Juraj Lončarević - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 05:30, 21. prosinac 2025.

2025-12-21T05:30:25Z

←Starija inačica		Inačica od 21. prosinac 2025. u 05:30
Redak 3:		Redak 3:
	== Životopis ==		== Životopis ==

	Rodio se [[1930.]] u Srijemskoj Mitrovici. U rodnom gradu je završio osnovnu školu, a u istom gradu je pohađao realnu gimnaziju. Nakon 5. razreda je bio isključen iz svih škola u Kraljevini Jugoslaviji za sva vremena, jer je pripadao tajnoj mladeškoj proturežimskoj organizaciji. Ipak, potajno je 6. razred završio u Zagrebu, a nakon što je bio amnestiran, preostale razrede je završio u Zagrebu neskriveno, normalnim putem.<ref name=gk/> Studirao je hrvatski jezik i književnost s ruskim jezikom na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]] u Zagrebu. Zaposlio se u [[Đakovo\|đakovačkoj]] gimnaziji 1954., a potom je 1955./56. radio u [[Subotica\|Subotici]] u ijekavskim odjelima Ekonomske škole.<ref name=gk/> Ti ijekavski odjeli su zapravo bili hrvatski odjeli, a ta školska godina je bila posljednja u kojoj se takav program održavao.<ref name=gk/> Nakon toga se vraća u Zagreb gdje godinu dana radi kao knjižničar u JAZU, a nakon povratka iz vojske je radio u Omladinskom muškom prihvatilištu te kasnije u posebnim [[pedagogija\|pedagoškim]] ustanovama, a od 1969. do 1972. je radio u Centru za dopisno obrazovanje. Od [[1969.]] je članom [[Društvo hrvatskih književnika\|Društva hrvatskih književnika]].<ref name=gk/>		Rodio se [[1930.]] u Srijemskoj Mitrovici. Otac je bio poznati mitrovički odvjetnik [[Ivan Lončarević\|Ivan]]. U rodnom gradu je završio osnovnu školu, a u istom gradu je pohađao realnu gimnaziju. Nakon 5. razreda je bio isključen iz svih škola u Kraljevini Jugoslaviji za sva vremena, jer je pripadao tajnoj mladeškoj proturežimskoj organizaciji. Ipak, potajno je 6. razred završio u Zagrebu, a nakon što je bio amnestiran, preostale razrede je završio u Zagrebu neskriveno, normalnim putem.<ref name=gk/> Studirao je hrvatski jezik i književnost s ruskim jezikom na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]] u Zagrebu. Zaposlio se u [[Đakovo\|đakovačkoj]] gimnaziji 1954., a potom je 1955./56. radio u [[Subotica\|Subotici]] u ijekavskim odjelima Ekonomske škole.<ref name=gk/> Ti ijekavski odjeli su zapravo bili hrvatski odjeli, a ta školska godina je bila posljednja u kojoj se takav program održavao.<ref name=gk/> Nakon toga se vraća u Zagreb gdje godinu dana radi kao knjižničar u JAZU, a nakon povratka iz vojske je radio u Omladinskom muškom prihvatilištu te kasnije u posebnim [[pedagogija\|pedagoškim]] ustanovama, a od 1969. do 1972. je radio u Centru za dopisno obrazovanje. Od [[1969.]] je članom [[Društvo hrvatskih književnika\|Društva hrvatskih književnika]].<ref name=gk/>

	[[1970-ih]] je, kao dio progona [[hrvatsko proljeće\|proljećara]], bio u [[Subotica\|Subotici]] osuđen na zatvorsku kaznu, kao i drugi ugledni Hrvati iz Bačke i Srijema kao što su [[Ante Sekulić]], [[Matija Poljaković]], [[Grgo Bačlija]] i [[Jakov Kopilović]].<ref>[http://www.hrvatskauljudba.hr/politika/u-srbiji-rehabilitiran-suionik-hrvatskog-prolje-a-2.html Hrvatskauljudba.hr]</ref><!-- ovo je iz jednih drugih novina --><ref>[http://www.hrvatskarijec.rs/source/index.php/Posljedice-necemo-nikad-ukloniti.html Hrvatska riječ], "Posljedice nećemo nikad ukloniti", objavljeno 13. ožujka 2009.</ref> Robijao je od [[1972.]] do 1973., a do 1975. nije mogao naći posao. Posao je uspio naći u zagrebačkom Zavodu za kulturu, a dobio ga je ponajviše zahvaljujući tadašnjoj direktorici prof. Lili Antonijević, koja je, prema Lončarevićevom svjedočenju, "''imala hrabrosti uposliti ga unatoč kampanji koju su vlasti tada već proti njoj počele''". U Zavodu je radio kao profesor do 1990., kada se privremeno umirovio.<ref name=gk/>		[[1970-ih]] je, kao dio progona [[hrvatsko proljeće\|proljećara]], bio u [[Subotica\|Subotici]] osuđen na zatvorsku kaznu, kao i drugi ugledni Hrvati iz Bačke i Srijema kao što su [[Ante Sekulić]], [[Matija Poljaković]], [[Grgo Bačlija]] i [[Jakov Kopilović]].<ref>[http://www.hrvatskauljudba.hr/politika/u-srbiji-rehabilitiran-suionik-hrvatskog-prolje-a-2.html Hrvatskauljudba.hr]</ref><!-- ovo je iz jednih drugih novina --><ref>[http://www.hrvatskarijec.rs/source/index.php/Posljedice-necemo-nikad-ukloniti.html Hrvatska riječ], "Posljedice nećemo nikad ukloniti", objavljeno 13. ožujka 2009.</ref> Robijao je od [[1972.]] do 1973., a do 1975. nije mogao naći posao. Posao je uspio naći u zagrebačkom Zavodu za kulturu, a dobio ga je ponajviše zahvaljujući tadašnjoj direktorici prof. Lili Antonijević, koja je, prema Lončarevićevom svjedočenju, "''imala hrabrosti uposliti ga unatoč kampanji koju su vlasti tada već proti njoj počele''". U Zavodu je radio kao profesor do 1990., kada se privremeno umirovio.<ref name=gk/>
Redak 14:		Redak 14:

	== Djela ==		== Djela ==
	* ''Leksikon srijemskih pisaca'' (zajedno sa Branom Crlenjakom, [[Dubravko Horvatić\|Dubravkom Horvatićem]] i Matom Borovićem)		*''Leksikon srijemskih pisaca'' (zajedno sa Branom Crlenjakom, [[Dubravko Horvatić\|Dubravkom Horvatićem]] i Matom Borovićem)
	*''Moja Mitrovica : prilog hrvatstvu Srijema '', 1997.		*''Moja Mitrovica : prilog hrvatstvu Srijema '', 1997.
	*''Hrvatske vojne postrojbe u Srijemu tijekom drugog svjetskog rata '', 1996.		*''Hrvatske vojne postrojbe u Srijemu tijekom drugog svjetskog rata '', 1996.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-31T21:19:20Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Juraj Lončarević''' ([[Srijemska Mitrovica]], [[3. ožujka]] [[1930.]] - [[Zagreb]], [[1998.]]) je bio [[Hrvatska|hrvatski]] kritičar, [[esej]]ist, [[putopis]]ac, [[povijest|povjesničar]] i istraživač hrvatske narodne baštine.<ref name=gk>Vladimir Lončarević, ''Juraj Lončarić - "Široka narodna duša"'', [[Glas Koncila]], rubrika "katolički oblikovatelji kulture", objavljeno 3. travnja 2016., broj 15 (2016.), str. 21</ref> Po struci je bio srednjoškolski profesor, a radio je i u pedagoškim i odgojiteljskim ustanovama.

== Životopis ==

Rodio se [[1930.]] u Srijemskoj Mitrovici. U rodnom gradu je završio osnovnu školu, a u istom gradu je pohađao realnu gimnaziju. Nakon 5. razreda je bio isključen iz svih škola u Kraljevini Jugoslaviji za sva vremena, jer je pripadao tajnoj mladeškoj proturežimskoj organizaciji. Ipak, potajno je 6. razred završio u Zagrebu, a nakon što je bio amnestiran, preostale razrede je završio u Zagrebu neskriveno, normalnim putem.<ref name=gk/> Studirao je hrvatski jezik i književnost s ruskim jezikom na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] u Zagrebu. Zaposlio se u [[Đakovo|đakovačkoj]] gimnaziji 1954., a potom je 1955./56. radio u [[Subotica|Subotici]] u ijekavskim odjelima Ekonomske škole.<ref name=gk/> Ti ijekavski odjeli su zapravo bili hrvatski odjeli, a ta školska godina je bila posljednja u kojoj se takav program održavao.<ref name=gk/> Nakon toga se vraća u Zagreb gdje godinu dana radi kao knjižničar u JAZU, a nakon povratka iz vojske je radio u Omladinskom muškom prihvatilištu te kasnije u posebnim [[pedagogija|pedagoškim]] ustanovama, a od 1969. do 1972. je radio u Centru za dopisno obrazovanje. Od [[1969.]] je članom [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]].<ref name=gk/>

[[1970-ih]] je, kao dio progona [[hrvatsko proljeće|proljećara]], bio u [[Subotica|Subotici]] osuđen na zatvorsku kaznu, kao i drugi ugledni Hrvati iz Bačke i Srijema kao što su [[Ante Sekulić]], [[Matija Poljaković]], [[Grgo Bačlija]] i [[Jakov Kopilović]].<ref>[http://www.hrvatskauljudba.hr/politika/u-srbiji-rehabilitiran-suionik-hrvatskog-prolje-a-2.html Hrvatskauljudba.hr]</ref><ref>[http://www.hrvatskarijec.rs/source/index.php/Posljedice-necemo-nikad-ukloniti.html Hrvatska riječ], "Posljedice nećemo nikad ukloniti", objavljeno 13. ožujka 2009.</ref> Robijao je od [[1972.]] do 1973., a do 1975. nije mogao naći posao. Posao je uspio naći u zagrebačkom Zavodu za kulturu, a dobio ga je ponajviše zahvaljujući tadašnjoj direktorici prof. Lili Antonijević, koja je, prema Lončarevićevom svjedočenju, "''imala hrabrosti uposliti ga unatoč kampanji koju su vlasti tada već proti njoj počele''". U Zavodu je radio kao profesor do 1990., kada se privremeno umirovio.<ref name=gk/>

Tematski se najviše bavio Hrvatima sa istoka Hrvatske i susjednih panonskih područja izvan Hrvatske ([[Srijem]]u, [[Mađarska|Mađarskoj]]).

1980-ih je istraživao Hrvate u okolici Körmenda (sela [[Hrastina|Hrastinu]] i [[Hrvatska Nadalja|Hrvatsku Nadalju]])<ref name="Vulić">[http://www.podravina.net/pdf/VulicNajjugoz.pdf Sanja Vulić] Najjugozapadniji hrvatski govori u Mađarskoj {{pdf}}</ref>

Idejni je začetnik utemeljenja Društva pisaca "August Šenoa" u Zagrebu (današnja istoimena Udruga umjetnika), kasnije utemeljenog 23. siječnja 1989.<ref>[http://asenoa.webstilus.net/onama.htm Udruga umjetnika August Šenoa]</ref>

== Djela ==
* ''Leksikon srijemskih pisaca'' (zajedno sa Branom Crlenjakom, [[Dubravko Horvatić|Dubravkom Horvatićem]] i Matom Borovićem)
*''Moja Mitrovica : prilog hrvatstvu Srijema '', 1997.
*''Hrvatske vojne postrojbe u Srijemu tijekom drugog svjetskog rata '', 1996.
*''Srijemska kalvarija Hrvata'' (zajedno sa Zlatom Gvozdić-Filjak), 1995.
*''Baranja : vjekovna hrvatska pokrajina '', 1994.
*''Hrvati u Mađarskoj i Trianonski ugovor '', 1993.
*''Majka Božja Kamenita '', 1993.
*''Slučaj publicista, urednika listova, književnika i znanstvenika Tiasa Mortigjije (1912.-1947.)'', 1993.
*''Slučaj Tome Jančikovića (1899-1951.)'', 1992.
*''Hrvati u Srijemu '', 1990.
*''Pravi Merz nadohvat ruke'' (zajedno sa Vitom Ciprišem), 1988.
*''Unatoč svemu ostati vedar'', 1984.<ref name="Vulić"/>
*''Kutjevo : mala monografija Župe Kutjevo i okolice '', 1981.
*''Hrvatski književnik iz "Bajskog trokuta" – Ante Karagić, 1980.
*''Dnevnik odgojitelja '', 1971.
*''Kulturne ustanove i kulturna tradicija Hrvata u Mađarskoj'', 1971.
*''Knjiga za koju bi bilo bolje da je nema : Alba Kuntić, "Počeci borbe za preporod bačkih Bunjevaca" '', 1970.
*''Kultura Hrvata u Mitrovici - Šokački i bunjevački književni portreti '', 1969.
*''Dr. [[Josip Andrić]] : 1894-1967 '', 1969.
*''Našem jubilarcu [[Jakov Kopilović|Jakovu Kopiloviću]]'', 1968.
*''Srijem u hrvatskoj književnosti'', 1967.

Bio je urednikom izdanja:
*''Bistrička spomenica u slici i riječi '', 1995.
*''[[Ivan Đudajek]] : život i slikarsko djelo '', 1995.
*''[[Hrvatska Kostajnica]] i [[Zrin]] : stradanja hrvatskoga naroda u Pounju i razaranje njegove kulturno povijesne baštine '', 1992.
*''Marija Bistrica : hodočasnički i župni vodič '', 1987.

Uređivao je Zrin, časopis za povijesna, kulturna i gospodarska pitanja Hrvatskog Pounja<ref>[http://www.ief.hr/hr/suradnici/zebec.php Institut za etnologiju i folkloristiku] Dr. sc. Tvrtko Zebec</ref>.

Velik broj svojih radova je objavio u franjevačkoj reviji Veritas, hrvatskoj književnoj reviji [[Marulić (revija)|Marulić]] i [[Glas Koncila|Glasu Koncila]], ali i u [[Crkva u svijetu|Crkvi u svijetu]], [[Subotička Danica|Subotičkoj Danici]], [[Kolo (časopis)|Kolu]], gradišćanskim [[Hrvatske novine (Željezno)|Hrvatskim novinama]], [[Blagovijest (časopis)|Blagovijesti]], [[Veritas]]u, [[Večernji list|Večernjem listu]] i [[Obnovljeni život|Obnovljenom životu]].<ref name=gk/>

== Izvori ==
{{izvori}}
* Juraj Lončarević: ''Hrvati u Mađarskoj i Trianonski ugovor'', Školske novine, Zagreb, 1993., {{ISBN|953-160-004-X}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.matis.hr/dogadjanja_opsirnije.php?id=19 Hrvatska matica iseljenika] Predstavljanje knjige Đure Vidmarovića: "Bio-bibliografija" Juraj Lončarević
*[http://www.matica.hr/Kolo/kolo2004_2_n.nsf/AllWebDocs/monumentalizam Kolo] Kulturni (neo)monumentalizam
*[http://suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=33&page=3 Radio Subotica] S predstavljanja V. sveska Leksikona podunavskih Hrvata, 12. studenog 2006.

{{GLAVNIRASPORED:Lončarević, Juraj}}
[[Kategorija:Hrvatski povjesničari]]
[[Kategorija:Hrvatski esejisti iz Vojvodine]]
[[Kategorija:Hrvatski putopisci iz Vojvodine]]
[[Kategorija:Hrvatsko proljeće]]
[[Kategorija:Katolički oblikovatelji kulture]]
[[Kategorija:Srijemska Mitrovica]]