WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-25T06:18:01Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Sluga Božji fra Ivo (Srećko) Peran''' ([[Kaštel Stari]], [[25. lipnja]] [[1920.]] – [[Split]], [[14. rujna]] [[2003.]]), [[Latinska crkva|rimokatolički]] [[prezbiter]], [[franjevac]]

== Životopis ==

[[rođenje|Rođen]] je u Kaštel Starom, 25. lipnja 1920. g. [[Roditelji]] su mu bili Ivan i Nedjeljka, r. Pilić. Bio je najstariji od djece, uz još tri [[sestra|sestre]]. [[osnovna škola|Osnovnu školu]] s odličnim uspjehom završio je u Kaštel Novome. Dječak Srećko je zaželio ići u [[redovnik|redovničku]] [[gimnazija|gimnaziju]]. Otac Ivan je uputio molbu [[dominikanci]]ma u [[Bol (Splitsko-dalmatinska županija)|Bolu]]. Molba je bila odbijena jer je mali Srećko bio jedinac od muških u obitelji, a dominikanske su uredbe branile primati takve u redovnički poziv. Na ustrajnu želju sina, otac se je obratio franjevcima na [[Poljud]]u. Tamo je Srećko bio primljen te je mogao otići u franjevačku klasičnu gimnaziju na [[Badija|Badiji]].

U posve novim životnim okolnostima mali se je Srećko brzo snašao. Za to vrijeme se počeo uz nastavu baviti i [[glazba|glazbom]], sviranjem [[klavir]]a i [[harmonij]]a. [[Poučavanje|Poučavali]] su ga fra [[Bernardin Sokol]] i fra [[Kvirin Orlić]]. Školu je također uspješno polazio, međutim zbog posljedice [[agrarna reforma|agrarne reforme]] [[1931.]] g. obiteljska trgovina pala je u stečaj te ga roditelji više nisu mogli novčano podržavati. U toj neprilici pomogao mu je njegov [[župnik]] [[Ivan Valentin]] te je nastavio školovanje na Badiji. Malu maturu položio je 1935. g., nakon čega je otišao u [[novicijat]] u [[Franjevački samostan na Košljunu|franjevački samostan]] na [[Košljun]]. Prigodom oblačenja dobio je novo redovničko ime Ivan, odnosno Ivo. Nakon završetka novicijata, 1937. g. fra Ivo je položio prve [[redovnički zavjet|redovničke zavjete]]. Zatim je ponovno pošao u gimnaziju, ovaj put u [[Dubrovnik]]. Tamo je 1940. g. položio ispit zrelosti. Iste je godine upisao [[teologija|teologiju]] u nadbiskupijskoj bogosloviji u [[Split]]u, a potom je, nakon prisilnog prekida rada te ustanove od strane talijanskih [[okupacija|okupatora]], nastavio studij teologije u Dubrovniku. Svečane redovničke zavjete položio je u [[Franjevačka crkva i samostan na Poljudu|samostanskoj crkvi na Poljudu]], u Splitu, 4. listopada [[1941.]] Posebnom dozvolom [[Sveta stolica|Svete stolice]] (zbog mlađe dobi), u Dubrovniku, 8. kolovoza [[1943.]] g., primio je [[sveti red|red]] prezbiterata. U Kaštel Starome je slavio mladu misu. Ponovno je upisao teologiju, na Biskupskoj teologiji u Splitu, gdje je polagao nezavršeni semestar i diplomirao. Nakon završene teologije fra Ivo je predavao glazbu u biskupijskom sjemeništu i bio [[odgoj]]itelj mlađih franjevačkih sjemeništaraca.

Nakon rata, 1946. g. otišao je kao o novak u redove nove jugoslavenske vojske. Kao vojnik je zatvoren te od vojnog i od vojnog divizijskog suda u [[Ljubljana|Ljubljani]] iste godine osuđen na [[smrt]] strijeljanjem, ali je kazna preinačena u [[zatvor]]sku. Po izlasku iz zatvora morao je nadoknaditi vojni rok, što je i učinio 1954./1955., u [[Zemun]]u.

Nakon izlaska iz vojske fra Ivo je obavljao različite službe u svojoj [[Franjevačka provincija sv. Jeronima|Provinciji sv. Jeronima]]: učitelj novaka na Košljunu (1955. – 1959.), nastavnik u biskupijskoj gimnaziji u [[Pazin]]u (1959. – 1960.). Ponovno je učitelj novaka na Košljunu (1960. – 1966.), a potom predaje glazbu u franjevačkoj gimnaziji na Poljudu (1966. – 1967.), gdje je ostao samo jednu godinu, jer je bio izabran za [[gvardijan]]a [[Franjevački samostan i crkva u Dubrovniku|Samostana Male braće u Dubrovniku]] (1967. – 1973.), gdje je istovremeno predavao glazbu na tadašnjoj franjevačkoj teologiji ([[Makarska]]-Dubrovnik) i vodio crkveni zbor. U više navrata bio je član uprave Provincije sv. Jeronima ([[definitor]]), a 1973. g. izabran je za [[provincijal]]a.
Tu službu je obavljao u dva mandata. Od 1973. do 1979. i od 1979. do 1982. Nakon provincijalne službe opet je izabran za magistra novaka na [[Košljun]]u (1982. – 1994.). Godine 1986. imenovan je za profesora glazbe na Teologiji u [[Rijeka|Rijeci]] i tu službu obavljao je do 2000. g. Na Košljunu je ostao gotovo do kraja života. U tome košljunskom razdoblju fra Ivo je u Područnoj školi [[Punat]], tijekom desetak godina, vodio školski zbor "Bonaventurianum" – "Vedra budućnost", nazvan tako po košljunskome đačkom zavodu s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

