WikiSysop: file->datoteka

2022-04-29T21:15:18Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2022. u 21:15
Redak 36:		Redak 36:

	== Papina smrt ==		== Papina smrt ==
	[[~~File~~:Vatikan, Petersdom, das Grab von Clemens XIII.JPG\|mini\|400px\|right\|Grobnica pape Klementa XIII.]]		[[Datoteka:Vatikan, Petersdom, das Grab von Clemens XIII.JPG\|mini\|400px\|right\|Grobnica pape Klementa XIII.]]
	Shrvan događajima povezanim za sudbinu isusovačkog reda, papa Klement XIII. umire od posljedica srčanog udara u noći 2. na [[3. veljače]] [[1769.]] godine. Sahranjen je u monumentalnu grobnicu u Bazilici svetog Petra.		Shrvan događajima povezanim za sudbinu isusovačkog reda, papa Klement XIII. umire od posljedica srčanog udara u noći 2. na [[3. veljače]] [[1769.]] godine. Sahranjen je u monumentalnu grobnicu u Bazilici svetog Petra.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-05T17:44:22Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir papa
| hrvatsko_ime = Klement XIII.
| latinsko_ime = Clemens PP. XIII.
| pravo_ime = Carlo Rezzonico
| grb = [[Datoteka:C o a Clemente XIII.svg|130px]]
| slika = Anton Raphael Mengs (1728-1779) - Portret van paus Clemens XIII (1758) - Bologna Pinacoteca Nazionale - 26-04-2012 9-53-03.jpg
| slika_širina = 250px
| slika_opis =
| papa_od = [[6. srpnja]] [[1758.]]
| papa_do = [[2. veljače]] [[1769.]]
| prethodnik = [[Benedikt XIV.]] <br> ([[1740.]] – [[1758.]])
| nasljednik = [[Klement XIV.]] <br> ([[1769.]] – [[1774.]])
| datum_rođenja = [[7. ožujka]] [[1693.]]
| mjesto_rođenja = [[Venecija]], [[Italija]]
| datum_smrti = [[2. veljače]] [[1769.]]
| mjesto_smrti = [[Rim]]
| imenjaci = Klement
| fusnota =
}}
'''Klement XIII.''', ''[[latinski|lat.]] Clemens PP. XIII.'' ([[Venecija]], [[7. ožujka]] [[1693.]] - [[Rim]], [[2. veljače]] [[1769.]]), rođen kao '''Carlo Rezzonico''', 248. poglavar [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], papa od [[6. srpnja]] [[1758.]] do smrti [[1769.]]

== Raniji život ==

Carlo Rezzonico rodio se [[7. ožujka]] [[1693.]] u Veneciji, kao drugo od dvoje djece Giovannija Battiste Rezzonica, senatora Mletačke Republike i Vittorije, rođene Barbarigo, sestre Pietra Barbarige ([[1671.]] – [[1725.]]), patrijarha Venecije. Obitelj Rezzonico potječe iz grada Coma. Car [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold I.]] [[Habsburg|Habsburški]] ([[1657.]] – [[1705.]]) [[1665.]] dodjeljuje im titulu baruna [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]. Iz Coma obitelj se raseljava, dio u Parmu a dio u Genovu, iz koje se Aurelije Rezzonico, djed Carla, doseljava u Veneciju [[1687.]] godine. U dobi od deset godina Carlo odlazi u [[Bologna|Bolognu]] na studij retorike i filozofije u isusovačku Školu svetog Franje Ksaverskog, a zatim nastavlja školovanje na Sveučilištu u [[Padova|Padovi]], gdje stječe doktorate iz crkvenog i građanskog prava. Potom odlazi u Rim i od [[1714.]] pohađa Papinsku akademiju za obrazovanje budućih diplomata (Pontificia Accademia dei Nobili Ecclesiastici). Ulaskom u Kuriju obnaša važne dužnosti. Dana [[21. svibnja]] [[1718.]] imenovan je guvernerom Rietija, a od [[12. srpnja]] [[1721.]] obnaša istu funkciju u Fanu. Od [[1725.]] je glasnogovornik Kongregacije Svetog konzulta, a potom revizor Svete Rimske Rote za Veneciju. Za svećenika je zaređen [[23. prosinca]] [[1731.]] godine. Papa [[Klement XII.]] ([[1730.]] – [[1740.]]) [[20. prosinca]] [[1737.]] imenuje ga kardinalom, a tri godine kasnije je na čelu Kongregacije za propagandu vjere, kao prefekt za gospodarstvo. Na toj dužnosti će ostati do [[11. ožujka]] [[1743.]] kada ga papa [[Benedikt XIV.]] ([[1740.]] – [[1758.]]) imenuje biskupom Padove. Kao biskup, s velikim žarom se prihvaća novog posla. Kako bi podigao svoj kler na višu razinu, saziva [[1746.]] Sinodu, koja je pridonijela unapređenju pastorala u njegovoj biskupiji. Ono što je naučavao to je i živio. U svojoj biskupiji je slovio kao uzoran čovjek koji je, bez obzira na goleme prihode svoje biskupije i njegov osobni imetak, velike svote novca trošio pomažući siromasima.

== Izbor za papu ==

Dana [[3. svibnja]] [[1758.]] umire Benedikt XIV. i kardinal Rezzonico je pozvan u Rim na konklave. Od pedeset pet kardinala u Rim su pristigla četrdeset petorica. Francuski kralj [[Luj XV.]] ([[1715.]] – [[1774.]]) uložio je veto na izbor kardinala Carla Alberta Guidobono-Cavalchinija ([[1683.]] – [[1774.]]), prefekta Kongregacije za biskupe i redovnike. Konklave su potrajale pedeset dva dana, te je nakon dugih pregovora i glasovanja, sa trideset jednim glasom, [[6. srpnja]] [[1758.]] kardinal Rezzonico izabran za novog poglavara Katoličke Crkve.

== Pontifikat ==

Kardinal Rezzonico je nakon dugih nagovaranja i sa suzama prihvatio odluku kardinala, jer je dobro znao kakva ga teška bitka čeka u obrani Crkve protiv europskih vladara. Odabrao si je ime Klement XIII. u čast svoga prethodnika koji ga je imenovao kardinalom. Za državnog tajnika izabrao je kardinala Luigija Mariu Torrigianija ([[1697.]] – [[1777.]]), čovjeka iznimnog poštenja i rijetke energije, ali bez osjećaja za ljudske odnose i psihologiju.
Ubrzo nakon izbora Papa šalje carici [[Marija Terezija Austrijska|Mariji Tereziji]] ([[1740.]] – [[1780.]]), koja se zauzela za njegov izbor, kao zahvalnost i upečatljiv dokaz svog poštovanja, obnoviteljsku potvrdu, za nju i njezine nasljednike, trajnu titulu Apostolskog Veličanstva. Na samom početku pontifikata Papa se suočava sa oštrim napadima Bourbonskih vladara protiv isusovaca. Oni su bili smatrani najjačim osloncem Crkve, pa su zbog toga i prvi bili na udaru. U [[Portugal]]u im je podmetnuta zavjera protiv samog kralja, što je poslužilo prvom ministru Sebastiãnu Joséu de Carvalho e Mellu, markizu Pombalu ([[1699.]] – [[1782.]]) da ih protjera iz Države. U [[Francuska|Francuskoj]] je afera jednog svećenika u kojoj su mnogi ljudi ostali bez svoga novca, natjerala kralja Luja XV. da u studenom [[1764.]] Ediktom ukine Družbu Isusovu u svojoj zemlji. Papa je uzaludno prosvjedovao protiv tih odluka, te je Bulom iz [[1765.]] podržao isusovce i pohvalio njihov rad, što je izazvalo još veće negodovanje. Usprkos Papinim nastojanjima, isusovci su [[1767.]] protjerani iz [[Španjolska|Španjolske]], [[Napulj]]a, [[Sicilija|Sicilije]], [[Parma|Parme]], [[Meksiko|Meksika]], [[Peru]]a, [[Čile]]a i [[Filipini|Filipina]]. U lukama Papinske Države puni su brodovi dovozili protjerane isusovce.
Blag i dobronamjeran, ali neodlučan, Papa je bio ovisan o mišljenju svog Državnog tajnika, što ga je odvelo, u borbi protiv racionalizma, do pogrešnih procjena. Za Klementa XIII. i njegovog suradnika svaki je ustupak značio slabost a svaka prilagodba društvenom razvoju izdaja.
Papa je u sedam konzistorija imenovao pedeset dva kardinala, te napisao šest enciklika, od kojih se najviše ističe "''Christiane republicae salus''" iz [[1766.]], u kojoj osuđuje sve publikacije koje nisu u skladu s katoličkim dogmama. Dekretom od [[6. veljače]] [[1765.]] uvodi blagdan Presvetog Srca Isusovog u neke biskupije, što će njegov nasljednik [[Pio XII.]] ([[1939.]] – [[1958.]]) [[15. svibnja]] [[1956.]] uvesti za cijelu Crkvu.

== Papina smrt ==
[[File:Vatikan, Petersdom, das Grab von Clemens XIII.JPG|mini|400px|right|Grobnica pape Klementa XIII.]]
Shrvan događajima povezanim za sudbinu isusovačkog reda, papa Klement XIII. umire od posljedica srčanog udara u noći 2. na [[3. veljače]] [[1769.]] godine. Sahranjen je u monumentalnu grobnicu u Bazilici svetog Petra.

== Izvori ==

* Jacques Mercier, ''Povijest Vatikana (Vingt siècles d'histoire du Vatican)'', Barbat, Zagreb 2001.,
* Marijo Milić, ''Pape od sv. Petra do Ivana Pavla II.'', Laus, Split 2000.,
* Eric Russell Chamberlin, ''The bad popes'', Dorset Press, 1969.,
* Enciklopedija opća i nacionalna, Pro Leksis d.o.o. i Večernji list d.d. Zagreb,
* Cardinals of the Holy Roman Church , [http://www2.fiu.edu/~mirandas/cardinals.htm],
* The Catholic Encyclopedia, [http://www.newadvent.org/cathen/],
* Enciclopedia dei Santi, [http://www.santiebeati.it/].

{{pape}}

[[Kategorija:Pape]]
[[Kategorija:Životopisi, Venecija]]

Klement XIII. - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica