Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (kategorija: Dužnosnici NDH)

2026-04-17T09:53:21Z

Automatski uvoz s hrwiki (kategorija: Dužnosnici NDH)

Nova stranica

'''Ivan Krilić''' ([[Baćina]], kraj Ploča, [[18. ožujka]] [[1921.]] – [[Rim]], [[15. svibnja]] [[2010.]]) bio je ustaški dužnosnik i politički emigrant.<ref>Stuparić, D., Macan, T., Ravlić, S., & Ravlić, S. (1997). Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941. - 1945. Zagreb: Minerva., str.208.</ref>

== Djetinjstvo i mladost ==
Rođen je u obitelji Mije i Franke Krilić (rođene Katić), kao jedno od četvero djece. Studirao je pravo na Zagrebačkom sveučilištu, koje nije završio. Tijekom studija je bio aktivan u katoličkim organizacijama, križarima, te je bio blizak [[Ustaše|ustaškom pokretu]], kojemu je pristupio 1938., a zbog protudržavnog djelovanja biva osuđen 1939., da bi usljed općeg pomilovanja nakon proglašenja Banovine Hrvatske u kolovozu 1939., bio pušten na slobodu.<ref name="#1">Madunić Branko, Ekskluzivno iz Rima: U Dalmaciju su 1944. podmornicom doplovili britanski časnici na pregovore o prelasku ustaške vojske na stranu Saveznika, Globus: nacionalni tjednik, br. 214., 13. siječnja 1995.</ref>

== Drugi svjetski rat ==
Nakon izbijanja [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] i okupacije [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], uspostavom [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]], postavljen je 1941. godine za ustaškog logornika u Višegradu, da bi zatim 1942., kraće vrijeme boravio u Sarajevu, te prelazi u Zagreb, gdje je u činu poručnika [[Ustaška vojnica|ustaške vojnice]] obnašao službu pri Glavnom ustaškom stanu. Kasnije, 1943., odlazi na doškolovanje u vojno učilište Stockerau, u Njemačkoj, gdje boravi zajedno s Velimirom Pavelićem, sinom ustaškog poglavnika [[Ante Pavelić]]a. Nakon završene izobrazbe, vraća se u Zagreb, gdje obnaša službu u činu natporučnika PTS-a, kao Pavelićev osobni čuvar i pratitelj.<ref name="#1"/><ref>Vojinović, Aleksandar. Ante Pavelić: Ante Pavelić. Zagreb: Centar za informacije i publicitet, 1988., str.367.</ref>

=== Puč Vokić Lorković ===
Krilić je navodno poznavao [[Ante Vokić|Antu Vokića]], koji je također pripadao križarskoj organizaciji prije Drugoga svjetskog rata. U intervjuu tjedniku Globus, Krilić izjavljuje kako se ujesen 1944., u Zagrebu naveliko pričalo o puču, te je izjavio kako je njegov prijatelj, tada časnik ustaške vojnice, zajedno s još nekolicinom časnika išao u Dalmaciju, na sastanak s engleskim časnicima koji su navodno na tajne pregovore došli podmornicom. Iz razgovora je saznao da zapadni Saveznici nisu polagali nade u uspjeh [[Urota Lorković-Vokić|puča Vokić – Lorković]]. Naime, u cijeloj je stvari, prema Krilićevom kazivanju, posredovao jedan zagrebački svećenik, koji je preko Švicarske pokušavao uspostaviti kontakt s Englezima.<ref name="#1"/>

== Povlačenje i odlazak u emigraciju ==

=== Boravak u Austriji ===
Prilikom završnih ratnih operacija, u svibnju 1945., zajedno s Pavelićem i pratnjom, u koloni od sedam do osam automobila bježi iz Zagreba, te preko Zaprešića napuštaju Hrvatsku, zatim kod Rogaške Slatine ulaze u Sloveniju, da bi preko Maribora prošli neometano pokraj položaja slovenskih partizanskih jedinica gdje napuštaju Sloveniju. Kod Judenburga, zbog straha od dolaska jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]], ostavljaju automobile, te pješice prelaze Kranjsku goru i preoblače se u civilna odijela. Takvi pješice prelaze Alpe, te dolaze do rijeke Inn, u Austriji, gdje se skupina podijelila u dvije grupe, te je Krilić bio u grupi s Antom Pavelićem, Velimirom Pavelićem, [[Dolores Bracanović]] i [[Erih Lisak|Erich Lisak]]. Uskoro nailaze na grupe američkih vojnika u džipovima, te je tom prilikom Lisak bio spreman pucati na Amerikance.Nakon nekoliko dana dolaze do američke okupacijske zone u Austriji, gdje se skupina opet podijelila, da bi Krilića američke okupacijske vlasti uhitile, te bio interniran u zarobljeničkom logoru Glasenbach, u blizini Salzburga, gdje je boravio trinaest mjeseci. Tijekom njegovog boravka, 1946., Amerikanci su jugoslavenskim vlastima iz logora izručili niz osoba, među kojima su bili ustaški dužnosnici i časnici [[Mehmed Alajbegović]],[[Milan Blažeković]] (koji je doduše otpušten), Ivan Kirin zvani Ico i [[Slavko Kvaternik]].<ref name="#1"/><ref>Krizman, Bogdan, Narcisa Lengel-Krizman, Bronislav Fajon: Pavelić u bjekstvu: Zagreb: Globus, 1986., str. 185.</ref>

=== Odlazak u Italiju ===
Zbog straha od mogućeg izručenja jugoslavenskim vlastima, što bi značilo sigurnu smrt, Krilić skupa s jednim nižim časnikom ustaške vojnice uspjeva pobjeći iz logora, te se zatim prebacuje u Italiju, gdje preuzima ulogu organizatora u prikupljanju i prebacivanju Pavelićevih stvari iz Austrije u Italiju, te kao posrednik u prenošenju informacija između vodstva izbjeglih pripadnika ustaškog pokreta koji su bili internirani u Austriji i Pavelića, koji se tada potajno nalazio u Italiji. Zbog tih su ga aktivnosti, 1948.,američke vojne vlasti jednom prilikom uhitile i zatvorile pod izgovorom ilegalnog prelaska granice s krivotvorenim dokumentima, ali je ipak otpušten, te se trajno nastanio u Italiji.<ref name="#1"/>

Pripadao je krugu Pavelićevih bliskih i odanih suradnika, i nakon sloma NDH, u svibnju 1945.godine, te u kasnijim godinama, u tzv. drugoj emigraciji. U emigraciji je održavao aktivne kontakte s Pavelićem, s kojim se je nastavio dopisivati putem pisama, na koja mu je Pavelić odgovarao pod pseudonimima kao Stric, Barba, Serdar.<ref name="#1"/><ref>Akmadža, Miroslav, Krunoslav Draganović - iskazi komunističkim istražiteljima. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2010 (monografija), str. 148.</ref>
== Život u emigraciji ==
Kasnije je nastavio profesionalnu i radnu karijeru u Italiji, u tekstilnoj industriji, da bi u Rimu, postao vlasnikom tvrtke koja se bavila modom i dizajnom .

Umro je u devedesetoj godini života, 15. svibnja 2010., u Rimu.

== Izvori ==

{{GLAVNIRASPORED:Krilić, Ivan}}
[[Kategorija:Dužnosnici NDH]]
[[Kategorija:Hrvatski oporbeni političari u iseljeništvu (1945. – 1989.)]]

Ivan Krilić - Povijest promjena

Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (kategorija: Dužnosnici NDH)