Zbog teške bolesti fra Ivo je u srpnju 2003. g. bio prevezen u riječku bolnicu, potom radi uvjeta posebne njege u poljudski samostan u Splitu, gdje je umro. Bilo je to na blagdan [[Uzvišenje Svetoga križa|Uzvišenja Svetoga križa]], 14. rujna 2003. g. Posmrtni ostatci fra Ive preneseni su na Košljun, gdje je održano [[pogreb]]no [[slavlje]], jer je uz nazočnost trojice [[biskup]]a, stotinjak prezbitera i redovnika, brojnih redovnica i vjernika sprovod fra Ivinih posmrtnih ostataka više sličio na slavlje nego na žalobni pogreb.

Postupak za [[beatifikacija|proglašenje blaženim]] fra Ive Perana pokrenut je u srpnju [[2009.]] godine. [[Vicepostulator]] je fra [[Bernardin Škunca]]. <ref>[http://www.ofm-sv-jeronim.hr/tko-smo-mi/samostani/split/ OFM sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri] Samostan Uznesenja Marijina</ref>

== Glazbeno stvaralaštvo ==

Fra Ivino iznimno bogato glazbeno stvaralaštvo izlazi iz očita [[talent]]a i iz glazbenog obrazovanja, koje je fra Ivo dobio u Glazbenoj školi "Sorkočević" u Dubrovniku (nešto malo i u [[Kotor]]u, u Glazbenoj školi "Njegoš"), gdje je i završio srednju glazbenu školu. Kao izvanredni student upisao je studij [[muzikologija|muzikologije]] na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, ali ga nije dovršio, jer je izabran za provincijala.
Glazbeni opus fra Ive Perana sadrži 97 vokalno-instrumentalnih [[skladba|skladbi]], za različite izvođačke sastave. Medu najvažnija Peranova djela ubrajaju se [[recital]]i za [[solist]]e, [[zbor]], [[glasovir]] i [[orkestar]] s naslovom ''Sv. Franjo pred Dubrovnikom'', koje je fra Ivo skladao 1985., u prigodi proslave 750. obljetnice prisutnosti manje braće u Dubrovniku. Dvije godine kasnije skladao je [[oratorij]] ''Apokalipsa'', za soliste, zbor, orkestar i orgulja, koji je prvi put izveden u Rijeci, 28. svibnja 1988., u povodu posvete nove crkve sv. Nikole. Drugi oratorij, ''Preobraženje'', za soliste, zbor i orkestar nastaje 1997. g., inspiriran događajima vezanim uz [[Domovinski rat]]. Djeci i mladima namijenio je [[božić]]nu glazbenu igru te [[igrokaz]]e ''Tajne zlatne ribice'', ''[[Sveta obitelj]]'' i ''Došao je [[sv. Nikola]]''. Posebnu pozornost u svome glazbenom stvaralaštvu Peran je posvetio [[misa]]ma. Skladao je ukupno 17 misa, koje je namijenio pučkom izvođenju. Najpoznatija je u Crkvi u Hrvata općeprihvaćena njegova ''Pučka misa''.

Najvrjednije fra Ivine skladbe sabrala je i stručno obradila muzikologinja dr. [[Marija Riman]], što je tiskano u monografiji pod naslovom ''Brat Ivo Peran – franjevac i glazbenik'', [[Zadar]], 2004.

Danas se njemu u čast održavaju Dani sluge Božjega fra Ive Perana.<ref name="IKA">[http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=162678 Dani sluge Božjega fra Ive Perana], [[IKA]], 13. rujna 2014., IKA N - 162678/9 </ref>

O Peranovom životu snimljene je film [[Radosni slavitelj Kristova evanđelja]].<ref name="IKA"/>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==

* Ivan Damiš: ''Sluge Božji i službenice Božje u Hrvata'', Zagreb, 2010.
* [http://www.ofm-sv-jeronim.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=479&Itemid=87]

{{Hrvatski sveci i blaženici}}

{{GLAVNIRASPORED:Peran, Ivo}}
[[Kategorija:Hrvatski franjevci]]
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Hrvatski glazbenici]]
[[Kategorija:Životopisi, Kaštela]]
[[Kategorija:Sluge Božji]]

Ivo Peran - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica