WikiSysop: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Izvor časti''' (lat. ''fons honorum'') je osoba koja, na temelju svojega službenog položaja, ima isključivo pravo dodjeljivanja zakonitih plemićkih naslova i viteških redova drugim osobama. == Podrijetlo == U razdoblju visokog srednjeg vijeka europski vitezovi bili su u osnovi oklopljeni konjanici–ratnici.{{Citiranje knjige|title=Western Civilization: A Brief...«.

2025-09-01T10:09:44Z

Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Izvor časti''' (lat. ''fons honorum'') je osoba koja, na temelju svojega službenog položaja, ima isključivo pravo dodjeljivanja zakonitih plemićkih naslova i viteških redova drugim osobama. == Podrijetlo == U razdoblju visokog srednjeg vijeka europski vitezovi bili su u osnovi oklopljeni konjanici–ratnici.<ref>{{Citiranje knjige|title=Western Civilization: A Brief...«.

Nova stranica

'''Izvor časti''' ([[lat.]] ''fons honorum'') je osoba koja, na temelju svojega službenog položaja, ima isključivo pravo dodjeljivanja zakonitih [[Plemstvo|plemićkih naslova]] i [[Viteški redovi|viteških redova]] drugim osobama.

== Podrijetlo ==
U razdoblju visokog [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]] europski [[Vitez (naslov)|vitezovi]] bili su u osnovi oklopljeni konjanici–ratnici.<ref>{{Citiranje knjige|title=Western Civilization: A Brief History|last=Spielvogel|first=Jackson J.|publisher=Cengage Learning|year=2007.|isbn=9780495099734|pages=179|url=https://www.google.hr/books/edition/_/xX4JzgEACAAJ?hl=hr|edition=IV.|language=en}}</ref> U [[Feudalizam|feudalnom sustavu]], čija je bitna značajka bila subordinacija [[vazal]]a (''subinfeudatio''), bilo je uobičajeno da zapovjednici vitezova dodjeljuju viteštvo svojim najistaknutijim vojnicima, koji su pak, kada bi stekli zapovjedni položaj, imali pravo na isti čin prema drugima.<ref>{{Citiranje knjige|title=Chivalry|last=Gautier|first=Léon|publisher=G. Routledge and Sons|year=1891.|location=London|url=https://www.google.hr/books/edition/Chivalry/AlhmAAAAMAAJ?hl=hr|language=en|translator-last=Frith|translator-first=Henry|orig-year=1883.}}</ref> Ova se praksa održala i u doba [[Renesansa|renesanse]]. Prema procjeni britanskog povjesničara Lawrencea Stonea, čak četvrtinu od približno 550 engleskih vitezova, koliko ih je bilo u trenutku smrti kraljice [[Elizabeta I.|Elizabete I.]] 1603., proizveo je samo jedan [[velikaš]] – grof od Essexa.<ref>{{Citiranje knjige |last=Ashton |first=Robert |title=Reformation and Revolution: 1558-1660 |date=1984. |publisher=Paladin |isbn=978-0-586-08449-6 |location=London|language=en|url=https://www.google.hr/books/edition/_/Re9pQgAACAAJ?hl=hr}}</ref> Tijekom većeg dijela srednjega vijeka i privatne osobe mogle su osnivati viteške redove.<ref>{{Citiranje knjige|last=Wollock|first=Jennifer G.|title=Rethinking Chivalry and Courtly Love|publisher=Bloomsbury Publishing|location=London|isbn=9798216139041|pages=75|year=2011|language=en|url=https://www.google.hr/books/edition/Rethinking_Chivalry_and_Courtly_Love/3K32EAAAQBAJ?hl=hr}}</ref> Najstariji postojeći viteški red, [[Suvereni viteški malteški red|Red svetog Ivana Suverenog viteškog reda hospitalaca od Malte]],<ref>{{Citiranje knjige|editor-last=Anna|editor-first=Luigi G. De| title=Milites pacis: Military and peace services in the history of Chivalric orders: proceedings of the Conference: The Monks of War – the Monks of Peace, Military and Peace Services in the History of Chivalric Orders | year=2003.| publisher=University of Turku| location=Turku| isbn=9789512924257| pages=82|language=en|url=https://www.google.hr/books/edition/Milites_Pacis/kpEaAAAAYAAJ?hl=hr}}</ref> započeo je upravo kao privatna udruga,<ref>{{Citiranje knjige|first=Ann |last=Ball|title=Encyclopedia of Catholic Devotions and Practices| year=2003.| publisher=Our Sunday Visitor| location=Huntington, Indiana| isbn=9780879739102| pages=286|language=en|url=https://www.google.hr/books/edition/Encyclopedia_of_Catholic_Devotions_and_P/HCBLswEACAAJ?hl=hr}}</ref> koja je tek kasnije stekla službeno priznanje Crkve i države.<ref>{{Citiranje knjige|last=Bunson|first=Matthew | title=OSV's Encyclopedia of Catholic History| year=2004| publisher=Our Sunday Visitor Pub. Division| location=Huntington, Indiana| isbn=9781592760268 |pages=602 |edition=revidirano|language=en|url=https://www.google.hr/books/edition/OSV_s_Encyclopedia_of_Catholic_History/wmfmAQAACAAJ?hl=hr|orig-year=1995.}}</ref>

U [[13. stoljeće|13. stoljeću]] javlja se trend da vladari preuzimaju isključivo pravo ''fons honorum'' – izvora časti. Proces je započeo car [[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrik II.]], kao [[Kraljevina Sicilija|kralj Sicilije]], 1231. godine,<ref>{{Citiranje knjige|last=Stevenson|first=Katie|title=Chivalry and knighthood in Scotland, 1424–1513|year=2006|publisher=Boydell Press|location=Woodbridge|isbn=9781843831921|pages=8|language=en|url=https://www.google.hr/books/edition/Chivalry_and_Knighthood_in_Scotland_1424/qsctXA-JVZIC?hl=hr}}</ref> ukinuvši postupno pravo vitezova da sami podižu svoje štitonoše u viteški red.<ref>{{Citiranje knjige|last=Mills|first=Charles|title=The History of Chivalry, Or Knighthood and Its Times|year=1825.|publisher=H. C. Carey and I. Lea|location=Philadelphia|pages=34|language=en|url=https://www.google.hr/books/edition/The_History_of_Chivalry_Or_Knighthood_an/0_9bAAAAcAAJ?hl=hr}}</ref> S nestankom feudalizma i usponom [[Nacionalna država|nacionalnih država]], dodjela viteštava i plemićkih naslova (u [[monarhija]]ma) prelazi u isključivu nadležnost vladara, odnosno poglavara države,<ref>{{Citiranje knjige| last=Bush |first=M. L.| title=Rich Noble, Poor Noble| year=1988| publisher=Manchester University Press |location=Manchester| isbn=9780719023811| pages=65|language=en|url=https://www.google.hr/books/edition/Rich_Noble_Poor_Noble/TIG7AAAAIAAJ?hl=hr}}</ref> koji time postaju "izvori časti" svojih naroda.<ref>{{Citiranje knjige| last=McCreery| first=Christopher |title=The Order of Canada: its origins, history, and development |year=2005| publisher=University of Toronto Press|location=Toronto| isbn= 9780802039408|pages=3–16|language=en|url=https://www.google.hr/books/edition/The_Order_of_Canada/4f_dQFXQpVkC?hl=hr}}</ref>

Ova promjena izazvala je nezadovoljstvo dijela vojničkog plemstva, koji su je smatrali zadiranjem monarha u njihovu dotadašnju autonomiju. Britanski socijalni antropolog Julian A. Pitt-Rivers istaknuo je da je "suveren s jedne strane izvor časti, ali i njezin neprijatelj s druge, budući da prisvaja pravo arbitriranja o njoj".<ref>{{Citiranje knjige|title=Honour and Shame: The Values of Mediterranean Society|last=Pitt-Rivers|first=Julian|publisher=University of Chicago Press|year=1966.|location=Chicago|pages=30|url=https://www.google.hr/books/edition/Honour_and_Shame/U9rZAAAAMAAJ?hl=hr|editor-last=Peristany|editor-first=Jean G.|language=en|chapter=Honor and Social Status|chapter-url=http://iscte.pt/~fgvs/Pitt-Rivers_Honour.pdf}}</ref> Još je u ranim desetljećima 13. stoljeća, u anonimnoj ''L'Histoire de Guillaume le Marechal''<ref>{{Citiranje knjige|title=L'histoire de Guillaume le Maréchal, comte de Striguil et de Pembroke, régent d'Angleterre : Poème français inconnu, conservé dans du manuscrit de la bibliothèque de Sir Thomas Phillipps, à Cheltenham|publisher=Impr. Daupeley-Gouverneur|year=1882.|location=Nogent-le-Rotrou|url=https://www.google.hr/books/edition/L_histoire_de_Guillaume_le_Mar%C3%A9chal_com/6Yz0hJ3iriYC?hl=hr|editor-last=Meyer|editor-first=Paul|language=fr}}</ref> (stihovanoj biografiji Williama Marshala, 1. grofa od Pembrokea, često smatranog najvećim engleskim vitezom srednjeg vijeka), izraženo žaljenje što je "duh viteštva okovan" te što je, kako bilježi povjesničar Richard W. Kaeuper, "život [[Vitez lutalica|viteza lutalice]] sveden na položaj tužitelja pred sudovima".<ref>{{Citiranje knjige|last=Kaeuper|first=Richard W.|title=Chivalry and violence in medieval Europe|year=1999|publisher=Oxford University Press|location=Oxford|isbn=9780198207306|pages=95|edition=|language=en|url=https://www.google.hr/books/edition/_/VF5mAAAAMAAJ?hl=hr}}</ref>

== Legitimnost počasti danas ==
Pitanje je li određeni red legitimni [[Viteški redovi|viteški red]] ili [[Samoproglašeni red|samozvani red]] neraskidivo je povezano s pojmom ''fons honorum''.<ref>{{Citiranje knjige|last=Matikkala|first=Antti|title=The orders of knighthood and the formation of the British honours system, 1660-1760|year=2008.|publisher=Boydell Press|url=https://www.google.hr/books/edition/The_Orders_of_Knighthood_and_the_Formati/5FiStjP2VXgC?hl=hr|location=Woodbridge|isbn=9781843834236|pages=211–213|language=en}}</ref> Legitimni izvor časti jest osoba ili tijelo koje u trenutku dodjele reda posjeduje [[suverenitet]]. U konačnici, upravo autoritet države – bilo da ga utjelovljuje vladajući monarh ili predsjednik republike – razlikuje viteške redove od privatnih udruga.<ref>{{Citiranje knjige|last=Duren|first=Peter Bander van|title=Orders of knighthood and of merit : the pontifical, religious and secularised Catholic-founded Orders and their relationship to the Apostolic See.|url=https://www.google.hr/books/edition/Orders_of_Knighthood_and_of_Merit/urBxAAAAMAAJ?hl=hr|year=1995|publisher=Smythe|location=Gerrards Cross|isbn=9780861403714|pages=307–394|language=en}}</ref><ref>{{Citiranje knjige|last=Hieronymussen|first=Poul Ohm|title=Orders, medals, and decorations of Britain and Europe in colour|url=https://www.google.hr/books/edition/Orders_Medals_and_Decorations_of_Britain/j-LXnAAACAAJ?hl=hr|year=1967|publisher=Blandford Press|location=London|isbn=9780713704457|language=en }}</ref> Tako u [[Kanada|Kanadi]] nijedna privatna osoba, bez obzira na svoj stalež, više nema pravo dodjeljivati plemićke naslove, viteštva ili viteške redove.<ref>{{Citiranje knjige|last=McCreery|first=Christopher|title=Maple leaf and the white cross : a history of the Venerable Order of the Hospital of St John of Jerusalem in Canada.|year=2008|publisher=Dundurn|location=Toronto, Ont.|isbn=9781550027402|pages=26|url=https://archive.org/details/mapleleafwhitecr0000mccr|language=en}}</ref>

U [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]] službena stranica [[Britanska monarhija|monarhije]] navodi da je monarh "izvor časti" te da ima isključivo pravo dodjele svih naslova i odlikovanja, uključujući doživotna lordovstva, viteštva i odličja za hrabrost.<ref>{{Citiranje weba|title=The King and Honours|url=https://www.royal.uk/the-king-and-honours|access-date=2025-08-30|website=royal.uk|language=en}}</ref> Određenim privatnim društvima (primjerice Royal Humane Society) dopušteno je uručivanje [[medalja]], koje se mogu nositi i u uniformi, ali isključivo na desnoj strani, a ne na uobičajenoj lijevoj.<ref>{{Citiranje weba|title=Guidance: Honours and awards in the armed forces (JSP 761)|url=https://www.gov.uk/government/publications/honours-and-awards-in-the-armed-forces-jsp-761|access-date=2025-08-30|website=gov.uk|language=en}}</ref><ref>{{Citiranje knjige|title=The King's Regulations and Orders for the Army 1912|last=Great Britain. War Office|publisher=H.M. Stationery Office|year=1912.|pages=287|url=https://archive.org/details/kings-regs-1914/mode/2up|language=en}}</ref> U [[Španjolska|Španjolskoj]] je izvor časti [[Dodatak:Popis španjolskih vladara|njihov kralj]], u svojstvu šefa države.<ref>{{Citiranje weba|title=The Crown Today: The Functions of the Head of State|url=https://www.casareal.es/EN/corona/Paginas/la-corona-hoy_papel-jefe.aspx|access-date=2025-08-30|website=casareal.es|language=en, es}}</ref>

U [[Francuska|Francuskoj]] se javno smiju nositi samo ona odličja koja priznaje Velika kancelarija [[Legija časti|Legije časti]], a za nošenje stranih odlikovanja potrebna je službena dozvola.<ref>{{Citiranje weba|title=Code de la Légion d'honneur, de la Médaille militaire et de l'ordre national du Mérite - Article R160|url=https://www.legifrance.gouv.fr/codes/texte_lc/LEGITEXT000006071007|access-date=2025-08-30|website=legifrance.gouv.fr|language=fr}}</ref> [[Dinastički redovi]] zabranjeni su osim ako je dinastija u pitanju priznati suveren. Tako je, primjerice, [[Kraljevski viktorijanski red]] izrijekom priznat, dok [[Red svetih Mauricija i Lazara]] nije. Nepoštivanje ovih odredbi kažnjivo je zakonom. Vlada objavljuje popis kolektivno odobrenih redova, s ciljem zaštite autentičnih domaćih i stranih odlikovanja te sprječavanja zloupotrebe izmišljenih "fantomskih" redova i dekoracija, često motiviranih prijevarom ili osobnom koristi.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.drimm.fr/index.php?option=com_docman&task=doc_download&gid=75&Itemid=45 |title=Guide - Décorations étrangères - Constitution d'un dossier de demande d'autorisation de port de décorations étrangères |trans-title=Vodič - Strana odlikovanja - Izrada obrasca zahtjeva za odobrenje nošenja stranih odlikovanja |website=drimm.fr |language=fr |format=DOC |archive-url=https://web.archive.org/web/20140223213703/http://www.drimm.fr/index.php?option=com_docman&task=doc_download&gid=75&Itemid=45 |archive-date=23 February 2014|access-date=2025-08-30}}</ref><ref>{{Citiranje weba |title=Dispositions pénales relatives aux décorations |trans-title=Kaznene odredbe koje se odnose na odlikovanja |url=http://legiondhonneur.fr/shared/en/en_ordresdecorations/en_addispopenale.html |archive-url=https://web.archive.org/web/20101009160305/http://legiondhonneur.fr/shared/en/en_ordresdecorations/en_addispopenale.html |archive-date=9 October 2010 |access-date=2025-08-30 |website=legiondhonneur.fr}}</ref>

U [[Portugal]]u je predsjednik Republike naslijedio ulogu izvora časti od [[Popis portugalskih kraljeva|portugalskih monarha]], jer viteški redovi nisu ukinuti revolucijom 1910. godine. Ustav predsjednika imenuje i "[[Veliki majstor (red)|velikim meštrom]] portugalskih počasnih redova" ([[Portugalski jezik|port.]] ''Grão-Mestre das Ordens Honoríficas Portuguesas'').<ref>{{Citiranje weba|title=Constituição da República Portuguesa (VII Revisão Constitucional)|url=https://www.parlamento.pt/Legislacao/paginas/constituicaorepublicaportuguesa.aspx|access-date=2025-08-30|website=parlamento.pt|year=2005.|pages=pt}}</ref> U toj ulozi predsjednik nosi i Lentu Tri reda,<ref>{{Citiranje weba|title=Lei das Ordens Honoríficas Portuguesas|url=https://www.ordens.presidencia.pt/?idc=163|access-date=2025-08-30|website=ordens.presidencia.pt|language=pt}}</ref> koja je postala simbolom portugalskog predsjedničkog dostojanstva.

[[Sveta Stolica]] izravno dodjeljuje pet papinskih viteških redova, a još dva – [[Suvereni viteški malteški red]] i [[Red Svetoga Groba u Jeruzalemu]] – "priznaje i podupire". U vezi s brojnim samozvanim katoličkim viteškim redovima, Sveta Stolica je 2012. objavila izjavu da nijedna organizacija izvan tih sedam odobrenih redova "bilo novijeg podrijetla ili srednjovjekovne tradicije" nije priznata. Naglašeno je da Sveta Stolica ne jamči za njihovu povijesnu ili pravnu valjanost niti za njihove ciljeve i organizacijske strukture te da nema nikakvu vrijednost članstvo ili nošenje njihovih oznaka. Također je istaknuto da je neprimjereno korištenje crkava i kapela za njihove ceremonije "primanja u red".<ref>{{Citiranje weba|title=Note of Clarification from the Secretariat of State|url=https://www.ewtn.com/catholicism/library/note-of-clarification-2583|access-date=2025-08-30|date=2012-10-16|website=ewtn.com|language=en}}</ref><ref>{{Citiranje weba|title=Note Of Clarification From The Secretariat Of State|url=http://www.news.va/en/news/note-of-clarification-from-the-secretariat-of-stat|access-date=2025-08-30|date=2012-10-16|url-status=dead|archive-url=https://archive.ph/20161018232302/http://www.news.va/en/news/note-of-clarification-from-the-secretariat-of-stat|archive-date=2016-10-18|website=news.va|language=en}}</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Viteštvo]]
[[Kategorija:Plemstvo]]

Izvor časti - Povijest promjena