WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-18T06:52:36Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir književnik
| Ime = Juraj Šižgorić
| boja = #77DD77
| slika = HR-Sibenik-Kathedrale-18.jpg
| veličina = 250px
| opis slike = Grobnica Jurja Šižgorića u [[Šibenska katedrala|Šibenskoj katedrali]].
| puno ime =
| pseudonim =
| rođenje = [[Šibenik]], [[13. rujna]] o. [[1455.]]
| smrt = [[Šibenik]], [[30. studenoga]] [[1509.]]
| zanimanje = [[pjesnik]], [[povjesničar]]
| nacionalnost =
| period pisanja =
| vrsta =
| teme =
| period =
| supruga =
| suprug =
| djeca =
| djela =
| nagrade =
| potpis =
| web =
| fusnote =
}}

'''Juraj Šižgorić''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''Georgius Sisgoreus'', ''Georgius Sisgoritus'') ([[Šibenik]], o. [[1445.]] - Šibenik, [[1509.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] je [[Hrvatski latinizam|latinistički pjesnik]] iz šibenske plemićke obitelji [[Šižgorić]].

== Životopis ==
Juraj Šižgorić središnja je ličnost šibenskog humanističkog kruga i jedna od najznačajnijih ličnosti kulturnog života u [[15. stoljeće|XV. stoljeću]] [[Hrvati|hrvatskog naroda]]. Rođen je u [[Šibenik]]u o. [[1445.]], a studirao je u [[Padova|Padovi]] gdje je doktorirao crkveno pravo [[1471.|1471]]. godine. Bio je svećenik s mnogim dužnostima, među ostalim i biskupskog vikara dvaput. Postoje spekulacije o moćnim neprijateljima zbog gubitka očinskog imanja, no malo se detalja zna o njegovom životu u gradu. Šižgorić je tijesno bio vezan uz svoj zavičaj te je svojemu [[latinski jezik|latiniziranomu]] [[ime]]nu često dodavao i sintagmu ''Sibenicensis Dalmata'', a u djelima mu se očituje i domoljublje te protuturska tematika.

== Djelo ==
''[[Elegiarum et carminum libri tres]]'' (''Knjiga elegija i pjesama'') najstarija je hrvatska pjesnička [[inkunabula]] i njegovo jedino za života tiskano djelo ([[Venecija]], [[1477.]]).<ref>Djelo je na hrvatski jezik preveo [[Nikola Šop]]; Juraj Šižgorić Šibenčanin, ''Elegije i pjesme'', [[Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti]], Zagreb, 1966.</ref> Sastoji se od 62 pjesme, većinom u [[elegijski distih|elegijskom distihu]], a 11 je pjesama sastavljeno u [[Sapfo|safičkoj]] strofi te 3 u falečkim jedanaestercima. Tematika je [[antika|antičko]] [[mitologija|mitološka]] ili [[povijest|povijesna]], ali žanrovski prevladavaju [[poslanica|poslanice]], pozdravnice i [[epigram]]i. Premda u zbirci nema [[ljubav]]ne poezije, neke pjesme pokazuju da Šižgorić poznaje konvencije rimske ljubavne [[elegija|elegije]]. Najpoznatija je ''De Sibenicensis agri vastatione'' (''Elegija o pustošenju Šibenskog polja''), tada suvremena elegija [[Osmansko Carstvo|protuturske]] tematike. Šižgorićeva tužaljka za izgubljenom braćom koja se nalazi u zbirci postoji i u dužoj verziji, naslova ''Prosopopeya edita per Gergorium Sisgoreum Sibenicensem studentem Patauii''.

Druga Šižgorićeva zbirka latinskih pjesama sastavljena je 1487. godine ostala je u rukopisu sve do [[1962.]] godine, a posvećena je šibenskom knezu [[Antonio Calbo|Antoniju Calbu]] (knez od 1486.-1489.). Sastoji se od 16 pjesama u sapfičkoj strofi, i to 13 [[himan]]a posvećenih [[apostol]]ima i [[sveti Pavao|svetom Pavlu]]. U zbirci se također nalazi posvetna oda Calbu te dvije osobne pjesme s aluzijom na suparnika.<ref>[[Veljko Gortan]], [http://dizbi.hazu.hr/object/12299 ''Neobjavljena zbirka Šižgorićevih latinskih pjesama''], [[Građa za povijest književnosti hrvatske]], [[Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti]], knjiga 28, Zagreb, 1962.; [[DiZbi]], dizbi.hazu.hr</ref>

[[Zemljopis]]no-[[povijest|povijesna]] rasprava u [[proza|prozi]] ''De situ Illyriae et civitate Sibenici'' (''O smještaju Ilirije i grada Šibenika'') sastoji se od 17 poglavlja i domoljubne je tematike.<ref>Pretisak je objavljen 1966. i 1981. godine sa prijevodom Veljka Gortana; Juraj Šižgorić Šibenčanin, ''O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku'', [[Muzej grada Šibenika|Muzej grada]], Šibenik, 1966. i 1981.</ref> Posvećena je Calbu kao i zbirka himni apostolima. Referencija [[Alberto Fortis|Alberta Fortisa]] na Šižgorićevo djelo ''Delle piu nobili prerogative di Sebenico'', dugo smatrano izgubljenim, odnosi se na upravo na ''De situ Illyriae''.

Šižgorićev opus obuhvaća i danas izgubljeno djelo ''Dicteria Illyrica ''(''Ilirske poslovice''), prijevode hrvatskih poslovica koje je priredio zajedno sa šibenskim plemićem Jakovom Naplavićem.

==Izvori==
;Bilješke i literatura
{{izvori}}
* [[Davor Dukić|Dukić, Davor]]: ''Latinska književnost hrvatskog humanizma'', Katedra za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskog fakulteta u Zagrebu]], 2007./2008.
* ''Leksikon hrvatskih pisaca'' (ur. D. Fališevac, K. Nemec, D. Novaković), Zagreb 2000., {{ISBN|9530611072}}
* Juraj Šižgorić, ''Izbor iz djela'' (ur. Darko Novaković), Vinkovci 2000., {{ISBN|9536929066}}
* [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59621 Šižgorić, Juraj], [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]], www.enciklopedija.hr, pristupljeno 7. rujna 2017.

==Vanjske poveznice==
;Mrežna mjesta
* Maja Kožić, [http://hrcak.srce.hr/80338 ''U spomen Jurju Šižgoriću povodom petstote obljetnice njegova djela "O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku''], [[Etnološka tribina]], Vol.17 No.10, prosinac 1987., [[Hrčak (portal)|Hrčak]]
* [[Milivoj Šrepel]], [http://dizbi.hazu.hr/object/11186 ''Humanist Šižgorić''], [[Rad HAZU|Rad JAZU]] Knj. 51, Zagreb, 1899., [[DiZbi]]
* [https://www.posta.hr/default.aspx?id=744&m=1825 Znameniti Hrvati - Juraj Šižgorić], [[Hrvatska pošta]]

{{Renesansni književnici}}
{{Hrvatska književnost}}

{{GLAVNIRASPORED:Šižgorić, Juraj}}
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Životopisi, Šibenik]]
[[Kategorija:Dalmatinsko komunalno plemstvo]]
[[Kategorija:Hrvatski latinisti]]

Juraj Šižgorić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica