WikiSysop: bnz

2022-03-22T15:53:08Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 22. ožujak 2022. u 15:53
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Kritika praktičkog uma'''-->'''~~Kritika praktičkog uma''' je najvažnija od tri Kritike [[Immanuel Kant\|Immanuela Kanta]], koja je, zapravo, nastavak prve Kritike. Sam pojam ''[[kritika]]'' za [[Immanuel Kant\|Kanta]] znači – granica, mogućnost. Dakle, on ovdje ne kritizira praktički [[um]] u pravom smislu te riječi, nego nam iznosi svoju teoriju o tome gdje su njegove granice, što on je i što može. Za razliku od prve [[knjiga\|knjige]] koja govori što možemo znati, ovaj nastavak odgovara na pitanje ''što trebamo činiti''. Radi se o tome da su [[ljudi]] djelatna bića.		Kritika praktičkog uma''' je najvažnija od tri Kritike [[Immanuel Kant\|Immanuela Kanta]], koja je, zapravo, nastavak prve Kritike. Sam pojam ''[[kritika]]'' za [[Immanuel Kant\|Kanta]] znači – granica, mogućnost. Dakle, on ovdje ne kritizira praktički [[um]] u pravom smislu te riječi, nego nam iznosi svoju teoriju o tome gdje su njegove granice, što on je i što može. Za razliku od prve [[knjiga\|knjige]] koja govori što možemo znati, ovaj nastavak odgovara na pitanje ''što trebamo činiti''. Radi se o tome da su [[ljudi]] djelatna bića.

	=== Prvo poglavlje:O načelima čistog praktičkog uma ===		=== Prvo poglavlje:O načelima čistog praktičkog uma ===

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-27T07:32:13Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Kritika praktičkog uma''' je najvažnija od tri Kritike [[Immanuel Kant|Immanuela Kanta]], koja je, zapravo, nastavak prve Kritike. Sam pojam ''[[kritika]]'' za [[Immanuel Kant|Kanta]] znači – granica, mogućnost. Dakle, on ovdje ne kritizira praktički [[um]] u pravom smislu te riječi, nego nam iznosi svoju teoriju o tome gdje su njegove granice, što on je i što može. Za razliku od prve [[knjiga|knjige]] koja govori što možemo znati, ovaj nastavak odgovara na pitanje ''što trebamo činiti''. Radi se o tome da su [[ljudi]] djelatna bića.

=== Prvo poglavlje:O načelima čistog praktičkog uma ===
Praktička načela:
# maksime/subjektivna – važeća nam je samo naša vlastita volja
# imperativi/objektivna – važeći za volju svakog [[um]]nog bića ([[zakon]]i)

primjedba - imperativi sami po sebi moraju imati dovoljan razlog da bi važili za opću skupinu, inače bi bili samo maksime (osobna načela) - no, isti taj imperativ može dati proturječje nečijoj maksimi (npr. mi kao maksimu sami sebi zadamo da nikakvu uvredu nećemo pretrpjeti neosvećenom, no zakon i dalje ne tolerira osvetu kao dovoljan razlog za nekome učiniti nažao) - dakle, nekima je to pravilo maksima, a nekima imperativ (prisilje na djelovanje).

Imperativi:
# hipotetički – odrede volju s obzirom na učinak (propisi)
# kategorički – odrede volju kao takvu još prije nego odrede što je sve potrebno za učinak ([[zakon]]i)

Pokušajmo sada shvatiti kako uopće dolazimo do te volje.

*Zadatak 1: Recimo da je volja odrediva samo ako je razlog neke maksime dovoljan da bi postao opći. [[Um]] predočuje zakon -> tada [[zakon]] nije predmet osjetila, nego glave -> znači da [[zakon]] nije pojava, nego misao -> tada ni razlog za [[zakon]] nije pojava -> onda je, na koncu, dovoljan razlog za činiti nešto [[zakon]]om samo slobodna volja. Kant, dakle, kritizira empirizam.
*Zadatak 2: Pronađimo sada što je to jedino sposobno da odredi tu slobodnu volju. To ne može biti neka materija/objekt [[zakon]]a jer objekt pripada osjetilnom svijetu, empirijski je uvjetovan. Tada to može biti samo zakonodavna forma. Želi reći da ne nastaje od osjetila, nego od nečega što nam je svima zajedničko, a to je [[um]].

Primjedba: Sada se [[Immanuel Kant|Kant]] počinje pitati od kud počinje naša spoznaja – je li od slobode ili od [[zakon]]a? [[Immanuel Kant|Kant]] tvrdi kako na osnovi iskustva ne možemo ništa zaključiti o slobodi, jer putem iskustva spoznajemo [[zakon]]e [[priroda|prirode]] i pojave, a već smo rekli kako sloboda nema veze s osjetilima, dakle ni s [[priroda|prirodom]], dakle, ni s iskustvom. Što bi reklo da do spoznaje možemo doći jedino preko moralnog [[zakon]]a. Jer on nema veze s osjetilima, odmah ga postajemo svjesni i on nas vodi do pojma slobode. (npr. netko vama superioran prijeti da će vas ubiti ako ne svjedočite lažno o nevinom [[čovjek]]u. Iako znate da vas čeka [[smrt]], možda ćete razmisliti o tome da ipak to ne učinite. Taj moralni [[zakon]] vam je omogućio spoznaju slobode u sebi, što god odlučili. U suprotnom bi vam ona ostala nepoznata.)

A doći do tog moralnog [[zakon]]a je vrlo jednostavno – pazimo na nužnosti koje nam [[um]] pripisuje i osjećamo sve empirijske uvjete.

=== Drugo poglavlje:Osnovni zakon čistog praktičkog uma ===

''Djeluj tako da tvoja maksima volje u svako doba može ujedno važiti i za opće [[zakon]]e.''

Primjedba - ovo pravilo traži da se postupa na izvjestan način - traži a priori razmišljanje – da odredimo svoju volju prije svega drugog – traži da činimo isto što i kategorički imperativ - što znači da nam ovo pravilo upravo daje moć da naš [[um]] bude zakonodavan (zbog ovog a priori) – čista volja je onda forma [[zakon]]a, ali već znamo da je ona ujedno i najveća maksima - došlo je do toga da nam se naša misao ovdje pruža na [[dlan]] kao zakonodavna –spojili smo maksimu i imperativ - no, ionako je objektivan [[zakon]] tu u svrhu subjektivnog, pa je dovoljno da imamo svijest o tom osnovnom [[zakon]]u jer nam se on nameće a priori; nazovimo tu našu svijest faktom [[um]]a.

Zaključak je da čisti [[um]] daje [[čovjek]]u opći [[zakon]] koji nazivamo ćudoređem.

primjedba - [[čovjek]] sudi sam o svome djelovanju - čak i onda kada mu se umiješaju jaki nagoni, on će opet uspoređivati svoju maksimu s čistom voljom - tada je taj princip ćudorednosti proglašen najvišim odredbenim zakonom (bez obzira na sve subjektivne različitosti) i važi za sva [[um]]na bića ukoliko uopće imaju neku svoju volju - dakle, potreba i motiv svakog umnog bića je da stvara maksime koje neće proturiječiti moralnome [[zakon]]u - stvorena je unutrašnja sila koja se naziva dužnost, u svrhu primoravanja [[um]]a da radi u skladu s objektivnim zakonom i čini nas uzornima - cilj praktičkog [[um]]a je težiti nepromijenjivosti tih maksima, težiti kreposti.

Poučak: Autonomija/sloboda volje je jedini princip svih moralnih [[zakon]]a (ali ujedno i dužnosti koje idu uz njega)
Sloboda
# u negativnome smislu – nezavisni smo od materije/objekta [[zakon]]a
# u pozitivnome smislu – naš vlastiti [[um]] sačinjava zakonodavstvo

I samo to je uvjet – da se nikakva materija neke žudnje ne uplete kao uvjet [[zakon]]a. Jer bi time odmah došlo do heteronimije, čiste suprotnosti slobodi.

=== Treće poglavlje:O pokretalima čistog praktičkog uma ===
Uzmimo da je subjektivan razlog nekog [[um]]nog bića pokretalo koje uvijek može biti samo moralni [[zakon]] i time mora ujedno biti i sam po sebi subjektivno – dovoljan odredbeni razlog radnje. Pojam dužnosti kod radnje zahtjeva suglasnost sa [[zakon]]om. Premda se razlikuje djelovanje prema dužnosti – legalitet i djelovanje iz dužnosti – moralitet, za volju [[zakon]]a.

== Paradoks metode ==
Uz sve navedeno, [[Immanuel Kant|Kant]] ipak postavlja jedan paradoks: kada se radi o dobru i zlu, njih ipak ne smijemo odrediti prije moralnog zakona, nego upravo poslije i pomoću njega. Kada bismo uzeli na razmatranje pojam dobra prije moralnog [[zakon]]a, onda bismo ga morali odrediti pomoću našeg osjećaja za ugodu jer ne bi imao nikakav drugi praktički [[zakon]] kao smjernicu. No, ugodu mi možemo saznati samo iz našeg iskustva (osjetila), a ono je uvjet za praktički zakon, tada [[zakon]] ne bi morao nikako biti a priori i time bi [[čovjek]] sam sebi oduzeo mogućnost uopće pomišljanja a priori o dobru. [[Immanuel Kant|Kant]] smatra da su i svi [[filozof]]i do tada griješili uzimajući predmete kao osnovu koju su htjeli dovesti do savršenstva, blaženstva, umjesto da počnu a priori od onoga što je najviše - moralni [[zakon]], a onda svode njega na volju. Sav obrnuti postupak bi se zasnivao na osjećaju, a on je empirijski i to je nedopustivo.

[[Kategorija:Filozofska djela]]

Kritika praktičkog uma - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica