Suradnik10: Zamjena teksta - '{{WProjekti↵\|commons(.)\=(.)↵\|commonshr(.)\=(.)↵\|commonscat(.)\=(.)↵\|commonscathr(.)\=(.)↵}}' u ''

2026-03-12T18:07:05Z

Zamjena teksta - '{{WProjekti↵\|commons(.*)\=(.*)↵\|commonshr(.*)\=(.*)↵\|commonscat(.*)\=(.*)↵\|commonscathr(.*)\=(.*)↵}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 12. ožujak 2026. u 18:07
Redak 164:		Redak 164:

	== Poveznice ==		== Poveznice ==
	~~{{WProjekti~~
	~~\|commons = Kronshtadt class cruiser~~
	~~\|commonshr = Kronshtadt class cruiser~~
	~~\|commonscat = Kronshtadt class cruiser~~
	~~\|commonscathr = Kronshtadt class cruiser~~
	}}

	== Izvori ==		== Izvori ==

Suradnik10: Zamjena teksta - 'class="prettytable"' u 'class="wikitable"'

2025-06-09T02:33:47Z

Zamjena teksta - 'class="prettytable"' u 'class="wikitable"'

←Starija inačica		Inačica od 9. lipanj 2025. u 02:33
Redak 62:		Redak 62:
	Gradnja zadnje krstarice iz Projekta 1134A Berkut-A - Admiral Jumašev, započela je [[17. travnja]] 1974. Porinuta je [[30. rujna]] 1976. U sastavu Sjeverne flote postala je operativna [[30. prosinca]] 1977. Iz njezine flotne liste izbrisana je [[23. veljače]] 1993. Da nije bilo raspada Sovjetskog Saveza i drastičnog smanjenja ruske flote dio krstarica klase Kresta II bio bi operativan i danas.		Gradnja zadnje krstarice iz Projekta 1134A Berkut-A - Admiral Jumašev, započela je [[17. travnja]] 1974. Porinuta je [[30. rujna]] 1976. U sastavu Sjeverne flote postala je operativna [[30. prosinca]] 1977. Iz njezine flotne liste izbrisana je [[23. veljače]] 1993. Da nije bilo raspada Sovjetskog Saveza i drastičnog smanjenja ruske flote dio krstarica klase Kresta II bio bi operativan i danas.

	{\|class="~~prettytable~~" width = 100%		{\|class="wikitable" width = 100%
	! style="text-align:center; background: lightsteelblue;"\|Brod		! style="text-align:center; background: lightsteelblue;"\|Brod
	! style="text-align:center; background: lightsteelblue;"\|Položena kobilica		! style="text-align:center; background: lightsteelblue;"\|Položena kobilica

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-07T22:55:20Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir klasa brodova
|naziv klase=Klasa Kresta II<br>''Projekt 1134A Berkut-A''
|slika broda=[[Datoteka:AdmiralYumashev1982a.jpg|250px]]
|opis slike =
|Graditelji=Ždanov, Lenjingrad
|Operateri=
|Prethodna klasa=
|Klasa nasljednica=
|Podklase=
|Razdoblje građenja=
|Cijena=
|Razdoblje u službi=
|Ukupno izgrađeno brodova =10
|Ukupno planirano brodova=10
|Ukupno dovršeno brodova=
|Ukupno otkazano brodova=
|Ukupno aktivno brodova=
|Ukupno izgubljeno brodova=
|Ukupno povučeno brodova= 10
|Ukupno očuvano brodova=
|istisnina=6200 t.<br>7700 t. (puna)
|dužina broda=158,5 m
|širina broda=16,8 m
|visina=
|gaz=6,8 m
|pogon=parni, 4 x TV-12 bojlera ukupne snage 91 000 KS
|brzina=32 čv.
|doplov=9360 km (pri brzini od 18 čv.)
|izdržljivost=
|dubina zarona=
|brodski čamci=
|kapacitet=
|posada=
|trupe=
|radari=
|streljivo=
|oklop=
|avioni=
|zrakoplovna oprema=
|napomene=
}}

'''Klasa Kresta II''' (izvorno, ''Projekt 1134A Berkut-A'') je klasa [[SSSR|sovjetskih]] protupodmorničkih krstarica, razvijenih na temelju višenamjenskih krstarica klase [[Krstarice klase Kresta I|Kresta I]].

== Razvoj ==
=== Zahtjevi ===
Tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća vrh [[Sovjetska ratna mornarica|sovjetske ratne mornarice]] zaključio je da im najveći neprijatelji više nisu američki [[nosač zrakoplova|nosači zrakoplova]] već [[podmornica|podmornice]] na nuklearni pogon opremljene balističkim projektilima s nuklearnim bojnim glavama. Nakon uspjeha projekta Nautilus [[američka ratna mornarica]] je započela s gradnjom podmornica klase George Washington. Prva je postala operativna [[1959.]], a do kraja [[1961.]] u operativnoj je službi bilo pet podmornica te klase. Na osnovama klase George Washington razvijene su i podmornice klase Ethan Allen. Prva podmornica te klase postala je operativna sredinom [[1961.]] i do kraja [[1963.]] pet podmornica te klase nalazilo se u operativnoj uporabi. Tome treba pridodati i podmornice klase Lafayette čija je gradnja započela 1960. godine. Prve tri podmornice ove klase ušle su u operativnu uporabu tijekom 1963., a do kraja 1964. u operativnu uporabu uči će ih čak 16.<br>
Tako je američka ratna mornarica potkraj 1964. u operativnoj uporabi imala već 29 podmornica na nuklearni pogon naoružanih balističkim projektilima s nuklearnim bojnim glavama i velike planove da se taj broj poveća.<br>
Jedina obrana od tog novog ubojitog oružja bila je da ih se otkrije i uništi prije nego što uspiju lansirati projektile. Zbog toga je sovjetska ratna mornarica šezdesetih godina prošlog stoljeća odlučila pokrenuti veliki projekt gradnje moćnih protupodmorničkih brodova. Kako je nekoliko prvih projekata neslavno propalo odlučeno je da se na temelju nekog već postojećeg broda razvije nova klasa prilagođena nošenju najnovijeg protupodmorničkog oružja. Izbor nije bio velik, te je na kraju odlučeno da kao osnova posluži [[Krstarice klase Kresta I|Projekt 1134 Berkut]], koji je dobio [[NATO]] oznaku Kresta I.<br>
Projekt 1134 Berkut imao je vrlo velike mogućnosti, a velika mu je prednost bila da je predviđao mogućnost nošenja [[helikopter]]a. Na tim osnovama u vrlo kratkom vremenu napravljen je Projekt 1134A Berkut-A, velike krstarice optimizirane za protupodmorničku borbu. Razlike u projektu bile su minimalne, i uglavnom su se odnosile na ugradnju novog oružja.
=== Gradnja ===
Zbog velike potrebe za novim brodovima odlučeno je da se izgradi čak deset krstarica koje je NATO označio kao klasa Kresta II. Zahvaljujući činjenici da je projekt već bio gotov kobilica za prvu krstaricu Kronštadt postavljena je u [[brodogradilište|brodogradilištu]] Ždanov u tadašnjem [[Lenjingrad]]u (svih deset krstarica klase Kresta II izgrađeno je u tom brodogradilištu) već [[12. prosinca]] [[1966.]] Brod je porinut [[10. veljače]] [[1968.]] i dodijeljen je Sjevernoj floti. U operativnu je uporabu primljen [[29. prosinca]] 1969. Kronštadt je u operativnoj uporabi ostao sve do [[24. lipnja]] [[1991.]], kad je u sveobuhvatnom smanjenju [[Ruska ratna mornarica|ruske flote]] otpisan i nedugo nakon toga razrezan.<br>
Gradnja druge krstarice te klase - Admiral Isakov, započela je [[15. siječnja]] 1968., a porinuta je već [[22. studenog]] iste godine. Nakon opremanja u operativnu je uporabu ušla [[28. prosinca]] [[1970.]] i također je dodijeljena Sjevernoj floti. Iz operativne je uporabe povučena [[30. lipnja]] [[1993.]] i u međuvremenu razrezana.<br>
Gradnja krstarice Admiral Nakhimov započela je isti dan kad i gradnja krstarice Admiral Isakov, ali je porinuta tek [[14. travnja]] 1969. U operativnu je uporabu ušla [[29. studenog]] [[1971.]] i dodijeljena je Baltičkoj floti. Iz flotne liste ispisana je [[31. siječnja]] 1991. i u međuvremenu izrezana.
[[Slika:AdmiralYumashev1982.jpg|minijatura|desno|200px|Admiral Jumašev, posljednji sagrađeni brod klase Kresta II]]
Kobilica za krstaricu Admiral Makarov postavljena je [[23. veljače]] 1969. i porinuta je [[22. siječnja]] 1970. U operativnu je uporabu primljena [[25. listopada]] 1972. u sastavu Sjeverne flote. Iz flotne liste ispisana je [[1. srpnja]] 1992. i razrezana u [[Indija|Indiji]].<br>
Gradnja krstarice Maršal Vorošilov započela je [[20. ožujka]] 1970. Porinuta je [[8. listopada]] 1971., a u operativnu je uporabu uvedena [[15. rujna]] 1973. u sastavu Pacifičke flote. Kako je [[24. siječnja]] 1991. preimenovana u Kabarovsk očekivalo se da će duže ostati u operativnoj uporabi. Umjesto toga otpisana je već [[3. srpnja]] 1992. te je razrezana u Indiji.<br>
Kobilica za krstaricu Admiral Oktjabrskij postavljena je [[2. lipnja]] 1970., a porinuta je [[21. svibnja]] 1971. U operativnu je uporabu ušla [[28. prosinca]] 1973. u sastavu Pacifičke flote. Iz njezine flotne liste izbrisana je [[30. lipnja]] 1993.<br>
Gradnja krstarice Admiral Isačenkov započela je [[3. listopada]] 1970., te je porinuta [[28. ožujka]] 1972. U operativnu je uporabu primljena [[5. studenog]] 1974. u sastavu Baltičke flote. Otpisana je [[3. srpnja]] 1992. i u međuvremenu razrezana u Indiji.<br>
Kobilica za krstaricu Admiral Timošenko započela je [[2. studenog]] 1972., a porinuta je [[21. listopada]] 1973. U operativnu je uporabu ušla [[25. studenog]] 1975. u sastavu Sjeverne flote. Iz flotne liste ispisana je [[3. srpnja]] 1992.<br>
Gradnja krstarice Vasilij Čapajev započela je [[22. prosinca]] 1973. Porinuta je [[28. studenog]] 1974., a u operativnu je uporabu ušla tek [[30. studenog]] 1976. Iz flotne je liste izbrisana [[30. lipnja]] 1993.<br>
Gradnja zadnje krstarice iz Projekta 1134A Berkut-A - Admiral Jumašev, započela je [[17. travnja]] 1974. Porinuta je [[30. rujna]] 1976. U sastavu Sjeverne flote postala je operativna [[30. prosinca]] 1977. Iz njezine flotne liste izbrisana je [[23. veljače]] 1993. Da nije bilo raspada Sovjetskog Saveza i drastičnog smanjenja ruske flote dio krstarica klase Kresta II bio bi operativan i danas.

{|class="prettytable" width = 100%
! style="text-align:center; background: lightsteelblue;"|Brod
! style="text-align:center; background: lightsteelblue;"|Položena kobilica
! style="text-align:center; background: lightsteelblue;"|Porinut
! style="text-align:center; background: lightsteelblue;"|Primljen u službu
! style="text-align: left; background: lightsteelblue;"|Povučen
|-
| <div style="text-align:center;">'''Kronštadt'''</div>
| 12. prosinca 1966.
| 10. veljače 1968.
| 29. prosinca 1969.
| 24. lipnja 1991.
|-
|<div style="text-align:center;">'''Admiral Isakov'''</div>
|15. siječnja 1968.
|22. studenog 1968.
|28. prosinca 1970.
|30. lipnja 1993.
|-
|<div style="text-align:center;">'''Admiral Nakhimov'''</div>
|15. siječnja 1968.
|14. travnja 1969.
|29. studenog 1971.
|31. siječnja 1991.
|-
|<div style="text-align:center;">'''Admiral Makarov'''</div>
|23. veljače 1969.
|22. siječnja 1970.
|25. listopada 1972.
|1. srpnja 1992.
|-
|<div style="text-align:center;">'''Maršal Vorošilov'''</div>
|20. ožujka 1970.
|8. listopada 1971.
|15. rujna 1973.
|3. srpnja 1992.
|-
|<div style="text-align:center;">'''Admiral Oktjabrskij'''</div>
|2. lipnja 1970.
|21. svibnja 1971.
|28. prosinca 1973.
|30. lipnja 1993.
|-
|<div style="text-align:center;">'''Admiral Isačenkov'''</div>
|3. listopada 1970.
|28. ožujka 1972
|5. studenog 1974.
|3 srpnja 1992.
|-
|<div style="text-align:center;">'''Admiral Timošenko'''</div>
|2. studenog 1972.
|21. listopada 1973.
|25. studenog 1975.
|3. srpnja 1992.
|-
|<div style="text-align:center;">'''Vasilij Čapajev'''</div>
|22. prosinca 1973.
|28. studenog 1974.
|30. studenog 1976.
|30. lipnja 1993.
|-
|<div style="text-align:center;">'''Admiral Jumašev'''</div>
|17. travnja 1974.
|30. rujna 1976.
|30. prosinca 1977.
|23. veljače 1993.
|}

== Opis ==
Temeljene na Projektu 1134 Berkut krstarice klase Kresta II neznatno su izmijenjene kako bi ih se bolje prilagodilo novoj ulozi i novom naoružanju. U odnosu na originalni projekt u Projektu 1134 A Berkut-A trup je produžen za 4 metara na 158,5 metara. Širina trupa ostala je 16,8 metara, i gaz 6,8 m. Pramčani dio ostao je gotovo istovjetan, osim što je dvostruki lanser [[PZO]] raketnog sustava Volna zamijenjen dvostrukim lanserom PZO raketnog sustava Štorm ([[SA-N-3 Goblet]]). Lanser istog sustava postavljen je i na krmeni dio broda. Veća izmjena napravljena je na mjestu gdje su stajali dvostruki lanseri protubrodskih projektila [[P-35 Reduit]]. Kako su na njihovo mjesto postavljena dva fiksna četverostruka lansera za protupodmorničke projektile [[Metel]] (SS-N-14 Silex) paluba je zakošena kako bi se lanseri postavili pod odgovarajući kut.
[[Slika:MarshalTimoshenko1986.jpg|minijatura|desno|200px|Maršal Timošenko]]
Bitne su izmjene obavljene na središnjem jarbolu i dimnjaku kako bi se osigurao prostor za smještaj antena novih radarskih sustava. Osim tih izmjena središnji dio broda nije bitno promijenjen. Najveća promjena na krmi odnosila se na podizanje [[helikopter]]ske platforme u visinu glavne palube. Kako nije mijenjana visina helikopterskog hangara helikopter [[Ka-25]] se pri uvlačenju u hangar mora spustiti za visinu jedne palube.<br>
Produljenje trupa i novo naoružanje povećalo je [[istisnina|istisninu]] na 6200 tona, te je puna istisnina povećana na 7700 tona. Takva minimalna razlika u odnosu na krstarice klase Kresta I nije zahtijevala izmjenu u pogonskom sustavu. Stoga je zadržan [[para|parni]] pogonski sustav s četiri TV-12 bojlera ukupne snage 91 000 KS (66,16 MW), koji je prvi put iskorišten još na razaračima [[Razarači klase Kashin|klase Kashin]]. Zadržana je i vršna brzina od 32 čvora (neki zapadni izvori navode vršnu brzinu od 34 čvora). U brodske spremnike [[gorivo|goriva]] moglo se staviti 1830 tona [[nafta|nafte]] što je bilo dovoljno za 2400 nautičkih milja (4320 km) pri konstatnoj brzini od 32 čvora. Pri brzini krstarenja od 18 čvorova doplov im je bio 5200 nautičkih milja (9360 km).

