https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&feed=atom&title=Julio_PintarJulio Pintar - Povijest promjena2026-09-02T12:37:10ZPovijest promjena ove stranice na wikijuMediaWiki 1.42.3https://enciklopedija.cc/index.php?title=Julio_Pintar&diff=201440&oldid=prevWikiSysop: Bot: Automatski unos stranica2021-10-07T22:13:47Z<p>Bot: Automatski unos stranica</p>
<p><b>Nova stranica</b></p><div><!--'''Julio Pintar'''-->'''Julio Pintar''' je ([[Srijemska Mitrovica]], [[30. listopada]] [[1852.]] - ?) je bio [[general major]] i generalni konzul bivše [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] monarhije. Rodom je bio iz obitelji [[Hrvati u Srijemu|Hrvata iz Srijema]], iz časničke obitelji iz [[Srijemska Mitrovica|Mitrovice]].<br />
<br />
Rodio se je u Mitrovici, gdje se školovao. <br />
<br />
Bio je jednom od rijetkih osoba koja nije bila [[plemić]]kog podrijetla a da je postigla zamjetan položaj u [[diplomacija|diplomatskoj]] službi [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. Dok nije bila rijetkost da je Hrvatska dala Austro-Ugarskoj generale i vojskovođe, pučkog, seljačkog podrijetla, s diplomacijom je to bila rijetkost, jer je neplemićima praktično bilo nemoguće doći do položaja predstavnika u diplomatskoj službi, neglede njihove umnosti. To je bilo osobito teško Hrvatima, i to iz Srijema. <br />
<br />
Došao je do položaja generalnog konzula u [[Albanija|Albaniji]], na [[Kreta|Kreti]] i u [[Sirija|Siriji]]. U diplomatskoj je službi proveo 15 godina. Na Kreti i Siriji je bio u najopasnijim vremenima revolucije, štiteći i čuvajući živote [[Kršćanstvo|kršćana]] uz vlastitu pogibelj Života. Za najvećeg pokolja kršćana mogao se samo predstavnik Austro-Ugarske monarhije slobodno kretati ulicama Kaneje a da mu ni vlas nije sa glave pala, jer je taj u osobi g. Pintara još u predrevolucijsko vrijeme stekao toliku omiljenost i poštovanje ne samo kod kršćana nego i muhamedanaca. <br />
<br />
Bio je požrtvovnim u svom poslu. I kad su iz inozemstva države slale svoje brodovlje pred Kretu radi odvoza na sigurno svojih državljana, kršćana, ukrcali su se na njih i svi predstavnici inozemnih vlasti, radi sigurnosti svog života. No Pinar je ostao. Bio je jedini preostali predstavnik diplomatskog zbora. Vlada iz [[Beč]]a poslala mu je [[brzojav]]ku u kojoj ga je pozvala napustiti Kretu i vratiti se. Na to je rekao "Ja ostajem tamo gdje se moj barjak vije". Do kraja krize ostao je, pruživši potrebitima svoju pomoć, moćnu intervenciju i zaštitu. Spasio je mnoge kršćanske živote, jer gdje se je pojavio, prestao je pokolj kršćana iz ljubavi i velikog poštovanja spram njega. Zbog takva odnosa, stekao je ljubav i poštovanje tamošnjeg stanovništva. <br />
<br />
Uslužnost i humanitarnost obilježila mu je rad i u mirnim vremenima, pa je došao na glas dobročinitelja. Ugled koji je stekao postao je toliko veliki da kad bi došao negdje, narod ga je dočekivao velikom ljubavlju i poštovanjem te je priređivalo narodne svečanosti u njegovu čast, kao kakvom potentatu. <br />
<br />
Poslije pada Austro-Ugarske, mogao je optirati za ići u novu republiku, [[Austrija|Austriju]]. No, čeznuo je za svojim starim hrvatskim krajem, za kojeg je vazda čuvao ljubav u jednom kutiću svoga srca te se odlučio vratiti u rodni kraj. Tako je nakon 60 godina posjetio rodnu Mitrovicu. Ondje već nije imao nitkog od žive rodbine, pa se je preselio u [[Varaždin]], grad, koji je davno posjećivao kao mladi časnik glavnog stožera. <br />
<br />
Pisao je [[memoari|memoare]].<br />
<br />
== Izvori ==<br />
* [[Varaždinske novosti]], 81-godišnjica odličnog našeg sugrađana, 1. studenoga 1933., str. 2<br />
<br />
{{GLAVNIRASPORED:Pintar, Julio}}<br />
[[Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici]]<br />
[[Kategorija:Austro-Ugarska]]<br />
[[Kategorija:Diplomati]]<br />
[[Kategorija:Srijemska Mitrovica]]</div>WikiSysop