako su "mnogi plemići i bezbrojni splitski pučani onih dana... umrli", a među umrlima nabraja i splitskog nadbiskupa [[Dominik Luccari|Dominika]] iz splitske plemićke obitelji Lukaris.<ref>Gligo, Vedran i Morović, Hrvoje, Legende i kronike, str. 193.</ref> Od posljedica kuge umro je i nadbiskup Ivan, poslije čega je, [[30. travnja]] [[1349.]] godine, papa imenovao [[Hugolin Branca|Hugolina de Branca]] iz Augubia u [[Umbrija|Umbriji]] za novoga nadbiskupa (1349.-1388.).<ref name="ReferenceB">Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 175.</ref>

Ukupan broj žrtava nije poznat, a nije poznato ni koliko je Split imao stanovnika uoči pojave kuge, ali evidentno je da je strahovita kuga koja je harala po cijeloj Europi, pa tako i u Dalmaciji, odnijela na stotine života u Splitu.<ref name="ReferenceB"/> Prema nekim procjenama, a s obzirom na stopu smrtnosti i gustoču naseljenosti u sličnim takvim srednjovjekovnim gradovima, pomrlo je najmanje 3/4 gradskog i prigradskog stanovništva.<ref>Baras, Frano, Prohujalo pod Marjanom, str. 58.</ref>

=== Kuga iz 1527. godine ===

Godine [[1527.]] poharala je Split kuga koja ga je potpuno opustošila te populacijski i gospodarski unazadila. Epidemija je buknula u jesen 1526. i trajala do proljeća 1527. godine. Za vrijeme trajanja epidemije umrlo je 6.000 ljudi i spaljeno 250 kuća, često s cjelokupnim pokućstvom, knjigama, ispravama i dokumentima.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 72.</ref><ref>Baras, Frano, Prohujalo pod Marjanom, str. 60.</ref>

Prema podacima iz [[1525.]] godine, Split je tada imao 1.200 za oružje sposobnih ljudi. Godine [[1534.]], prema izvješću gradskog kneza [[Dodatak:Popis splitskih knezova i kapetana|Leonarda Bollanija]] (1531.-1534.), grad je imao samo 500 ljudi sposobnih za oružje.

=== Ciparski rat i kuga iz 1572. godine ===

Godine [[1570.]] [[Venecija|Mletačka Republika]] zaratila se s [[Osmansko Carstvo|Osmanskim Carstvom]]. Rat se vodio i na mletačkim posjedima u Dalmaciji, odrazivši se katastrofalno na dalmatinske gradove, jer su [[Turci]] uspjeli zauzeti gotovo čitavo zaleđe primičući se nadomak samim gradovima.

U takvoj teškoj situaciji pojavila se u kolovozu [[1572.]] godine kuga u Splitu, ali je energičnim mjerama gradskih vlasti pošast brzo svladana. Unatoč tomu, od kuge i Turaka pomrlo je mnogo ljudi. Dokumenti bilježe da je na početku rata u gradu i okolici bilo 5.000 stanovnika, od čega 1.500 sposobnih za oružje, da bi 1573. bilo svega 400 ljudi sposobnih za oružje.

=== Kuga iz 1607. godine ===

Potkraj 16. stoljeća iznio je splitski [[Židovi|Židov]] [[Danijel Rodrigo]] prijedlog o gradnji [[Splitski lazaret|lazareta]] i [[skela|skele]] koji bi grad Split učinili glavnim uporištem trgovine s Turskom. Godine [[1578.]] mletačka je vlada prihvatila njegov prijedlog kojim je odlučeno da će sva turska trgovina na zapad prolaziti preko Splita, kao i mletačka trgovina prema Turskoj.

Mnogi građani Splita bili su protiv te ideje, bojeći se širenja pošasti koje bi sobom mogle nositi karavane iz unutrašnjosti. Usprkos tim problemima, započeo je Rodrigo [[1581.]] godine graditi carinarnicu s lazaretom istočno od grada uz more.

Splitski lazaret otvoren je [[1592.]] godine. U to vrijeme bio je jedan od najboljih i najvećih na svijetu. Sva roba koja je dolazila preko klisa u grad dovodila se u lazaret gdje bi se skladištila i dezinficirala, a trgovci su provodili određeno vrijeme u karanteni.

Međutim, iako su bile poduzete predostrožnosti, ipak je povećani karavanski promet prema Splitu donosio veću opasnost od izbijanja epidemije zaraznih bolesti.

U Turskom Carstvu često je harala kuga, osobito u velikim gradovima. Jedna takva, pojavila se u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[1606.]] godine. Odatle se, karavanskim putovima, proširila u Dalmaciju, zahvativši najprije Zagoru, a onda i Split.

Prvi se put pojavila kuga u kući trgovca Polenija, o čemu su gradske vlasti obavještene [[27. ožujka]]. Do [[17. travnja]] umrlo je u gradu 17, u predgrađima 41, a u lazaretu 57 osoba<ref name="ReferenceC">Baras, Frano, Prohujalo pod Marjanom, str. 61.</ref>, da bi do [[20. travnja]] bilo u gradu već 90, a u predgrađu 20 sumnjivih kuća.<ref name="ReferenceD">Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 131.</ref>

Split u to vrijeme nije imao bolnicu pa je na poluotoku Sustipanu podignut poseban improvizirani lazaret od dasaka za smještaj oboljelih od kuge. U tom se lazaretu 13. lipnja nalazilo 170 bolesnika.

Mnoge gradske [[hrvatsko plemstvo|plemićke obitelji]] razbježale su se na svoje posjede izvan grada, a u gradu je puku pomagao nadbiskup [[Markantun de Dominis]] (1602.-1616.) tješeći oboljele, dijeleći im posljednju pomast i potičući svećenstvo da pomaže i obavlja uredno svoje dušobrižničke dužnosti. Vlasti su providurom za zdravstvo imenovale '''Gianbattista Michela'''.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 131</ref>

Do [[23. travnja]] umrlo je u gradu 17 osoba, a u predgrađima 41, dok ih je u lazaretu umrlo 57, uz još 139 bolesnika.<ref name="ReferenceD"/> Od [[29. lipnja]] do [[1. srpnja]] umrlo je 113 osoba, a od [[3. srpnja|3.]] do [[8. srpnja]] ukupno 123 u gradu i predgrađima.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 132</ref>

Dana [[29. kolovoza]] javio je providur za zdravstvo mletačkom Senatu kako nema više novih slučajeva oboljenja te da u lazaretu na Sustipanu ima još samo 67 bolesnih. Sredinom prosinca zabilježen je posljednji slučaj bolesti.

Iz izvora se može iščitati kako je broj stanovnika prije kuge, zabilježen u kolovozu [[1606.]] godine, iznosio 4.223 stanovnika, od čega 3044 u gradu i 1179 u predgrađima. Nakon kuge, bilo je ukupno 1.045 stanovnika, od čega 800 u gradu te 605 u predgrađima.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 132.</ref> Prema izračunu, ta je epidemija pomorila oko 3.000 građana i obnova pučanstva je potrajala sve do 1611. kada je grad "opet bio napučen kao prije".<ref name="ReferenceC"/>

=== Kuga iz 1783.-1784. godine ===

Zbog neposrednog dodira i stalne trgovine s Turskom, u kojoj je često bjesnjela kuga, bila je Dalmacija, a osobito Split, neprestano izložena opasnosti od zaraze.

Već je od jeseni 1783. uočeno nekoliko sumnjivih smrtnih slučajeva u splitskom lazaretu, ali liječnici su odbacili kugu kao uzrok. Kuga je izbila početkom [[1784.]] godine na području [[Lučac|Lučca]] i tek tada je zavladala panika. Po izbijanju epidemije, većina gradskih plemića i bogatih građana pobjegla je iz grada, a seljaštvo se razbježalo po poljima. U gradu su ostali samo oni koji nisu imali kamo.

Istovremeno, izbila je kuga i na nekom brodu iz [[Rovinj]]a koji je ukrcao za [[Venecija|Veneciju]] roba koja je već bila prošla propisanu karantenu u splitskom lazaretu. Nakon tog incidenta nijedan brod nije htio ukrcati robu koja je i dalje neprestano pristizala iz Bosne u lazaret. Zbog toga su se magazini toliko prepunili da nije bilo više mjesta za robu. Iz tog razloga je [[12. svibnja]] [[generalni providur Dalmacije|generalni providur]] Francesco Valier (1784.-1786.) zamolio bosanskog vezira Silahdar Abdulah-pašu neka obustavi karavanski promet dok za trajanja epidemije kuge u Splitu.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 206.</ref>

Sredinom svibnja kuga je zahvatila i kneževu palaču pa je gradski knez [[Dodatak:Popis splitskih knezova i kapetana|Andrea Paruta]] (1781.-1784.) s obitelji i pratnjom pobjegao u [[Kaštel Lukšić]]. Izvanredni providur za zdravstvo '''Angelo Diedo''' stigao je u Split tek [[1. lipnja]] kada je već bilo kasno da se provedu odgovarajuće zaštitne mjere. Najviše je stradao stari dio grada i predgrađe Lučac.<ref>Baras, Frano, Prohujalo pod Marjanom, str. 66.</ref> Mrtvi su se pokapali na rtu [[Bačvice|Bačvica]] (na Katalinića brigu zakopano je oko 1.000 leševa i zaliveno živim vapnom), [[Sustipan]]u i zapadnom bastionu. Kuga je imala strahovite posljedice u Splitu. Od [[29. ožujka]] do [[3. lipnja]] umrlo je u Splitu 1.060 osoba.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 207.</ref>

== Vidi još ==
*[[Kuga]]
*[[Doba kuge]]

== Bilješke ==
{{izvori}}

== Literatura ==
*''Baras, Frano, Prohujalo pod Marjanom, Naklada Bošković, Split, 2010.'' {{ISBN|978-953-263-147-0}}
*''Gligo, Vedran i Morović, Hrvoje, Legende i kronike, Split, 1977.''
*''Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, Škuna, Split, 2005.'' {{ISBN|953-97861-7-7}}
*''Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, Škuna, Split, 2005.'' {{ISBN|953-97861-8-5}}

[[Kategorija:Povijest Splita]]
[[Kategorija:Bakterijske bolesti]]