== Naoružanje ==
=== Protupodmorničko ===
[[Slika:AdmiralIsachenkov&Dubna1985.jpg|minijatura|desno|200px|Nadopuna gorivom Admirala Isančekova iz tankera klase Dubna]]
Raketni protupodmornički sustav Metel prvi je put uporabljen na krstaricama Kresta II. Kako je već spomenuto projektili su smješteni u dva četverostruka lansera KTR-1134A koji nisu imali pričuvno punjenje. Iako je taj sustav u operativnu uporabu ušao još [[1968.]] o njemu se i danas zna relativno malo. Zna se da su razvijena dva osnovna projektila. Jedan je 83R/UPRK-3 Metel namijenjen protupodmorničkoj borbi, dok je drugi 85RU/URK-5 Rastrub koji se može uporabiti i za protubrodsku borbu.<br>
Projektil 83R/UPRK-3 Metel čine projektil nosač [[torpedo|torpeda]] i vođeno torpedo. Projektil nosač konfiguracijski je vrlo sličan protubrodskom projektilu [[P-15 termit|Termit]] (SS-N-2 Styx). Dugačak je 7,2 m i promjera tijela 57 cm. Maksimalni mu je domet 55 km. Jedina mu je namjena da u zonu djelovanja prebaci protupodmorničko vođeno torpedo AT-1. To torpedo, dugačko 4,7 m, ima bojnu glavu mase 90 kg. Maksimalna [[brzina]] mu je 28 čvorova i domet do 8 km. Može djelovati do dubine od 300 m. Kako se to torpedo ni brzinom ni dubinom djelovanja nije moglo nositi s najsuvremenijim [[podmornica]]ma na nuklearni pogon razvijen je projektil 84R/UPRK-4 koji se od prijašnjeg razlikuje samo po uporabi suvremenijeg torpeda AT-2. To torpedo ima bojnu glavu mase 100 kg, maksimalnu brzinu od 40 čvorova te može djelovati do dubine od 400 m. Maksimalni domet mu je 8 km, koji se, u kombinaciji s maksimalnim dometom projektila od 55 km, smatra dostatnim.
Projektili 83R i 84R mogu se rabiti samo u protupodmorničkim zadaćama.
[[Slika:Metel.jpg|minijatura|lijevo|200px|Protupodmornički projektil 84R/UPRK-4 Metel]]
Kako bi se brodovima opremljenim tim sustavom dala barem teoretska mogućnost protubrodske borbe razvijen je projektil 85RU/URK-5 Rastrub. Zadržana je dužina tijela od 7,2 m, ali je promjer povećan na 1,35 m. Domet je smanjen na 50 km. U vrh projektila postavljena je probojno-razarajuća bojna glava mase 185 kg namijenjena uništavanju brodova. Novi je projektil dobio torpedo UGMT-1 koje ima bojnu glavu mase 60 kg. Dugačak je 3,9 m i promjera 41 cm. Opremljen je, kao i njegovi prethodnici, aktivno-pasivnim [[sonar]]om. Maksimalna brzina mu je 40 čvorova i može djelovati do dubine od 500 m. Domet mu je 8 km.

Kako su krstarice klase Kresta II bile namijenjene protupodmorničkoj borbi dobile su adekvatnu elektroničku opremu koja se sastojala od čak tri sonara, sva tri ugrađena u trupu. Glavni je bio sonar MG-322 ugrađen u pramcu. Taj aktivni sonar, koji je radio na srednjim [[frekvencija]]ma, imao je maksimalni domet od 45 km, što je bilo jedva dovoljno da se iskoriste sve mogućnosti protupodmorničkih sustava. Drugi sonar bio je MG-35 Štil i njegova je namjena bila pružanje preciznih podataka o položaju cilja. Treći je sonar bio MG-26, a u stručnim se izvorima navodi kao komunikacijski. Za otkrivanje i napade na podmornice na još većim udaljenostima mogao se je uporabiti helikopter [[Ka-25]] s torpedom APSET-95 ili dubinskim bombama.

Za blisku protupodmorničku borbu krstarice klase Kresta II dobile su dva peterostruka torpedna aparata PTA-53-1134 kalibra 533 mm. Iz tih torpednih aparata moglo se ispaljivati tada najsuvremenije sovjetsko protupodmorničko torpedo SET-65 Jenot-2, koja su u operativnu uporabu ušla 1965. godine.<br>
Za protupodmorničku borbu i obranu od torpeda na pramcu su postavljena dva dvanaestocijevna lansera raketa [[RBU 6000]] maksimalnog dometa 6000 metara. Za RBU-6000 razvijeni su projektili 90R s pasivnim samonavođenjem na cilj s dosegom otkrivanja 130 m. Kako je masa projektila 90R 112,5 kg razvijen je automatski punjač. Ti projektili mogu djelovati protiv podmornica sve do dubine od 1000 m. Još dva lansera raketa RBU 1000 sa šest cijevi postavljena su na krmu, na svaki bok po jedan. Njihov je maksimalni domet bio 1000 m, a [[projektil]]i su imali bojnu glavu mase 55 kg.
[[Slika:AdmiralYumashev1985.jpg|minijatura|desno|200px|Admiral Jumašev]]
=== PZO raketni sustav ===
[[PZO]] raketni sustav [[4K60 Štorm]] prvi je put viđen na protupodmorničkim [[Krstarice klase Moskva|krstaricama klase Moskva]], da bi se ubrzo pojavio i na krstaricama Kresta II. To je jedini PZO raketni sustav koji je u [[SSSR|Sovjetskom Savezu]] razvijen isključivo za uporabu s ratnih brodova. Za navođenje na ciljeve služio je radarski sustav Grom (Head Lights) koji se sastojao od dvije okrugle antene promjera 4 m smještene jedna pored druge i dvije okrugle antene promjera 1,8 m smještene iznad njih. Još jedna mala okrugla antena smještena je između dvije velike. Cijeli se sustav pokretao po horinzotali i vertikali. Maksimalni domet bio mu je 60 km i mogao je pratiti ciljeve u rasponu visine od 100 do 25 000 metara. Na krstaricama klase Kresta II uz svaki je lanser postavljen po jedan sustav Grom, jedan malo iza zapovjednog mosta, a drugi na mali jarbol iza dimnjaka.
[[Slika:Pzo.jpg|minijatura|lijevo|200px|Dvostruki lanser s projektilom 4K65]]
Na krstaricama klase Kresta II zadaća otkrivanja ciljeva na vrlo velikim udaljenostima dodijeljena je radaru MR600 (Top Sail) čija je golema antena postavljena na vrh središnjeg jarbola. Taj je 3D radar mogao otkrivati ciljeve veličine [[zrakoplovi lovci|lovca]] na udaljenostima većim od 550 km.
Kao dopunsko/pričuvni radarski sustav za otkrivanja ciljeva u [[zrak]]u i na površini mora rabio se radar MR-310U Angara-M (Head Net C), čije su dvije antene smještene na vrh dimnjaka-jarbola. Taj je radar dobiven spajanjem dvije antene radara Angara, od kojih je jedna ostavljena u vodoravnom položaju dok je druga pomaknuta za 300 po vertikali. Radar je mogao otkrivati ciljeve veličine [[bombarder]]a na velikim visinama na udaljenosti od otprilike 112 km. Radar se mogao rabiti i za otkrivanje ciljeva na površini mora.
=== Topničko naoružanje ===
Krstarice klase Kresta II zadržala su dva topa [[AK-725]] kalibra 57 mm. Brzina paljbe je do 100 granata u minuti. Maksimalni učinkoviti domet je 6950 metara. Kako bi mogso gađati i vrlo brze ciljeve opremili su ga hidrauličkim sustavom pokretanja koji omogućava pokretljivost kupole od 30 stupnjeva u sekundi po visini i 35 stupnjeva u sekundi po smjeru. U slučaju otkaza hidraulike kupola se može pomicati i ručno. Elevacija cijevi kreće se između + 85 do - 10 stupnjeva. Kupola se može okretati do 200 stupnjeva po smjeru. Upravljanje sustavom AK-725 potpuno je automatizirano preko ESP-72 ciljničkog sustava. Podatke o cilju osigurava MP-103 Bars (Muff Cob) radar. Na krstaricama klase Kresta II ugrađena su dva Bars radara čije su antene postavljene na stražnji dio dimnjaka.
[[Slika:MarshalTimoshenko&Il-381985.jpg|minijatura|desno|200px|Prelet Ila-38 kraj Admirala Timošenka]]
Kako se pokazao neučinkovit protiv protubrodskih projektila krstarice klase Kresta II dobile su topnički sustav [[AK-630]] namijenjen bliskoj proturaketnoj obrani brodova. Po dvije kupole smještene su na svaki brod na sredini broda. Svaka je imala jedan topm sa šest rotirajućih cijevi brzine paljbe do 5000 granata u minuti. Učinkovit domet mu je do udaljenosti od 4000 m. Za usmjeravanje njihove paljbe prema ciljevima na krstarice su postavili dva ciljnička sustava A-213 Vimpel-A (NATO oznaka Bass Tilt). Oni su opremljeni radarom, te televizijskim i termovizijskim sustavom otkrivanja i praćenja ciljeva. Sustav može otkriti i pratiti ciljeve u zraku do udaljenosti od 4000 m i ciljeve na površini mora do 5000 m. Optički sustav može otkriti veći ratni brod na udaljenosti od čak 75 km.

== Zaključak ==
Razvijene na bazi višenamjenskih krstarica [[Krstarice klase Kresta I|Kresta I]] krstarice klase Kresta II pokazale su se vrlo dobrim brodovima za protupodmorničku borbu. Zbog toga ne čudi da je na njihovoj osnovi razvijena [[Razarači klase Kara|klasa Kara]] istovjetne namjene.

== Poveznice ==
{{WProjekti
|commons = Kronshtadt class cruiser
|commonshr = Kronshtadt class cruiser
|commonscat = Kronshtadt class cruiser
|commonscathr = Kronshtadt class cruiser
}}

== Izvori ==
{{Hrvatski vojnik}}
*[http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/044-452005/berkuta.asp Krstarice klase Kresta II (Projekt 1134A Berkut-A)]

[[Kategorija:Krstarice]]
[[Kategorija:Znanost i tehnologija u SSSR-u]]

Krstarice klase Kresta II - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{WProjekti↵\|commons(.*)\=(.*)↵\|commonshr(.*)\=(.*)↵\|commonscat(.*)\=(.*)↵\|commonscathr(.*)\=(.*)↵}}' u ''

Suradnik10: Zamjena teksta - 'class="prettytable"' u 'class="wikitable"'

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{WProjekti↵\|commons(.)\=(.)↵\|commonshr(.)\=(.)↵\|commonscat(.)\=(.)↵\|commonscathr(.)\=(.)↵}}' u ''