Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (kategorija: Hrvatski pjesnici)

2026-04-07T11:43:11Z

Automatski uvoz s hrwiki (kategorija: Hrvatski pjesnici)

Nova stranica

{{Infookvir književnik
| Ime = Ivo Grgurev
| boja = #77DD77
| slika =
| veličina =
| opis slike =
| puno ime =
| pseudonim = Sanja, Dig<ref name=HBL>{{citiranje enciklopedije|prezime=Milačić|ime=Karmen|godina=2002|url=https://hbl.lzmk.hr/clanak/grgurev-ivo|naslov=GRGUREV, Ivo|enciklopedija=[[Hrvatski biografski leksikon|Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje]]|izdavač=Leksikografski zavod Miroslav Krleža}}</ref><ref name=SVMI6>Bastić, M. „Nije za sobom zatvorio vrata (Uz smrt Ive Grgureva)”, u: Grgurev, Ivo. 1996. ''Svemirski mirisi''. Symposion. Split. ISBN 953-6261-13-8, str. 6.</ref>
| rođenje = [[4. studenoga]] [[1909.]]
| smrt = [[25. siječnja]] [[1992.]]
| zanimanje = [[pjesnik]], [[putopis]]ac, [[publicist]], katolički svećenik
| nacionalnost = [[Hrvat]]
| period pisanja = 1929. – 1992.
| vrsta = [[pjesništvo]], [[putopis]]i, pjesnička proza<ref name=HBL/>
| teme =
| period = XX. stoljeće
| supruga =
| suprug =
| djeca =
| djela = ''Svemirski mirisi'', ''Svjedočanstvo''
| nagrade =
| potpis =
| web =
| fusnote =
}}
'''Ivo Grgurev''' ([[Vodice]], [[4. studenoga]] [[1909.]] – Vodice, [[25. siječnja]] [[1992.]]) bio je [[hrvatski književnik]], katolički svećenik, srednjoškolski profesor i [[poliglot]].<ref name=SVMI5>Bastić, M. „Nije za sobom zatvorio vrata (Uz smrt Ive Grgureva)”, u: Grgurev, Ivo. 1996. ''Svemirski mirisi''. Symposion. Split. ISBN 953-6261-13-8, str. 5.</ref> Pisao je [[pjesma|pjesme]], lirsku prozu, [[putopis]]e, bogoslovne osvrte i [[memoari|memoare]].<ref name=HBL/>

==Život==
Rođen je u Vodicama 1909. u obitelji oca Frane i majke Antice, rođ. Fržop. Osnovnu školu pohađao je u rodnim Vodicama (1916. – 1921.), [[Franjevačka klasična gimnazija u Sinju|klasičnu gimnaziji u Sinju]] i Šibeniku (1921. – 1925.) i više razrede klasične gimnazije u Splitu (1925. – 1929.), s višim tečajnim ispitom.<ref name=SVMI5/> Studirao je na Bogoslovskom katoličkom učilištu u Splitu i [[Maribor]]u (1929. – 1933.) te na [[Teološki fakultet u Ljubljani|Teološkom fakultetu u Ljubljani]] i [[Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu|Zagrebu]], na kojemu je diplomirao 1936. godine.<ref name=SVMI5/> Studirao je klasične jezike ([[starogrčki jezik|grčki]] i [[latinski jezik|latinski]]) te se služio [[francuski jezik|francuskim]], [[talijanski jezik|talijanskim]] i [[slovenski jezik|slovenskim]], a ukupno s osam jezika.<ref name=SVMI5/> Po završetku [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], osuđen je na 15 godina tamnice<ref name=SVMI5/> te je tri godine proveo u Staroj Gradiški.<ref name=SVMI7>Bastić, M. „Nije za sobom zatvorio vrata (Uz smrt Ive Grgureva)”, u: Grgurev, Ivo. 1996. ''Svemirski mirisi''. Symposion. Split. ISBN 953-6261-13-8, str. 7.</ref> Interniran je u Vodice, a 1949. napušta svećeništvo i ulazi u prosvjetnu službu.<ref name=SVMI6/> God. 1950. upisuje studij književnosti na [[FFZG|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]], VIII. grupa (narodni jezik i književnost) te je diplomirao 1956.<ref name=SVMI6/> Radio je kao profesor latinskog, francuskog, povijesti i filozofije u gimnazijama u [[Osijek]]u, [[Konjic]]u i [[Sarajevo|Sarajevu]], do umirovljenja 1972.<ref name=SVMI6/>

Umro je 25. siječnja 1992. Pokopan je na vodičkom groblju Pudarica.<ref name=SVMI6/>

==Književnost==
Pisao je pjesme, prozu i [[putopis]]e. Dio je objavio pod pseudonimima „Sanja” i „Dig” u almanahu ''Selo i grad'', mjesečniku ''Misao'', ''Hrvatskoj prosvjeti'', ''Danici'' i ''[[Marulić (revija)|Maruliću]]''.<ref name=SVMI6/> Bio je glavni i odgovorni urednik [[šibenik|šibenskog]] lista ''Katolik'' (1935. – 1937.) te je napisao [[udžbenik]] ''Naš jezik'' (1935.), u izdanju sarajevske Svjetlosti.<ref name=HBL/><ref name=SVMI6/>

Radove je objavljivao u [[časopis]]ima, [[almanah|almanasima]], kalendarima i listovima:<ref name=HBL/> ''Orlovska misao'' (1928. – 1929.), ''Dijecezanski list za Šibensku biskupiju'' (1929.), ''Euharistijski glasnik'' (1929. – 1931.), ''Misao'' (Zagreb, 1929. – 1930.), ''Križ'' (1930.), ''Lipica'' (Maribor, 1930. – 1933.), ''Nedjelja'' (Zagreb, 1930. – 1933.), ''Selo i grad'' (1932. – 1933.), ''Križarski kalendar'' (1934.), ''Katolik'' (1935. – 1939.), ''Croatia orans'' (1936.), ''Jadranski dnevnik'' (1936.), kalendaru ''Danica'' (1977. – 1988.), ''Maruliću'' (1986. – 1987.).

Najpoznatija mu je pjesnička zbirka ''Svemirski mirisi'' i [[memoari]] ''Svjedočanstvo (jednog i mnogih stradanja)''.

* ''Svemirski mirisi''. Symposion. Split. 1996. ISBN 953-6261-13-8.
* ''Svjedočanstvo (jednog i mnogih stradanja)''. [[Hrvatsko društvo političkih zatvorenika]], Podružnica Split. 1999.
Zastupljen je u [[antologija|antologiji]] ''Krist u hrvatskom pjesništvu: od Jurja Šižgorića do naših dana''.<ref>Katalog NSK, br. 000172190</ref>

==Izvori==

{{GLAVNIRASPORED:Grgurev, Ivo}}
[[Kategorija:Životopisi, Vodice]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Hrvatski putopisci]]

Ivo Grgurev - Povijest promjena

Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (kategorija: Hrvatski pjesnici)