Ivan Aleksejevič Čarota - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T11:54:30Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 11:54
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Ivan Aleksejevič Čarota'''-->~~[[Datoteka:IvanCharota.jpg\|mini\|Ivan Čarota 2019/2020.]]		[[Datoteka:IvanCharota.jpg\|mini\|Ivan Čarota 2019/2020.]]
	'''Ivan Aleksejevič Čarota''' (bje. ''Іван Аляксеевіч Чарота''; Liščiki, 16. rujna [[1952.]] godine), [[Bjelorusi\|bjeloruski]] je književni kritičar, [[slavistika\|slavist]], [[kritičar]], [[povjesničar]] [[kultura\|kulture]], [[prevoditelj]]. Doktor filoloških znanosti (1998.) i profesor (1999.). Dobitnik Nagrade Republike Bjelorusije "Za duhovno oživljavanje" (2003.). Strani član Srpske akademije znanosti i umjetnosti (2009.) <ref>{{Citiranje weba \|title=Чланови \|url=https://www.sanu.ac.rs/organizacija/odeljenja/odeljenje-jezika-i-knjizevnosti/clanovi/ \|website=Српска Академија Наука и Уметности \|accessdate=6. 3. 2019}}</ref>. Član je Društva književnika Bjelorusije, Društva književnika Rusije i Društva književnika Srbije (1985.).		'''Ivan Aleksejevič Čarota''' (bje. ''Іван Аляксеевіч Чарота''; Liščiki, 16. rujna [[1952.]] godine), [[Bjelorusi\|bjeloruski]] je književni kritičar, [[slavistika\|slavist]], [[kritičar]], [[povjesničar]] [[kultura\|kulture]], [[prevoditelj]]. Doktor filoloških znanosti (1998.) i profesor (1999.). Dobitnik Nagrade Republike Bjelorusije "Za duhovno oživljavanje" (2003.). Strani član Srpske akademije znanosti i umjetnosti (2009.) <ref>{{Citiranje weba \|title=Чланови \|url=https://www.sanu.ac.rs/organizacija/odeljenja/odeljenje-jezika-i-knjizevnosti/clanovi/ \|website=Српска Академија Наука и Уметности \|accessdate=6. 3. 2019}}</ref>. Član je Društva književnika Bjelorusije, Društva književnika Rusije i Društva književnika Srbije (1985.).

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T13:14:00Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 13:14
Redak 51:		Redak 51:

	{{refbegin\|2}}		{{refbegin\|2}}
	* {{~~Cite book~~\|ref=harv\| last=Чарота\| first = Иван\| title = Белоруско-српски односи као научни проблем : [приступна беседа одржана у САНУ, 26. октобра 2015. године]\| publisher = САНУ\| location = Београд\|year=2017\|id=\|pages=55-68}}		* {{Citiranje knjige\|ref=harv\| last=Чарота\| first = Иван\| title = Белоруско-српски односи као научни проблем : [приступна беседа одржана у САНУ, 26. октобра 2015. године]\| publisher = САНУ\| location = Београд\|year=2017\|id=\|pages=55-68}}
	* Гардзіцкі А.К. Чарота Іван Аляксеевіч // Беларускія пісьменнік:Даведнік. Мінск,1994.С.584.		* Гардзіцкі А.К. Чарота Іван Аляксеевіч // Беларускія пісьменнік:Даведнік. Мінск,1994.С.584.
	* Гарэлік Л.М, Махнач Т.М. Чарота Іван //Беларускія пісьменнікі: Біябібліяграфічны слоўнік. Т. 6. Мінск, 1995. С. 275 – 277.		* Гарэлік Л.М, Махнач Т.М. Чарота Іван //Беларускія пісьменнікі: Біябібліяграфічны слоўнік. Т. 6. Мінск, 1995. С. 275 – 277.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

2021-11-18T08:06:46Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-05T01:25:35Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:IvanCharota.jpg|mini|Ivan Čarota 2019/2020.]]
'''Ivan Aleksejevič Čarota''' (bje. ''Іван Аляксеевіч Чарота''; Liščiki, 16. rujna [[1952.]] godine), [[Bjelorusi|bjeloruski]] je književni kritičar, [[slavistika|slavist]], [[kritičar]], [[povjesničar]] [[kultura|kulture]], [[prevoditelj]]. Doktor filoloških znanosti (1998.) i profesor (1999.). Dobitnik Nagrade Republike Bjelorusije "Za duhovno oživljavanje" (2003.). Strani član Srpske akademije znanosti i umjetnosti (2009.) <ref>{{cite web |title=Чланови |url=https://www.sanu.ac.rs/organizacija/odeljenja/odeljenje-jezika-i-knjizevnosti/clanovi/ |website=Српска Академија Наука и Уметности |accessdate=6. 3. 2019}}</ref>. Član je Društva književnika Bjelorusije, Društva književnika Rusije i Društva književnika Srbije (1985.).

== Životopis ==

Rođen je 16. rujna 1952. godine u selu Liščiki, Kobrinske regije, Brestke oblasti, u Sovjetskoj Bjelorusiji.

Od [[1969.]] do [[1974.]] godine studirao je na Odsjeku za ruski jezik i književnost na Filološkom fakultetu Bjeloruskog državnog sveučilišta. Nakon studija, radio je tri godine kao nastavnik u Palackiškoj gimnaziji u Voronovskoj regiji, u oblasti Grodno. Godine [[1977.]] zapošljava ga [[Bjelorusko državno sveučilište]], kao višeg predavača, izvanrednog profesora, a nakon obrane doktorske disertacije (studij je trajao od [[1991.]] do [[1994.]], postao je šef novoosnovanog Odsjeka za slavistiku (slavenska književnost). Kandidatsku disertaciju "Творчество М.А.Шолохова и литературный процесс Югославии (1956-1986), obranio je na Institutu u [[Lenjingrad]]u [[1986.]] godine, a doktorsku disertaciju - «Беларуская літаратура ХХ стагоддзя і працэсы нацыянальнага самавызначэння» na Bjeloruskom državnom sveučilištu u [[Minsk|Minsku]], [[1998.]] godine.<ref>{{cite web |title=Іван Чарота атрымаў ордэн свяціцеля Кірыла Тураўскага |url=http://sppsobor.by/life/news/news-vilna/9142 |website=СППС - сайт прихода Свято-Петро-Павловского собора г. Минска |accessdate=6. 3. 2019}}</ref>

== Znanstveni radovi i knjige ==

Znanstveni interes Ivan Aleksejevič Čarota usmjerio je prvenstveno na književnost i kulturu slavenskih naroda. Istražujući njihove genetske, tipološke i konkretne veze, postao je vodeći jugoslavist Bjelorusije, visoko kompetentni stručnjak u području komparativne književnosti i kulture, autor oko 600 znanstvenih radova, među kojima su i knjige: «Беларуская савецкая літаратура за мяжой» (Мінск, [[1988.]] – у сааўтарстве), «Пошук спрадвечнай існасці: Беларуская літаратура ХХ стагоддзя ў працэсах нацыянальнага самавызначэння» (Мінск, [[1995.]]), «Сербская Праваслаўная Царква» (Мінск, [[1998.]]), «Беларуская мова і Царква» (Мінск, [[2000.]]), «Косовская битва продолжается» (Мінск, [[2000.]]), «Antologija bjeloruske poezije», ([[Beograd]]: [[1993.]]; 2-е выданне – [[2012.]]), «Югаславянскія казкі» (Мінск, [[1999.]]), «Antologija lirike istočnih Slovena” ([[Beograd]], [[2000.]]), «Насустрач Духу. Анталогія беларускай хрысціянскай паэзіі» (Мінск, [[2001.]]), «Насустрач Духу. Анталогія беларускай хрысціянскай прозы» (Мінск, [[2002.]]), «Слово и Дух. Антология русской духовной поезии ХХ –ХХ вв.» (Минск, [[2003.]], [[2005.]], [[2010.]]), “Ні на небе, ні на зямлі. Казкі славянскіх народаў” ([[2013.]]), «Srpska književnost. Antologija tekstova. Књ.І -V» (Мінск, 2002-2007. – на сербскай мове), “Тэорыя і практыка мастацкага перакладу” (Мінск, [[2012.]]), “Ispod krila rode. Antologija savremene beloruske poezije” ([[Podgorica]], [[2014.]]), “Беларусы пра Сербію-Югаславію” (Мінск, [[2015.]], «Belorusija i Srbija: Tragom uzajamnog upoznavanja i delovanja“ ([[Šabac]], [[2016.]]).<ref>{{cite web |title=БЕЛОРУСИЈА И СРБИЈА |url=http://www.carsa.rs/ivan-aleksejevic-carota-belorusija-i-srbija-tragom-uzajamnog-upoznavanja-i-delovanja/ |website=Царса |publisher=Центар академске речи |accessdate=6. 3. 2019 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20190525222142/http://www.carsa.rs/ivan-aleksejevic-carota-belorusija-i-srbija-tragom-uzajamnog-upoznavanja-i-delovanja/ |archivedate=25. svibnja 2019. }}</ref>

== Znanstveno-metodološka sfera ==

Profesor Ivan Čarota član je 11 redakcija časopisa (6 stranih), znanstveni savjetnik Bjeloruske Enciklopedije; Tajnik Biblijskog povjerenstva Bjeloruskog egzarhata Ruske pravoslavne Crkve i glavni i odgovorni urednik časopisa "Pravoslavje" (Праваслаўе).

Na znanstveno-metodološkom polju, profesor je sastavio sljedeće priručnike: «Советская литература в связях и взаимодействиях: Начала сравнительного и системного анализа» (Мінск, [[1989.]]), «Мастацкі пераклад на беларускую мову : Асновы тэорыі і практычныя рэкамендацыі» (Мінск, [[1997.]]), «Югаславянскія літаратуры і культуры» (Мінск, [[1999.]] – у сааўтарстве), Праграма «Гісторыя славянскіх літаратур» ([[2000.]]), «Гісторыя сербскай літаратуры. Практыкум» ([[2007.]]).<ref>{{cite web |last1=Чарота |first1=Іван |title=ШЛЯХІ СТАНАЎЛЕННЯ |url=http://elib.bsu.by/bitstream/123456789/40003/1/charota.pdf |website=ЕЛИБ БСУ |accessdate=6. 3. 2019}}</ref>

== Angažiranost na prijevodima ==

Član Društva pisaca SSSR-a (tj. Društva pisaca Bjelorusije), kao i Rusije i Srbije; aktivno se pojavljuje u tisku kao [[književni kritičar]], [[kritičar]], [[esejist]], [[publicist]]. Više od dvadeset i pet godina predstojnik je Zavoda za prevođenje i književnost Društva književnika Bjelorusije, a prijevodi s hrvatskog, makedonskog, poljskog, slovenskog, srpskog i drugih jezika na bjeloruski i ruski, kao i sa bjeloruskog i ruskog na spomenute jezike. Njegova dostignuća su: više od 1200 tiskanih prijevoda, više od 70 knjiga, uključujući djela poznatih pisaca, kao što su: [[Patrijarh srpski Pavle]], [[Nikolaj Velimirović]], [[Justin Popović]], [[Marko Marković]], [[Tadej Štrbulović]], [[Ivo Andrić]], [[Rade Drainac]], [[Dobrica Ćosić]], [[Nevena Vitosević Ćeklić]], [[Zoran Gavrilović]], [[Mira Radojević]], [[Ljubodrag Dimić]], [[Momir Lazić]], [[Dragan Lakićević]], [[Dragoslav Mihailović]], [[Grozdana Olujić]] [[Goran Petrović]], [[Ljiljana Habjanović-Đurović]], [[Beno Zupančič]], [[Prežihov Voranc]], [[Josip Jurčič]], [[Drago Jančar]], i drugi. Osnivač, sastavljač i prevoditelj serije «Сербскае багаслоўе ХХ стагоддзя», u kojoj je već objavljeno više od četrdeset knjiga. Zbirka srpskih narodnih priča, koju je profesor Čarota prijeveo na bjeloruski: ”Мовы ўсяго жывога: Сербскія народныя казкі” (Мінск: Мастацкая літаратурa, [[2007.]]), proglašena je najljepšom knjigom u Bjelorusiji u prijevodu [[2008.]] godine i nagrađena Nacionalnom nagradom.<ref>{{cite web |last1=Ждановіч |first1=Іван |title=Служэнне словам і справай |url=https://www.sb.by/articles/sluzhenne-slovam-spravay.html |website=СБ |accessdate=6. 3. 2019}}</ref>

Jedan je od osnivača "Odbora za potporu Srba i Crnogoraca" i javne organizacije "Bjelorusija - sestra Srbije", vd. potpredsjednika Društva "Bjelorusija - Jugoslavija", predsjednik Društva "Bjelorusija - Srbija i Crna Gora."

== Nagrade ==

* Nagrada Republike Bjelorusije "Za duhovno oživljavanje" ([[2003.]])
* Međunarodna nagrada imena K. Ostroški ([[Poljska]], [[1999.]])
* Međunarodna nagrada imena Fjodora Dostojevskog ([[Srbija]], [[2007.]]) (nagrađen [[2012.]])
* Nagrada Društva književnika Srbije ([[2000.]])
* Nagrada časopisa "Zbilja/Reality" (SRJ, [[Beograd]], ([[2000.]], [[2006.]]);
* Međunarodna pravoslavna književna nagrada "Bogorodica Trojeručica" (Srpska zaklada Ivanke Milošević - ([[Chicago]], [[SAD]], [[2011.]])
* Međunarodna književna nagrada Radeta Drainca ([[Srbija]], [[2014.]])
* Međunarodna nagrada Zaklade Karić ([[Srbija]], [[2014.]])
* Orden Prepodobnog Sergeja Radonješkog 3. stupnja ([[Ruska pravoslavna Crkva]], [[2002.]])
* Komemorativna medalja Društva slovačkih književnika ([[2003.]])
* Orden Svetog Save 3. stupnja (Srpska pravoslavna crkva, [[2004.]])
* Zlatni znak Kulturno-prosvjetne zajednice Srbije ([[2008.]])
* Orden svetitelja Kirila Turovskog 2. stupnja ([[Bjeloruska pravoslavna Crkva]], [[2012.]])
* Srebrna medalja "Za zasluge" ([[Srbija]], [[2014.]])
* Medalja Aleksandra Puškina (Ruska Federacija, [[2015.]]).<ref>{{cite web |title=Указ Президента РФ |url=http://static.kremlin.ru/media/acts/files/0001201505070009.pdf |website=Static Kremlin |accessdate=6. 3. 2019}}</ref>
* Nagrada Republike Bjelorusije "Za duhovno oživljavanje" ([[2019.]]) <ref>{{cite web |last1=Шчарбачэвіч |first1=Ніна |title=Перакладчыкі Бібліі на родную мову ўшанаваны высокай узнагародай |url=http://sozvuchie.by/intervyu/item/5362-perakladchyki-biblii-na-rodnuyu-movu-shanavany-vysokaj-uznagarodaj.html |website=Созвучие |accessdate=6. 3. 2019}}</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==

{{refbegin|2}}
* {{Cite book|ref=harv| last=Чарота| first = Иван| title = Белоруско-српски односи као научни проблем : [приступна беседа одржана у САНУ, 26. октобра 2015. године]| publisher = САНУ| location = Београд|year=2017|id=|pages=55-68}}
* Гардзіцкі А.К. Чарота Іван Аляксеевіч // Беларускія пісьменнік:Даведнік. Мінск,1994.С.584.
* Гарэлік Л.М, Махнач Т.М. Чарота Іван //Беларускія пісьменнікі: Біябібліяграфічны слоўнік. Т. 6. Мінск, 1995. С. 275 – 277.
* Ляшук В.Я., Снітко Г.Н. Літаратура Берасцейшчыны. Брэст, 1999. С.326, 368.
* Трус М. В. Чарота Іван Аляксеевіч // Беларуская Энцыклапедыя. У 18 т. Т. 17. Мінск, 2003. С.245.
* Б.п. Чарота Иван Алексеевич // Регионы Белоруссии. Энциклопедия. Т.1. Кн. 2. Минск, 2009. С. 453.
* Б.п. // Філалагічны факультэт. Да 70-годдзя заснавання. Мінск : БДУ, 2009. С. 133-136.
* Сибиновић М. Чарота Иван // Енциклопедија српског народа. – Београд, 2008. С.1249.
* Навойчык П. Чарота Іван Аляксеевіч // Гісторыя славянскіх літаратур і праблемы іх параўнальнага вывучэння: тэорыя і практыка. – Мінск, 2015.С. 141-142.
* Штэйнер І. З любоўю да славянскага пісьменства // Полымя.2017, №9. С. 39-42.

{{refend}}

{{GLAVNIRASPORED:Čarota, Ivan}}
[[Kategorija:Životopisi, Bjelorusija|Čarota, Ivan]]
[[Kategorija:Književni kritičari]]
[[Kategorija:Prevoditelji]]

←Starija inačica		Inačica od 18. studeni 2021. u 08:06
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Ivan Aleksejevič Čarota'''-->[[Datoteka:IvanCharota.jpg\|mini\|Ivan Čarota 2019/2020.]]		<!--'''Ivan Aleksejevič Čarota'''-->[[Datoteka:IvanCharota.jpg\|mini\|Ivan Čarota 2019/2020.]]
	'''Ivan Aleksejevič Čarota''' (bje. ''Іван Аляксеевіч Чарота''; Liščiki, 16. rujna [[1952.]] godine), [[Bjelorusi\|bjeloruski]] je književni kritičar, [[slavistika\|slavist]], [[kritičar]], [[povjesničar]] [[kultura\|kulture]], [[prevoditelj]]. Doktor filoloških znanosti (1998.) i profesor (1999.). Dobitnik Nagrade Republike Bjelorusije "Za duhovno oživljavanje" (2003.). Strani član Srpske akademije znanosti i umjetnosti (2009.) <ref>{{~~cite web~~ \|title=Чланови \|url=https://www.sanu.ac.rs/organizacija/odeljenja/odeljenje-jezika-i-knjizevnosti/clanovi/ \|website=Српска Академија Наука и Уметности \|accessdate=6. 3. 2019}}</ref>. Član je Društva književnika Bjelorusije, Društva književnika Rusije i Društva književnika Srbije (1985.).		'''Ivan Aleksejevič Čarota''' (bje. ''Іван Аляксеевіч Чарота''; Liščiki, 16. rujna [[1952.]] godine), [[Bjelorusi\|bjeloruski]] je književni kritičar, [[slavistika\|slavist]], [[kritičar]], [[povjesničar]] [[kultura\|kulture]], [[prevoditelj]]. Doktor filoloških znanosti (1998.) i profesor (1999.). Dobitnik Nagrade Republike Bjelorusije "Za duhovno oživljavanje" (2003.). Strani član Srpske akademije znanosti i umjetnosti (2009.) <ref>{{Citiranje weba \|title=Чланови \|url=https://www.sanu.ac.rs/organizacija/odeljenja/odeljenje-jezika-i-knjizevnosti/clanovi/ \|website=Српска Академија Наука и Уметности \|accessdate=6. 3. 2019}}</ref>. Član je Društva književnika Bjelorusije, Društva književnika Rusije i Društva književnika Srbije (1985.).


Redak 7:		Redak 7:
	Rođen je 16. rujna 1952. godine u selu Liščiki, Kobrinske regije, Brestke oblasti, u Sovjetskoj Bjelorusiji.		Rođen je 16. rujna 1952. godine u selu Liščiki, Kobrinske regije, Brestke oblasti, u Sovjetskoj Bjelorusiji.

	Od [[1969.]] do [[1974.]] godine studirao je na Odsjeku za ruski jezik i književnost na Filološkom fakultetu Bjeloruskog državnog sveučilišta. Nakon studija, radio je tri godine kao nastavnik u Palackiškoj gimnaziji u Voronovskoj regiji, u oblasti Grodno. Godine [[1977.]] zapošljava ga [[Bjelorusko državno sveučilište]], kao višeg predavača, izvanrednog profesora, a nakon obrane doktorske disertacije (studij je trajao od [[1991.]] do [[1994.]], postao je šef novoosnovanog Odsjeka za slavistiku (slavenska književnost). Kandidatsku disertaciju "Творчество М.А.Шолохова и литературный процесс Югославии (1956-1986), obranio je na Institutu u [[Lenjingrad]]u [[1986.]] godine, a doktorsku disertaciju - «Беларуская літаратура ХХ стагоддзя і працэсы нацыянальнага самавызначэння» na Bjeloruskom državnom sveučilištu u [[Minsk\|Minsku]], [[1998.]] godine.<ref>{{~~cite web~~ \|title=Іван Чарота атрымаў ордэн свяціцеля Кірыла Тураўскага \|url=http://sppsobor.by/life/news/news-vilna/9142 \|website=СППС - сайт прихода Свято-Петро-Павловского собора г. Минска \|accessdate=6. 3. 2019}}</ref>		Od [[1969.]] do [[1974.]] godine studirao je na Odsjeku za ruski jezik i književnost na Filološkom fakultetu Bjeloruskog državnog sveučilišta. Nakon studija, radio je tri godine kao nastavnik u Palackiškoj gimnaziji u Voronovskoj regiji, u oblasti Grodno. Godine [[1977.]] zapošljava ga [[Bjelorusko državno sveučilište]], kao višeg predavača, izvanrednog profesora, a nakon obrane doktorske disertacije (studij je trajao od [[1991.]] do [[1994.]], postao je šef novoosnovanog Odsjeka za slavistiku (slavenska književnost). Kandidatsku disertaciju "Творчество М.А.Шолохова и литературный процесс Югославии (1956-1986), obranio je na Institutu u [[Lenjingrad]]u [[1986.]] godine, a doktorsku disertaciju - «Беларуская літаратура ХХ стагоддзя і працэсы нацыянальнага самавызначэння» na Bjeloruskom državnom sveučilištu u [[Minsk\|Minsku]], [[1998.]] godine.<ref>{{Citiranje weba \|title=Іван Чарота атрымаў ордэн свяціцеля Кірыла Тураўскага \|url=http://sppsobor.by/life/news/news-vilna/9142 \|website=СППС - сайт прихода Свято-Петро-Павловского собора г. Минска \|accessdate=6. 3. 2019}}</ref>


	== Znanstveni radovi i knjige ==		== Znanstveni radovi i knjige ==

	Znanstveni interes Ivan Aleksejevič Čarota usmjerio je prvenstveno na književnost i kulturu slavenskih naroda. Istražujući njihove genetske, tipološke i konkretne veze, postao je vodeći jugoslavist Bjelorusije, visoko kompetentni stručnjak u području komparativne književnosti i kulture, autor oko 600 znanstvenih radova, među kojima su i knjige: «Беларуская савецкая літаратура за мяжой» (Мінск, [[1988.]] – у сааўтарстве), «Пошук спрадвечнай існасці: Беларуская літаратура ХХ стагоддзя ў працэсах нацыянальнага самавызначэння» (Мінск, [[1995.]]), «Сербская Праваслаўная Царква» (Мінск, [[1998.]]), «Беларуская мова і Царква» (Мінск, [[2000.]]), «Косовская битва продолжается» (Мінск, [[2000.]]), «Antologija bjeloruske poezije», ([[Beograd]]: [[1993.]]; 2-е выданне – [[2012.]]), «Югаславянскія казкі» (Мінск, [[1999.]]), «Antologija lirike istočnih Slovena” ([[Beograd]], [[2000.]]), «Насустрач Духу. Анталогія беларускай хрысціянскай паэзіі» (Мінск, [[2001.]]), «Насустрач Духу. Анталогія беларускай хрысціянскай прозы» (Мінск, [[2002.]]), «Слово и Дух. Антология русской духовной поезии ХХ –ХХ вв.» (Минск, [[2003.]], [[2005.]], [[2010.]]), “Ні на небе, ні на зямлі. Казкі славянскіх народаў” ([[2013.]]), «Srpska književnost. Antologija tekstova. Књ.І -V» (Мінск, 2002-2007. – на сербскай мове), “Тэорыя і практыка мастацкага перакладу” (Мінск, [[2012.]]), “Ispod krila rode. Antologija savremene beloruske poezije” ([[Podgorica]], [[2014.]]), “Беларусы пра Сербію-Югаславію” (Мінск, [[2015.]], «Belorusija i Srbija: Tragom uzajamnog upoznavanja i delovanja“ ([[Šabac]], [[2016.]]).<ref>{{~~cite web~~ \|title=БЕЛОРУСИЈА И СРБИЈА \|url=http://www.carsa.rs/ivan-aleksejevic-carota-belorusija-i-srbija-tragom-uzajamnog-upoznavanja-i-delovanja/ \|website=Царса \|publisher=Центар академске речи \|accessdate=6. 3. 2019 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20190525222142/http://www.carsa.rs/ivan-aleksejevic-carota-belorusija-i-srbija-tragom-uzajamnog-upoznavanja-i-delovanja/ \|archivedate=25. svibnja 2019. }}</ref>		Znanstveni interes Ivan Aleksejevič Čarota usmjerio je prvenstveno na književnost i kulturu slavenskih naroda. Istražujući njihove genetske, tipološke i konkretne veze, postao je vodeći jugoslavist Bjelorusije, visoko kompetentni stručnjak u području komparativne književnosti i kulture, autor oko 600 znanstvenih radova, među kojima su i knjige: «Беларуская савецкая літаратура за мяжой» (Мінск, [[1988.]] – у сааўтарстве), «Пошук спрадвечнай існасці: Беларуская літаратура ХХ стагоддзя ў працэсах нацыянальнага самавызначэння» (Мінск, [[1995.]]), «Сербская Праваслаўная Царква» (Мінск, [[1998.]]), «Беларуская мова і Царква» (Мінск, [[2000.]]), «Косовская битва продолжается» (Мінск, [[2000.]]), «Antologija bjeloruske poezije», ([[Beograd]]: [[1993.]]; 2-е выданне – [[2012.]]), «Югаславянскія казкі» (Мінск, [[1999.]]), «Antologija lirike istočnih Slovena” ([[Beograd]], [[2000.]]), «Насустрач Духу. Анталогія беларускай хрысціянскай паэзіі» (Мінск, [[2001.]]), «Насустрач Духу. Анталогія беларускай хрысціянскай прозы» (Мінск, [[2002.]]), «Слово и Дух. Антология русской духовной поезии ХХ –ХХ вв.» (Минск, [[2003.]], [[2005.]], [[2010.]]), “Ні на небе, ні на зямлі. Казкі славянскіх народаў” ([[2013.]]), «Srpska književnost. Antologija tekstova. Књ.І -V» (Мінск, 2002-2007. – на сербскай мове), “Тэорыя і практыка мастацкага перакладу” (Мінск, [[2012.]]), “Ispod krila rode. Antologija savremene beloruske poezije” ([[Podgorica]], [[2014.]]), “Беларусы пра Сербію-Югаславію” (Мінск, [[2015.]], «Belorusija i Srbija: Tragom uzajamnog upoznavanja i delovanja“ ([[Šabac]], [[2016.]]).<ref>{{Citiranje weba \|title=БЕЛОРУСИЈА И СРБИЈА \|url=http://www.carsa.rs/ivan-aleksejevic-carota-belorusija-i-srbija-tragom-uzajamnog-upoznavanja-i-delovanja/ \|website=Царса \|publisher=Центар академске речи \|accessdate=6. 3. 2019 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20190525222142/http://www.carsa.rs/ivan-aleksejevic-carota-belorusija-i-srbija-tragom-uzajamnog-upoznavanja-i-delovanja/ \|archivedate=25. svibnja 2019. }}</ref>

	== Znanstveno-metodološka sfera ==		== Znanstveno-metodološka sfera ==
Redak 18:		Redak 18:
	Profesor Ivan Čarota član je 11 redakcija časopisa (6 stranih), znanstveni savjetnik Bjeloruske Enciklopedije; Tajnik Biblijskog povjerenstva Bjeloruskog egzarhata Ruske pravoslavne Crkve i glavni i odgovorni urednik časopisa "Pravoslavje" (Праваслаўе).		Profesor Ivan Čarota član je 11 redakcija časopisa (6 stranih), znanstveni savjetnik Bjeloruske Enciklopedije; Tajnik Biblijskog povjerenstva Bjeloruskog egzarhata Ruske pravoslavne Crkve i glavni i odgovorni urednik časopisa "Pravoslavje" (Праваслаўе).

	Na znanstveno-metodološkom polju, profesor je sastavio sljedeće priručnike: «Советская литература в связях и взаимодействиях: Начала сравнительного и системного анализа» (Мінск, [[1989.]]), «Мастацкі пераклад на беларускую мову : Асновы тэорыі і практычныя рэкамендацыі» (Мінск, [[1997.]]), «Югаславянскія літаратуры і культуры» (Мінск, [[1999.]] – у сааўтарстве), Праграма «Гісторыя славянскіх літаратур» ([[2000.]]), «Гісторыя сербскай літаратуры. Практыкум» ([[2007.]]).<ref>{{~~cite web~~ \|last1=Чарота \|first1=Іван \|title=ШЛЯХІ СТАНАЎЛЕННЯ \|url=http://elib.bsu.by/bitstream/123456789/40003/1/charota.pdf \|website=ЕЛИБ БСУ \|accessdate=6. 3. 2019}}</ref>		Na znanstveno-metodološkom polju, profesor je sastavio sljedeće priručnike: «Советская литература в связях и взаимодействиях: Начала сравнительного и системного анализа» (Мінск, [[1989.]]), «Мастацкі пераклад на беларускую мову : Асновы тэорыі і практычныя рэкамендацыі» (Мінск, [[1997.]]), «Югаславянскія літаратуры і культуры» (Мінск, [[1999.]] – у сааўтарстве), Праграма «Гісторыя славянскіх літаратур» ([[2000.]]), «Гісторыя сербскай літаратуры. Практыкум» ([[2007.]]).<ref>{{Citiranje weba \|last1=Чарота \|first1=Іван \|title=ШЛЯХІ СТАНАЎЛЕННЯ \|url=http://elib.bsu.by/bitstream/123456789/40003/1/charota.pdf \|website=ЕЛИБ БСУ \|accessdate=6. 3. 2019}}</ref>

	== Angažiranost na prijevodima ==		== Angažiranost na prijevodima ==

	Član Društva pisaca SSSR-a (tj. Društva pisaca Bjelorusije), kao i Rusije i Srbije; aktivno se pojavljuje u tisku kao [[književni kritičar]], [[kritičar]], [[esejist]], [[publicist]]. Više od dvadeset i pet godina predstojnik je Zavoda za prevođenje i književnost Društva književnika Bjelorusije, a prijevodi s hrvatskog, makedonskog, poljskog, slovenskog, srpskog i drugih jezika na bjeloruski i ruski, kao i sa bjeloruskog i ruskog na spomenute jezike. Njegova dostignuća su: više od 1200 tiskanih prijevoda, više od 70 knjiga, uključujući djela poznatih pisaca, kao što su: [[Patrijarh srpski Pavle]], [[Nikolaj Velimirović]], [[Justin Popović]], [[Marko Marković]], [[Tadej Štrbulović]], [[Ivo Andrić]], [[Rade Drainac]], [[Dobrica Ćosić]], [[Nevena Vitosević Ćeklić]], [[Zoran Gavrilović]], [[Mira Radojević]], [[Ljubodrag Dimić]], [[Momir Lazić]], [[Dragan Lakićević]], [[Dragoslav Mihailović]], [[Grozdana Olujić]] [[Goran Petrović]], [[Ljiljana Habjanović-Đurović]], [[Beno Zupančič]], [[Prežihov Voranc]], [[Josip Jurčič]], [[Drago Jančar]], i drugi. Osnivač, sastavljač i prevoditelj serije «Сербскае багаслоўе ХХ стагоддзя», u kojoj je već objavljeno više od četrdeset knjiga. Zbirka srpskih narodnih priča, koju je profesor Čarota prijeveo na bjeloruski: ”Мовы ўсяго жывога: Сербскія народныя казкі” (Мінск: Мастацкая літаратурa, [[2007.]]), proglašena je najljepšom knjigom u Bjelorusiji u prijevodu [[2008.]] godine i nagrađena Nacionalnom nagradom.<ref>{{~~cite web~~ \|last1=Ждановіч \|first1=Іван \|title=Служэнне словам і справай \|url=https://www.sb.by/articles/sluzhenne-slovam-spravay.html \|website=СБ \|accessdate=6. 3. 2019}}</ref>		Član Društva pisaca SSSR-a (tj. Društva pisaca Bjelorusije), kao i Rusije i Srbije; aktivno se pojavljuje u tisku kao [[književni kritičar]], [[kritičar]], [[esejist]], [[publicist]]. Više od dvadeset i pet godina predstojnik je Zavoda za prevođenje i književnost Društva književnika Bjelorusije, a prijevodi s hrvatskog, makedonskog, poljskog, slovenskog, srpskog i drugih jezika na bjeloruski i ruski, kao i sa bjeloruskog i ruskog na spomenute jezike. Njegova dostignuća su: više od 1200 tiskanih prijevoda, više od 70 knjiga, uključujući djela poznatih pisaca, kao što su: [[Patrijarh srpski Pavle]], [[Nikolaj Velimirović]], [[Justin Popović]], [[Marko Marković]], [[Tadej Štrbulović]], [[Ivo Andrić]], [[Rade Drainac]], [[Dobrica Ćosić]], [[Nevena Vitosević Ćeklić]], [[Zoran Gavrilović]], [[Mira Radojević]], [[Ljubodrag Dimić]], [[Momir Lazić]], [[Dragan Lakićević]], [[Dragoslav Mihailović]], [[Grozdana Olujić]] [[Goran Petrović]], [[Ljiljana Habjanović-Đurović]], [[Beno Zupančič]], [[Prežihov Voranc]], [[Josip Jurčič]], [[Drago Jančar]], i drugi. Osnivač, sastavljač i prevoditelj serije «Сербскае багаслоўе ХХ стагоддзя», u kojoj je već objavljeno više od četrdeset knjiga. Zbirka srpskih narodnih priča, koju je profesor Čarota prijeveo na bjeloruski: ”Мовы ўсяго жывога: Сербскія народныя казкі” (Мінск: Мастацкая літаратурa, [[2007.]]), proglašena je najljepšom knjigom u Bjelorusiji u prijevodu [[2008.]] godine i nagrađena Nacionalnom nagradom.<ref>{{Citiranje weba \|last1=Ждановіч \|first1=Іван \|title=Служэнне словам і справай \|url=https://www.sb.by/articles/sluzhenne-slovam-spravay.html \|website=СБ \|accessdate=6. 3. 2019}}</ref>

	Jedan je od osnivača "Odbora za potporu Srba i Crnogoraca" i javne organizacije "Bjelorusija - sestra Srbije", vd. potpredsjednika Društva "Bjelorusija - Jugoslavija", predsjednik Društva "Bjelorusija - Srbija i Crna Gora."		Jedan je od osnivača "Odbora za potporu Srba i Crnogoraca" i javne organizacije "Bjelorusija - sestra Srbije", vd. potpredsjednika Društva "Bjelorusija - Jugoslavija", predsjednik Društva "Bjelorusija - Srbija i Crna Gora."
Redak 42:		Redak 42:
	* Orden svetitelja Kirila Turovskog 2. stupnja ([[Bjeloruska pravoslavna Crkva]], [[2012.]])		* Orden svetitelja Kirila Turovskog 2. stupnja ([[Bjeloruska pravoslavna Crkva]], [[2012.]])
	* Srebrna medalja "Za zasluge" ([[Srbija]], [[2014.]])		* Srebrna medalja "Za zasluge" ([[Srbija]], [[2014.]])
	* Medalja Aleksandra Puškina (Ruska Federacija, [[2015.]]).<ref>{{~~cite web~~ \|title=Указ Президента РФ \|url=http://static.kremlin.ru/media/acts/files/0001201505070009.pdf \|website=Static Kremlin \|accessdate=6. 3. 2019}}</ref>		* Medalja Aleksandra Puškina (Ruska Federacija, [[2015.]]).<ref>{{Citiranje weba \|title=Указ Президента РФ \|url=http://static.kremlin.ru/media/acts/files/0001201505070009.pdf \|website=Static Kremlin \|accessdate=6. 3. 2019}}</ref>
	* Nagrada Republike Bjelorusije "Za duhovno oživljavanje" ([[2019.]]) <ref>{{~~cite web~~ \|last1=Шчарбачэвіч \|first1=Ніна \|title=Перакладчыкі Бібліі на родную мову ўшанаваны высокай узнагародай \|url=http://sozvuchie.by/intervyu/item/5362-perakladchyki-biblii-na-rodnuyu-movu-shanavany-vysokaj-uznagarodaj.html \|website=Созвучие \|accessdate=6. 3. 2019}}</ref>		* Nagrada Republike Bjelorusije "Za duhovno oživljavanje" ([[2019.]]) <ref>{{Citiranje weba \|last1=Шчарбачэвіч \|first1=Ніна \|title=Перакладчыкі Бібліі на родную мову ўшанаваны высокай узнагародай \|url=http://sozvuchie.by/intervyu/item/5362-perakladchyki-biblii-na-rodnuyu-movu-shanavany-vysokaj-uznagarodaj.html \|website=Созвучие \|accessdate=6. 3. 2019}}</ref>

	== Izvori ==		== Izvori ==