Joakim Rakovac - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-23T10:02:00Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 23. lipanj 2025. u 10:02
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Joakim Rakovac'''-->~~{{Infookvir životopis		{{Infookvir životopis
	\| ime = Joakim Rakovac		\| ime = Joakim Rakovac
	\| slika = Joakim Rakovac.JPG		\| slika = Joakim Rakovac.JPG

Suradnik10: Zamjena teksta - '.- 2' u '. — 2'

2025-04-08T02:27:27Z

Zamjena teksta - '.- 2' u '. — 2'

←Starija inačica		Inačica od 8. travanj 2025. u 02:27
Redak 35:		Redak 35:
	Kao vijećnik sudjeluje na višestranačkom [[Treće zasjedanje ZAVNOH-a\|Trećem zasjedanju ZAVNOH-a]] u svibnju 1944. godine.		Kao vijećnik sudjeluje na višestranačkom [[Treće zasjedanje ZAVNOH-a\|Trećem zasjedanju ZAVNOH-a]] u svibnju 1944. godine.

	Za vrijeme sastanka NOO u selu [[Korenići]] iznad [[Limska draga\|Limske drage]] upadaju [[Nijemci]], te svatko bježi na svoju stranu; Rakovac je pogođen [[dum-dum metak\|dum-dum metkom]], ali je uspio pobjeći u obližnju šumu gdje je iskrvario. Pronađen je drugi dan, mrtav u snijegu - tako barem glasi inačica događaja koju su Rakovčevi suborci desetljećima ponavljali u službenim prigodama (makar danas s nešto manje sigurnosti).<ref>[https://glasistrenovine.hr/arhiva-portala/pregled-vijesti/67-obljetnica-smrti-joakima-rakovca-347402 ''67. obljetnica smrti Joakima Rakovca''], ''Glas Istre'', 18. siječnja 2012.</ref> Druga inačica istog dođaja je da su ga ubili elementi iz sastava partizanskog pokreta, koji su prema nalogu vodstva KPJ u tom razdoblju pred kraj rata (siječanj 1945. godine) diljem Hrvatske sustavno eliminirali one vođe Narodnooslobodilačkog pokreta za koje se ocijenilo da nisu dovoljno "na partijskoj liniji"<ref>[https://web.archive.org/web/20150924022540/http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=23058 ''Bulešićev ideal - putokaz 'nove' Istre''], ''[[Glas Koncila]]'', br. 34 (2044) od 25. kolovoza 2013. (V. poglavlje "Fašistički antifašisti likvidirali antifašiste"), (u međumrežnoj pismohrani archive.org 24. rujna 2015.)</ref> što se osobito osjetilo među istarskim kadrovima. Krajem rata i poslije rata, nova jugoslavenska vlast se krvavo obračunala s tzv. istarskim »[[istarski narodnjaci\|narodnjacima]]« (zvjersko ubojstvo [[Mate Peteh]]a), narodnih svećenika (npr. [[Kazimir Paić]]). U toj čistki [[jugoslavenska čistka istarskih hrvatskih kadrova\|maknut]] je sav matični istarski partizanski kadar, smijenjeni su svi najistaknutiji partizanski rukovoditelji Istre, mnogi su sumnjičeni i zlostavljani.<ref name="istrapedia-narodnjaci">[http://www.istrapedia.hr/hrv/363/narodnjaci/istra-a-z/ Istrapedia] J. Bratulić: Narodnjaci (pristupljeno 3. studenoga 2015.) {{istrapedia}}</ref> Zbog svega toga je smrt Joakima Rakovca ostala krajnje sumnjiva do danas.<ref>[http://ante-rokov-prometeus.blogspot.hr/2008/10/mi-trebamo-suditi-motiki-i-pikuliu.html Semper Paratus Croatiae] Ante Rokov Jadrijević: Mi trebamo suditi Motiki i Piškuliću!, 28. rujna 1998. (pristupljeno 3. studenoga 2015.)</ref><ref>[http://ante-rokov-jadrijevic.blogspot.hr/2007/11/25_27.html Semper Paratus Croatiae] [[Ante Rokov Jadrijević]]: Istarske fojbe nisu bile plod hrvatskog nacionalizma, nego su bile plod ideološkog jugo-staljinizma i sovjetsko-ruskog ekspanzionizma, 25. veljače 2007. (pristupljeno 3. studenoga 2015.</ref><ref>[http://www.istrapedia.hr/hrv/1624/povijest-povijest-istre-od-1918-2000-g/istra-a-z/ Istrapedia] D. Dukovski: Povijest (Povijest Istre od 1918.- 2000. g.), (pristupljeno 3. studenoga 2015.) {{istrapedia}}</ref>		Za vrijeme sastanka NOO u selu [[Korenići]] iznad [[Limska draga\|Limske drage]] upadaju [[Nijemci]], te svatko bježi na svoju stranu; Rakovac je pogođen [[dum-dum metak\|dum-dum metkom]], ali je uspio pobjeći u obližnju šumu gdje je iskrvario. Pronađen je drugi dan, mrtav u snijegu - tako barem glasi inačica događaja koju su Rakovčevi suborci desetljećima ponavljali u službenim prigodama (makar danas s nešto manje sigurnosti).<ref>[https://glasistrenovine.hr/arhiva-portala/pregled-vijesti/67-obljetnica-smrti-joakima-rakovca-347402 ''67. obljetnica smrti Joakima Rakovca''], ''Glas Istre'', 18. siječnja 2012.</ref> Druga inačica istog dođaja je da su ga ubili elementi iz sastava partizanskog pokreta, koji su prema nalogu vodstva KPJ u tom razdoblju pred kraj rata (siječanj 1945. godine) diljem Hrvatske sustavno eliminirali one vođe Narodnooslobodilačkog pokreta za koje se ocijenilo da nisu dovoljno "na partijskoj liniji"<ref>[https://web.archive.org/web/20150924022540/http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=23058 ''Bulešićev ideal - putokaz 'nove' Istre''], ''[[Glas Koncila]]'', br. 34 (2044) od 25. kolovoza 2013. (V. poglavlje "Fašistički antifašisti likvidirali antifašiste"), (u međumrežnoj pismohrani archive.org 24. rujna 2015.)</ref> što se osobito osjetilo među istarskim kadrovima. Krajem rata i poslije rata, nova jugoslavenska vlast se krvavo obračunala s tzv. istarskim »[[istarski narodnjaci\|narodnjacima]]« (zvjersko ubojstvo [[Mate Peteh]]a), narodnih svećenika (npr. [[Kazimir Paić]]). U toj čistki [[jugoslavenska čistka istarskih hrvatskih kadrova\|maknut]] je sav matični istarski partizanski kadar, smijenjeni su svi najistaknutiji partizanski rukovoditelji Istre, mnogi su sumnjičeni i zlostavljani.<ref name="istrapedia-narodnjaci">[http://www.istrapedia.hr/hrv/363/narodnjaci/istra-a-z/ Istrapedia] J. Bratulić: Narodnjaci (pristupljeno 3. studenoga 2015.) {{istrapedia}}</ref> Zbog svega toga je smrt Joakima Rakovca ostala krajnje sumnjiva do danas.<ref>[http://ante-rokov-prometeus.blogspot.hr/2008/10/mi-trebamo-suditi-motiki-i-pikuliu.html Semper Paratus Croatiae] Ante Rokov Jadrijević: Mi trebamo suditi Motiki i Piškuliću!, 28. rujna 1998. (pristupljeno 3. studenoga 2015.)</ref><ref>[http://ante-rokov-jadrijevic.blogspot.hr/2007/11/25_27.html Semper Paratus Croatiae] [[Ante Rokov Jadrijević]]: Istarske fojbe nisu bile plod hrvatskog nacionalizma, nego su bile plod ideološkog jugo-staljinizma i sovjetsko-ruskog ekspanzionizma, 25. veljače 2007. (pristupljeno 3. studenoga 2015.</ref><ref>[http://www.istrapedia.hr/hrv/1624/povijest-povijest-istre-od-1918-2000-g/istra-a-z/ Istrapedia] D. Dukovski: Povijest (Povijest Istre od 1918. — 2000. g.), (pristupljeno 3. studenoga 2015.) {{istrapedia}}</ref>

	Posmrtni ostatci Joakima Rakovca nalaze se danas u Poreču ispod kipa podignutog njemu u čast, na trgu koji nosi ime Joakima Rakovca. Uz njegovu smrt vežu se brojne priče, od toga da ga je netko izdao iz redova partizana, do toga da su Nijemci imali [[špijun]]a. Kako god bilo njegov neumorni rad na podizanju naroda na ustanak, njegovo zalaganje za jednakost [[Hrvati\|Hrvata]] i [[Talijani\|Talijana]] u Istri, njegova neizmjerna energija i predanost radu, Joakima Rakovca su čak i za života učinile legendom. Danas gotovo svaki grad u Istri ima obalu, trg ili ulicu posvećenu Joakimu Rakovcu: među istarskim Hrvatima je on definitivno zapamćen kao neupitni primjer čestitog borca za narodnu slobodu i nesumnjivog narodnog junaka.		Posmrtni ostatci Joakima Rakovca nalaze se danas u Poreču ispod kipa podignutog njemu u čast, na trgu koji nosi ime Joakima Rakovca. Uz njegovu smrt vežu se brojne priče, od toga da ga je netko izdao iz redova partizana, do toga da su Nijemci imali [[špijun]]a. Kako god bilo njegov neumorni rad na podizanju naroda na ustanak, njegovo zalaganje za jednakost [[Hrvati\|Hrvata]] i [[Talijani\|Talijana]] u Istri, njegova neizmjerna energija i predanost radu, Joakima Rakovca su čak i za života učinile legendom. Danas gotovo svaki grad u Istri ima obalu, trg ili ulicu posvećenu Joakimu Rakovcu: među istarskim Hrvatima je on definitivno zapamćen kao neupitni primjer čestitog borca za narodnu slobodu i nesumnjivog narodnog junaka.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-01T04:16:59Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir životopis
| ime = Joakim Rakovac
| slika = Joakim Rakovac.JPG
| veličina = 220px
| opis slike = Spomenik Joakimu Rakovcu u [[Poreč]]u
| pseudonim =
| rođenje = [[14. listopada]] [[1914.]]
| mjesto_rođenja = [[Rakovci]] kraj [[Poreč]]a
| smrt = [[18. siječnja]] [[1945.]]
| mjesto_smrti = [[Korenići]] kraj [[Kanfanar]]a u Istri
| nacionalnost = [[Hrvati|Hrvat]]
| poznat_po =
| zanimanje = vinogradar
| stranka = član [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] od svibnja [[1943.]]
| napomena = član [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|NOV i PO Jugoslavije]] u [[Narodnooslobodilačka borba|NOB-u]]<br>Narodni heroj Jugoslavije od [[9. prosinca]] [[1952.]]
}}

'''Joakim Rakovac''' ([[Rakovci]] kraj [[Poreč]]a, [[14. listopada]] [[1914.]] - [[18. siječnja]] [[1945.]]), bio je [[Istra|istarski]] [[antifašist]], [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizan]] i [[Narodni heroji Jugoslavije|narodni heroj Jugoslavije]].

== Životopis ==
[[Datoteka:Joakim Rakovac- istarski partizan.jpg|mini|desno|Suvremenici su Joakima Rakovca zapamtili sa šeširom; kasniji umjetnički prikazi mu na glavu stavljaju kapu "partizanku", kako bi ga se jasno prepoznalo kao dio jugoslavenskog NOP-a.]]

Joakim Rakovac rođen je u selu [[Rakovci]] (Rahovci) desetak kilometara od [[Poreč]]a. Završio je talijansku [[osnovna škola|osnovnu školu]], ali na poticaj roditelja čita tada zabranjene knjige na [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]]. Njegovog oca Ivana fašisti su često tukli, a talijanske vlasti zatvarale; naposljetku je umro u nacističkom logoru u njemačkom [[Koncentracijski logor Dachau|Koncentracijskom logoru Dachau]]. [[Drugi svjetski rat]] i [[Travanjski rat|napad na Jugoslaviju]] [[6. travnja]] [[1941.]] godine dočekao je kao pripadnik tzv. specijalnih [[bataljun]]a [[talijanska vojska|talijanske vojske]] "za politički sumnjive". Bile su to neborbene jedinice koje su se bavile održavanjem cesta i drugim neborbenim aktivnostima. Već [[1942.]] godine vraća se u [[Istra|Istru]], jedni izvori govore da je pobjegao iz talijanske vojske, drugi da je otpušten.

Uglavnom, čim se vratio susreće se s [[antifašizam|antifašizmom]] i počinje se povezivati s [[antifašistički pokret u Hrvatskoj|antifašističkim pokretom u Hrvatskoj]], uspostavivši blisku suradnju s narodnjakom [[Jože Šuran|Jožom Šuranom]] koji je već bio u vezi s partizanima iz ostalih dijelova Hrvatske. Sudjeluje u skupini od 18 domoljuba koji se u organizaciji Jože Šurana sastaju [[15. prosinca]] 1942. godine na Poreštini (kod lokve u selu [[Rapavel]]) s komunističkim aktivistom [[Ante Drndić|Antom Drndićem Stipom]], koji je od [[Komunistička partija Hrvatske|Komunističke partije Hrvatske]] poslan organizirati partizanski pokret u Istri. Krajem 1942. godine okuplja se u njegovoj kući u selu Rakovci kod [[Baderna|Baderne]] tridesetak ljudi i raspravljaju o mogućnostima borbe protiv fašizma; poslije se u tom mjestu osniva [[narodnooslobodilački odbor|narodnooslobodilački odbor]] (NOO), jedno od žarišta ideje antifašizma i povezivanja Istre sa Hrvatskom po [[Poreština|Poreštini]] i [[Pazinština|Pazinštini]].

U ljeto [[1943.]] godine vodi prvu veću skupinu Istrana prema [[Gorski kotar|Gorskom kotaru]] kako bi se priključili [[partizani]]ma. U kolovozu 1943. godine postao je predsjednikom NOO-a za Istru.<ref>[[Ljubo Drndić]], [http://www.znaci.net/00003/569.pdf ''Oružje i sloboda Istre 1941.-1943.''], [[Školska knjiga]], Zagreb - Pula, 1978., str. 295.</ref> Nakon [[kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] [[8. rujna]] [[1943.]] godine sudjeluje u razoružavanju [[garnizon]]a u [[Cerovlje|Cerovlju]] i [[Borutu|Borutu]] - gdje ga je vijest o kapitulaciji zatekla dok je vodio veću skupinu dragovoljaca k partizanima u Gorskom Kotaru. Potom sudjeluje u oslobađanju [[Pazin]]a, a [[14. rujna]] s manjom skupinom boraca ulazi u [[Poreč]] i u njemu uspijeva uspostaviti vlast ustanika. Kao predsjedatelj [[Pokrajinski NOO za Istru|Pokrajinskog narodnooslobodilačkog odbora za Istru]] sudjeluje u donošenju povijesnih [[Pazinske odluke|Pazinskih odluka]] kojima se [[Istra]] odcjepljuje od [[Fašistička Italija|Italije]] i sjedinjuje s maticom [[Hrvatska|Hrvatskom]].

Nakon njemačkog zauzimanja Istre neumorno radi na terenu, obilazi istarska sela, potiče ljude na ustanak i organizira antifašiste sve s ciljem oslobođenja Istre. Ne bilježi se da bi narodu i borcima išta govorio o [[Komunizam|komunizmu]], makar se suglasno piše da je pristupio komunističkoj partiji i da je bio član partijskog rukovodstva za Istru.

U ''Glasu Istre'' br. 2 iz rujna 1943. godine izlazi prvi novinski članak kojega je napisao seljački sin Joakim Rakovac. Članak za partizanski tisak je napisan u vrijeme srpnju 1943. godine, dakle prije rujanskog ustanka u Istri, dok je Rakovac vodio stotinjak istarskih dragovoljaca partizanima u [[Gorski kotar|Gorskom kotaru]]. U članku koji je (zacijelo uz dosta redaktorskog posla; Rakovac je išao samo u talijanske škole i nikad ranije nije imao prigodu pisati na hrvatskom književnom jeziku) objavljen pod naslovom ''Sretni i ponosni pošli smo u našu vojsku'' opisuje pripreme za odlazak u partizane; iz teksta su vidljive okolnosti u kojima je Rakovac djelovao:

{{citat2|Tog dana žene su marljivo pripremale hranu i robu za put a ljudi su obustavili svaki posao koji nije bio u vezi s mobilizacijom. Oni koji su radili u ugljenokopu napustili su rad. Seljaci su objesili svoje kose, kosire i motike. Svuda su odjekivale borbene pjesme. Trebalo je vidjeti silno oduševljenje i radost, koja se na licima sviju čitala. U nekim selima nije bilo ni čovjeka, ni žene, ni odraslog djeteta, koje nije znalo za pripreme i odlazak u NOV. Na sam dan odlaska bilo je već sve spremno. Postavljene su straže po svim putovima, gdje je bilo opasno, da bi provalili banditi i pomrsili naš plan. Posjedali smo na travu oko punih zdjela, koje su za svoje borce donijele njihove drugarice. Uprtismo ruksake i rastadosmo se. Stariji i mlađi drugovi, koji su još ostali, klicali su nam i obećavali da će doskora i oni za nama. Otrgnuvši se iz zagrljaja majki i žena, krenuli smo odlučnim korakom. Kudgod smo prolazili, ljudi su nas toplo pozdravljali i nudili jelom, pićem i voćem. A sada već u slobodi, odmarajući se u gustoj jelovoj šumi, sjećamo se rastanka i suznih očiju majki, sestara i žena, koje smo tamo, kraj mora ostavili. Ali, mi im sada dovikujemo: »Ne plačite, ne plačite za nama! Mi smo otišli putem časne borbe. Mi smo se odazvali pozivu druga Tita. Ne oplakujte istarske žene i majke sretne vojnike, koji će se vratiti preko Učke, goneći ispred sebe crni fašistički mrak i donoseći toplo sunce slobode! Oplakujte radije one jadnike, koji su otišli u fašističku Italiju da ginu za naše najveće neprijatelje. Oplakujte i one koji još čekaju, i koje neprijatelj hvata i trpa u svoje kamione. Kažite vašim drugovima da ne kolebaju, neka ni časa ne čekaju, već neka idu za nama dok je još vrijeme. Upamtite, da se neće spasiti onaj koji želi u ovom najodlučnijem času ostati po strani. Stotine je takvih već propalo. Sloboda se ne kupuje na sajmu, a niti se ne daruje. Nju ćemo samo puškom i borbom postići.}}<ref>Ljubo Drndić, [http://www.znaci.net/00003/569.pdf ''Oružje i sloboda Istre 1941.-1943.''], Školska knjiga, Zagreb - Pula, 1978., str. 290. - 291.</ref>

Kao vijećnik sudjeluje na višestranačkom [[Treće zasjedanje ZAVNOH-a|Trećem zasjedanju ZAVNOH-a]] u svibnju 1944. godine.

Za vrijeme sastanka NOO u selu [[Korenići]] iznad [[Limska draga|Limske drage]] upadaju [[Nijemci]], te svatko bježi na svoju stranu; Rakovac je pogođen [[dum-dum metak|dum-dum metkom]], ali je uspio pobjeći u obližnju šumu gdje je iskrvario. Pronađen je drugi dan, mrtav u snijegu - tako barem glasi inačica događaja koju su Rakovčevi suborci desetljećima ponavljali u službenim prigodama (makar danas s nešto manje sigurnosti).<ref>[https://glasistrenovine.hr/arhiva-portala/pregled-vijesti/67-obljetnica-smrti-joakima-rakovca-347402 ''67. obljetnica smrti Joakima Rakovca''], ''Glas Istre'', 18. siječnja 2012.</ref> Druga inačica istog dođaja je da su ga ubili elementi iz sastava partizanskog pokreta, koji su prema nalogu vodstva KPJ u tom razdoblju pred kraj rata (siječanj 1945. godine) diljem Hrvatske sustavno eliminirali one vođe Narodnooslobodilačkog pokreta za koje se ocijenilo da nisu dovoljno "na partijskoj liniji"<ref>[https://web.archive.org/web/20150924022540/http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=23058 ''Bulešićev ideal - putokaz 'nove' Istre''], ''[[Glas Koncila]]'', br. 34 (2044) od 25. kolovoza 2013. (V. poglavlje "Fašistički antifašisti likvidirali antifašiste"), (u međumrežnoj pismohrani archive.org 24. rujna 2015.)</ref> što se osobito osjetilo među istarskim kadrovima. Krajem rata i poslije rata, nova jugoslavenska vlast se krvavo obračunala s tzv. istarskim »[[istarski narodnjaci|narodnjacima]]« (zvjersko ubojstvo [[Mate Peteh]]a), narodnih svećenika (npr. [[Kazimir Paić]]). U toj čistki [[jugoslavenska čistka istarskih hrvatskih kadrova|maknut]] je sav matični istarski partizanski kadar, smijenjeni su svi najistaknutiji partizanski rukovoditelji Istre, mnogi su sumnjičeni i zlostavljani.<ref name="istrapedia-narodnjaci">[http://www.istrapedia.hr/hrv/363/narodnjaci/istra-a-z/ Istrapedia] J. Bratulić: Narodnjaci (pristupljeno 3. studenoga 2015.) {{istrapedia}}</ref> Zbog svega toga je smrt Joakima Rakovca ostala krajnje sumnjiva do danas.<ref>[http://ante-rokov-prometeus.blogspot.hr/2008/10/mi-trebamo-suditi-motiki-i-pikuliu.html Semper Paratus Croatiae] Ante Rokov Jadrijević: Mi trebamo suditi Motiki i Piškuliću!, 28. rujna 1998. (pristupljeno 3. studenoga 2015.)</ref><ref>[http://ante-rokov-jadrijevic.blogspot.hr/2007/11/25_27.html Semper Paratus Croatiae] [[Ante Rokov Jadrijević]]: Istarske fojbe nisu bile plod hrvatskog nacionalizma, nego su bile plod ideološkog jugo-staljinizma i sovjetsko-ruskog ekspanzionizma, 25. veljače 2007. (pristupljeno 3. studenoga 2015.</ref><ref>[http://www.istrapedia.hr/hrv/1624/povijest-povijest-istre-od-1918-2000-g/istra-a-z/ Istrapedia] D. Dukovski: Povijest (Povijest Istre od 1918.- 2000. g.), (pristupljeno 3. studenoga 2015.) {{istrapedia}}</ref>

Posmrtni ostatci Joakima Rakovca nalaze se danas u Poreču ispod kipa podignutog njemu u čast, na trgu koji nosi ime Joakima Rakovca. Uz njegovu smrt vežu se brojne priče, od toga da ga je netko izdao iz redova partizana, do toga da su Nijemci imali [[špijun]]a. Kako god bilo njegov neumorni rad na podizanju naroda na ustanak, njegovo zalaganje za jednakost [[Hrvati|Hrvata]] i [[Talijani|Talijana]] u Istri, njegova neizmjerna energija i predanost radu, Joakima Rakovca su čak i za života učinile legendom. Danas gotovo svaki grad u Istri ima obalu, trg ili ulicu posvećenu Joakimu Rakovcu: među istarskim Hrvatima je on definitivno zapamćen kao neupitni primjer čestitog borca za narodnu slobodu i nesumnjivog narodnog junaka.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Rakovac, Joakim}}
[[Kategorija:Životopisi, Istra]]
[[Kategorija:Narodni heroji Jugoslavije]]
[[Kategorija:Životopisi, Poreč]]