Suradnik10 u (test) 01:22, 20. veljača 2026.

2026-02-20T01:22:49Z

←Starija inačica		Inačica od 20. veljača 2026. u 01:22
Redak 1:		Redak 1:
	Kerubin Šegvić''' ([[Split]], [[23. veljače]] [[1867.]] - [[Zagreb]], [[30. srpnja]] [[1945.]]), bio je hrvatski [[povjesničar]], [[književni kritičar]], [[političar]], katolički svećenik i profesor [[filologija\|filologije]]; pogubio ga je nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugoga svjetskog rata]] [[jugokomunizam\|jugokomunistički]] režim.		'''Kerubin Šegvić''' ([[Split]], [[23. veljače]] [[1867.]] - [[Zagreb]], [[30. srpnja]] [[1945.]]), bio je hrvatski [[povjesničar]], [[književni kritičar]], [[političar]], katolički svećenik i profesor [[filologija\|filologije]]; pogubio ga je nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugoga svjetskog rata]] [[jugokomunizam\|jugokomunistički]] režim.

	== Životopis ==		== Životopis ==
Redak 87:		Redak 87:
	[[Kategorija:Hrvatski pravaški pokret]]		[[Kategorija:Hrvatski pravaški pokret]]
	[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]		[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
	[[Kategorija:~~Partizanski zločini~~ u Drugom svjetskom ratu i poraću]]		[[Kategorija:Žrtve partizanskih zločina u Drugom svjetskom ratu i poraću]]
	[[Kategorija:Filolozi]]		[[Kategorija:Filolozi]]
	[[Kategorija:Hrvatski filolozi]]		[[Kategorija:Hrvatski filolozi]]
	[[Kategorija:Hrvatski franjevci]]		[[Kategorija:Hrvatski franjevci]]

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{deu oznaka}}' u '{{nje oznaka}}'

2025-05-28T23:52:47Z

Zamjena teksta - '{{deu oznaka}}' u '{{nje oznaka}}'

←Starija inačica		Inačica od 28. svibanj 2025. u 23:52
Redak 77:		Redak 77:

	== Vanjska poveznica ==		== Vanjska poveznica ==
	* {{~~deu~~ oznaka}} [http://www.biographien.ac.at/oebl/oebl_S/Segvic_Matej-Marin_1867_1945.xml Biographien.ac.at, str. 114.]		* {{nje oznaka}} [http://www.biographien.ac.at/oebl/oebl_S/Segvic_Matej-Marin_1867_1945.xml Biographien.ac.at, str. 114.]

	{{GLAVNIRASPORED:Šegvić, Kerubin}}		{{GLAVNIRASPORED:Šegvić, Kerubin}}

WikiSysop: bnz

2022-03-18T15:47:17Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 18. ožujak 2022. u 15:47
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Kerubin Šegvić'''-->'''~~Kerubin Šegvić''' ([[Split]], [[23. veljače]] [[1867.]] - [[Zagreb]], [[30. srpnja]] [[1945.]]), bio je hrvatski [[povjesničar]], [[književni kritičar]], [[političar]], katolički svećenik i profesor [[filologija\|filologije]]; pogubio ga je nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugoga svjetskog rata]] [[jugokomunizam\|jugokomunistički]] režim.		Kerubin Šegvić''' ([[Split]], [[23. veljače]] [[1867.]] - [[Zagreb]], [[30. srpnja]] [[1945.]]), bio je hrvatski [[povjesničar]], [[književni kritičar]], [[političar]], katolički svećenik i profesor [[filologija\|filologije]]; pogubio ga je nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugoga svjetskog rata]] [[jugokomunizam\|jugokomunistički]] režim.

	== Životopis ==		== Životopis ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-23T10:35:31Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Kerubin Šegvić''' ([[Split]], [[23. veljače]] [[1867.]] - [[Zagreb]], [[30. srpnja]] [[1945.]]), bio je hrvatski [[povjesničar]], [[književni kritičar]], [[političar]], katolički svećenik i profesor [[filologija|filologije]]; pogubio ga je nakon [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] [[jugokomunizam|jugokomunistički]] režim.

== Životopis ==
Kerubin Šegvić rođen je u Splitu 1867. godine, u seljačkoj obitelji kao Matej-Marin Šegvić. Pohodio je [[zadar]]ski Teološki fakultet, gdje je i doktorirao. Zaredio se je [[1889.]] godine, ali je kasnije napustio [[franjevci|franjevački red]] i ostao samo biskupski svećenik. Od [[1890.]] do [[1891.]] godine i od [[1895.]] do [[1898.]] godine studirao je [[Filologija|filologiju]] u [[Zagreb]]u, a nakon toga arheologiju u Beču.

U Splitu i [[Kotor|Kotoru]] Šegvić je radio kao srednjoškolski profesor [[Hrvatski jezik|hrvatskog jezika]], povijesti, grčkog i latinskog. Nakon umirovljenja Šegvić se posvetio potpuno intelektualnoj djelatnosti, pišući brojne članke i knjige. Na otoku [[Šolta|Šolti]] od 1914. do 1918. godine bio je na svećeničkoj službi, a od 1918. godine živio je i djelovao uglavnom u Zagrebu. Nešto kasnije imenovan je i ravnateljem crkvice Ranjenog Isusa na Jelačićevom trgu.

== Kerubin Šegvić kao povjesničar, književnik i intelektualni djelatnik ==

Šegvić je od [[1906.]] godine uređivao sarajevski ''[[Hrvatski dnevnik (Sarajevo)|Hrvatski dnevnik]]''. Iz Sarajeva je bio protjeran zbog zagovaranja hrvatskih prava.<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59414 Šegvić, Kerubin], enciklopedija.hr, pristupljeno 17. prosinca 2017.</ref> Šegvić je bio pokretač i urednik ''[[Hrvatski list (dnevni list, Osijek)|Hrvatskog lista]]'' u [[Osijek]]u [[1918.]] godine, a od [[1923.]] godine lista ''[[Hrvatska riječ (Split)|Hrvatska riječ]]'' u [[Split]]u te list Hrvatske zajednice ''[[Hrvat (list)|Hrvat]]''.<ref name="tko je tko">Mladen Švab, „ŠEGVIĆ, Kerubin“, ''[[Tko je tko u NDH|Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945.]]'', Zagreb: Minerva, 1997., str. 378.</ref>

Godine [[1933.]] osnovao je list ''[[Hrvatska smotra|Hrvatsku smotru]]''. ''Hrvatska smotra'' predstavljala je časopis koji je okupljao hrvatske intelektualce na desnici, od onih umjerenijih do radikalnijih, poput [[Stjepan Buć|Stjepana Buća]] i [[Vilko Rieger|Vilka Riegera]]. Časopis je, naročito u prvim brojevima, zagovarao žestok sukob s [[marksizam|marksizmom]], obrušivši se tako na lijevo orijentirane pisce u Hrvatskoj poput [[Miroslav Krleža|Miroslava Krleže]].

Kao [[povjesničar]], pokušao je na temelju radova kroničara [[Toma Arhiđakon|Tome Arhiđakona]] i njegovog dijela ''[[Historia Salonitana]]'' objasniti [[Gotska teorija o podrijetlu Hrvata|Gotsku teoriju o podrijetlu Hrvata]]. Također je autor jednoga od prvih životopisa [[Ante Starčević|Ante Starčevića]] ([[1911.]]), te studije o životu [[Eugen Kvaternik|Eugena Kvaternika]] ([[1921.]]). U Zagrebu je [[1907.]] godine u dva sveska objavio i navodne dnevničke zapise Eugena Kvaternika pod naslovom ''Prvo [[progonstvo]] Eugena Kvaternika'', koji su u historiografiji dugo izazivali brojne zablude i pogreške, jer se Šegvić odlučio redigirati zapise, te ih je tako kratio, preformulirao i iskrivio.<ref>Jaroslav Šidak, „Eugen Kvaternik u historiografiji“, ''ČSP'' 4/1972, br. 1, 8-9.</ref> Šegvić je također pisao o [[Frankapani|Frankapanima]] i [[Zrinski|Zrinskima]], [[Sveti Jeronim|Svetom Jeronimu]], [[Grgur Ninski|Grguru Ninskom]], [[Grga Martić|Grgi Martiću]], [[Frane Bulić|Frani Buliću]], [[Mihovil Pavlinović|Mihovilu Pavlinoviću]], [[Petar Preradović|Petru Preradoviću]] i mnogim drugim osobama i temama. Godine [[1927.]] Šegvić objavljuje svoju knjigu ''Toma Splićanin – državnik i pisac – 1200.-1268. – njegov život i djelo''. Iako danas možemo o Tomi reći više, osobito s obzirom na utjecaje vremena, mjesta i ljudi u kojima i s kim živi i obrazuje se, kao i nakon provedene analize djela uzimajući u obzir povijesna istraživanja obavljena u međuvremenu, ipak temelji za sva nova istraživanja o Tomi nalaze se u monografiji Kerubina Šegvića.<ref>Mirjana Matijević Sokol, ''Toma Arhiđakon i njegovo djelo'', Jastrebarsko: Naklada slap, 2002., str. 18.</ref>

Kerubin Šegvić autor je i povijesnih [[roman]]a ''Posliednji Kotromanići ili propast bosanske državne nezavisnosti'' i ''Na solinskih ruševinah. Pripoviest iz staro-kršćanske dobe u Solinu'', ilustrirane zbirke ''pripovijedaka Božić bana Borka i druge pripovijetke'', te niza drugih [[pripovijetka|pripovjedaka]]. Pod pseudonimom ''Pierre Lucki'' objavio je „povjestničku pripoviest iz dubrovačke okolice“ ''Lopudska sirotica'' prema nedovršenom epu [[Petar Preradović|Petra Preradovića]]. Ostale [[pripovijest]]i su mu: ''Boj na Grahovcu: pripovijest iz dobe hercegovačkih ustanaka'', ''Jača od smrti: četiri pripovijesti'', ''Junačka djela senjskih Uskoka'', ''S mora: pripovijesti''. Kao [[književni kritičar]] i povjesničar napisao je [[1911.]] godine ''Kratku povijest hrvatske (srpske) književnosti od njenih početaka do g. 1900'' te studiju života i djela [[Luka Botić|Luke Botića]] ([[1930.]]). Osim književnih pokušaja, priredio je nekoliko klasika hrvatske književnosti. Tu prednjače Gundulićeva djela: ''Dubravka'', ''Suze sina razmetnog'' i ''Osman'' u suradnji s [[Ivan Broz|Ivanom Brozom]]. Također, preveo je sa i na talijanski nekoliko članaka i knjiga.

== Političko djelovanje Kerubina Šegvića ==

Pripadao je ovim strankama: dalmatinskoj Čistoj stranci prava, Hrvatskoj stranci prava (članici Hrvatsko-srpske koalicije), Starčevićevoj stranci prava (milinovci) te za vrijeme južnoslavenske države, Hrvatskoj zajednici i Hrvatskoj federalističkoj seljačkoj stranci.<ref>[http://www.hdpz.htnet.hr/broj231/Kaldana.htm HDPZ] Mladen Kaldana, ''Kronologija pravaštva (IV.)'', ''[[Politički zatvorenik (novine)|Politički zatvorenik]]'', br. 231.</ref>

Kronologija je išla ovako: izvorno je bio [[pravaši|pravaški usmjeren]]. Podržavao je isprva pravašku struju [[Josip Frank|Josipa Franka]], no nakon tzv. [[Aneksijska kriza|Aneksijske krize]] u Austro-Ugarskoj, Šegvić se okrenuo [[Mile Starčević|Mili Starčeviću]] i tako sudjelovao u raskolu stranke prava.<ref>Mirjana Gross, ''Povijest pravaške ideologije'', Zagreb: Institut za hrvatsku povijest, 1973., str. 351-353. </ref> Potom je postao član [[Starčevićeva stranka prava|Starčevićeve stranke prava]]. a kada je 1918. godine proglašen raspad Austro-Ugarske pridružio se građanskoj [[Hrvatska zajednica|Hrvatskoj zajednici]] pod vodstvom [[Matko Laginja|Matka Laginje]].

Od 1919. do 1923. godine bio je zastupnik [[Hrvatska zajednica|Hrvatske zajednice]] u [[beograd]]skoj Skupštini.<ref>Hrvoje Matković, ''Studije iz novije hrvatske povijesti'', Zagreb: Golden Marketing-Tehnička knjiga, 2004., str. 56-58. </ref> Beogradski [[režim]] ga je uhitio [[1925.]] godine (vidi članke u ''[[Hrvatski borac|Hrvatskom borcu]]''), tri mjeseca nakon čega se povukao iz aktivnoga političkog života. U zatvoru je zadržan čitavih šest mjeseci. Tijekom Kraljevine Jugoslavije Šegvić je uglavnom zauzimao oporbeni stav naspram vlasti u Beogradu, nije glasovao u skupštini za [[Vidovdanski ustav]] niti prisegnuo, a kritizirao je i [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]]. Međutim, zauzimao se je realistične političke stavove, a nakon proglašenja [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]] kao i mnogi hrvatski političari i intelektualci nadao se u boljitak zemlje i rješenje Hrvatskog pitanja.<ref>Ivan Peršić, ''Kroničarski spisi'', Zagreb: Državni arhiv u Zagrebu, 2002., str. 229.</ref>

Premda se je Šegvić zalagao za samostalnu Hrvatsku državu i pozdravio [[1941.]] godine proglašenje [[NDH]], nije bio član [[ustaše|ustaškog pokreta]]. Dapače, iako nije gubio vjeru u nezavisnu Hrvatsku bio je kritičan prema ustaškom režimu, napose prema [[Rimski ugovori|Rimskim ugovorima]], za koje je napisao: ''Pratio sam to sve najvećom bolju u duši i bio sretan, što nisam u broju onih, koji bijahu pratili Poglavnika u Rim''.<ref>Kerubin Šegvić, ''U prvim mjesecima stvaranja N.D.H. Moje poslanje u Italiju 7. IX.-24. IX. 1941.'', Zagreb, Tiskara Merkantile, 1941., str. 4.</ref>

Ipak, agresivan i nacionalistički ton njegovih polemika stekao mu je mnoge neprijatelje, a misija u službi NDH koju je 1941. godine poduzeo u Italiju i Vatikan na kojoj se susreo između ostalih i s papom [[Pio XII.|Pijom XII.]], [[Benito Mussolini|Benitom Mussolinijem]], Giovannijem Montinijem - budućim papom [[Pavao VI.|Pavlom VI.]] i designiranim hrvatskim kraljem [[Tomislav II.|Tomislavom II.]],<ref>Hrvoje Matković, ''Designirani hrvatski kralj Tomislav II. vojvoda od Spoleta'', Zagreb: P.I.P. Pavičić, 2007., str. 148-159.</ref> dovela je Šegvića u izravnu vezu s ustaškim režimom.

Ipak, potrebno je napomenuti kako nakon te misije 1941. godine u Italiji Šegvić više nije služio državnim zadatcima. Izvadak iz njegova dnevnika ''U prvim mjesecima stvaranja N.D.H. Moje poslanje u Italiju 7. IX.-24. IX. 1941.'' bio je zabranjen,<ref name="tko je tko"/> a sam se Šegvić ograničio na pisanje kraćih članaka i priloga za brojne časopise i glasila.

== O gotskoj teoriji ==

Kao povjesničar imao je nekoliko teza koje je pokušao znanstvenom logikom potkrijepiti. Jedna od njegovih [[Gotska teorija o podrijetlu Hrvata|teorija]] je bila da Hrvati nisu slavenskog nego [[goti|gotskog]] podrijetla. Iako se oslanjao na tekstove [[Ludwig Gumplowitz|Ludwiga Gumplowitza]]<ref>Ludwig Gumplowitz, „Le origini storiche dei Serbi e dei Croati“, ''Revista italiana di sociologia'' 6/1902., br. 4, 402-414.</ref> s početka 20. stoljeća u kojima se pokušalo dokazati neslavensko podrijetlo Hrvata, do teorije je postupno došao vlastitim istraživanjima. Pritom je Šegvić kao glavne dokaze (vrela) iznosio zapise [[Toma Arhiđakon|Tome Arhiđakona]] u Salonitanskoj kronici i [[Ljetopis popa Dukljanina]].<ref>Cherubin Šegvić, „Die gotische Abstammung der Kroaten“, ''Nordische Welt'' 1935., br. 9-12, str. 3-11.</ref> U članku „Hrvat, Got, Slav“ izdanom 1932. Kerubin Šegvić izdvaja navode iz Tomine kronike u kojima se spominju Goti i uglavnom prepričava vrelo bez prevelikog teoretiziranja, ali ipak zaključuje: ''Nemoguće je dakle u Tominu djelu poreći ovu sinonimnost: Chroati, Gothi, Sclavi za Hrvate''.<ref>Kerubin Šegvić, „Hrvat, Got, Slav u djelu Tome Splićanina“, ''Nastavni vjesnik'' 1931./1932., knj. XL, 22.</ref>

Budući da je teorija tako izravno Hrvate odjeljivala od Slavena i Srba, postala je izuzetno pogodna u propagandne svrhe ustaškog režima i ideologije, naročito dijelu ustaške vlasti koji se zalagao za bližu suradnju s Hitlerom, a ne Italijom.<ref>Nevenko Bartulin, „Ideologija nacije i rase: ustaški režim i politika prema Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941-1945.“, ''Radovi zavoda za hrvatsku povijest'' 2007., br. 39., str. 221.</ref> Gotska teorija navedena je u optužnici Kerubina Šegvića 1945. godine i bila je jedan od glavnih razloga zbog kojeg su ga jugokomunisti osudili na smrt. Osudio ga je vojni sud II. armije na smrt zbog "''teorije o neslavenskom podrijetlu Hrvata, odnosno zbog raspirivanja međunacionalne mržnje''".<ref>''[[Vjesnik]]'', 30. VII. 1945.</ref>

Nakon 1940. godine Šegvić je objavio nekoliko [[populizam|populističkih]] prikaza povijesti Hrvatske na njemačkom i talijanskom jeziku, u kojima također zastupa gotsku teoriju, a ubrajaju se u njegova najslabija djela.

Iako i danas postoje povjesničari koji zagovaraju tu tezu, uglavnom je složno odbačena. Pojam "Goti" kod Popa Dukljanina predstavlja vjerojatno tek posuđenicu od drugih povjesničara koja je preseljena u ''imaginarno južnoslavensko kraljevstvo'', a da Toma rabi ime Goti samo u pogrdnom obliku, za slavensko stanovništvo zaleđa.<ref>Neven Budak, ''Prva stoljeća Hrvatske'', Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 1994., str. 11.</ref>

== Šegvićeva smrt ==

Ubrzo nakon kraja rata Šegvić je uhićen i već u lipnju [[1945.]] godine pogubljen. Po službenoj verziji je obješen,<ref>''Vjesnik'', 30. VII. 1945., str. 2.</ref> iako [[Bogdan Radica]] navodi kako je Šegvić ubijen kasnije u nekom samostanu.<ref>Bogdan Radica, ''Hrvatska 1945'', München-Barcelona: Knjižnica Hrvatske revije, 1974., str. 120.</ref>

Nakon 1945. godine je desetljećima hrvatska historiografija o Šegviću i njegovoj Hrvatskoj smotri pisala nekritički, bez dubljeg poznavanja njegove biografije i djelatnosti u i prije NDH.

== Odabir Šegvićevih djela i članaka ==

* 1911. - ''Dr. Ante Starčević: njegov život i njegova djela'', Zagreb: Tiskara Hrvatske stranke prava.
* 1911. - ''Kratka povijest hrvatske (srpske) književnosti od prvih početaka do god. 1900.'', Zagreb: Tisak i naklada St. Kugli.
* 1921. - ''O životu i radu hrvatskog politika i revolucionara Eugena Kvaternika'', Zagreb: Tiskara Kuzma Rožmanić.
* 1924. - ''Književne studije'', Zagreb: Tisak i naklada St. Kugli.
* 1927. - ''Gramatika talijanskog jezika u dvadeset i pet lekcija sa praktičnim dodatkom'', Zagreb: Tisak i naklada St. Kugli.
* 1927. - ''Toma Splićanin: državnik i pisac 1200.-1268.'', Zagreb: Matica hrvatska.
* 1930. - ''Borba za hrvatsko bogoslužje i Grgur Ninski ili shizma u Hrvatskoj i Dalmaciji 1035–75'', Zagreb: Tisak nadbiskupske tiskare.
* 1930. - ''Luka Botić: njegov život i njegova djela'', Zagreb: Matica hrvatska.
* 1936. - „Die gotische Abstammung der Kroaten“, ''Nordische Welt'', br. 9-12.
* 1937. - ''Eugen Kumičić, pisac i političar : 1850-1904.'', Zagreb: Tisak i naklada St. Kugli.
* 1938. - „Glagolica i njezino podrijetlo“, ''Hrvatska smotra'', br. 9.
* 1940. - ''Hrvatski jezik u katoličkom bogoštovlju'',Zagreb: Tisak i naklada St. Kugli.
* 1941. - ''Die Kroaten und ihre Mission während dreizehn Jahrhunderte der Geschichte'', Zagreb: vlastita naklada.
* 1941. - ''I Croati: La loro missione storica durante tredici secoli'', Roma: Istituto Grafico Tiberino.

== Povezani članci ==
* [[aristocid]]
* [[hrvatski povjesničari]]
* [[gotska teorija o podrijetlu Hrvata]]

== Literatura ==
* [[Šimun Jurišić]], ''Zaboravljeni svećenici. Životopisi 1882–1941'', Split: Vlastita naklada, 1995.
* [[Živan Bezić]], „Don Kerubin Šegvić: život, smrt i djelo“, ''Hrvatska obzorja'' 4/1996., br. 1, 81-88 (prvi dio); ''Hrvatska obzorja'' 4/1996. br. 2, 357-370 (drugi dio).
* [[Nikica Mihaljević]], Za vratima domovine: sudbine i pogledi hrvatskih intelektualaca u emigraciji od 1945. do 1990., Zagreb, P.I.P. Pavičić, 2011., 30-34.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjska poveznica ==
* {{deu oznaka}} [http://www.biographien.ac.at/oebl/oebl_S/Segvic_Matej-Marin_1867_1945.xml Biographien.ac.at, str. 114.]

{{GLAVNIRASPORED:Šegvić, Kerubin}}
[[Kategorija:Hrvatski povjesničari]]
[[Kategorija:Hrvatski romanopisci]]
[[Kategorija:Hrvatski književni kritičari]]
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Hrvatski teolozi]]
[[Kategorija:Hrvatski pravaški pokret]]
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
[[Kategorija:Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu i poraću]]
[[Kategorija:Filolozi]]
[[Kategorija:Hrvatski filolozi]]
[[Kategorija:Hrvatski franjevci]]

Kerubin Šegvić - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 01:22, 20. veljača 2026.

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{deu oznaka}}' u '{{nje oznaka}}'

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica