WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-03T00:04:15Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Jerkosizgoric.jpg|mini|'''Jerko Šižgorić''']]

'''Jerko Šižgorić''' ([[Žirje]], [[1899.]] - [[Škaljari]] ([[Boka kotorska]]), [[11. veljače]] [[1918.]]), jedan od vođa [[Pobuna mornara u Boki Kotorskoj|pobune mornara austro-ugarske ratne flote u Boki Kotorskoj]].

== Životopis==

U [[Austrougarska ratna mornarica|austrougarsku ratnu mornaricu]] stupio je [[1910.]] godine. Za vrijeme pobune služio je kao vodnik 1. klase na [[Oklopni krstaš|oklopnom krstašu]] ''[[SMS Sankt Georg|Sankt Georg]]'' zajedno s drugim vođom pobune, [[Antun Grabar|Antunom Grabarom]]. U Boki je među mornarima razvio živu revolucionarnu aktivnost.

== Pobuna i smrt ==
{{Glavni|Pobuna mornara u Boki Kotorskoj}}

Četvorica mornara su vodili pobunu i to troje Hrvata:
*[[Antun Grabar]] iz [[Poreč|Poreča]], mornar,
*[[Jerko Šižgorić]] iz [[Žirje|Žirja]] kod [[Šibenik|Šibenika]], topnik,
*[[Mate Brničević]] iz [[Krilo (Dugi Rat)|Krila Jesenica]] kod [[Omiš|Omiša]], topnik,
kao i Čeh [[František Raš]]. Svi su osuđeni na smrtnu kaznu i strijeljani su [[11. veljače]] u 7 sati u [[Škaljari|Škaljarima]], kraj [[Kotor|Kotora]].

Poznati [[Cetinje|cetinjski]] književnik i povjesničar Niko Simov Martinović zapisao je izjavu don Nike Lukovića koji je ispovjedio i pripremio mornare osuđene na smrt.
[[Datoteka:Suđenje mornarima.jpg|mini|desno|250px|Vođe pobune na ulazu u vojni sud u Boki]]
''"Od uznemirenosti nijesam spavao. Točno u 5 sati ujutro bio sam u koridoru zatvora na prvom katu sa članovima prijekog vojnog suda. Doveli su četiri osuđena mornara kojima je predsjednik suda, koliko se sjećam potpukovnik auditor (vojni sudac) Milota, pročitao presudu. Na to je [[František Raš]] doviknuo: 'Ta presuda je pucanje na pravdu!' Zatim su trojica mornara odvedeni u jednu zatvorsku ćeliju, a [[Mate Brničević]] u samicu. Predsjednik suda mi se obratio: 'A sada, velečasni gospodine, vaša je dužnost osuđene pripraviti na smrt i olakšati im zadnje sate života'. Najprije su me odveli u ćeliju gdje su bili Raš, [[Jerko Šižgorić|Šižgorić]] i [[Antun Grabar|Grabar]]. Šižgorić je od ljutine razderao bluzu i jedno dugme sa njegove bluze doletjelo mi je na oko i razbilo mi staklo na cvikeru. Raš je bio pribran. On mi je rekao: 'Ja ne ću ništa tajno ispovijedati. Moja ispovijest neka bude javna. Kao socijalist borio sam se za slobodu, za prava radnika, za bolje društveno uređenje. A u vojsci, vidjevši ovaj nepravedni osvajački rat, koji vode [[Njemačko Carstvo|Njemačka]] i [[Austro-Ugarska|Austrija]] protiv Slavena, radio sam u pokretu mornara da se sruši Austrija i da joj se odmah nametne mir. Povod za to dali su mi naši časnici koji su nas zlostavljali i raskalašeno živjeli, dok smo mi gladovali, a ohrabrilo nas je na pobunu [[Oktobarska revolucija|ono što se dogodilo u Rusiji]]. Tamo je granulo novo sunce koje će obasjati ne samo Slavene već sve narode svijeta i donijeti im mir i pravdu'. Prisutni su prihvatili izjavu [[František Raš|Raša]] i povikali: 'Tako je!' Počeo sam tješiti osuđene mornare priznajući da oni idu na drugi svijet nevini, kao žrtve pale za jednu pravednu stvar. Na to mi je [[Jerko Šižgorić|Šižgorić]] odgovorio: 'Uzalud nam vi govorite o drugom svijetu, kada mi mladi hoćemo živjeti na ovom svijetu i raditi za narod'. [[Antun Grabar]] je bio uznemiren. Žalio je napustiti drugove s kojima se borio. Žao mu je bilo žene i dvoje male djece koji su na njega mislili. On je od njih trebao napraviti nove ljude, borce za novo društvo, a nije uspio ni vidjeti ih. ''

''[[Mate Brničević]] je bio miran. On je bio iskusniji revolucionar i pobuna na brodu ''Gea'', kojom je on rukovodio, najbolje je bila organizirana. 'Ja ne žalim', rekao je Mate, 'što sam sudjelovao u pobuni. Ja ne žalim što sam osuđen na smrt, jer smatram da će naša smrt donijeti bolji život našem narodu'. U sedam sati mornari su već bili izvedeni na stratište na livadi ispod gradskog groblja u Škaljarima. Raš nije dozvolio da mu vežu oči. Strijeljanja su izvršila osam vojnika Mađara, pod zapovjedništvom jednog kapetana, također Mađara. [[Jerko Šižgorić|Šižgorić]] je gledao osam strijelaca i rekao im: “Zar vi, vojnici, za čiji smo se bolji život borili, hoćete da nas strijeljate?”. Na to je jedan od vojnika, koji su trebali pucati, pao u nesvijest. Prva naredba nije izvršena dok se onesvješteni nije zamijenio drugim. Zapovjednik je dao znak sabljom za pucanje, ali vojnici nisu htjeli pucati. Zapovjednik je dao treći put znak za paljbu. Neposredno prije paljbe [[František Raš|Raš]] je uzviknuo: ‘Vi pucate u pravdu. Živjela sloboda!’ Trojica mornara su pala mrtva poslije prvog plotuna, a [[Antun Grabar|Grabar]] je bio ranjen. Na to su, po naredbi, pripucala dva vojnika i dotukla ga".''

S otoka Žirja u pobuni mornara u Boki Kotorskoj sudjelovao je i Kažimir (Činčov) Bilan. Njegova sudbina nije poznata.

== Ostavština ==

*Danas se na njegovom rodnom otoku [[Žirje|Žirju]] nalazi Šižgorićevo poprsje, postavljeno kraj njegove rodne kuće.
*Jedan dio obale u Šibeniku nosi ime ''Obala Jerka Šižgorića''.

== Izvori ==

{{izvori}}
*[http://www.almissa.com/povijesnitrenutak/pobunamornarauboki.htm Ugo Matulić: "Mate Brničević u pobuni mornara u Boki Kotorskoj: Početak sloma Austro-Ugarske Monarhije"]

{{GLAVNIRASPORED:Šižgorić, Jerko}}
[[Kategorija:Životopisi, Hrvatska]]
[[Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Žirje]]

Jerko Šižgorić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica