WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-31T22:37:11Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Bernardo strozzi san giovani battista.jpg|230px|mini|desno|[[Sveti Ivan Krstitelj]] u skromnoj odjeći.]]
'''Jurodivost''' (ili '''ludost radi Krista''') ([[ruski|rus]]. юродство) naizgled je nerazumno ponašanje u religijske svrhe, odricanje od svjetovnoga načina [[život]]a, dragovoljno [[siromaštvo]], koje je zastupljeno u [[kršćanstvo|kršćanstvu]], gdje se smatra jednim od najtežih i najsmjelijih oblika nasljedovanja [[vjera|vjere]].

Jurodivi (osobe koje prakticiraju jurodivost) obično koriste šokiranje i nekonvecionalno [[ponašanje]] radi propitivanja prihvaćenih normi, prorokovanja ili prikrivanja vlastite [[pobožnost]]i.<ref>Parry, Ken (1999). The Blackwell Dictionary of Eastern Christianity. Malden, MA.: Blackwell Publishing. {{ISBN|0-631-23203-6}}.</ref> Dobrovoljno se odriču svih zemaljskih dobara, svojih srodnika, postojbine, [[svijet]]a u kojem žive i uobičajenoga svjetovnoga ponašanja.

Jurodivost podrazumijeva dvojni život - vanjski, koji se kosi s normama ovoga svijeta, i unutrašnji, gdje duša živi u [[ljubav]]i prema [[Bog]]u.

[[Datoteka:BJLABRE1.jpg|250px|mini|desno|Sveti [[Benedikt Josip Labre]] živio je isposničkim životom.]]
Jurodivi preziru svjetovne [[običaj]]e i bližnjima su povod za [[sablazan]], izlažući se poruzi okoline. [[Hrana]], [[odjeća]] i [[dom]], a pogotovo [[bogatstvo]], [[moć]] i [[vlast]] ne predstavljaju im ni vrijednost, ni neophodnu potrebu. [[Post]]e od hrane, puno se mole, odijevaju se vrlo skromno, nemaju svoju materijalnu imovinu ni nekretnine u svom vlasništvu. Smatra se da doslovno ispunjavaju [[Isus]]ove riječi: „Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vrijedniji od jela i tijelo od odijela?" "Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac.“ ([[Evanđelje po Mateju|Mt]] 6, 25-26).<ref>http://www.hbk.hr/biblija/pregled.php Preuzeto 7. svibnja 2018.</ref>

Oni često ukazuju na proturiječnosti i [[licemjerje]] između istinskoga [[kršćanstvo|kršćanstva]] i društvene nemoralnosti. U [[Rusija|Rusiji]], jurodivi preuzimaju i društveno značajan podvig izobličavanja silnika ovoga svijeta, iskorijenjivanja zla i zaštite potlačenih, tako da asketskoj strani dodaju i izraženu socijalnu dimenziju.

== Primjeri jurodivosti ==
Svjedočanstva koja bi se mogla smatrati uzorima jurodivosti nudi još [[Stari zavjet]]. Postupci pojedinih starozavjetnih [[prorok]]a čine se teško razumljivim i čudnima: tako je [[Izaija]], predskazujući sužanjstvo [[Stari Egipat|Misiraca]] i Etiopljana, tri godine hodao gol i bos (Iz 20, 2-3); [[Jeremija]] je načinio sebi [[jaram]] oko [[vrat]]a da bi ga poslao gospodarima susjednih zemalja za svjedočanstvo [[Božja volja|volje Božje]] (Jr 27 i 28); Ezekiel, predstavljajući opsadu [[Jeruzalem]]a i prorokujući protiv onih što prestupiše zakon Božji, 390 dana ležao je na lijevoj i 40 dana na desnoj strani svoga [[tijelo|tijela]], jedući pljesnjiv [[kruh]] (Ez 4, 1-12); prorok [[Hosea]] oženio se prostitutkom na Božji zahtjev kao [[simbol]] stanja u društvu, jer se [[Izrael]] udaljio od Gospodina (Hos. 1, 1-3).

Sv. [[Ivan Krstitelj]] svojom je pojavom, vrlo [[asket]]skim životom u [[pustinja|pustinji]], propovijedanjem pokajanja i razobličavanjem silnika ovoga svijeta također pokazivao crte jurodivosti. [[Sveti Pavao|Apostol Pavao]] u Prvoj poslanici Korinćanima izlaže misli koje će utemeljiti najbitnije odlike jurodivosti: "a mi propovijedamo [[Krist]]a raspetoga: [[Židovi]]ma sablazan, poganima [[ludost]], pozvanima pak - i Židovima i [[Grci]]ma - Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od [[ljudi]] i slabo Božje jače je od ljudi. Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom". (1 Kor 1, 23-29).

[[Datoteka:W.E.F. Britten - Alfred, Lord Tennyson - St. Simeon Stylites.jpg|230px|mini|lijevo|Sv. [[Šimun Stilit]] iz 5. stoljeća, živio je 37 godina na vrhu [[stup]]a.]]
[[Datoteka:Foolishness for Christ in the village Perebory under Rybinsk.JPG|230px|mini|desno|Jurodivi u Rusiji oko 1910. godine.]]
Sv. [[Šimun Stilit]] iz 5. stoljeća, živio je 37 godina na vrhu [[stup]]a (grč. ''stylos''), po čemu je dobio i naziv Stilit. Nakon [[život]]a u [[špilja|špilji]] na neko vrijeme, premjestio se na vrh stupa. Želio je imati [[mir]] od tolikog broja ljudi i postići veću osamljenost, a opet nije ih htio posve odbiti, pa je napravio stup visok 20 metara i na njegovu vrhu mali ograđeni prostor u kojem je stanovao i na kojem je proveo ostatak života. Privukao je mnogo [[ljudi]] koji su došli iz daljine čuti ga kako propovijeda dva puta dnevno. Mnogi su mu se obraćali za savjet, pomoć, molitveni zagovor, čak i rimski carevi. Nakon njega, bilo je još [[redovnik]]a, koji su živjeli na vrhu stupa i dobili su ime [[Stilit]], prema [[grčki|grčkoj]] rijeci ''stylos'' za stup.

Najpoznatiji primjer na Zapadu je sv. [[Franjo Asiški]], čiji je [[franjevački red]] poznat po vjernom nasljedovanju Kristova učenja. Sveti Franjo povukao se u prirodu i samoću, a družio se sa siromasima, te odjeven u vreću poslužuje gubavce. Nakon viđenja u crkvici svetog Damjana u Asizu, u kojem mu [[Isus|Krist]] s križa kaže: »Franjo, idi i obnovi moju Crkvu«, počinje popravljati tu ruševnu [[Crkva|crkvu]]. Sugrađani su ga ispočetka smatrali čudakom, pa i luđakom, ali njegovo propovijedanje o apsolutnom evanđeoskom siromaštvu u doba oštro naglašenih klasno-ekonomskih razlika u [[feudalizam|feudalnom]] društvu nalazi pristalice među narodom i siromašnim slojevima građanstva. Broj Franjine pokorničke braće s vremenom je sve više rastao te se pokret svetog siromaštva širi velikom brzinom i postaje prijetnja za privilegirani položaj [[kler]]a. Kako bi suzbio tu opasnost [[papa]] [[Inocent III.]] poziva Franju pred sebe i nakon što dobiva garancije da će pokret poštivati sva svjetovna prava Crkve i besprizivno se podlagati papinu autoritetu odobrava njegovo djelovanje.

Sveti [[Benedikt Josip Labre]] u 18. stoljeću, iskusio je želju za koju je smatrao da mu je [[Bog]] dao i inspiriran primjerom sv. [[Aleksije Rimski|Aleksija Rimskoga]] i [[Sveti Rok|sv. Roka]] napustio je svoju zemlju, [[roditelj]]e i sve što je primamljivo u svijetu i odlučio se na novu vrstu života, posjećivao je hodočasnička mjesta. Tijekom tih [[putovanje|putovanja]] uvijek bi hodao pješice, spavao na otvorenom ili u [[kut]]u prostorije, s blatnjavom [[odjeća|odjećom]]. Rijetko je razgovarao, često molio i mirno prihvačao sve tegobe na putovanjima.

== U Rusiji ==
Najveći procvat jurodivost doživljava u [[Rusija|Rusiji]], gdje se razvija počevši od 11. pa sve do 17. stoljeća. [[Ruska pravoslavna crkva]] kanonizirala je ukupno 37 jurodiva, najviše iz 15. i 16. stoljeća (npr. [[Vasilije Blaženi]]). U to doba u Rusiji je, sudeći po pisanim spomenicima, bilo prilično jurodivih; smatra se da su u Moskvi oni činili čak i poseban [[stalež]]. Krajem 16. i tijekom čitavog 17. stoljeća opada poštovanje jurodivih u narodu, a smanjuje se i broj onih koji bivaju dostojni crkvene [[kanonizacija|kanonizacije]]. Bez duhovne podrške i fizički progonjeno od [[policija|policije]], jurodivost biva potisnuto. Crkva protiv jurodivih izdaje više ukaza, obznanjujući da njihova djela nemaju na sebi blagoslov. Pa ipak, pojedini slučajevi kanoniziranja jurodivih sreću se i tijekom 18., 19. i 20. stoljeća poput kanonizacije [[Ksenija Petrogradska|Ksenije Petrogradske]].

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Kršćanstvo]]
[[Kategorija:Društvo]]

Jurodivost - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica