WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T15:17:56Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 15:17
Redak 115:		Redak 115:
	==Literatura==		==Literatura==

	* {{~~Cite book~~\|author=Richard, Jean\|isbn= 978-0-521-62566-1\|year=1999\|title=The Crusades: c. 1071-c. 1291\|publisher=Cambridge University Press}}		* {{Citiranje knjige\|author=Richard, Jean\|isbn= 978-0-521-62566-1\|year=1999\|title=The Crusades: c. 1071-c. 1291\|publisher=Cambridge University Press}}
	* Steven Runciman, (1952.) ''A History of the Crusades, vol. II: The Kingdom of Jerusalem and the Frankish East, 1100-1187''. Cambridge University Press.		* Steven Runciman, (1952.) ''A History of the Crusades, vol. II: The Kingdom of Jerusalem and the Frankish East, 1100-1187''. Cambridge University Press.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-29T04:48:56Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 29. studeni 2021. u 04:48
Redak 114:		Redak 114:

	==Literatura==		==Literatura==
	~~{{Commonscat\|Principality of Antioch}}~~
	* {{Cite book\|author=Richard, Jean\|isbn= 978-0-521-62566-1\|year=1999\|title=The Crusades: c. 1071-c. 1291\|publisher=Cambridge University Press}}		* {{Cite book\|author=Richard, Jean\|isbn= 978-0-521-62566-1\|year=1999\|title=The Crusades: c. 1071-c. 1291\|publisher=Cambridge University Press}}
	* Steven Runciman, (1952.) ''A History of the Crusades, vol. II: The Kingdom of Jerusalem and the Frankish East, 1100-1187''. Cambridge University Press.		* Steven Runciman, (1952.) ''A History of the Crusades, vol. II: The Kingdom of Jerusalem and the Frankish East, 1100-1187''. Cambridge University Press.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-08T02:50:12Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Okvir bivše zemlje svijeta
|ime = Kneževina Antiohija
|hr_ime = Kneževina Antiohija
|izvorno_ime = ''Principatus Antiochenus''
|genitiv = Kneževina Antiohije
|zastava =
|zastava_i =
|grb_i = Poitiers od Antiohije|Grb Kneževine Antiohije
|grb = Coat of Arms of Prince Bohémond VI of Antioch.png
|kontinent = [[Azija]]
|regija =
|država = {{ZD+X/T|TUR}} {{ZD+X/S|SIR}}
|era =
|status = Križarska država
|status_tekst =
|vlada_tip = Kneževina
|
|godina_start = [[1098.]]
|godina_kraj = [[1268.]]
|događaj_start = [[Prvi križarski rat]]
|datum_start =
|datum_kraj =
|
|
|p1 = Fatimidski Kalifat
|flag_p1 = Rectangular green flag.svg
|p2 = Rumski Sultanat
|s1 = Mamelučki sultanat
|flag_s1 = Mameluke Flag.svg
|mapa = Principality of Antioch locator.svg
|
|glavni_grad = [[Antiohija]]
|jezik = [[latinski]] [[armenski]] [[grčki]] [[arapski]] [[Starofrancuski jezik|starofrancuski]]
|vjera = [[Rimokatoličanstvo]]
|valuta =
|
|
|vođa1 = [[Bohemund I.]]
|godina_vođa1 = [[1098.]] – [[1111.]]
|titula_vođa = [[Knez]]
|vođa2 = [[Bohemund VI.]]
|godina_vođa2 = [[1252.]] – [[1268.]]

|
|stat_godina1 =
|stat_pop1 =
}}
'''Kneževina Antiohija''' bila je [[križarska država]] koja je postojala na području današnje sjeverne [[Sirija|Sirije]] i južne [[Turska|Turske]].

Osnovana je za vrijeme [[Prvi križarski rat|Prvog križarskog rata]] ([[1098.]]) nakon znamenite [[Opsada Antiohije|opsade Antiohije]], kada je njenim prvim vladarom postao [[Bohemund I.]] Postojanje Kneževine je, pogotovo u prvim desetljećima, bilo obilježeno razmiricama s drugim [[Križarske države|križarskim državama]], sukobima s muslimanskim susjedima, ali i [[Bizant]]om, čiji su carevi sredinom [[12. stoljeće|12. st.]] uspjeli na neko vrijeme od antiohijskih kneževa pridobiti svoje [[vazal]]e.

U drugoj polovici 12. st. je Antiohija bila preslaba da sudjeluje u [[Treći križarski rat|Trećem križarskom ratu]], ali se uz podršku talijanskih pomorskih republika oduprla [[Saladin]]u. Sredinom 13. st. se kao vazal podvrgnula [[Mongolsko Carstvo|mongolskom]] [[Hulagu-kan]]u, ali je [[1268.]] prestala postojati kada je Antiohiju osvojio [[egipat]]ski [[Mameluci|mamelučki]] vladar [[Baibars]].

== Povijest ==

=== Osnivanje ===
[[Datoteka:Robert guiscard.jpg|mini|lijevo|Portret [[Robert Guiscard|Roberta Guiscarda]] iz Nove kronike (''Nuova Cronica''), 14. st.]]
Sin [[robert Guiscard|Roberta Guiscarda]] i njegove prve žene Alberade (rođen oko 1057.), [[Bohemund I.]] je kršten kao ''Marko'', ali je dobio nadimak po legendarnom divu [[Bohemund]]u. Nadimak mu je pristajao jer je bio idealno visok i snažan vitez, u riječima suvremenika "čudesna pojava". Bohemund se uključio u ratove svoga oca i iskazao se kao borac i vođa. Bohemundovo djetinjstvo je slabo zabilježeno, pa čak i točan datum rođenja nije poznat. Godine 1079. postao je zapovjednikom postrojbe vojske svoga oca. U međuvremenu je njegova maćeha, Sigelgaita, rodila nasljednika, [[Roger Borsa|Rogera Borsu]]. Bohemund je bez sumnje rano u životu osjetio da neće imati baštinu zbog polubrata i da će morati tražiti zemljište i bogatstvo u oslabljenom [[bizant|Bizantskom Carstvu]].<ref name="Bohem">Britanicca.com - [https://www.britannica.com/biography/Bohemond-I Bohemond I. prince of Antioch]</ref>

Godine 1081. Bohemund je kao zapovjednik očeve vojske zauzeo Avlonu, grad južno od [[Drač]]a. Iste godine, [[Aleksije I. Komnen]] postao je bizantski car i prijetnja Normanima. Više od tri desetljeća trajalo je rivalstvo između Bohemunda i Aleksija. U početnoj borbi, od 1081. do 1085., Bohemond i njegov otac došli su jako blizu zauzimanju zapada grčkoga carstva. Normanska vojska izvojevala je nekoliko sjajnih pobjeda, ali je Aleksije istjerao Bohemunda iz [[Larisa (grad u Grčkoj)|Larise]] u Tesliji 1083., a smrt [[Robert Guiscard|Roberta Guiscarda]] 1085. godine ostavila je Bohemunda bez baštine i s malo nade za uspjeh protiv Bizanta. Sljedeće četiri godine, [[Roger Borsa]] dopustio je Bohemundu da stekne uporište u [[Bari]]ju, gdje je čekao još jednu priliku za napad na Aleksija.<ref name="Bohem"/>

[[Datoteka:SiegeofAntioch.jpeg|mini|Opsada Antiohije, minijatura, 15 st.]]
Prilika je došla kada je papa [[Urban II.]] pokrenuo [[Prvi križarski rat]] u studenom 1095. godine, nudeći nagradu na ovom i onom svijetu za one koji su otjeraju [[saraceni|Saracene]] sa Svetog groba. Kad je riječ došla do Bohemunda, krenuo je prema Istoku. On i mali odred Normana prijeđoše grčku zemlju zimi 1096.-1097. s nekoliko incidenata. Pri prolazu kroz [[Carigrad]], iz predstrožnosti, uspostavio je prijateljske odnose s carem [[Aleksije I. Komnen|Aleksijem]]. Potonji je uspio dobiti zakletve većine križarskih vođa, uključujući i Bohemunda, te im pomogao prijeći [[Bospor]]. Požurivao ih je obećanjima pomoći ako vrate suverenitet caru nad nekoć bizantskim teritorijem koji su držali muslimani. U narednim kampanjama protiv [[Seldžuci|Turaka Seldžuka]], Bohemund se istaknuo u [[niceja|Niceji]], Dorileji i Antiohiji, koju je opsjedao od listopada 1097. do 3. lipnja 1098. godine. Grad [[Antiohija]] pao je u križarske ruke zahvaljujući njegovoj lukavosti i pregovorima s izdajnikom. Nakon kratkog i neuspješnog turskog protuudara, tijekom kojeg je Bohemund više-manje preuzeo zapovjedništvo, križari su pregrmili ljeto i jesen.<ref name="Bohem"/>

[[Datoteka:Capture of Antioch by Bohemond of Tarente in June 1098.JPG|mini|lijevo|Zauzimanje Antiohije 1089., portret Louisa Gallaita iz 1840. godine.]]
Kad je križarska vojska [[Križarski ratovi#Prvi križarski rat|nastavila dalje na jug]] prema Jeruzalemu u siječnju 1099., Bohemund je ostao ''de facto'' vladar [[antiohija|Antiohije]], iako njegov zahtjev nije bio otvoreno podržan zbog straha od kršenja zakletve Aleksiju. Normanski vojvoda nije sudjelovao u zauzimanju Jeruzalema, već je, zbog nastupa, kasnije otputovao do [[Bazilika Svetoga groba|Svetoga groba]]. Odlaskom mnogih križara u svoje domovine, Bohemund je ostao u Antiohiji. Čini se kako je Bohemund 1100. bio predodređen za uspostavljanje velike kneževine u Antiohiji; imao je dobar teritorij, dobar strateški položaj i snažnu vojsku. Ipak, morao se suočiti s dvije velike sile: [[bizant|Bizantskim Carstvom]], koje je zahtijevalo sva njegova područja i jake muslimanske kneževine na sjeveroistoku Sirije. Između ove dvije sile, nije uspio. Pogriješio je krenuvši u rat protiv emira Sebasteje (današnji Sivas u Turskoj), sjeverno od Antiohije. Upao je u zasjedu i držan je u zarobljeništvu mjesecima. Oslobođen 1103., vratio se Antiohiji i njezinim problemima.<ref name="Bohem"/>
[[Datoteka:Bohemond I of Antioch (by Blondel).jpg|mini|Zamišljeni portret [[Bohemund I.|Bohemunda I.]] iz 1843., djelo Mery-Josepha Blondela.]]
=== Rana povijest ===

Za dvije godine Bohemundova zarobljeništva, regent Antiohije je bio [[Tankred Hautevilleski]] (rođen oko 1075.), njegov nećak, koji je s Bohemundom krenuo u križarski rat. Tankred se istaknuo u Ciliciji, gdje je zauzeo [[Tarz]] od Turaka Seldžuka i došao u sukob s drugim istaknutim križarom, [[Baldvin I.|Baldvinom iz Boulogne]] (koji će poslije postati prvi [[Jeruzalemsko Kraljevstvo|jeruzalemski kralj]]). Odigrao je istaknutu ulogu u većini velikih bitaka križarskog rata, a nakon [[Prvi križarski rat|osvajanja Jeruzalema]] (1099.) dobio je titulu kneza Galileje. Nakon što se Bohemund vratio u Europu 1104., Tankred je trajno postao regent Antiohije, a također i Edese od 1104. do 1108. Postao je glavni latinski velikaš sjeverne Sirije. Stalno je ratovao s Turcima i [[Bizant]]incima sve do svoje smrti (1112.).<ref name="TankAnt">Britanicca.com - [https://www.britannica.com/biography/Tancred-of-Hauteville Tancred of Hauteville]</ref>

Godine 1105. Bohemund je došao u Bari po pojačanja za borbu s Bizantincima. U rujnu 1105. došao je u [[Rim]] i razgovarao s papom, a potom u ranu 1106. putovao kroz Francusku. Djeca su nazivana po njemu, mase su ga čule kako denuncira [[perfidnost|perfidnog]] Aleksija, a svetišta su primila relikvije iz njegovih ruku. U proljeće 1106. Bohemund se oženio Konstancom, kćerkom francuskog kralja [[Filip I. Francuski|Filipa I.]] Bohemund, koji je prije 30 godina bio bez zemlje, sada je bio na vrhuncu svoje karijere. Do rujna 1107. bio je spreman pokrenuti svoj križarski rat protiv Bizantinaca, a u roku od mjesec dana došao je s velikom vojskom u Avlonu. U idućim mjesecima, [[Drač]] se čvrsto držao protiv Normana, a Bohemund se susreo i s drugim nesrećama na tom području. Tražeći izlaz iz slijepe ulice, [[Aleksije I. Komnen|Aleksije]], koji je želio okončati rat, ponudio je Bohemundu Antiohiju i neke druge grčke gradove u zamjenu za njegov vazalni položaj. Prihvaćajući ove uvjete, Bohemund je pretrpio poniženje iako je zadržao kontrolu nad Antiohijom.<ref name="Bohem"/>

[[Datoteka:Map Crusader states 1102-fr.svg|mini|lijevo|Rezultati [[Prvi križarski rat|Prvoga križarskog rata]]]]
Godine koje slijede nakon sklapanja ovoga nepovjerljivog mira slabo su zabilježene. Konstanca je Bohemundu rodila dva sina, od kojih je [[Bohemund II.]] poslije postao knez Antiohije. Bohemund je vjerojatno pokušao okupiti još jednu vojsku, ali ti napori su prekinuti njegovom smrću 1111. godine. Njegova borba s Bizantom je završena, a slijedio ga je njegov suparnik Aleksije, koji je umro 1118. godine. Dobivši nadimak po divu, Bohemund se borio protiv divovskih izgleda, a nasljednicima je ostavio jednu od najvažnijih križarskih država, Kneževinu Antiohiju. Povijest ga pamti kao zgodnog muškarca, genijalnog ratnika i nadarenog diplomata. Uz to, bio je i podmukao, obmanjiv i ambiciozan. Novi knez Antiohije je postao Roger.<ref name="Bohem"/>

[[Roger Antiohijski|Roger]], normanski knez Antiohije (1112.–1119.), koja je tada bila na vrhuncu moći. Sin kneza Rikarda Salernskoga, naslijedio je svoga ujaka [[Tankred Hautevilleski|Tankreda]] kao regent Antiohije 1112. Spriječio je pokušaj Turaka Seldžuka da zauzmu Siriju pobjedom u bitci kod Sarmina (14. rujna 1115.). Poginuo je u bitci na Krvavom polju. ''Bitka na Ager Sanguinisu'', doslovno bitka na Krvavom polju, ponekad navođena i kao Bitka kod Balata ili Bitka kod Sarmade odigrala se 28. lipnja 1119. između snaga križarske Kneževine Antiohije i muslimanske vojske [[alep|alepskog]] atabega Ilghazija na drugoj strani. U njoj je križarska vojska uništena gotovo do posljednjeg čovjeka. Iako je predstavljala najveću pobjedu muslimana nad križarima od početka križarskih ratova i iako se [[Antiohija]] od tog poraza nikada nije oporavila, njen neposredni efekti su Ilghazijevim porazom od strane jeruzalemskih križara kod bitci kod Haba nepuna dva mjeseca kasnije.<ref name="RogAnt">Britanicca.com - [https://www.britannica.com/biography/Roger-ruler-of-Antioch Roger ruler of Antioch]</ref>

[[Datoteka:BohemondII.jpg|mini|Folis [[bohemund II.|Bohemunda II.]]]]
[[Bohemund II.]], sin [[Bohemund I.|Bohemunda I.]] i Konstance Francuske, rođen 1107. dolazi iz [[apulija|Apulije]] u Antiohiju 1126. godine. [[Antiohija]] je bila pod upravom regenta Baldvina II., kralja Jeruzalema od 1119., kada je u bitci na Krvavom polju ubijen raniji knez [[Roger Antiohijski|Roger]]. Ubrzo nakon dolaska u Antiohiju, Bohemund je oženio Alisu, mlađu Baldvinovu kćer. Nakon što se pridružio Baldvinu u napadu na [[Damask]] (1129.), u Ciliciji je ubijen od strane muslimanske vojske, u veljaći 1130. Lokalni emir dao je balzamirati njegovu glavu i poslao je kao dar kalifu.<ref>Britanicca.com - [https://www.britannica.com/biography/Bohemond-II Bohemond II. prince of Antioch]</ref> Naslijedio ga je [[Raymond od Poitiersa]] (engleski ''Raymond of Poitiers'', francuski ''Raimond de Poitiers''), mlađi sin Vilima VII., grofa [[Poitiers]]a, u zapadnosredišnjoj Francuskoj, rođen 1099.<ref name="Raymond">Britanicca.com - [https://www.britannica.com/biography/Raymond Raymond prince of Antioch]</ref>

[[Datoteka:Map Crusader states 1135-en.svg|mini|lijevo|[[Križarske države]] i okruženje, 1135.]]

=== Odnosi s Bizantom ===

Godine 1135. [[jeruzalemsko Kraljevstvo|jeruzalemski kralj]] Fulk, regent Antiohije (1131.–1136.) u ime Konstance, jedine kćeri [[Bohemund II.|Bohemunda II.]] poslao je izaslanike da joj ponudi brak sa Raymondom, koji je tada bio na dvoru engleskog kralja [[Henrik I., kralj Engleske|Henrika I.]] Raymond je stigao u Antiohiju u travnju 1136. i oženio devetogodišnju Konstancu te postao knez Antiohije. [[Bizantsko Carstvo]] je zahtijevalo Antiohiju još od Prvog križarskog rata (1095.–1099.), kada su križari obećali uručiti grad carstvu, ali su ga zadržali za sebe. U kolovozu 1137. car [[Ivan II. Komnen]] stigao je u Antiohiju i prisilio Raymonda da pristane na predaju Antiohije u zamjenu za područje oko [[Alep]]a, koje je tek trebalo zauzeti od muslimana. U travnju i svibnju 1138. Raymond i Ivan borili su se s muslimanima s djelomičnim uspjehom. Ivan je s vojskom svečano ušao u Antiohiju, ali Raymond je uspio izbjeći Ivanov zahtjev za kontrolu tvrđave pa je Ivan uskoro otišao.<ref name="Raymond"/>

U rujnu 1142. Ivan, koji je bio u kampanji u Siriji, ponovno je zahtijevao predaju Antiohije u zamjenu za još neosvojenu kneževinu. Raymond je istjerao Bizantince iz Antiohije, koji su se pripremili za napad na grad. Ivan umire u travnju 1143., a [[Raymond od Poitiersa|Raymond]], pokušavajući iskoristiti Ivanovu smrt, napada [[cilicija|Ciliciju]] na sjeveru, ali je odbačen i otjeran u Antiohiju. Bizantske su trupe zatim opustošile zemlju sjeverno od grada, dok je njihova flota pljačkala obalu kneževine. Sljedeće godine [[Edessa, Mezopotamija|Edesa]] je pala u ruke muslimane, izlažući Antiohiju napadima sa sjeveroistoka. Stoga je Raymond posjetio [[Carigrad]] 1145. kako bi se pomirio s Ivanovim nasljednikom [[Manuel I. Komnen|Manuelom I Komnenom]].<ref name="Raymond"/>

[[Datoteka:RaymondOfPoitiersWelcomingLouisVIIinAntioch.JPG|mini|lijevo|[[Raymond od Poitiersa]] prima [[Luj VII., kralj Francuske|Luja VII.]] u Antiohiju, minijatura, XV. st.]]
U proljeće 1148. u Antiohiju je stigao francuski kralj [[Luj VII., kralj Francuske|Luj VII.]], jedan od vođa [[drugi križarski rat|Drugoga križatskog rata]], zajedno sa suprugom Eleanor Akvitanskom. Raymond je mudro nagovarao Luja za napad Alep, sjevernu sirijsku bazu muslimanskog vođe Nur ad-Dina. Međutim, zbog vjerskih razloga, Luj je odlučio krenuti prema [[Jeruzalem]]u i [[Bazilika Svetog groba|Svetom grobu]]. Raymondov odnos s Eleonorom, njegovom nećakinjom, izazvao je skandalozne glasine. Kada je Eleanor stala na ujakovu stranu u vezi s napadom na [[Alep]], Luj ju je stavio pod kućni pritvor i odveo sa svojom vojskom u Jeruzalem. Raymond je sa znatno slabijom vojskom sam krenuo na Alep. Ubijen u bitci kod Inaba, 29. lipnja 1149.<ref name="Raymond"/>

[[Datoteka:ReynaldofChatillon&PatriarchofAntioch.jpg|mini|Rene od Chatillona muči antioškog patrijarha Aimerija od Limogesa.]]
Rene od Chatillona (engleski ''Reginald'', ''Raynald'' ili ''Reynald of Châtillon'', francuski ''Renaud de Châtillon'') je došao u Svetu zemlju 1147. i stavio se prvo u službu [[jeruzalemsko kraljevstvo|jeruzalemskog kralja]] Baldvina III., a potom antiohijske kneginje Konstance, 1151. Konstanca, čiji je prvi suprug [[Raymond od Poitiersa]] poginuo 1149., zaljubila se u Renea i udala se 1153. Kao knez Antiohije, Rene je bio okrutan i nasilan. Prema latinskom patrijarhu [[antiohija|Antiohije]] Aimeriju od Limogesa postupao je s nevjerojatnom okrutnošću kako bi iznudio novac od njega. Na poticaj bizantskog cara [[Manuel I. Komnen|Manuela I. Komnena]] napao je armensku [[cilicija|Ciliciju]] (današnja jugoistočna [[Anatolija]]), ali je nakon toga uspostavio mir s knezom Torosom II. i pridružio mu se u invaziji bizantskog [[cipar|Cipra]]. Manuel se osvetio 1159. kada je Rene morao postati njegov vazal. Sljedeće godine, muslimani su zarobili Renea i držali ga u zatočeništvu do 1176., kada se on vraća u [[Jeruzalem]].<ref>Britanicca.com -
[https://www.britannica.com/biography/Reginald-of-Chatillon Reginald of Châtillon]</ref>

[[Datoteka:Boh3 ray3.jpg|mini|lijevo|200px|[[Bohemund III.]] i stariji sin Raymond na putu u Jeruzalem.]]
Godine 1163., [[Bohemund III.]] je dobio podršku u Antiohiji, preuzeo vlast i prognao svoju majku Konstancu, koja je ubrzo umrla. Bohemund III. poznat pod nadimcima ''Dijete'' ili ''Mucavac'' (engleski ''Bohemond the Child'' ili ''Stammerer'', francuski ''Bohémond le Bambe'' ili ''le Baube''), rođen 1145.–1201. je bio sin [[Raymond od Poitiersa|Raymonda od Poitiersa]] i Konstance. Sljedeće godine pretrpio je poraz i zarobili su ga muslimani. Utjecaj [[bizant]]skog cara Manuela I. Komnena osigurao je Bohemonduvo rano puštanje iz zatočeništva. Godine 1180. napušta svoju drugu ženu, Teodoru Komnenu, Manuelovu nećakinju zbog stanovite Sibile zbog čega je izopćen. S prvom ženom, princezom Orguilleuseom, imao je dva sina, Raymonda i Bohemunda (budući [[Bohemund IV.]]). Raymond je umro 1197., ostavivši iza sebe sina Raymonda Rubena. Problem koji je okupirao posljednje godine vladavine Bohemunda III. bio je utvrditi hoće li ga naslijediti njegov unuk Raymond Ruben ili njegov mlađi sin Bohemund, koji je postao grof Tripolija 1187. Bohemund mlađi je želio silom prigrabiti vlasti i čak je protjerao svog oca oko 1199. Oslobođen je naporima Lava II., armenskog kralja [[Henrik VI., car Svetog Rimskog Carstva#Plan za križarski rat (1195.)|milošću cara Henrika VI.]] pa je Bohemund stariji ponovno postao knez. Bohemund III. umro je 1201., a naslijedio ga je sin [[Bohemund IV.]]<ref name="BohIII">Britanicca.com - [https://www.britannica.com/biography/Bohemond-III Bohemond III]</ref>

=== Pad kneževine ===
[[Datoteka:Map Crusader states 1190-en.svg|mini|[[Bliski Istok]] 1190. godine, prije početka [[treći križarski rat|Trećega krićarskog rata]].]]
[[Bohemund IV.|Bohemund IV. Jednooki]] (engleski ''Bohemond the One-Eyed'', francuski ''Bohemond le Borgne'') rođen 1175., mlađi sin [[Bohemund III.|Bohemunda III.]] i Orguilleuse, postao je grof Tripolija 1187. Naslijedio je oca u kneževini Antiohiji, 1201., isključujući iz nasljedstva svog nećaka Raymonda Rubena. Godine 1216. Raymond je postao knezom, dok je Bohemund bio na putu u Tripoliju, ali je svrgnut 1219. i umro je sljedeće godine. Bohemund je vladao u [[antiohija|Antiohiji]] i Tripoliju do svoje smrti, 1233.<ref name="BohIV">Britanicca.com - [https://www.britannica.com/biography/Bohemond-IV Bohemond IV]</ref> [[Bohemund V.]], rođen 1198. bio je knez Antiohije i grof Tripolija od 1233. Sin [[Bohemund IV.|Bohemunda IV.]] i njegove supruge Plaisance, naslijedio je svog oca 1233. i vodio borbu s [[armenci|Armenskim]] Kraljevstvom [[Cilicija|Cilicijom]]. Svojim prvim brakom iz 1225. s Alisom, udovicom [[cipar]]skog kralja Huge I., Bohemund V je za neko vrijeme povezao povijest Antiohije i Cipra. Spor s Armencima je riješen 1521. kada je brak Bohemundova sina, budućeg [[bohemund VI.|Bohemunda VI.]] i Sibile, kćeri armenskog kralja Hetuma I. konačno donio mir. Najviše je prebivao u Tripoliju, a [[antiohija|Antiohijom]] je upravljalo gradsko vijeće.<ref name="BohV">Britanicca.com - [https://www.britannica.com/biography/Bohemond-V Bohemond V]</ref>

[[Bohemund VI.]], rođen 1237., sin [[bohemund V.|Bohemunda V.]] i Lucije, naslijedio je oca 1252. i utvrdio se u [[antiohija|Antiohiji]], napustivši Tripoli. U veljači 1258. stekao je priznanje svoga nećaka Huge II., ciparskoga kralja kao [[jeruzalemsko Kraljevstvo|kralja Jeruzalema]].<ref name="BohVI">Britanicca.com - [https://www.britannica.com/biography/Bohemond-VI Bohemond VI]</ref> Izgubivši Antiohiju, koju je 1268. zauzeo egipatski sultan Baibars, povukao se u Tripoli.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8416 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Bohemund]</ref><ref>[http://proleksis.lzmk.hr/12840/ Opća i nacionalna enciklopedija - Bohemund]</ref> Tako je pala najbogatija i najstarija križarska država. Umro je 1275.<ref name="BohVI"/> [[Bohemund VII.]], grof Tripolija od 1275. do 1287. Sin [[Bohemund VI.|Bohemunda VI.]] i Sibile, sestre armenskog kralja Lava III. Postao je grofom Tripolija 1275., a majka mu je postala regent.<ref name="BohVII">Britanicca.com - [https://www.britannica.com/biography/Bohemond-VI Bohemond VII]</ref> Imao je problema s [[templari]]ma koji su se utvrdili u Tripoliju.<ref name="BohVII"/> Uzalud je pokušavao ponovno osvojiti [[Antiohija|Antiohiju]], nakon smrti sultana Baibarsa (1277.), koji ju je 1268. preoteo od Bohemundova oca. U samoj godini svoje smrti (1287.) izgubio je Laodiceju (današnju [[latakija|Latakiju]] u Siriji), koju je zauzeo egipatski sultan, Baibarsov nasljednik Al-Said Barakah.<ref name="BohVII"/> Dvije godine nakon Bohemundove smrti i Tripoli je pao pod vlast egipatskog sultana.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8416 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Bohemund]</ref><ref>[http://proleksis.lzmk.hr/12840/ Opća i nacionalna enciklopedija - Bohemund]</ref>

== Poveznice ==
* [[Križarske države]]
* [[Jeruzalemsko kraljevstvo]]
* [[Prvi križarski rat]]
* [[Manuel I. Komnen]]

==Izvori==
{{izvori}}

==Literatura==
{{Commonscat|Principality of Antioch}}
* {{Cite book|author=Richard, Jean|isbn= 978-0-521-62566-1|year=1999|title=The Crusades: c. 1071-c. 1291|publisher=Cambridge University Press}}
* Steven Runciman, (1952.) ''A History of the Crusades, vol. II: The Kingdom of Jerusalem and the Frankish East, 1100-1187''. Cambridge University Press.

{{GLAVNIRASPORED:Antiohija, Kneževina}}

[[Kategorija:Bivše države]]
[[Kategorija:Križarski ratovi]]
[[Kategorija:Normani]]

Kneževina Antiohija - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica