<?xml version="1.0"?>
<feed xmlns="http://www.w3.org/2005/Atom" xml:lang="hr">
	<id>https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&amp;feed=atom&amp;title=Kompaktni_mionski_solenoid</id>
	<title>Kompaktni mionski solenoid - Povijest promjena</title>
	<link rel="self" type="application/atom+xml" href="https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&amp;feed=atom&amp;title=Kompaktni_mionski_solenoid"/>
	<link rel="alternate" type="text/html" href="https://enciklopedija.cc/index.php?title=Kompaktni_mionski_solenoid&amp;action=history"/>
	<updated>2026-09-02T22:59:03Z</updated>
	<subtitle>Povijest promjena ove stranice na wikiju</subtitle>
	<generator>MediaWiki 1.42.3</generator>
	<entry>
		<id>https://enciklopedija.cc/index.php?title=Kompaktni_mionski_solenoid&amp;diff=282587&amp;oldid=prev</id>
		<title>WikiSysop: no summary specified</title>
		<link rel="alternate" type="text/html" href="https://enciklopedija.cc/index.php?title=Kompaktni_mionski_solenoid&amp;diff=282587&amp;oldid=prev"/>
		<updated>2021-11-02T05:59:36Z</updated>

		<summary type="html">&lt;p&gt;no summary specified&lt;/p&gt;
&lt;table style=&quot;background-color: #fff; color: #202122;&quot; data-mw=&quot;interface&quot;&gt;
				&lt;col class=&quot;diff-marker&quot; /&gt;
				&lt;col class=&quot;diff-content&quot; /&gt;
				&lt;col class=&quot;diff-marker&quot; /&gt;
				&lt;col class=&quot;diff-content&quot; /&gt;
				&lt;tr class=&quot;diff-title&quot; lang=&quot;hr&quot;&gt;
				&lt;td colspan=&quot;2&quot; style=&quot;background-color: #fff; color: #202122; text-align: center;&quot;&gt;←Starija inačica&lt;/td&gt;
				&lt;td colspan=&quot;2&quot; style=&quot;background-color: #fff; color: #202122; text-align: center;&quot;&gt;Inačica od 2. studeni 2021. u 05:59&lt;/td&gt;
				&lt;/tr&gt;&lt;tr&gt;&lt;td colspan=&quot;2&quot; class=&quot;diff-lineno&quot; id=&quot;mw-diff-left-l64&quot;&gt;Redak 64:&lt;/td&gt;
&lt;td colspan=&quot;2&quot; class=&quot;diff-lineno&quot;&gt;Redak 64:&lt;/td&gt;&lt;/tr&gt;
&lt;tr&gt;&lt;td class=&quot;diff-marker&quot;&gt;&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;background-color: #f8f9fa; color: #202122; font-size: 88%; border-style: solid; border-width: 1px 1px 1px 4px; border-radius: 0.33em; border-color: #eaecf0; vertical-align: top; white-space: pre-wrap;&quot;&gt;&lt;div&gt;====Piksel detektor tragova====&lt;/div&gt;&lt;/td&gt;&lt;td class=&quot;diff-marker&quot;&gt;&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;background-color: #f8f9fa; color: #202122; font-size: 88%; border-style: solid; border-width: 1px 1px 1px 4px; border-radius: 0.33em; border-color: #eaecf0; vertical-align: top; white-space: pre-wrap;&quot;&gt;&lt;div&gt;====Piksel detektor tragova====&lt;/div&gt;&lt;/td&gt;&lt;/tr&gt;
&lt;tr&gt;&lt;td class=&quot;diff-marker&quot;&gt;&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;background-color: #f8f9fa; color: #202122; font-size: 88%; border-style: solid; border-width: 1px 1px 1px 4px; border-radius: 0.33em; border-color: #eaecf0; vertical-align: top; white-space: pre-wrap;&quot;&gt;&lt;div&gt;Piksel detektor sastoji se od 3 sloja u središnjem dijelu i 2 diska u prednjem dijelu na svakoj strani. Slojevi središnjeg dijela duljine 530 mm smješteni su na [[polumjer]]ima od 44 mm, 73 mm i 102 mm. Po dva pokolopca oblika diska s polumjerom 60 do 150 mm postavljena su na udaljenosti |z| = 345 mm i 465 mm. Kako bi se postigla maksimalna [[razlučivost]] položaja vrha, pikseli su napravljeni u približno kvadratastom obliku (100 × 150 μm&amp;lt;sup&amp;gt;2&amp;lt;/sup&amp;gt;).&lt;/div&gt;&lt;/td&gt;&lt;td class=&quot;diff-marker&quot;&gt;&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;background-color: #f8f9fa; color: #202122; font-size: 88%; border-style: solid; border-width: 1px 1px 1px 4px; border-radius: 0.33em; border-color: #eaecf0; vertical-align: top; white-space: pre-wrap;&quot;&gt;&lt;div&gt;Piksel detektor sastoji se od 3 sloja u središnjem dijelu i 2 diska u prednjem dijelu na svakoj strani. Slojevi središnjeg dijela duljine 530 mm smješteni su na [[polumjer]]ima od 44 mm, 73 mm i 102 mm. Po dva pokolopca oblika diska s polumjerom 60 do 150 mm postavljena su na udaljenosti |z| = 345 mm i 465 mm. Kako bi se postigla maksimalna [[razlučivost]] položaja vrha, pikseli su napravljeni u približno kvadratastom obliku (100 × 150 μm&amp;lt;sup&amp;gt;2&amp;lt;/sup&amp;gt;).&lt;/div&gt;&lt;/td&gt;&lt;/tr&gt;
&lt;tr&gt;&lt;td class=&quot;diff-marker&quot; data-marker=&quot;−&quot;&gt;&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;color: #202122; font-size: 88%; border-style: solid; border-width: 1px 1px 1px 4px; border-radius: 0.33em; border-color: #ffe49c; vertical-align: top; white-space: pre-wrap;&quot;&gt;&lt;div&gt;&lt;del style=&quot;font-weight: bold; text-decoration: none;&quot;&gt;{{commonscat|Compact Muon Solenoid|Kompaktni mionski solenoid}}&lt;/del&gt;&lt;/div&gt;&lt;/td&gt;&lt;td class=&quot;diff-marker&quot; data-marker=&quot;+&quot;&gt;&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;color: #202122; font-size: 88%; border-style: solid; border-width: 1px 1px 1px 4px; border-radius: 0.33em; border-color: #a3d3ff; vertical-align: top; white-space: pre-wrap;&quot;&gt;&lt;div&gt; &lt;/div&gt;&lt;/td&gt;&lt;/tr&gt;
&lt;tr&gt;&lt;td class=&quot;diff-marker&quot;&gt;&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;background-color: #f8f9fa; color: #202122; font-size: 88%; border-style: solid; border-width: 1px 1px 1px 4px; border-radius: 0.33em; border-color: #eaecf0; vertical-align: top; white-space: pre-wrap;&quot;&gt;&lt;div&gt;Središnji dio sadrži 768 piksel modula. Veliki [[Lorentzova sila|Lorentzov efekt]] (Lorentzov kut je 23º) poboljšava r − φ razlučivost kroz širenje [[Električni naboj|naboja]]. Diskovi prednjeg dijela su uređeni u strukturu oblika [[turbina|turbine]] s krilcima zarotiranim za 20º, kako bi se opet iskoristio Lorentzov efekt. U svakom krilcu “turbine” ugrađeno je po 7 piksel modula, što znači da ima ukupno 672 modula u prednjim dijelovima. Prostorna razlučivost je 10 μm za mjerenje u r − φ smjeru i oko 20 μm za mjerenje u z smjeru. Podaci s piksel detektora očitavaju se pomoću približno 16 000 [[čip]]ova koji su priljepljeni na module.&lt;/div&gt;&lt;/td&gt;&lt;td class=&quot;diff-marker&quot;&gt;&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;background-color: #f8f9fa; color: #202122; font-size: 88%; border-style: solid; border-width: 1px 1px 1px 4px; border-radius: 0.33em; border-color: #eaecf0; vertical-align: top; white-space: pre-wrap;&quot;&gt;&lt;div&gt;Središnji dio sadrži 768 piksel modula. Veliki [[Lorentzova sila|Lorentzov efekt]] (Lorentzov kut je 23º) poboljšava r − φ razlučivost kroz širenje [[Električni naboj|naboja]]. Diskovi prednjeg dijela su uređeni u strukturu oblika [[turbina|turbine]] s krilcima zarotiranim za 20º, kako bi se opet iskoristio Lorentzov efekt. U svakom krilcu “turbine” ugrađeno je po 7 piksel modula, što znači da ima ukupno 672 modula u prednjim dijelovima. Prostorna razlučivost je 10 μm za mjerenje u r − φ smjeru i oko 20 μm za mjerenje u z smjeru. Podaci s piksel detektora očitavaju se pomoću približno 16 000 [[čip]]ova koji su priljepljeni na module.&lt;/div&gt;&lt;/td&gt;&lt;/tr&gt;
&lt;tr&gt;&lt;td class=&quot;diff-marker&quot;&gt;&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;background-color: #f8f9fa; color: #202122; font-size: 88%; border-style: solid; border-width: 1px 1px 1px 4px; border-radius: 0.33em; border-color: #eaecf0; vertical-align: top; white-space: pre-wrap;&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/td&gt;&lt;td class=&quot;diff-marker&quot;&gt;&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;background-color: #f8f9fa; color: #202122; font-size: 88%; border-style: solid; border-width: 1px 1px 1px 4px; border-radius: 0.33em; border-color: #eaecf0; vertical-align: top; white-space: pre-wrap;&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/td&gt;&lt;/tr&gt;
&lt;/table&gt;</summary>
		<author><name>WikiSysop</name></author>
	</entry>
	<entry>
		<id>https://enciklopedija.cc/index.php?title=Kompaktni_mionski_solenoid&amp;diff=176622&amp;oldid=prev</id>
		<title>WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica</title>
		<link rel="alternate" type="text/html" href="https://enciklopedija.cc/index.php?title=Kompaktni_mionski_solenoid&amp;diff=176622&amp;oldid=prev"/>
		<updated>2021-09-30T08:38:27Z</updated>

		<summary type="html">&lt;p&gt;Bot: Automatski unos stranica&lt;/p&gt;
&lt;p&gt;&lt;b&gt;Nova stranica&lt;/b&gt;&lt;/p&gt;&lt;div&gt;&amp;lt;!--&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;Kompaktni mionski solenoid&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;--&amp;gt;[[Datoteka:LHC.svg|mini|desno|300px|Na prstenu [[Veliki hadronski sudarivač|LHC]]-a postavljena su četiri detektora. Dva su općenite namjene, kompaktni mionski solenoid ili CMS, i ATLAS (engl. &amp;#039;&amp;#039;A Toroidal LHC Apparatus&amp;#039;&amp;#039;), zatim detektor namijenjen za fiziku b kvarkova, LHCb (engl. &amp;#039;&amp;#039;Large Hadron Collider beauty&amp;#039;&amp;#039;) i detektor za fiziku teških iona, ALICE (engl. &amp;#039;&amp;#039;A Large Ion Collider Experiment&amp;#039;&amp;#039;).]]&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
[[Datoteka:CMS Under Construction Apr 05.jpg|mini|desno|300px|Pogled na stražnji dio kompaktnog mionskog solenoida prilikom gradnje.]]&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
[[Datoteka:CMS Hcal 26 01 2007.JPG|mini|desno|300px|Polovina hadronskog kalorimetra.]]&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;Kompaktni mionski solenoid&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039; ili &amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;CMS&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039; ([[Engleski jezik|engl]]. &amp;#039;&amp;#039;Compact Muon Solenoid&amp;#039;&amp;#039;) projektiran je kako bi omogućio otkrivanje i proučavanje prvenstveno Higgsovog sektora [[Standardni model|Standardnog modela]]. Ustvari, on ima za cilj, kao i [[Veliki hadronski sudarivač]] ili LHC ([[CERN]]), odgovoriti na jedno od glavnih pitanja moderne [[Fizika elementarnih čestica|fizike elementarnih čestica]]: pitanje o porijeklu spontanog lomljenja [[simetrija|simetrije]] u Standardnom modelu. Vidljiva posljedica tog modela bila bi skalarna čestica — [[Higgsov bozon]], ili, u slučaju da Standardni model nije potpuni opis prirode, mnoštvo novih čestica kao: nekoliko Higgsovih bozona, [[supersimetrična čestica|supersimetrične čestice]], novi [[Baždarni bozoni|baždarni bozoni]], tehnikolor stanja ili [[leptokvark]]ovi.&amp;lt;ref&amp;gt; [http://www.phy.hr/~planinic/diplomski/rplestina.pdf] &amp;quot;Potencijal CMS detektora za potragu za Higgsovim bozonom kroz kanal raspada&amp;quot;, Roko Pleština, diplomski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet, 2008.&amp;lt;/ref&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
==Dijelovi CMS-a==&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
===Supravodljivi magnet===&lt;br /&gt;
Za precizno mjerenje [[Količina gibanja|količine gibanja]] nabijenih [[Elementarna čestica|čestica]] potrebno je jako [[magnetsko polje]], što povlači korištenje [[Supravodljivost|supravodljive]] tehnologije. Srce detektora čini supravodljivi solenoid, koji je 13 [[metar|m]] dugačak, unutrašnjeg promjera od 6 m i jakosti magnetskog polja od 4 [[Tesla|T]]. Povratno vanjsko magnetsko polje dovoljno je da saturira sloj od 1,5 m [[željezo|željeza]], u kojem su integrirana četiri sloja [[mion]]skih stanica. Svaka mionska stanica sastoji se od nekoliko slojeva [[aluminij]]skih [[Višeanodni proporcionalni brojač|driftnih cijevčica]] ili DT (eng. &amp;#039;&amp;#039;drift tubes&amp;#039;&amp;#039;), u središnjem dijelu (eng. &amp;#039;&amp;#039;barrel region&amp;#039;&amp;#039;), te komora s katodnim trakama ili CSC (eng. &amp;#039;&amp;#039;cathode strip chambers&amp;#039;&amp;#039;) i komora s otpornim pločama ili RPC (eng. &amp;#039;&amp;#039;resistive plate chambers&amp;#039;&amp;#039;) u prednjem dijelu (eng. &amp;#039;&amp;#039;endcap region&amp;#039;&amp;#039;).&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Unutarnji detektor tragova i kalorimetrija smješteni su u šupljinu supravodljivog [[magnet]]a dužine 5,8 m i promjera 2,6 m. Višestrukost tragova u uvjetima eksperimenta će biti jako velik, pa je vrlo važna visoka [[razlučivost]] i preciznost, zbog čega detektor tragova ima 10 slojeva [[Poluvodički detektor (radioaktivnost)|silicijevih detektora]] s mikrotrakama (eng. &amp;#039;&amp;#039;silicon microstrip detector&amp;#039;&amp;#039;). Detektor takoder ima 3 sloja [[silicij]]skih [[piksel]] detektora, koji su smješteni odmah oko točke sudara, kako bi se omogućilo precizno mjerenje parametra raspršenja ili IP (eng. &amp;#039;&amp;#039;impact parameter&amp;#039;&amp;#039;) za tragove nabijenih čestica, te pozicija sekundarnog vrha (eng. &amp;#039;&amp;#039;secondary vertex&amp;#039;&amp;#039;). &amp;lt;ref&amp;gt; [http://www.phy.hr/~planinic/diplomski/rplestina.pdf] &amp;quot;Potencijal CMS detektora za potragu za Higgsovim bozonom kroz kanal raspada&amp;quot;, Roko Pleština, diplomski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet, 2008.&amp;lt;/ref&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
===Elektromagnetski kalorimetar===&lt;br /&gt;
&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;Elektromagnetski kalorimetar&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039; ili &amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;ECAL&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039; (engl. &amp;#039;&amp;#039;electromagnetic calorimeter&amp;#039;&amp;#039;) sadrži [[kristal]]e olovnog volframata (PbWO&amp;lt;sub&amp;gt;4&amp;lt;/sub&amp;gt;) i pokriva područje pseudorapiditeta do |η| &amp;lt; 2,5. [[Scintilator|Scintilirajuće]] svijetlo detektira se [[silicij]]evim lavinskim [[fotodioda]]ma ili APD (eng. &amp;#039;&amp;#039;silicon avalanche photodiode&amp;#039;&amp;#039;) u središnjem dijelu, te s vakuumskim fototriodama ili VPT (eng. &amp;#039;&amp;#039;vacuum phototriode&amp;#039;&amp;#039;) u prednjem dijelu. Sustav za odbijanje dogadaja s π&amp;lt;sup&amp;gt;0&amp;lt;/sup&amp;gt; česticama smješten je ispred ECAL-a, na prednjem dijelu. &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Elektromagnetski kalorimetar CMS detektora je hermetički homogeni kalorimetar napravljen od 61 200 kristala olovnog volframida (PbWO&amp;lt;sub&amp;gt;4&amp;lt;/sub&amp;gt;) koji su smješteni u središnji dio, te je zatvoren sa 7 324 kristala u svakom od prednjih dijelova. Detektor za predpljusak (engl. &amp;#039;&amp;#039;preshower&amp;#039;&amp;#039;) postavljen je ispred kristala prednjeg dijela. Lavinske fotodiode (APD) korištene su u središnjem, a vakuumske fototriode (VPT) u prednjim dijelovima. Korištenje kristala velike [[gustoća|gustoće]] omogućilo je dizajniranje kalorimetra s velikom brzinom odgovora, visokom zrnatošću, te [[radijacija|radijacijskom]] otpornošću, a to su sve bitne karakteristike uvjeta na LHC-u. Mogućnost detekcije dva fotona iz raspada Higgsovog bozona bio je jedan od važnijih kriterija za dizajn ECAL-a. Spomenuta mogućnost je postignuta visokom razlučivošću homogenog kristalnog klorimetra.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
====Kristali olovnog volframata — PbWO&amp;lt;sub&amp;gt;4&amp;lt;/sub&amp;gt;====&lt;br /&gt;
Zbog svojih karakteristika, [[kristal]]i [[Olovo (element)|olovnog]] [[volfram]]ata pogodan su izbor za rad u LHC uvjetima. Velika [[gustoća]] (8,28 g/cm&amp;lt;sup&amp;gt;2&amp;lt;/sup&amp;gt;), mala radijacijska duljina (8,9 mm) i mali Molierov polumjer (22 mm), omogućuju veliku zrnatost i kompaktnost kalorimetra. Relaksacijsko vrijeme [[Scintilacija|scintiliranja]] i interval između dva sudara paketa protona istog je reda veličine, tj. oko 80% svjetla je emitirano unutar 25 [[sekunda|ns]]. Intenzitet izlaznog svjetla relativno je nizak (oko 4,5 fotoelektrona po M[[eV]]-u na 18 [[Celzijev stupanj|ºC]]) i podložan je temperaturnim promjenama. Kristali emitiraju plavo-zeleno scintilacijsko svjetlo u širokom pojasu (420–430 nm).&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Scintilirajući kristali moraju izdržati visoku razinu [[radijacija|radijacije]], koja je predviđena za vrijeme trajanja pokusa. [[Ionizirajuće zračenje]] stvara apsorpcijske pojaseve stvaranjem centara boje zbog [[kisik]]ovih šupljina i nečistoća u [[Kristalna rešetka|rešetci]]. Posljedica toga je gubitak transmisijskih svojstava ovisan o [[valna duljina|valnoj duljini]], ali bez promjena u scintilacijskom mehanizmu. Spomenuta oštećenja mogu se pronaći i ispraviti [[laser]]skim praćenjem prozirnosti kristala. S druge strane, kristali imaju svojstvo oporavka prozirnosti, pa se stvara ravnotežno stanje između oštećenja i oporavka.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
====Geometrijska, mehanička i ostala svojstva ECAL-a====&lt;br /&gt;
Dio ECAL-a u središnjem dijelu pokriva područje pseudorapiditeta do |η| &amp;lt; 1,479. Zrnatost u φ je 360 kristala dok u η smjeru ima 2 × 85, znači, sve skupa 61 200 kristala u središnjem dijelu. Kristali su oblika krnje [[Piramida (geometrija)|piramide]], ovisno o položaju u η. Postavljeni su u kvaziprojektivnoj geometriji, tako da njihove osi čine [[kut]] od 3º (u φ i η) obzirom na [[vektor]] iz nominalne točke sudara (IP), kako bi se izbjegao prolazak čestica kroz procjep među kristalima. Unutrašnja ploha kristala (bliže IP-u) je [[kvadrat]] 22 × 22 mm&amp;lt;sup&amp;gt;2&amp;lt;/sup&amp;gt;, a vanjska 26 × 26 mm&amp;lt;sup&amp;gt;2&amp;lt;/sup&amp;gt;. Duljina im je 230 mm, što odgovara 25,8 X&amp;lt;sup&amp;gt;0&amp;lt;/sup&amp;gt;. Ukupna masa središnjeg dijela ECAL-a je 67,4 [[tona|tone]].&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Središta prednjih površina kristala su na [[polumjer]]u 1,29 m. Skupina kristala postavljena u tanku opnastu strukturu čini submodul. Opna se sastoji od sloja aluminija, koji je odmah uz kristal, te dvostrukog sloja karbonskih vlakana i epoksidne smole. Nominalna udaljenost između kristala unutar submodula je 0,35 mm, a među submodulima 0,5 mm. Kako bi se smanjio broj različitih tipova kristala, a time i cijena, svaki submodul ima samo dva oblika, lijevu i desnu zrcalnu sliku istog oblika. Ukupno postoji samo 17 takvih parova oblika. Submoduli čine module različitih tipova, ovisno o η, a svaki sadrži od 400 do 500 kristala. Četiri modula, razdjeljena aluminijskom mrežom debljine 4 mm, spajaju se u supermodule koji sadrži 1700 kristala. Osamnaest supermodula, od kojih svaki pokriva 20º u φ, čini pola središnjeg dijela ECAL-a.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Prednji dijelovi detektora pokrivaju područje pseudorapiditeta od 1,479 &amp;lt; |η| &amp;lt; 3,0. Uzimajući u obzir pomak od 16 mm prema točki sudara uslijed magnetskog polja (4 T), udaljenost prednjeg dijela od iste točke je 3154 mm. Prednji dio se sastoji od identičnih kristala grupiranih u skupine od 5 × 5, koje nazivamo superkristalima (SC). Pojedini prednji dio podijeljen je u dvije polovice, tzv. Dee. Pojedini “Dee” sadrži 3 662 kristala, koji su podjeljeni u 138 standardnih superkristala i 18 posebnih djelomičnih superkristala na unutarnjem i vanjskom obodu. Kristali unutar superkristala uređeni su u ortogonalnu x-y mrežu, u kojoj su kristali usmjereni prema fokusu udaljenom 1 300 mm iza točke interakcije. Na taj način opet smo dobili kvazi-projektivnu geometriju, kao i u slučaju središnjeg dijela, ovaj put s kutevima od 2º do 8º. Duljina kristala je 220 mm, s površinom presjeka vanjskog dijela 30 × 30 mm&amp;lt;sup&amp;gt;2&amp;lt;/sup&amp;gt;, te unutarnjom 28,62 × 28,62 mm&amp;lt;sup&amp;gt;2&amp;lt;/sup&amp;gt;. Ukupna masa prednjih dijelova je 24 tona, a [[obujam]] 2,90 m&amp;lt;sup&amp;gt;3&amp;lt;/sup&amp;gt;.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Broj [[Scintilator|scintilacijskih]] [[foton]]a i pojačanje APD-a su temperaturno zavisni. Promjene obiju veličina su negativne s rastućom temperaturom. Ukupna promjena odziva na [[elektron]]e u testovima je (−3.8 ± 0.4)% ºC&amp;lt;sup&amp;gt;−1&amp;lt;/sup&amp;gt;. Zbog toga je vrlo važno održavanje stalne temperature s visokom preciznošću, što zahtjeva [[Rashladna sredstva|rashladni sustav]], koji može odvesti [[toplina|toplinu]] nastalu disipacijom u [[Elektronika|elektronici]], te mogućnost održavanja temperature fotodetektora i kristala unutar ± 0,05%. Radna temperatura ECAL-a je 18 ºC, a kao rashladni medij izabrana je [[voda]]. Unutar središnjeg dijela, svaki supermodul se nezavisno napaja vodom na 18 ºC. Voda struji s unutrašnje strane ECAL-a, gdje služi kao toplinska pregrada između detektora tragova i ECAL-a, te kroz cijevi u aluminijskoj mreži. Između elektronike ECAL-a i samih kristala postavljen je sloj izolacijske pjene (Armaflex), kako bi se dodatno smanjio toplinski tok uzrokovan zagrijavanjem elektronike.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Fotodetektori moraju biti brzi, otporni na radijacijske učinke, te biti operabilni u longitudinalnom magnetskom polju od 4 T. Nadalje, zbog male količine svijetla koja se producira u kristalima, fotodetektori bi trebali pojačavati, te biti neosjetljivi na tranzicijske čestice poput [[pion]]a. Konfiguracija magnetskog polja i očekivana razina radijacije bile su presudne u odabiru fotodetektora: lavinske fotodiode u središnjem i vakuumske fototriode u prednjim dijelovima. Niža kvantna iskoristljivost i unutarnje pojačanje vakuumske fototriode u odnosu na APD, kompenzirani su većom efektivnom površinom na pozadini kristala.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
===Hadronski kalorimetar===&lt;br /&gt;
Elektromagnetski kalorimetar (ECAL) je okružen &amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;hadronskim kalorimetrom&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039; ili &amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;HCAL&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039; (engl. &amp;#039;&amp;#039;hadronic calorimeter&amp;#039;&amp;#039;), koji se sastoji od [[scintilator]]a i [[mjed]]i, te pokriva područje pseudorapiditeta do |η| &amp;lt; 3,0. Scintilacijsko svijetlo konvertira se [[Optičko vlakno|optičkim vlaknima]], koje pomiče valne duljine ili WLS (engl. &amp;#039;&amp;#039;wavelength-shifting fibres&amp;#039;&amp;#039;) i vodi se običnim optičkim vlaknima do fotodetektora. Ovi hibridni fotodetektori ili HPD (engl. &amp;#039;&amp;#039;hybrid photodiodes&amp;#039;&amp;#039;) imaju mogućnost rada u velikim aksijalnim magnetskim poljima.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Područje pseudorapiditeta do |η| &amp;lt; 5,0 osigurano je pomoću kalorimetra sa željezom i [[kvarc]]nim vlaknima. [[Čerenkovljevo zračenje|Čerenkovljevo svijetlo]] koje se emitira u kvarcana vlakna detektira se [[fotomultiplikator]]ima. Naprijed (i natrag) istureni kalorimetri omogućuju potpunu geometrijsku pokrivenost za mjerenje transverzalne energije u događajima. Dodatno geometrijsko pokrivanje u još isturenijim područjima postignuto je dodatnim kalorimetrima (CASTOR, ZDC), te TOTEM detektorima tragova. Cjelokupni CMS detektor je 21,6 m dugačak i 14,6 m u promjeru, s ukupnom masom od 12 500 tona. Debljina ECAL-a je veća od 25 radijacijskih duljina X&amp;lt;sub&amp;gt;0&amp;lt;/sub&amp;gt;, dok debljina HCAL-a varira od 7–11 interakcijskih duljina λ&amp;lt;sub&amp;gt;I&amp;lt;/sub&amp;gt; , ovisno o pseudorapiditetu.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
===Sustav za okidanje i sakupljanje podataka===&lt;br /&gt;
Učestalost sudara na LHC-u je 40 [[Herc|MHz]], što daje otprilike 109 interakcija/[[sekunda|s]] na punom luminozitetu. U sadašnjim uvjetima, moguće je sačuvati samo 100 Hz podataka, pa sustav za okidanje mora imati faktor odbijanja 10&amp;lt;sup&amp;gt;6&amp;lt;/sup&amp;gt; za nezanimljive događaje. CMS-ov sustav za okidanje i sakupljanje podataka ili TriDAS (engl. &amp;#039;&amp;#039;Trigger and Data Acquisition System&amp;#039;&amp;#039;) sastoji se od 4 dijela: detektorska elektronika, procesori okidača prve razine (engl. &amp;#039;&amp;#039;Level-1 trigger&amp;#039;&amp;#039;), mreža za očitavanje podataka, te procesorska “farma” za filtriranje događaja u realnom vremenu (engl. &amp;#039;&amp;#039;online event filter&amp;#039;&amp;#039;).&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
===Unutarnji sustav za detekciju tragova===&lt;br /&gt;
Promatrajući tok čestica na različitim udaljenostima od točke sudara u detektoru, mogu se razdvojiti tri područja detekcije tragova:&lt;br /&gt;
* područje najbliže točki sudara, za koje je tok čestica najveći (≈ 10&amp;lt;sup&amp;gt;7&amp;lt;/sup&amp;gt; s&amp;lt;sup&amp;gt;−1&amp;lt;/sup&amp;gt; na r = 100 mm), u kojem su smješteni piksel detektori. [[Piksel]]i su veličine ≈ 100×150 μm&amp;lt;sup&amp;gt;2&amp;lt;/sup&amp;gt;, pa je vjerojatnost da dani piksel bude pogođen (okupancija) oko 10&amp;lt;sup&amp;gt;−4&amp;lt;/sup&amp;gt; po jednom sudaru paketa protona (engl. &amp;#039;&amp;#039;bunch crossing&amp;#039;&amp;#039;).&lt;br /&gt;
* područje srednjih udaljenosti (200 &amp;lt; r &amp;lt; 550 mm), tok čestica je dovoljno malen i omogućuje korištenje silicijevih detektora s mikrotrakama s najmanjim čelijama dimenzija ≈ 10 cm × 80 μm, čija je okupancija ≈ 2–3% po sudaru paketa.&lt;br /&gt;
* najudaljenije područje (r &amp;gt; 550 mm) unutarnjeg sustava za detekciju tragova, u kojem je tok čestica dodatno smanjen, te je moguće koristiti silicijeve detektore s nešto većim mikrotrakama. Maksimalna veličina čelija je 25 cm × 180 μm, a okupancija oko 1%.&lt;br /&gt;
Za vrijeme kada LHC sudarivačem budu kružili [[ion]]i [[Olovo (element)|olova]] (Pb–Pb sudari), okupancija piksel detektora ostati će oko 1%, te manja od 20% u vanjskim detektorima sa silicijevim trakama, pa će rekonstrukcija tragova biti moguća i u tom okruženju visoke gustoće. Vanjski polumjer detektora tragova je približno 1,1 m, a ukupna duljina oko 5,4 m.  Odmah do točke sudara, u središnjem dijelu, smještena su 3 sloja silicijevih piksel detektora (na r = 44, 73 i 102 mm). Silicijevi detektori s mikrotrakama smješteni su na polumjerima od 200 – 1100 mm u središnjem dijelu, dok u prednjem dijelu imamo po 2 sloja piksel detektora i 9 slojeva detektora s mikrotrakama.&lt;br /&gt;
 &lt;br /&gt;
Središnji dio je podijeljen na unutarnji i vanjski dio. Kako bi se izbjegli mali kutevi upada čestica, unutarnji dio je skraćen, te su na oslobođeni prostor dodana po 3 diska sa svake strane u prijelaznom području između prednjeg i središnjeg dijela. Ukupna [[površina]] piksel detektora je oko 1 m&amp;lt;sup&amp;gt;2&amp;lt;/sup&amp;gt;, a silicijevih detektora s mikrotrakama oko 200 m&amp;lt;sup&amp;gt;2&amp;lt;/sup&amp;gt;. Na taj je način pokriveno područje pseudorapiditeta do |η| &amp;lt; 2,4. Piksel detektor sastoji se od 66 milijuna piksela, a detektor s mikrotrakama od 9,6 milijuna [[silicij]]evih traka.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
====Detektor tragova sa silicijevim mikrotrakama====&lt;br /&gt;
Središnji dio detektora tragova je podijeljen na unutarnji dio ili TIB (engl. &amp;#039;&amp;#039;Tracker Inner Barrel&amp;#039;&amp;#039;) i vanjski dio ili TOB (engl. &amp;#039;&amp;#039;Tracker Outer Barrel&amp;#039;&amp;#039;). TIB se sastoji od 4 sloja, pokriva područje do |z| &amp;lt; 650 mm i koristi silicijeve senzore debljine 320 μm, s razmakom između traka od 80–120 μm. Prva dva sloja imaju “stereo” module koji mogu mjeriti u r − φ i r − z kooordinatama. Zbog odabira prostornog kuta od 100 [[Radijan|mrad]], razlučivost je između 23–34 [[metar|μm]] u r − φ i 230 μm u z smjeru. TOB sadrži 6 slojeva s poluduljinama |z| &amp;lt; 1,1 m. Razina radijacije u ovom području je manja, pa se koriste deblji silicijevi senzori (500 μm), kako bi se održao dobar omjer [[Električni signal|signala]] i šuma (S/N), uz dulje trake i veći međusobni razmak (120–180 μm). I u slučaju TOB-a, prva dva sloja imaju mogućnost “stereo” mjerenja, uz prostorni kut 100 mrad i [[razlučivost]] između 35–52 μm u r − φ i 530 μm u z smjeru.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Prednji dijelovi detektora tragova podjeljeni su na TEC (engl. &amp;#039;&amp;#039;Tracker End Cap&amp;#039;&amp;#039;) i TID (engl. &amp;#039;&amp;#039;Tracker Inner Disks&amp;#039;&amp;#039;). Svaki TEC ima 9 diskova, koji se prostiru u području 1,2 m &amp;lt; |z| &amp;lt; 2,8 m, dok svaki TID sadrži 3 diska, koji ispunjavaju prostor izmedu TEC-a i TIB-a. TEC i TID moduli su uređeni u prstenove sa središtem u cijevi sudarivača s trakama, koje su radijalno usmjerene, tako da im je razmak promjenjiv. Prva dva prstena TID-a, te unutrašnja dva i peti prsten TEC-a imaju “stereo” module. Debljina senzora TID-a i prva tri diska TEC-a je 320 μm, a 500 μm za ostatak TEC-a. Čitav silicijev detektor s mikrotrakama sadrži gotovo 15 400 modula, koji su postavljeni u nosače od karbonskih vlakana. Sustav je stavljen u termostatirano cjevasto kućište na temperaturu od −20 ºC.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
====Piksel detektor tragova====&lt;br /&gt;
Piksel detektor sastoji se od 3 sloja u središnjem dijelu i 2 diska u prednjem dijelu na svakoj strani. Slojevi središnjeg dijela duljine 530 mm smješteni su na [[polumjer]]ima od 44 mm, 73 mm i 102 mm. Po dva pokolopca oblika diska s polumjerom 60 do 150 mm postavljena su na udaljenosti |z| = 345 mm i 465 mm. Kako bi se postigla maksimalna [[razlučivost]] položaja vrha, pikseli su napravljeni u približno kvadratastom obliku (100 × 150 μm&amp;lt;sup&amp;gt;2&amp;lt;/sup&amp;gt;).&lt;br /&gt;
{{commonscat|Compact Muon Solenoid|Kompaktni mionski solenoid}}&lt;br /&gt;
Središnji dio sadrži 768 piksel modula. Veliki [[Lorentzova sila|Lorentzov efekt]] (Lorentzov kut je 23º) poboljšava r − φ razlučivost kroz širenje [[Električni naboj|naboja]]. Diskovi prednjeg dijela su uređeni u strukturu oblika [[turbina|turbine]] s krilcima zarotiranim za 20º, kako bi se opet iskoristio Lorentzov efekt. U svakom krilcu “turbine” ugrađeno je po 7 piksel modula, što znači da ima ukupno 672 modula u prednjim dijelovima. Prostorna razlučivost je 10 μm za mjerenje u r − φ smjeru i oko 20 μm za mjerenje u z smjeru. Podaci s piksel detektora očitavaju se pomoću približno 16 000 [[čip]]ova koji su priljepljeni na module.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Izvori ==&lt;br /&gt;
{{izvori}}&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
[[Kategorija:Nuklearna fizika]]&lt;br /&gt;
[[Kategorija:Fizika elementarnih čestica]]&lt;br /&gt;
[[Kategorija:Znanost i tehnologija u Švicarskoj]]&lt;br /&gt;
[[Kategorija:Građevine u Švicarskoj]]&lt;/div&gt;</summary>
		<author><name>WikiSysop</name></author>
	</entry>
</feed>