Suradnik10 u (test) 23:32, 17. lipanj 2023.

2023-06-17T23:32:31Z

←Starija inačica		Inačica od 17. lipanj 2023. u 23:32
Redak 15:		Redak 15:
	Pred Okružnim sudom u Zagrebu optužen je u navodno »glavnoj kontrarevolucionarnoj grupi« (zajedno s dr. Markom Veselicom, dr. Šimom Đodanom i Zvonimirom Komaricom) te osuđen na pet godina strogoga zatvora i zabranu javnoga djelovanja četiri godine nakon isteka zatvorske kazne.		Pred Okružnim sudom u Zagrebu optužen je u navodno »glavnoj kontrarevolucionarnoj grupi« (zajedno s dr. Markom Veselicom, dr. Šimom Đodanom i Zvonimirom Komaricom) te osuđen na pet godina strogoga zatvora i zabranu javnoga djelovanja četiri godine nakon isteka zatvorske kazne.

	Nakon zatvora bio je izložen političkoj diskriminaciji. [[Vrhovni sud SR Hrvatske]] zatvorsku je kaznu potom preinačio u četiri godine strogoga zatvora (dvije godine proveo je u samici istražnoga zatvora u Zagrebu, a dvije godine u kaznionici u Lepoglavi).		Nakon zatvora bio je izložen političkoj diskriminaciji. [[Vrhovni sud SR Hrvatske]] zatvorsku je kaznu potom preinačio u četiri godine strogoga zatvora (dvije godine proveo je u samici istražnoga zatvora u Zagrebu, a dvije godine u kaznionici u [[Kaznionica Lepoglava\|Lepoglavi]]).
	Nakon što mu je zatvorska kazna istekla 11. siječnja [[1976.]] godine, zbog političke diskriminacije nije se mogao zaposliti (1976.-1977.), a potom su mu vlasti dopustile zaposliti se u [[Hrvatski državni arhiv\|Arhivu hrvatske]], no pod uvjetom da na poslu bude nadziran.		Nakon što mu je zatvorska kazna istekla 11. siječnja [[1976.]] godine, zbog političke diskriminacije nije se mogao zaposliti (1976.-1977.), a potom su mu vlasti dopustile zaposliti se u [[Hrvatski državni arhiv\|Arhivu hrvatske]], no pod uvjetom da na poslu bude nadziran.
	Političko-policijski bio je nadziran zbog sudjelovanja u oporbenome hrvatskom političkom krugu iz sedamdesetprve, a zbog poticanja peticije za amnestiju političkih zatvorenika i sudbeno je preslušavan (tu peticiju supotpisali su brojni istaknuti hrvatski intelektualci, 1980.).		Političko-policijski bio je nadziran zbog sudjelovanja u oporbenome hrvatskom političkom krugu iz sedamdesetprve, a zbog poticanja peticije za amnestiju političkih zatvorenika i sudbeno je preslušavan (tu peticiju supotpisali su brojni istaknuti hrvatski intelektualci, 1980.).

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-08T14:34:53Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Jozo Ivičević Bakulić''' ([[Vis]], [[21. siječnja]] [[1930.]] {{--}} [[Zagreb]], [[24. lipnja]] [[2008.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[pravnik]] i [[povjesničar]].

== Životopis ==
Rodio se je na Visu 1930. godine. Još kao gimnazijalac u Zagrebu 1945. godine bio je u skupini sveučilištaraca i srednjoškolaca koji su se okupljali oko »''[[Narodni glas čovječnosti, pravice i slobode|Narodnoga glasa čovječnosti, pravice i slobode]]''«, prvoga oporbenoga glasila u komunističkoj Hrvatskoj. Nakladnik tog lista bila je [[Marija Radić]], udovica [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]], glavni urednik bio je [[Ivan Bernardić]], prvak HSS-a, politički uznik u Kraljevini Jugoslaviji i u doba NDH, a potom i u komunističkoj Jugoslaviji.

Nakon prvoga broja prvoga oporbenog glasila u komunističkoj Hrvatskoj, vlasti su daljnje tiskanje »[[Narodni glas|Narodnoga glasa]]« nasilno osujetile; s time u svezi, pretučen je i isključen iz gimnazije (1945.), a potom i uhićen.

Nakon što je pušten iz vojnoga istražnog zatvora (1946.) i nakon što mu je istekla zabrana školovanja, završio je klasičnu gimnaziju (1948.), pravni (1953.) i ekonomski fakultet (1956.), a studirao je povijest (1952.-1954.) te apsolvirao filozofiju (1967.). Magistrirao je iz nacionalne državnopravne povijesti na pravnome fakultetu (1971.) te bio asistent na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravnome fakultetu]] Sveučilišta u Zagrebu (1961.-1972.).

Bio je glavnim tajnikom, dužnosnikom i odgovornim urednikom ''[[Hrvatski tjednik|Hrvatskoga tjednika]]''. Ostavio je jedan od najprepoznatljivijih osobnih pečata u novijoj Matičinoj povijesti. Sve je vrijeme bio nadziran, a nekoliko je puta bio i policijski preslušavan. U Matici hrvatskoj od [[1968.]] godine u upravnome je i izvršnome odboru, a od [[1970.]] godine i glavni tajnik te član predsjedništva. Bio je i odgovorni urednik »Hrvatskoga tjednika« (1971.).
Svoju povjesničarsku istinoljubivost i predani rad u [[Matica hrvatska|Matici hrvatskoj]] platio je teškim zatvorskim robijanjem (1972.-1976.).

Nakon udara na Hrvatsku u Karađorđevu ([[1. prosinca]] [[1971.]]) uhićen je [[11. siječnja]] [[1972.]] godine s još nekim dužnosnicima Matice hrvatske. Uhićen je za [[Sječa Hrvatske u Karađorđevu|progona]] [[hrvatsko proljeće|hrvatskih proljećara]]. Bio je u skupini intelektualaca: [[Franjo Tuđman]], [[Vlado Gotovac]], [[Marko Veselica]], [[Vlatko Pavletić]], [[Šime Đodan]], [[Hrvoje Šošić]], [[Ante Glibota]], [[Zvonimir Komarica]] i [[Ante Bačić]].

Pred Okružnim sudom u Zagrebu optužen je u navodno »glavnoj kontrarevolucionarnoj grupi« (zajedno s dr. Markom Veselicom, dr. Šimom Đodanom i Zvonimirom Komaricom) te osuđen na pet godina strogoga zatvora i zabranu javnoga djelovanja četiri godine nakon isteka zatvorske kazne.

Nakon zatvora bio je izložen političkoj diskriminaciji. [[Vrhovni sud SR Hrvatske]] zatvorsku je kaznu potom preinačio u četiri godine strogoga zatvora (dvije godine proveo je u samici istražnoga zatvora u Zagrebu, a dvije godine u kaznionici u Lepoglavi).
Nakon što mu je zatvorska kazna istekla 11. siječnja [[1976.]] godine, zbog političke diskriminacije nije se mogao zaposliti (1976.-1977.), a potom su mu vlasti dopustile zaposliti se u [[Hrvatski državni arhiv|Arhivu hrvatske]], no pod uvjetom da na poslu bude nadziran.
Političko-policijski bio je nadziran zbog sudjelovanja u oporbenome hrvatskom političkom krugu iz sedamdesetprve, a zbog poticanja peticije za amnestiju političkih zatvorenika i sudbeno je preslušavan (tu peticiju supotpisali su brojni istaknuti hrvatski intelektualci, 1980.).

Nakon obnavljanja djelatnosti Matice hrvatske (1989.), do umirovljenja (1992.), ponovno je glavni tajnik i u upravnim je tijelima Matice hrvatske.

Premda samozatajan znanstvenik, Ivičević je – u vremena kada to zbog osobnih probitaka nije bilo preporučljivo raditi – znao objavljivati hrabre i oštroumne tekstove posvećene prošlostoljetnome jugoslavenstvu i pravaštvu, seljačkom, ustaškom i komunističkome pokretu te Matici hrvatskoj i Hrvatskome proljeću, završavajući svoj povjesničarski i životni put nizom tekstova o suvremenoj Hrvatskoj.

Autor je brojnih tekstova iz novije hrvatske povijesti. Povijesni članci koje je objavljivao u hrvatskim novinama i stručnim časopisima sabrani su i objavljeni u knjizi ''Iz novije hrvatske povijesti: jugoslavenstvo, pravaši, HSS, ustaški pokret, Hrvatsko proljeće, Croatia rediviva, Hrvatska danas'' (Matica hrvatska, Zagreb, 2007.).

== Izvori ==
* [http://www.matica.hr/knjige/616/ Matica hrvatska - knjige] Jozo Ivičević: Iz novije hrvatske povijesti. Jugoslavenstvo. Pravaši. HSS. Ustaški pokret. Komunistički pokret. Hrvatsko proljeće. Croatia rediviva. Hrvatska danas.
* [http://www.matica.hr/knjige/autor/382/ Matica hrvatska] Jozo Ivičević
{{matica hrvatska}}
* Borut Gulič: [http://hrcak.srce.hr/file/48081 Obljetnice, nekrolozi, Arh. vjesn., god. 51 (2008), str. 569-589.] In memoriam. Jozo Ivičević (1930.-2008.)
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Ivičević, Jozo}}
[[Kategorija:Hrvatski povjesničari]]
[[Kategorija:Hrvatsko proljeće]]
[[Kategorija:Matica hrvatska]]
[[Kategorija:Životopisi, Vis]]

Jozo Ivičević - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 23:32, 17. lipanj 2023.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica