WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-23T09:48:59Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 23. lipanj 2025. u 09:48
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Joe Meek'''-->~~{{Skladatelj		{{Skladatelj
	\|ime=Joe Meek		\|ime=Joe Meek
	\|opis_slike=		\|opis_slike=

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-16T04:30:25Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Skladatelj
|ime=Joe Meek
|opis_slike=
|puno_ime=Robert George Meek
|slika=
|datum_rođenja=[[5. travnja]] [[1929.]]
|mjesto_rođenja= Newent, [[Gloucestershire]], [[Engleska]]
|datum_smrti=[[3. veljače]] [[1967.]]
|mjesto_smrti= [[London]], [[Engleska]]
|djela=''[[Telstar]]''
|period=[[1954.]] – [[1967.]]
|utjecaj=[[Pop]]<br>[[Rock]]
|suradnici=
|nagrade=Ivor Novello Award
|}}

'''Joe Meek''' (rođen kao ''Robert George Meek'', * Newent, [[Gloucestershire]], [[5. travnja]] [[1929.]] - † [[London]], [[3. veljače]] [[1967.]])<ref>[http://www.nndb.com/people/592/000114250/ Joe Meek]</ref>) bio je pionir [[Engleska|engleske]] [[pop]] i [[rock]] glazbe, svojim iznimnim doprinosom ranih [[1960-ih]] kao glazbeni producent i [[skladatelj]].

Njegov najpoznatiji rad je hit pjesma [[Telstar (pjesma)|Telstar]] engleske grupe [[The Tornados|Tornados]] iz ([[1962.]]), koja je postala prvi #1 neke [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] grupe na [[SAD|američkim]] top ljestvicama (Billboard Hot 100). Za ''Telstar'' je dobio nagradu Ivor Novello Award, za najbolje produciranu ploču [[1962.]]

Meekovi ostali veći glazbeni hitovi bili su; ''Don't You Rock Me Daddy-O'' i ''Cumberland Gap''(Lonnie Donegan), ''Johnny Remember Me'' (John Leyton), ''Just Like Eddie'' (Heinz), ''Angela Jones'' (Michael Cox), ''Have I the Right?'' ([[The Honeycombs]]) i ''Tribute to Buddy Holly'' (Mike Berry).
Meekov konceptualni album ''I Hear a New World'' se drži za prekretnicu u modernoj glazbi zbog inovativnog korištenje elektroničkih zvukova.

Joe Meek je također radio i kao producent filmske glazbe, njegov najpoznatiji film je ''Live It Up!'' (u Americi poznat kao ''Sing and Swing'') iz [[1963.]], u kojem su nastupale tadašnje zvijezde popa; Heinz Burt, David Hemmings i [[Steve Marriott]], [[Gene Vincent]], Jennifer Moss, sastav The Outlaws, Kim Roberts, Kenny Ball, Patsy Ann Noble i drugi.

Njegov uspjeh bio meteorski i kratkotrajan, tako da je nakon toga Meek postupno potonuo u dugove i depresiju.

Na kraju se [[3. veljače]] [[1967.]] ubio koristeći se sačmaricom svog prijatelja glazbenika Heinza Burta (The Tornados), prije tog je ubio svoju kućevlasnicu. Umro je u dobi od samo 37 godina, osam godina nakon smrti svog idola [[Buddy Holly]]a.

== Životopis ==

Meek je razvio interes za elektroniku i umjetnost još kao dijete, izrađujući amaterske radio stanice, razne komponente, pa čak i prvi televizor. Nakon služenja vojske u [[Kraljevske zračne snage|Royal Air Force]], gdje je radio kao radarski tehničar, elektronika je postala dio njegova života. Od [[1953.]] godine zaposlen je u tvrtci za distribuciju električne energije (Midlands Electricity Board).

Od [[1954.]] radi kao tonski snimatelj za tada vodeće neovisno poduzeće koje je proizvodilo radio program (glazbu) za čuveni Radio Luksemburg. Tu se istakao radom na produkciji Ivy Bensonove ''Music for Lonely Lovers''. Njegova tehnička genijalnost, došla je do izražaja prvi put pri snimanju [[jazz]] singla Humphreya Lytteltona ''Bad Penny Blues'' (Parlophone Records, [[1956.]]) kada je čak suprotno od onog što je Lyttleton htio, izmjenio zvuk pijana u većoj mjeri nego je to uobičajeno. Ta ploča je postala hit.

U siječnju [[1960.]] godine, zajedno s Williamom Barringtonom-Coupeom, Meek je osnovao diskografsku kuću ''Triumph Records''. Vrlo brzo imali su # 1 hit singl ''Angela Jones'' u izvedbi Michaela Coxa. Ali unatoč tomu Triumph Records je bio premali da bi se mogao nositi s velikim izdavačkim kućama te je ubrzo propao.

Nakon tog neuspjeha Meek je osnovao vlastitu produkcijsku kompaniju - ''RGM Sound Ltd'' (kasnije Meeksville Sound Ltd).

Prvi hit ''RGM Sound Ltd'' bio je #1 Johni Leytonov ''Johnny Remember Me'' iz [[1961.]] (pjesma Geoffa Goddarda), zatim je uslijedio najveći [[Telstar (pjesma)|Telstar]] s [[The Tornados|Tornadosima]]. Meekov treći britanski #1 i posljednji veliki uspjeh bio je s sastavom [[The Honeycombs|Honeycombs]] i singlom ''Have I The Right?'', [[1964.]], ta pjesma popela se i na # 4 Billboardove [[SAD|američke]] top ljestvice.

=== Samoubistvo ===

Meek je bio opsjednut okultizmom i idejom o ''drugoj strani''. Navodno je postavljao magnetofone na groblja ne bi li snimio razgovore umrlih. Bio je opsjednut [[Buddy Holly]]em, tvrdeći da [[SAD|američki]] [[rock]]er komunicira s njim u snovima.

Meek je bio i [[Homoseksualnost|homoseksualac]], a tada je to bilo ilegalno u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velikoj Britaniji]], zbog tog je bio i optužen [[1963.]] Nakon toga stalno je bio pod paskom i sumnjom policije, i predmet ucjena, pa mu je to prilično zagorčavalo život.

Kako nije više imao hitova, Meekov financijski položaj postao je očajan, time se produbila njegova depresija. Stvar se pogoršala kad je [[Francuska|francuski]] kompozitor, ''Jean Ledrut'' optužio je Meeka za plagijat tvrdeći da je kompozicija ''Telstar'', kopija njegova djela ''La Marche d'Austerlitz'', koji je on napisao za film ''Austerlitz'' [[1960.]] godine. Zbog te tužbe Meeku je obustavljena isplata autorskih tantijema, sve do okončanja procesa. Sve je to kulminiralo [[3. veljače]] [[1967.]] na osmu obljetnicu smrti [[Buddy Holly|Buddya Hollya]], kad je Meek ubio svoju kućevlasnicu Violet Shenton pa zatim sebe.

Tužba za plagijat na kraju je odbačena u korist Meeka tri tjedna nakon njegove smrti. Sud je zauzeo stajalište da Meek nije znao ništa o Austerlitzu u to vrijeme, jer je bio izdat samo u [[Francuska|Francuskoj]].

== Meekova ostavština ==

Usprkos tome što nije znao svirati nikakav glazbeni instrument a ni pisati note, Meeka to nije smetalo da stvara i producira mnoge uspjele glazbene hitove. Kod skladanja imao je pouzdane suradnike u glazbenicima; Dave Adamsu, Geoffu Goddardu i Karlu Blackwellu, koji su znali prepisati njegove melodije iz ''demo snimaka''. Tako je stvorio 245 singlova, od kojih je 45 ušlo u ''top pedeset''.

On je razvio nove studijske alate za audio snimanje, poput dupliciranja, višekanalnog snimanja, približavanja mikrofona, izravnog ulaza za bas-gitare, kompresora i efekata poput jeke, odbijanja i rada s uzorcima (sampling). Za razliku od drugih glazbenih producenata on je radije tražio ''pravi zvuk'' nego privlačan glazbeni napjev, te je tijekom svoje kratke karijere slijedio svoju osnovnu maksimu da stvori jedinstveni ''zvučni potpis'' za svaki glazbeni zapis koji je on producirao.

Meek je bio jedan od prvih glazbenih producenata koji su shvatili i potpuno iskoristili nove mogućnosti modernih tonskih studija.

Njegove inovativne tehnike; fizičkog razdvajanja instrumenata, zatim obrada instrumenata i vokala s efektima jeke i odbijanja, potom obradu zvuka raznim filterima vlastite izrade. Zatim je slijedilo pomno kombiniranje odvojeno-snimljenih izvedbi i segmenata u jednu kompozitnu cjelinu - sve to bio je veliki pomak u produkciji glazbe. Do tada su standardne tehnike snimanje bilo koje vrsti glazbe ([[pop]], [[jazz]] i [[Klasična glazba|klasike]]) bile iste za sve. To se svodilo na to da se snimalo sve izvođače zajedno u jednom studiju, za vrijeme njihove izvedbe u stvarnom vremenu, a to je bilo naslijeđe iz vremena prije pojave [[Magnetska traka|magnetske trake]], kada su s nastupa u živo, doslovno urezivani kalupi za izradu ploča.

Meekov producentski stil bio je bitno različit od njegovog suvremenika [[Phil Spector|Phila Spectora]], koji je svoj poznati ''zvučni zid'', snimao u živo s velikim ansamblima.

Meekova reputacija kao pionira i inovatora u snimanju glazbe, ponovno je oživjela [[2009.]] kad je udruženje glazbenih producenata (''The Music Producers Guild'') osmislilo nagradu Joe Meek za inovaciju u produkciji. Prvi dobitnik nagrade [[2009.]] godine bio je producent i glazbenik [[Brian Eno]].<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.audioprointernational.com/news/968/Brian-Eno-wins-the-first-Joe-Meek-award |accessdate=29. prosinca 2009. |title=Brian Eno dobitnik prve nagrade Joe Meek, AudioPro, 27. 10. 2009. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090131074922/http://www.audioprointernational.com/news/968/Brian-Eno-wins-the-first-Joe-Meek-award |archivedate=31. siječnja 2009. }}</ref>

== Literatura ==

* John Repsch: ''The Legendary Joe Meek'' (UK; 1989, Jul 2003) {{ISBN|1-901447-20-0}} {{eng oznaka}}
* Barry Cleveland: ''Creative Music Production - Joe Meek's BOLD Techniques'' (USA; Jul 2001) {{ISBN|1-931140-08-1}} {{eng oznaka}}
* Nick Moran with James Hicks: ''Telstar - The Joe Meek Story'', (UK, Oberon Books,1/2007) ISBN
9781840025880<ref>http://www.oberonbooks.com/ Oberon Books</ref> {{eng oznaka}}

==Izvori==
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==

* [http://www.bbc.co.uk/gloucestershire/content/articles/2007/01/05/joe_meek_feature.shtml O Joe Meeku na stranicama BBC]
* [http://www.discogs.com/artist/Joe+Meek Diskografija Joe Meeka na stranicama Discogs]

{{GLAVNIRASPORED:Meek, Joe}}
[[Kategorija:Britanski glazbeni producenti]]
[[Kategorija:Britanski glazbenici]]

Joe Meek - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica