WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-13T22:30:27Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{izdvojeni članak|lipanj 2008.}}
{{Književnik |
Ime = Jean-Paul Sartre |
boja = #B0C4DE |
slika =Jean-Paul_Sartre_FP.JPG|
veličina = 270px|
opis slike = |
puno ime = Jean-Paul Charles Aymard Sartre|
rođenje = [[21. lipnja]] [[1905.]] [[Pariz]], [[Francuska]]|
smrt = [[15. travnja]] [[1980.]] [[Pariz]], [[Francuska]]|
nagrade = [[SLika:Nobel prize medal.svg|20px]] [[Nobelova nagrada za književnost]] [[1964.]], odbio primiti|
utjecao = [[Albert Camus|Camus]], [[Simone de Beauvoir|De Beauvoir]], [[Frantz Fanon|Fanon]], [[Judith Butler|Butler]], Penre, [[Gilles Deleuze|Deleuze]] |
utjecali = [[Immanuel Kant|Kant]], [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegel]], [[Søren Kierkegaard|Kierkegaard]], [[Albert Camus|Camus]], [[Simone de Beauvoir|De Beauvoir]], [[Sigmund Freud|Freud]], [[Friedrich Nietzsche|Nietzsche]], [[Edmund Husserl|Husserl]], [[Martin Heidegger|Heidegger]], [[Karl Marx|Marx]] |
period = [[Egzistencijalizam]]|
djela = ''[[Bitak i ništo]]'' ''[[Mučnina (roman)|Mučnina]]'' |
potpis = |
zanimanje = profesor, književnik, novinar, meteorolog |
vrsta = [[roman]], [[esej]], [[drama]], [[novela]], [[kritika]] |
}}
'''Jean-Paul Charles Aymard Sartre''' ([[Pariz]], [[21. lipnja]] [[1905.]] - [[Pariz]], [[15. travnja]] [[1980.]]), [[Francuska|francuski]] [[filozof]], [[roman]]opisac, [[esej]]ist, [[drama]]turg, scenarist i kritičar. Sartreu je [[1964.]] dodijeljena [[Nobelova nagrada za književnost]], no odbio ju je primiti iz moralnih razloga.

== Rani život i razmišljanja ==
[[Datoteka:Malisar.jpg|lijevo|okvir|'''Mladi Sartre''']]
Jean-Paul Charles Aymard Sartre rođen je [[21. lipnja]] [[1905.]] u Parizu kao sin mornaričkog časnika Jean-Baptistea Sartrea i njegove supruge Anne-Marie Schweitzer. Majka mu je, njemačko-alzaškog porijekla, bila rođakinja nobelovca [[Albert Schweitzer|Alberta Schweitzera]]. Kad je Sartre imao samo 15 mjeseci, umro mu je otac. Otad ga je odgajao djed po majci, Charles Schweitzer, profesor [[njemački|njemačkog jezika]], koji ga je podučavao [[matematika|matematici]] i upoznao ga sa klasičnom književnosti u vrlo ranoj dobi.

Kao mladić, [[1920-ih]] godina, Sartre se počeo zanimati za filozofiju, nakon što je pročitao [[Henri Bergson|Bergsonov]] ''Esej o trenutnim podacima svijesti''. Studirao je u Parizu na ''École Normale Supérieure'', institutu višeg školstva, koji je bio ishodište svih francuskih mislilaca i intelektualaca toga doba. Sartre je bio uvelike inspiriran zapadnjačkom filozofijom; upijao je ideje filozofa kao što su [[Immanuel Kant]], [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel]] i [[Martin Heidegger]].

Godine [[1929.]] na ''École Normale'' upoznao se sa [[Simone de Beauvoir]], koja je studirala na [[Sorbonne|Sorbonni]] i kasnije postala istaknuta intelektualka, književnica i [[feminizam|feministica]]. Zapisano je da su njih dvoje imali prisnu prijateljsku, te [[otvoreni brak|otvorenu]] ljubavnu vezu.

Njih su dvoje zajedno doveli u pitanje kulturne i socijalne pretpostavke svojega odgoja, koji su smatrali buržujskim. Konflikt između opresivnog, duhovno uništavajućeg [[konformizam|konformizma]] (''mauvaise foi'', ''loša vjera'', ''zla namjera'') i autentičnog bivanja postao je glavnom temom Sartreovih djela, pa i njegovoga filozofskog spisa ''[[Bitak i ništo]]'' (''L'Être et le Néant'', [[1943.]]).

Uvod u Sartreovu filozofiju njegov je spis ''[[Egzistencijalizam je humanizam]]'' (''L'Existentialisme est un humanisme'', [[1946.]]) koji je prvobitno predstavljen kao predavanje. U tom djelu on brani [[egzistencijalizam]] od njegovih kritičara, što naposljetku rezultira u donekle nepotpunom opisu njegovih ideja. Djelo se smatralo popularnim; pojednostavljeno, početnicom za one koji su željeli saznati više o Sartreovim idejama, ali im je nedostajalo filozofskog obrazovanja da bi potpuno apsorbirali ''[[Bitak i ništo]]''. Ovdje iznesene teze ne bi se smjele uzeti bez zadrške. Sartre je [[1965.]] izjavio da je izdavanje ovog djela bila "greška".

Na ''École Normale Supérieure'' Sartre je diplomirao [[1929.]] s doktoratom iz filozofije, a od [[1929.]] do [[1931.]] služio je u francuskoj vojsci.

== Sartreova metafizika ==
{{Filozof
| regija = Zapadnjačka filozofija
| era = [[20. stoljeće|XX. stoljeće]]
| slika =
| opis_slike =
| ime = Jean-Paul Sartre
| rođenje = [[21. lipnja]] [[1905.]] [[Pariz]], [[Francuska]]
| smrt = [[15. travnja]] [[1980.]] [[Pariz]], [[Francuska]]
| škola_tradicija = [[egzistencijalizam]], [[marksizam]] [[SLika:Nobel prize medal.svg|20px]] odbio [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]] [[1964.]]
| glavni_interesi = [[metafizika]], [[epistemologija]], [[etika]], [[politika]], [[fenomenologija]], [[ontologija]]
| poznate_ideje = "[[Egzistencija prethodi esenciji]]" "[[Loša sudbina (egzistencijalizam)|Loša sudbina]]" "[[Ništavilo]]"
| utjecaji = [[Immanuel Kant]], [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel]], [[Karl Marx]], [[Fjodor Dostojevski]], [[Søren Kierkegaard]], [[Friedrich Nietzsche]], [[Edmund Husserl]], [[Martin Heidegger]], [[Karl Jaspers]], [[Simone de Beauvoir]], [[Albert Camus]]
| utjecao_na = [[Simone de Beauvoir]], [[Albert Camus]], [[Frantz Fanon]], [[Iris Murdoch]], [[R.D. Laing]], [[Gilles Deleuze]], [[Felix Guattari]], [[Alain Badiou]], [[Michael Jackson (antropologija)|Michael Jackson]]
}}
Baza za Sartreov [[egzistencijalizam]] nastala je u njegovom djelu ''"La Transcendance de l'Ego''. Za početak, stvar u sebi je beskonačna i preplavljujuća. Svaku direktnu svijest o stvari u sebi Sartre naziva "predreflektivna svijest". Svaki pokušaj da se stvar u sebi opiše, razumije, historizira itd. Sartre naziva "reflektivna svijest". Nema načina da reflektivna svijest uključi predreflektivnu, i tako je refleksija (tj. ljudsko stanje) osuđena na stanovitu tjeskobu. Reflektivna svijest u svim svojim oblicima (znanstvenoj, umjetničkoj i ostalima) može samo ograničiti stvar u sebi pokušavajući je razumjeti ili opisati. Iz toga proizlazi da je bilo koji pokušaj samospoznaje (samosvijesti) uvijek neuspješan koliko god se puta pokušao (samosvijest je reflektivna svijest preplavljujuće beskonačnosti). Kako bi rekao Sartre, (ili točnije, prema jednom tumačenju Sartreovih riječi), "Svijest je svijest same sebe u onoj mjeri u kojoj je svijest transcendentnog objekta".

Sve to vrijedi i za spoznaju "Drugoga". "Drugi" (jednostavno, [[biće (filozofija)|bića]] koja nisu "ja") je konstrukcija reflektivne svijesti. Valja biti oprezan: riječ je više o svojevrsnom upozorenju nego o ontološkom iskazu. Ipak, Sartre smatra [[solipsizam]] fundamentalnim za svako dosljedno objašnjenje ljudskog stanja.<ref>Sartre, 1936 ''Transcendence of the Ego", Williams and Kirkpatrick, 1957 str. 98-106 prijevod "La transcendence de l'Ego... ''</ref>

Sartre svoj [[solipsizam]] prevladava svojevrsnim ritualom. Samosvijest treba "Drugog" kako bi pokazala i dokazala svoje vlastito postojanje. Ona ima "mazohističku želju" da bude ograničena tj. ograničena reflektivnom sviješću drugog subjekta. Ovo je metaforički izraženo u poznatoj rečenici iz Sartreova djela ''[[Bez izlaza]]'' - ''Pakao, to su drugi'' (tj. ljudi).

==''Mučnina'' i egzistencijalizam ==

Sartre je [[1938.]] napisao roman ''[[Mučnina (roman)|Mučnina]]'' (''La Nausée''), koji je na neki način poslužio kao [[manifest]] [[egzistencijalizam|egzistencijalizma]] i do danas ostao jedna od njegovih najboljih knjiga. Na tragu [[Njemačka|njemačke]] [[fenomenologija|fenomenologije]], Sartre je držao da su naše ideje produkt iskustava iz stvarnog života, i da drame i romani koji opisuju takva fundamentalna iskustva vrijede jednako koliko i diskurzivni eseji koji služe elaboraciji filozofskih teorija. S ovom mišlju, radnja romana prati istraživača Antoinea Roquentina u gradiću nalik Le Havreu, dok on polako postaje svjestan da su neživi predmeti i situacije posve ravnodušni spram njegova postojanja. Kao takvi, pokazuju se otpornima na svaki smisao koji im ljudska svijest može pridati. Ova ravnodušnost "stvari u sebi" (veoma sličnih "biću u sebi" iz djela ''[[Bitak i ništo]]'') ima za posljedicu sve veće isticanje slobode s kojom Roquentin može osjećati i djelovati u svijetu. Kamo god se okrenuo, on pronalazi situacije prožete značenjima koja nose pečat njegova postojanja. Odatle "mučnina" iz naslova djela: sve što on susreće u svakodnevnom životu prožeto je užasnom slobodom. Pojam mučnine preuzet je iz [[Friedrich Nietzsche|Nietzscheovog]] ''[[Tako je govorio Zaratustra|Zaratustre]]'', koji ga je koristio u kontekstu često mučne kvalitete postojanja. Koliko god čeznuo za nečim drugačijim ili nečim različitim, on ne može pobjeći od bolnih dokaza svoje povezanosti sa svijetom. U romanu se također na zastrašujuć način ostvaruju neke [[Immanuel Kant|Kantove]] ideje. Sartre se koristi idejom autonomije volje (idejom koja kaže da moral potječe od naše mogućnosti da biramo u stvarnosti, sažetom u glasovitom iskazu "[čovjek je] osuđen na slobodu") kako bi pokazao ravnodušnost svijeta prema pojedincu. Sloboda koju je izložio Kant ovdje je velik teret, jer sloboda da djelujemo na predmete krajnje je uzaludna, a praktična primjenjivost Kantovih ideja otklonjena je.

Pripovijetke iz ''[[Zid (roman)|Zida]]'' (''Le Mur'', [[1939.]]) naglašavaju proizvoljan aspekt situacije u kojima se ljudi zatječu, te apsurdnost njihovih pokušaja da se racionalno nose s njima. Iz toga se kasnije razvila cijela škola književnosti [[Teatar apsurda|apsurda]].

== Sartre i Drugi svjetski rat ==
[[Datoteka:Le Général George C. Marshall de visite de journalistes.jpg|mini|lijevo|350px|Francuski novinari u posjetu [[George Marshall|Georgeu Marshallu]] [[1945.]] Sartre stoji (treći s lijeva).]]
Godine [[1939.]] Sartre je mobiliziran u francusku vojsku u kojoj je služio kao [[meteorologija|meteorolog]]. Njemačka vojska zarobila ga je [[1940.]] u [[Padoux]]u i 9 je mjeseci proveo kao [[ratni zarobljenik]] - kasnije u [[Nancy]]ju, a na koncu u [[Trier]]u, gdje je napisao svoj prvi kazališni komad, ''Barionà, fils du tonnerre'', dramu o [[Božić]]u. Zbog slabog zdravlja (slab mu je vid narušavao ravnotežu), Sartre je pušten u [[travanj|travnju]] [[1941.]] Dobivši status civila, Sartre je ponovno dobio mjesto učitelja na ''Lycée Pasteur'' blizu [[Pariz]]a, smjestio se u hotelu blizu Montparnassea i dobio je novo učiteljsko mjesto na ''Lycée Condorcet'' zamijenivši židovskog učitelja kojemu je po [[vichy]]jevskim zakonima bilo zabranjemo predavati. Nakon povratka u [[Pariz]] u svibnju [[1941.]], Sartre je sudjelovao u osnivanju tajnog društva ''[[Socialisme et Liberté]]'' zajedno sa [[Simone de Beauvoir]], [[Merleau-Ponty]]jem, Dominique Desantie i drugima. U kolovozu, Sartre i Beauvoir odlaze na francusku rivijeru kako bi zadobili podršku [[André Gide|Andréa Gidea]] i [[André Malraux|Andréa Malrauxa]]. No, i Gide i Marlaux su bili neodlučni i to je možda bio uzrok Sartreova razočaranja i obeshrabrenja.

''[[Socialisme et Liberté]]'' se uskoro raspalo i Sartre se odlučio posvetiti književnosti više nego aktivnom otporu. U tom periodu napisao je ''[[Bitak i ništo]]'', ''[[Muhe]]'' i ''[[Iza zatvorenih vrata]]'', tri knjige od kojih nijednu Nijemci nisu zabranili. Objavljivao je i u ilegalnim i legalnim književnim časopisima. Nakon [[kolovoz]]a [[1944.]] i oslobođenja Pariza, Sartre je vrlo aktvno surađivao u časopisu "Combat", što ga je u tajnosti osnovao [[Albert Camus]], filozof i pisac koji je imao slične poglede kao i Sartre. Sartre i Beauvoir su s Camusom bili u prijateljskim odnosima sve dok se on nije udaljio od komunizma, a raskol prijateljstva dogodio se [[1951.]], nakon izdavanja Camusovog ''[[Pobunjeni čovjek|Pobunjenog čovjeka]]''.

Kasnije, dok su Sartra neki kritizirali kao pripadnika pokreta otpora, [[Vladimir Jankélévitch]] mu je spočitavao premalen politički angažman za vrijeme njemačke okupacije, a njegova daljnja zalaganja za slobodu tumačio je kao pokušaj iskupljenja.

Nakon završetka rata, Sartre je utemeljio mjesečni književno-politički časopis «Les Temps Modernes» («Moderna vremena») i time je postao punovremeni pisac i nastavio svoj politički angažman. U tom je periodu radio skice ratnih iskustava za svoju trilogiju ''Les Chemins de la Liberté’’ (''Putovi slobode'').

== Sartre i komunizam ==
[[Datoteka:Beauvoir Sartre - Che Guevara -1960 - Cuba.jpg|mini|350px|Sartre (sredina) sa [[Simone de Beauvoir]] i [[Che Guevara|Che Guevarom]]]]
Prvi period Sartreove karijere, koji je obilježilo djelo ''[[Bitak i ništo]]'' ([[1943.]]), utro put drugoj fazi, u kojoj je Sartre postao politički aktivist i intelektualac. Njegovo djelo iz [[1948.]], ''[[Prljave ruke]]'' ''(Les Mains Sales'') je naročito problematiziralo politički aktivnog intelektualaca. Sartre je prigrlio [[komunizam]], iako se službeno nije učlanio u [[KPF|Komunističku partiju]], i uvelike se zalagao za oslobođenje [[Alžir]]a od francuske [[kolonizacija|kolonizacije]]. Postao je možda najeminentiji pobornik [[Alžirski rat za nezavisnost|Alžirskog rata za nezavisnost]]. Imao je alžirsku ljubavnicu, Arlette Elkaïm, koja je [[1965.]] postala njegova posvojena kći. Protivio se [[Vijetnamski rat|Vijetnamskom ratu]] i [[1967.]] zajedno sa [[Bertrand Russell|Bertrandom Russellom]] i drugima organizirao je tribunal na kojemu su se trebali raskrinkati američki [[ratni zločin]]i. Taj tribunal danas je poznat kao [[Russelov tribunal]]. Njegovi su učinci bili ograničeni.

Sartre je velik dio života pokušavao pomiriti egzistencijalističke ideje o [[sloboda volje|slobodi volje]] s komunističkim principima, koja su naučavala da socio-ekonomske sile izvan naše neposredne, individualne kontrole igraju presudnu ulogu u oblikovanju naših života. Njegovo glavno djelo iz ovog perioda, ''[[Kritika dijalektičkog uma]]'' (''Critique de la raison dialectique''), izdano je [[1960.]]

Sartreovo naglašavanje humanističkih vrijednosti u ranim radovima [[Karl Marx|Karla Marxa]] dovelo ga je u sukob s vodećim francuskim komunističkim intelektualcem [[1960-ih]], [[Louis Althusser|Louisom Althusserom]], koji je tvrdio da su ideje mladog Marxa uvjerljivo zasjenjene "znanstvenim" sistemom kasnoga Marxa.

Za vrijeme [[1960-ih]] Sartre je otišao na [[Kuba|Kubu]] posjetiti [[Fidel Castro|Fidela Castra]] i [[Che Guevara|Ernesta "Che" Guevaru]]. Nakon Che Guevarine smrti Sartre je izjavio da je on najkompletnije ljudsko biće njegova vremena.

== Sartre i književnost ==

Za vrijeme [[1940-ih]] i [[1950-ih]] [[egzistencijalizam]] je postao omiljena filozofija [[Beat generacija|Beatnik]] generacije.

Godine [[1948.]] [[Rimokatolička Crkva]] stavila je sva njegova djela na [[Index Librorum Prohibitorum|Indeks]]. Većina njegovih drama bogata je simbolizmom i služila je kao medij njegove filozofije. Najpoznatija među njima, ''Iza zatvorenih vrata'' (''Huis-clos''), sadrži glasovitu rečenicu ''"L'enfer, c'est les autres"'' («Pakao, to su drugi»).

Osim očitog utjecaja ''[[Mučnina (roman)|Mučnine]]'', Sartreov je najveći doprinos književnosti bila trilogija ''Putovi slobode'' koja govori o tome kako je [[Drugi svjetski rat]] utjecao na Sartreove ideje. Tako ''Putovi slobode'' daju manje teoretski a više praktičan pristup [[egzistencijalizam|egzistencijalizmu]]. Prvi roman trilogije, ''Razumno doba'' (''L'âge de raison'', [[1945.]]) je Sartreovo djelo koje je dobilo najširi odaziv.

== Sartre nakon književnosti ==

Godine [[1964.]], Sartre se povukao iz književnosti autobiografskim djelom u kojemu na duhovit i zajedljiv način opisuje prvih 6 godina svojega života, ''[[Riječi (autobiografija)|Riječi]]'' (''Les mots''). Knjiga je ironičan protunapad na [[Marcel Proust|Marcela Prousta]], čija je reputacija neočekivano zamračila onu [[André Gide|Andréa Gidea]] (koji je Sartreovoj generaciji bio modelom angažirane književnosti). Književnost je, zaključio je Sartre, buržujska zamjena za pravu posvećenost u životu. Iste te godine Sartreu je dodijeljena [[Nobelova nagrada za književnost]] i to zbog '''''"svog djela koje je, bogato idejama, ispunjeno duhom slobode i potragom za istinom, snažno utjecalo na naše doba"''''', no on ju je odbio izjavivši da je uvijek odbijao službena odlikovanja i da se ne želi pridruživati institucijama.

Iako je sada postao naširoko poznat (kao što je to burnih [[1960-ih]] bio [[egzistencijalizam]]), Sartre je ostao jednostavan čovjek s malo imetka, aktivno posvećen idealima do kraja svog života, što je pokazao u [[Svibanj 1968|studentskim revolucionarnim štrajkovima]] u [[Pariz]]u tijekom [[1968.]], kada je uhićen zbog građanske neposlušnosti. General [[Charles de Gaulle|De Gaulle]] se umiješao i pomilovao ga, izjavivši: ''ne hapsite Voltairea.''<ref>[http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9B0DE4DF1538F934A35755C0A961948260 Superstar of the Mind], Tom Bishop u «[[New York Times]]u», [[7. lipnja]], [[1987.]]</ref>

Kada su ga [[1975.]] pitali po čemu bi želio biti zapamćen, Sartre je rekao: «Želio bih da [ljudi] pamte "Mučninu", [drame] "Bez izlaza", "Đavo i gospod bog", zatim moja dva filozofska djela, posebno ono drugo, "Kritiku dijalektičkog uma". Pa moj esej o Genetu, "Saint-Genet"… Kad bi se ta djela zapamtila, to bi stvarno bilo dostignuće, i ja ne bih tražio više. Kao čovjek, ako se zapamti jedan Jean-Paul Sartre, želio bih da ljudi zapamte milje ili povijesnu situaciju u kojoj sam živio… kako sam u njoj živio, u smislu težnji što sam ih u sebi pokušao sabrati."''

Sartreovo se fizičko stanje pogoršalo, dijelom zbog nemilosrdnog ritma posla (zbog čega je koristio [[amfetamin]]) koji si je natovario pišući ''Kritiku'', kao i zadnji projekt svog života, opsežnu, analitičku biografiju [[Gustave Flaubert|Gustavea Flauberta]], ''L'idiot de la familie'' (''Obiteljski idiot''); no oba djela, i ''Kritika'' i ''Idiot'', ostala su nedovršena. Jean-Paul Sartre preminuo je u [[Pariz]]u [[15. travnja]] [[1980.]] u 75. godini života od edema pluća.
[[Datoteka:Tombe de Sartre et Beauvoir.jpg|mini|200px|Zajednička grobnica J. P. Sartrea i S. de Beauvoir]]

Sartreov [[ateizam]] bio je temelj njegova egzistencijalistizma. U ožujku [[1980.]], mjesec dana prije smrti, Sartrea je intervjuirao njegov asistent [[Bernard-Henri Lévy]]. U tom je intervjuu Sartre izrazio veliko zanimanje za [[judaizam]]. Neki su to tumačili kao vjersko preobraćenje. No, iz teksta intervjua može se jasno zaključiti da je njega interesirala samo etički i "metafizički karakter" židovske religije, dok je on i dalje odbacivao ideju postojanja Boga. U jednom drugom intervjuu, iz [[1974.]], sa [[Simone de Beauvoir]], Sartre je rekao da sebe jako često vidi kao "biće koje je jedino moglo, čini se, nastati od stvoritelja". No odmah je dodao da to "nije jasna, točna ideja…", a u ostatku intervjua on izjavljuje da je i dalje ateist i da u ateizmu nalazi osobnu i moralnu moć. Sartre je rekao:

{{citat|Ne mislim da sam produkt slučaja, čestica prašine u svemiru, nego netko očekivan, pripremljen, u duhu unaprijed zamišljen. Ukratko, biće koje je na ovaj svijet mogao staviti samo Stvoritelj; a ova ideja ruke koja stvara odnosi se na Boga.<ref>Norman L. Geisler,''Is Man the Measure? An Evaluation of Contemporary Humanism'', 1983, str. 46-47''</ref>}}

Sartre je pokopan na pariškom groblju [[Cimetière du Montparnasse]], a na pogrebu mu je bilo najmanje 25.000 ljudi, a prema nakim izvorima čak i 50.000 ljudi. Organizatori pogreba odbili su policijsku pomoć, zbog čega je došlo do spomenute prenapučenosti koja je, u jednom trenutku, rezultirala time da je jedan od posjetitelja pogreba upao u pogrebnu jamu prije nego je Sartre pokopan.

== Sartre i terorizam ==

Kada je na [[XX. Olimpijske igre - München 1972.|Olimpijadi]] u [[München]]u [[1972.]] [[Palestina|palestinska]] teroristička organizacija [[Crni rujan]] [[Münchenski masakr|ubila 11 izraelskih olimpijaca]], Sartre je o terorizmu rekao da je to ''"strašno oružje''", no da ''"potlačeni siromasi drugoga nemaju"''. Također je smatrao ''"krajnje skandaloznim da su francuske novine i dio javnog mnijenja osudili Münchenski maskar kao netolerantan skandal"''.

Tijekom jednog kolektivnog štrajka glađu, Sartre je posjetio njemačkog terorista [[Andreas Baader|Andreasa Baadera]] (vođu skupine [[skupina Baader-Meinhof|Baader-Meinhof]], koju je predvodila i [[Ulrike Meinhof]]) u zatvoru [[Stammheim]]. Sartre je kasnije izjavio kako je Baader ''"nevjerojatno glup"'' i kako je '''"obični šupak"'''. [http://www.imdb.com/title/tt0142822/ "Sartre par lui-même", 1976.]

== Djela ==

===Romani i novele===

*''[[Mučnina (roman)|Mučnina]]'' (''La Nausée'', [[1938.]])
*''[[Zid (roman)|Zid]]'' (''Le Mur'', [[1939.]])
*Trilogija ''[[Putovi slobode]]'' (''Les Chemins de la liberté'', [[1945.]] – [[1949.]]):
**''[[Zrelo doba]]'' (''L'âge de raison'', [[1945.]])
**''[[Odgoda]]'' (''Le Sursis'', [[1947.]])
**''[[Smrt u duši]]'' (''La Mort dans l'âme'', [[1949.]])
**''Posljednja prilika'' (''La Dernière chance'', četvrti dio ciklusa koji nikada nije dovršen)

===Autobiografija===

*''[[Riječi (Sartre)|Riječi]]'' (''Les mots'', [[1964.]])

===Dramska djela===

*''[[Muhe (drama)|Muhe]]'' (''Les Mouches'', [[1943.]])
*''[[Iza zatvorenih vrata]]'' (''Huis clos'', [[1944.]])
*''[[Nesahranjeni mrtvaci]]'' (''Morts sans sépulture'', [[1946.]])
*''[[Bludnica dostojna poštovanja]]'' (''La putaine respectueuse'', [[1946.]])
*''[[Prljave ruke]]'' (''Les Mains sales'', [[1951.]])
*''[[Đavo i Gospod Bog]]'' (''Le Diable et le Bon Dieu'', [[1951.]])
*''[[Zatočenici iz Altone]]'' (''Les Séquestrés d' Altona'', [[1959.]])

===Filozofija===

*''[[Imaginacija]]'' (''L'Imagination'', [[1936.]])
*''[[Bitak i ništo]]'' (''L'Être et le Néant'', [[1943.]])
*''[[Kritika dijalektičkog uma]]'' (''Critique de la raison dialectique'', [[1960.]])

===Eseji i kritike===

*''[[Egzistencijalizam je humanizam]]'' (''L'Existentialisme est un humanisme'', [[1946.]])
*''[[Situacije I - X]]'' (''Situations I - X'', [[1947.]] – [[1974.]])
*''[[Što je književnost?]]'' (''Qu'est-ce que la littérature ?'', [[1947.]])
*''[[Baudelaire (Jean-Paul Sartre)|Baudelaire]]'' ([[1947.]])
*''[[Sveti Genet, glumac i mučenik]]'' (''Saint Genet, comédien et martyr'', [[1952.]])
*''[[Obiteljski idiot]]'' (''L'idiot de la famille'', [[1971.]] – [[1972.]])

== Daljnja literatura ==

* [[Annie Cohen-Solal]], ''Sartre 1905-80'', 1985
* Thomas Flynn, ''Sartre And Marxist Existentialism: The Test Case Of Collective Responsibility'', Chicago: University of Chicago Press, 1984.
*[[R. D. Laing]] and [[D. G. Cooper]], ''Reason and Violence: A Decade of Sartre's Philosophy 1950-1960'', New York: Pantheon, 1971.
* Simone de Beauvoir, ''Adieux: A Farewell to Sartre'', New York: Pantheon Books, 1984.
* Jean-Paul Sartre and Benny Levy, ''Hope Now: The 1980 Interviews'', translated by Adrian van den Hoven. Chicago: University of Chicago Press, 1996.
* Heiner Wittmann, ''L'esthétique de Sartre. Artistes et intellectuels'', translated from the German by N. Weitemeier and J. Yacar, Éditions L'Harmattan (Collection L'ouverture philosophique), Pariz 2001.
* H. Wittmann, ''Sartre und die Kunst. Die Porträtstudien von Tintoretto bis Flaubert'', Gunter Narr Verlag, Tübingen 1996.
*Gerassi, John. ''Jean-Paul Sartre: Hated Conscience of His Century,'' Volume 1: Protestant or Protester?. University Of Chicago Press. 1989. 0226287971
*''Jean-Paul Sartre'' (sadrži djela ''Mučnina'', ''Riječi'' i Sartreovu izjavu o odbijanju Nobelove nagrade), ''Biblioteka nobelovci'', Školska knjiga, Zagreb 2001., {{ISBN|9530606559}}

== Izvori ==

{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{commons}}
{{Wikicitat|Jean-Paul Sartre}}
*[http://atheisme.free.fr/Biographies/Sartre_e.htm Biografija i citati Jean-Paula Sartrea]

{{Nobelova nagrada za književnost}}
{{Književnici razdoblja 1857. - 1952.}}
{{suvremeni zapadni filozofi}}

{{GLAVNIRASPORED:Sartre, Jean-Paul}}
[[Kategorija:Francuski filozofi]]
[[Kategorija:Egzistencijalisti]]
[[Kategorija:Francuski književnici]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za književnost]]
[[Kategorija:Marksistički filozofi]]
[[Kategorija:Filozofi 20.-21. stoljeća]]
[[Kategorija:Francuski pokret otpora protiv nacizma]]
[[Kategorija:Romanopisci]]
[[Kategorija:Esejisti]]
[[Kategorija:Dramatici]]
[[Kategorija:Novelisti]]
[[Kategorija:Komunisti do 1945.]]
[[Kategorija:Komunisti 1945. - 1989.]]

←Starija inačica		Inačica od 9. ožujak 2026. u 23:59
Redak 171:		Redak 171:
	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==

	~~{{Wikicitat\|Jean-Paul Sartre}}~~
	*[http://atheisme.free.fr/Biographies/Sartre_e.htm Biografija i citati Jean-Paula Sartrea]		*[http://atheisme.free.fr/Biographies/Sartre_e.htm Biografija i citati Jean-Paula Sartrea]

Jean-Paul Sartre - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat\|(.*)}}' u ''

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommons}}' u ''

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Književnici razdoblja 1857. - 1952.}}' u '{{Književnici razdoblja 1857. – 1952.}}'

WikiSysop: infookvir književnik

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

←Starija inačica		Inačica od 5. ožujak 2026. u 02:11
Redak 170:		Redak 170:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{commons}}~~
	{{Wikicitat\|Jean-Paul Sartre}}		{{Wikicitat\|Jean-Paul Sartre}}
	*[http://atheisme.free.fr/Biographies/Sartre_e.htm Biografija i citati Jean-Paula Sartrea]		*[http://atheisme.free.fr/Biographies/Sartre_e.htm Biografija i citati Jean-Paula Sartrea]

←Starija inačica		Inačica od 26. travanj 2025. u 02:29
Redak 175:		Redak 175:

	{{Nobelova nagrada za književnost}}		{{Nobelova nagrada za književnost}}
	{{Književnici razdoblja 1857. - 1952.}}		{{Književnici razdoblja 1857. – 1952.}}
	{{suvremeni zapadni filozofi}}		{{suvremeni zapadni filozofi}}

←Starija inačica		Inačica od 15. travanj 2022. u 05:10
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Jean-Paul Sartre'''-->		<!--'''Jean-Paul Sartre'''-->
	{{~~Književnik~~ \|		{{Infookvir književnik \|
	Ime = Jean-Paul Sartre \|		Ime = Jean-Paul Sartre \|
	boja = #B0C4DE \|		boja = #B0C4DE \|

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 09:07
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Jean-Paul Sartre'''-->~~{{izdvojeni članak\|lipanj 2008.}}~~		<!--'''Jean-Paul Sartre'''-->
	{{Književnik \|		{{Književnik \|
	Ime = Jean-Paul Sartre \|		Ime = Jean-Paul Sartre \|