WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-01T10:33:46Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir političar
|ime=Ivan Šimonović
|datum rođenja=[[2. svibnja]] [[1959.]]
|mjesto rođenja= [[Zagreb]]
|datum smrti=
|mjesto smrti=
|slika=Ivan Šimonović (cropped).jpg
|veličina=170px
|opis slike=
|stranka= <small>nema stranke</small>
|supruga= [[Dubravka Šimonović]]
|suprug=
|položaj=[[Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske|Ministar pravosuđa Republike Hrvatske]]
|zanimanje=
|fusnote=
|nasljednik=[[Dražen Bošnjaković]]
|prethodnik=[[Ana Lovrin]] ([[Hrvatska demokratska zajednica |HDZ]])
|mandat_start=[[10. listopada]] [[2008.]]
|mandat_kraj=[[7. srpnja]] [[2010.]]
}}
Prof. dr. sc. '''Ivan Šimonović''' ([[Zagreb]], [[2. svibnja]] [[1959.]]) je [[Hrvatska|hrvatski]] [[Sveučilište u Zagrebu|sveučilišni]] [[Profesor|profesor]], [[Diplomacija|diplomat]], bivši hrvatski [[Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske|ministar pravosuđa]]. [[3. svibnja]] [[2010.]] izabran je za pomoćnika [[Glavni tajnik Ujedinjenih naroda|Glavnog tajnika UN-a]] [[Ban Ki-mun|Ban Ki-Moona]] zaduženog za područje [[ljudska prava|ljudskih prava]].

== Životopis ==
Rođen je [[1959.]] godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu te Klasičnu gimnaziju. Šimonović je diplomirao na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravnom fakultetu]] [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]] [[1982.]] godine. Na istom fakultetu [[Magistar|magistrirao]] je na poslijediplomskom studiju upravno-političkog smjera u lipnju [[1984.]], te [[Doktor|doktorirao]] u prosincu [[1990.]] godine. Stručno se usavršavao na Pravnom fakultetu u [[Graz]]u i kao dobitnik Fulbrightove postdoktorske stipendije za znanstveno istraživanje na Pravnom fakultetu [[Sveučilište Yale|Sveučilišta Yale]] u [[SAD]]-u.

Od [[1982.]] do [[1986.]] godine zaposlen je u Institutu za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu. Od rujna 1986. zaposlen je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je iste godine izabran za znanstvenog asistenta na Katedri teorije države i prava, a [[1991.]] godine za docenta. Godine 1991. sudjelovao je kao dragovoljac u [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]] u sklopu 100. brigade [[Zbor narodne garde|Zbora narodne garde]].

Uključuje se u hrvatsku diplomaciju pri stvaranju neovisne [[Republika Hrvatska|hrvatske države]]. Postaje pomoćnik [[Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske|ministra vanjskih poslova]] [[1992.]] godine, a godinama je slovio kao jedan od vodećih hrvatskih diplomata. U rujnu [[1993.]] godine izabran za izvanrednog profesora na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od [[1994.]] do [[1996.]] obavlja dužnost pomoćnika ministra vanjskih poslova za multilateralu, a od 1996. do 1997. zamjenika ministra vanjskih poslova.

Godine 1997. otišao na službu u [[Ujedinjeni narodi|UN]], gdje se zadržao idućih šest godina kao stalni predstavnik Republike Hrvatske pri Ujedinjenim Narodima u [[New York]]u. U zadnjoj godini mandata izabran je na prestižnu funkciju predsjednika Ekonomskog i socijalnog vijeća UN-a, a iste godine vratio se u Zagreb. Zbog njegovog rada na čelu tog vijeća [[Francuska|francuska]] vlada ga je odlikovala Legijom časti. Između [[1999.]] i [[2002.]] bio hrvatski [[veleposlanik]] pri UN-u, a posljednjih godinu dana [[Osma Vlada Republike Hrvatske|koalicijske vlade]] i zamjenik ministra vanjskih poslova [[Tonino Picula|Tonina Picule]].

Nakon [[HDZ]]-ova izbornog trijumfa [[2003.]] g. napustio je [[Ministarstvo pravosuđa|ministarstvo]] i vratio se na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravni fakultet]]. Od [[2004.]] zaposlen je kao izvanredni, a od rujna [[2005.]] kao redoviti profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje na Katedri Opća terorija prava i države te predmet Međunarodni odnosi i [[diplomacija]]. Od listopada 2005. obavlja dužnost prodekana Pravnog fakulteta.

Šimonović je suzastupnik Republike Hrvatske u [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Haagu]] u tužbi protiv [[Srbija|Srbije]] za genocid. Jedine veće kritike pretrpio je zbog angažmana prilikom proglašenja gospodarskog pojasa na [[Jadransko more|Jadranu]] koji [[Italija]], [[Slovenija]] i [[EU]] nisu dočekali s odobravanjem.

U listopadu [[2008.]] godine nakon ubojstva odvjetničke vježbenice Ivane Hodak, kćeri poznatog odvjetnika Zvonimira Hodaka, pravnog zastupnika [[Vladimir Zagorec|Vladimira Zagorca]], [[Predsjednik Vlade Republike Hrvatske|premijer]] [[Ivo Sanader|Sanader]] imenuje Šimonovića novim ministrom pravosuđa umjesto dotadašnje ministrice [[Ana Lovrin|Ane Lovrin]]. Njegovo imenovanje kao stručne nestranačke osobe pozdravljeno je od javnosti. U [[Hrvatski sabor|Saboru]] je s 80 glasova za i 49 suzdržanih [[10. listopada]] [[2008.]] potvrđen za novog ministra pravosuđa.

[[6. ožujka]] 2014. Glavni tajnik UN-a [[Ban Ki-moon]] poslao je Šimonovića u Ukrajinu, gdje će posjetiti Kijev, istočnu Ukrajinu i Krim da bi nadgledao situaciju s ljudskim pravima na tim područjima.<ref>HINA: [https://www.novilist.hr/novosti/svijet/ivan-simonovic-izaslanik-un-a-u-ukrajini/ Ivan Šimonović izaslanik UN-a u Ukrajini], Novi list, 6. ožujka 2014., pristupljeno 11. ožujka 2021.</ref>

Oženjen je i otac dvoje punoljetne djece. Od stranih jezika govori [[engleski jezik|engleski]], a služi se i [[talijanski jezik|talijanskim]] i [[njemački jezik|njemačkim]]. Nije član niti jedne [[politička stranka|političke stranke]].

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[https://www.scribd.com/document/353468214/Ministarstvo-pravosu%C4%91a-RH-svjesno-%C5%A1titi-korumpirane-suce Otvoreno pismo ministru Ivanu Šimonoviću o korupciji u hrvatskome prevosuđu, 24. 2. 2010.]

{{Jedanaesta Vlada RH}}
{{Deseta Vlada RH‎}}

{{GLAVNIRASPORED:Šimonović, Ivan}}
[[Kategorija:Ministri pravosuđa Vlade Republike Hrvatske]]
[[Kategorija:Hrvatski diplomati]]
[[Kategorija:Hrvatski pravnici]]
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]

Ivan Šimonović - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica