Islam u Srbiji - Povijest promjena

Suradnik10: /* Prvi dodiri */

2026-05-15T14:54:16Z

Prvi dodiri

←Starija inačica		Inačica od 15. svibanj 2026. u 14:54
Redak 8:		Redak 8:
	=== Prvi dodiri ===		=== Prvi dodiri ===

	Prvi zabilježeni dodiri [[Južni Slaveni\|Južnih Slavena]] s islamom ostvareni su još u [[9. stoljeće\|9. stoljeću]], posredstvom [[Arap]]a.<ref>{{Citiranje časopisa \|url=http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/SloveniSpanija2.htm \|accessdate=25. studenoga 2015. \|title=Povijest Slavena u maurskoj Španjolskoj \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090910013610/http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/SloveniSpanija2.htm \|archivedate=10. rujna 2009. }}</ref> Srednjovjekovni hrvatski filozof [[Herman ~~Dalmatinski~~]] ([[1110.]]–[[1160.]]) bio je važan posrednik između europske i arapske znanosti i kulture [[12. stoljeće\|12. stoljeća]]. On je radio na prvom europskom prijevodu [[Kuran]]a na [[latinski jezik]].<ref name="Herman Dalmatinac">[http://www.astronomija.co.rs/nauke/istorija/biografije/dalmatinac/herman.htm Herman Dalmatinac]</ref> Prvi [[zakon]]ski akt koji tretira islam u Srbiji je [[Sveti Sava\|Savino]] ''Zakonopravilo'' iz [[1219.]] godine, koje sadrži i ''Spis o izmailćanskoj veri'' (preuzet iz bizantskih [[nomokanon]]a), koje "izmailćansku veru" ne smatra posebnom religijom, već novom kršćanskom [[hereza\|herezom]] (krivovjerjem).<ref>Miodrag M. Petrović, Zakonopravilo Svetog Save o Muhamedovom učenju, Manastir svetog arhiđakona Stefana, Beograd, 1997.</ref> Pošto su muslimani također vjerovali u jednog [[Bog]]a, prihvaćali [[Stari zavjet]] (poštivajući Adema/[[Adam]]a, Ibrahima/[[Abraham]]a, Musu/[[Mojsije\|Mojsija]], itd.) i djelomično [[Novi zavjet]] (Indžil/[[Evanđelje]]), smatrani su kršćanskim hereticima, a ne posebnom vjerom.		Prvi zabilježeni dodiri [[Južni Slaveni\|Južnih Slavena]] s islamom ostvareni su još u [[9. stoljeće\|9. stoljeću]], posredstvom [[Arap]]a.<ref>{{Citiranje časopisa \|url=http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/SloveniSpanija2.htm \|accessdate=25. studenoga 2015. \|title=Povijest Slavena u maurskoj Španjolskoj \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090910013610/http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/SloveniSpanija2.htm \|archivedate=10. rujna 2009. }}</ref> Srednjovjekovni hrvatski filozof [[Herman Dalmatin]] ([[1110.]]–[[1160.]]) bio je važan posrednik između europske i arapske znanosti i kulture [[12. stoljeće\|12. stoljeća]]. On je radio na prvom europskom prijevodu [[Kuran]]a na [[latinski jezik]].<ref name="Herman Dalmatinac">[http://www.astronomija.co.rs/nauke/istorija/biografije/dalmatinac/herman.htm Herman Dalmatinac]</ref> Prvi [[zakon]]ski akt koji tretira islam u Srbiji je [[Sveti Sava\|Savino]] ''Zakonopravilo'' iz [[1219.]] godine, koje sadrži i ''Spis o izmailćanskoj veri'' (preuzet iz bizantskih [[nomokanon]]a), koje "izmailćansku veru" ne smatra posebnom religijom, već novom kršćanskom [[hereza\|herezom]] (krivovjerjem).<ref>Miodrag M. Petrović, Zakonopravilo Svetog Save o Muhamedovom učenju, Manastir svetog arhiđakona Stefana, Beograd, 1997.</ref> Pošto su muslimani također vjerovali u jednog [[Bog]]a, prihvaćali [[Stari zavjet]] (poštivajući Adema/[[Adam]]a, Ibrahima/[[Abraham]]a, Musu/[[Mojsije\|Mojsija]], itd.) i djelomično [[Novi zavjet]] (Indžil/[[Evanđelje]]), smatrani su kršćanskim hereticima, a ne posebnom vjerom.

	=== Doba turske okupacije ===		=== Doba turske okupacije ===

Suradnik10: /* Prvi dodiri */

2026-05-15T14:53:45Z

Prvi dodiri

←Starija inačica		Inačica od 15. svibanj 2026. u 14:53
Redak 8:		Redak 8:
	=== Prvi dodiri ===		=== Prvi dodiri ===

	Prvi zabilježeni dodiri [[Južni Slaveni\|Južnih Slavena]] s islamom ostvareni su još u [[9. stoljeće\|9. stoljeću]], posredstvom [[Arap]]a.<ref>{{Citiranje časopisa \|url=http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/SloveniSpanija2.htm \|accessdate=25. studenoga 2015. \|title=Povijest Slavena u maurskoj Španjolskoj \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090910013610/http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/SloveniSpanija2.htm \|archivedate=10. rujna 2009. }}</ref> Srednjovjekovni ~~slavenski~~ filozof [[~~German~~ Dalmatinski]] ([[1110.]]–[[1160.]]) bio je važan posrednik između europske i arapske znanosti i kulture [[12. stoljeće\|12. stoljeća]]. On je radio na prvom europskom prijevodu [[Kuran]]a na [[latinski jezik]].<ref name="Herman Dalmatinac">[http://www.astronomija.co.rs/nauke/istorija/biografije/dalmatinac/herman.htm Herman Dalmatinac]</ref> Prvi [[zakon]]ski akt koji tretira islam u Srbiji je [[Sveti Sava\|Savino]] ''Zakonopravilo'' iz [[1219.]] godine, koje sadrži i ''Spis o izmailćanskoj veri'' (preuzet iz bizantskih [[nomokanon]]a), koje "izmailćansku veru" ne smatra posebnom religijom, već novom kršćanskom [[hereza\|herezom]] (krivovjerjem).<ref>Miodrag M. Petrović, Zakonopravilo Svetog Save o Muhamedovom učenju, Manastir svetog arhiđakona Stefana, Beograd, 1997.</ref> Pošto su muslimani također vjerovali u jednog [[Bog]]a, prihvaćali [[Stari zavjet]] (poštivajući Adema/[[Adam]]a, Ibrahima/[[Abraham]]a, Musu/[[Mojsije\|Mojsija]], itd.) i djelomično [[Novi zavjet]] (Indžil/[[Evanđelje]]), smatrani su kršćanskim hereticima, a ne posebnom vjerom.		Prvi zabilježeni dodiri [[Južni Slaveni\|Južnih Slavena]] s islamom ostvareni su još u [[9. stoljeće\|9. stoljeću]], posredstvom [[Arap]]a.<ref>{{Citiranje časopisa \|url=http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/SloveniSpanija2.htm \|accessdate=25. studenoga 2015. \|title=Povijest Slavena u maurskoj Španjolskoj \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090910013610/http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/SloveniSpanija2.htm \|archivedate=10. rujna 2009. }}</ref> Srednjovjekovni hrvatski filozof [[Herman Dalmatinski]] ([[1110.]]–[[1160.]]) bio je važan posrednik između europske i arapske znanosti i kulture [[12. stoljeće\|12. stoljeća]]. On je radio na prvom europskom prijevodu [[Kuran]]a na [[latinski jezik]].<ref name="Herman Dalmatinac">[http://www.astronomija.co.rs/nauke/istorija/biografije/dalmatinac/herman.htm Herman Dalmatinac]</ref> Prvi [[zakon]]ski akt koji tretira islam u Srbiji je [[Sveti Sava\|Savino]] ''Zakonopravilo'' iz [[1219.]] godine, koje sadrži i ''Spis o izmailćanskoj veri'' (preuzet iz bizantskih [[nomokanon]]a), koje "izmailćansku veru" ne smatra posebnom religijom, već novom kršćanskom [[hereza\|herezom]] (krivovjerjem).<ref>Miodrag M. Petrović, Zakonopravilo Svetog Save o Muhamedovom učenju, Manastir svetog arhiđakona Stefana, Beograd, 1997.</ref> Pošto su muslimani također vjerovali u jednog [[Bog]]a, prihvaćali [[Stari zavjet]] (poštivajući Adema/[[Adam]]a, Ibrahima/[[Abraham]]a, Musu/[[Mojsije\|Mojsija]], itd.) i djelomično [[Novi zavjet]] (Indžil/[[Evanđelje]]), smatrani su kršćanskim hereticima, a ne posebnom vjerom.

	=== Doba turske okupacije ===		=== Doba turske okupacije ===

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-09T07:54:46Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 9. ožujak 2022. u 07:54
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Islam u Srbiji'''-->~~[[Datoteka:NoviPazarCenter.jpg\|thumb\|250px\|Središte Novog Pazara]]		[[Datoteka:NoviPazarCenter.jpg\|thumb\|250px\|Središte Novog Pazara]]
	[[Islam]] je jedna od tradicionalnih [[religija]] u [[Srbija\|Srbiji]], prisutna već stoljećima na njenim prostorima. [[Muslimani]] Srbije pretežno su sljedbenici [[suniti\|sunitskog]] islama.		[[Islam]] je jedna od tradicionalnih [[religija]] u [[Srbija\|Srbiji]], prisutna već stoljećima na njenim prostorima. [[Muslimani]] Srbije pretežno su sljedbenici [[suniti\|sunitskog]] islama.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-18T07:53:46Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:NoviPazarCenter.jpg|thumb|250px|Središte Novog Pazara]]
[[Islam]] je jedna od tradicionalnih [[religija]] u [[Srbija|Srbiji]], prisutna već stoljećima na njenim prostorima. [[Muslimani]] Srbije pretežno su sljedbenici [[suniti|sunitskog]] islama.

Prema popisu iz [[2002.]] godine, u Srbiji (bez [[Kosovo|Kosova]])<ref>Za Kosovo ne postoje pouzdani statistički podaci.</ref> ima oko 280 000 muslimana ili 3,6% stanovništva. Većina muslimana u Srbiji su [[Bošnjaci]], koji su organizirani u dvjema zajednicama: [[Islamska zajednica u Srbiji|Islamskoj zajednici u Srbiji]] sa sjedištem u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]] i Islamskoj zajednici Srbije sa sjedištem [[Beograd]]u.

== Povijest ==

=== Prvi dodiri ===

Prvi zabilježeni dodiri [[Južni Slaveni|Južnih Slavena]] s islamom ostvareni su još u [[9. stoljeće|9. stoljeću]], posredstvom [[Arap]]a.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/SloveniSpanija2.htm |accessdate=25. studenoga 2015. |title=Povijest Slavena u maurskoj Španjolskoj |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090910013610/http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/SloveniSpanija2.htm |archivedate=10. rujna 2009. }}</ref> Srednjovjekovni slavenski filozof [[German Dalmatinski]] ([[1110.]]–[[1160.]]) bio je važan posrednik između europske i arapske znanosti i kulture [[12. stoljeće|12. stoljeća]]. On je radio na prvom europskom prijevodu [[Kuran]]a na [[latinski jezik]].<ref name="Herman Dalmatinac">[http://www.astronomija.co.rs/nauke/istorija/biografije/dalmatinac/herman.htm Herman Dalmatinac]</ref> Prvi [[zakon]]ski akt koji tretira islam u Srbiji je [[Sveti Sava|Savino]] ''Zakonopravilo'' iz [[1219.]] godine, koje sadrži i ''Spis o izmailćanskoj veri'' (preuzet iz bizantskih [[nomokanon]]a), koje "izmailćansku veru" ne smatra posebnom religijom, već novom kršćanskom [[hereza|herezom]] (krivovjerjem).<ref>Miodrag M. Petrović, Zakonopravilo Svetog Save o Muhamedovom učenju, Manastir svetog arhiđakona Stefana, Beograd, 1997.</ref> Pošto su muslimani također vjerovali u jednog [[Bog]]a, prihvaćali [[Stari zavjet]] (poštivajući Adema/[[Adam]]a, Ibrahima/[[Abraham]]a, Musu/[[Mojsije|Mojsija]], itd.) i djelomično [[Novi zavjet]] (Indžil/[[Evanđelje]]), smatrani su kršćanskim hereticima, a ne posebnom vjerom.

=== Doba turske okupacije ===

[[Datoteka:Ottoman small animation.gif|thumb|200px|Širenje Osmanskog Carstva ([[1299.]]-[[1683.]])]]

Islam se počeo ubrzano širiti [[Raška|Raškom]] usporedno s turskim osvajanjima u 14. i 15. stoljeću. Nakon pripojenja [[Srednjovjekovna Srbija|srednjovjekovne srpske države]] [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]], islam je s vremenom u pojedinim predjelima postao većinska vjera. Jedan od najznamenitijih Srba muslimana iz tog razdoblja bio je [[Mahmud-paša Abogović]] ([[1420.]]-[[1473.]]). Etnički raznolika islamska zajednica Srbije je uglavnom nastajala dugotrajnim procesom islamizacije lokalnog slavenskog življa i doseljavanjem Turaka i drugih muslimana s istoka.<ref name="Enciklopedija živih religija">Islam u Jugoslaviji, Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd, 2004. {{ISBN|86-19-02360-8}}</ref> Među pojedinim znanstvenicima je popularna tzv. »bogumilska teza«, da muslimani slavenskog podrijetla i jezika pretežno potječu od [[bogumili|bogumila]], kojima je prihvaćanje islama osiguravalo kontinuitet vjerske posebnosti. Iako je ova teza široko osporavana, također je znanstveno obesnaženo i jednostrano viđenje islamizacije kao pretežno nasilnog prevođenja u novu vjeru.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> Obično se pretpostavlja da su motivi kršćanskih podanika Osmanskog Carstva prihvatiti državnu vjeru bili prije svega gospodarske i socijalno-političke naravi.<ref name="Enciklopedija živih religija"/>

Tijekom nekoliko stoljeća, islam je bio službena državna religija, ali je [[tolerancija|tolerirano]] i postojanje drugih vjeroispovijesti. Osmanskim sustavom vjerske autonomije je priznatim vjerskim zajednicama bilo omogućeno uspostaviti svoje samostalne posjede zvane miletima, u kojima su zadržavale vlastite vjerske [[zakon]]e, [[tradicija|običaje]] i [[jezik]], pod zaštitom [[sultan]]a. Iako je državna religija bio islam, u istom gradu su zajedno živjele [[kršćanstvo|kršćanske]], [[judaizam|judaističke]] i islamske obitelji. Na osnovi sustava mileta, stanovnici nemuslimani u islamskoj državi uživali su pravnu, sudsku i kulturnu autonomiju.<ref>[http://www.scribd.com/doc/13028380/Uvod-u-Islam-dr-Muhammed-Hamidullah dr. Muhammed Hamidullah, Uvod u Islam]</ref> Zbog ovoga se viševjersko Osmansko Carstvo uzima kao primjer snošljivosti na osnovi etničko-religijskih razlika<ref>[http://www.ffzg.hr/cemu/prijevod1.html Heinz Paetzold: Promišljanje tolerancije]</ref>, a sustav mileta kao rani primjer vjerskog suživota.<ref name=Sachedina>{{citation |title=The Islamic Roots of Democratic Pluralism |first=Abdulaziz Abdulhussein |last=Sachedina |year=2001 |publisher=[[Oxford University Press]] |isbn=0195139917}}</ref> Međutim, [[diskriminacija]] prema nemuslimanima je vršena, između ostalog, na osnovi [[porez]]a kojih su muslimani bili oslobođeni. Oslobođeni su bili po osnovi obveze službovanja u vojsci. Muslimanima je bila obveza služiti vojsku i sudjelovati u ratnim pohodima, dok su ostale vjerske skupine (mileti) bile pošteđene vojske i ratnih pohoda. Umjesto sudioništva plaćali su porez na svoj izostanak.

=== Beograd u osmanskom razdoblju ===
{{glavni|Smederevski sandžak}}
U [[Beograd]]u su muslimani nekada predstavljali većinsko stanovništvo. Prema podacima turskog putopisca [[Evlija Čelebija|Evlije Čelebije]], u vrijeme kada je on boravio u Beogradu [[1660.]] godine, grad je imao oko 98 000 stanovnika, od kojih su 77.000 bili muslimani.<ref name="Džamije u Beogradu">[http://www.most.ba/085/076.aspx Abdulah Talundžić, Džamije u Beogradu]</ref> U Beogradu su tada postojale čak 273 islamske bogomolje, džamije i mesdžidi.<ref name="Džamije u Beogradu"/> Najvećom i najljepšom smatrana je Batal-džamija, na mjestu današnje Savezne skupštine, koju su putopisci uspoređivali s [[Aja Sofija|Aja Sofijom]].<ref>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2005/01/12/srpski/BG05011109.shtml Batal-džamija- najveća i najljepša građevina]</ref>. U [[Beogradski pašaluk|Beogradskom pašaluku]] postojao je i veliki broj [[derviš]]kih bratstava, uključujući bajramije, melamije, bektašije, halvetije, gulšenije, kadirije, hindije, mevlevije, nakšibendije, rifaije, sadije, sunbulije, šabanije, šazilije i ušakije.<ref>[http://pescanik.info/content/view/569/144/ Milan Vukomanović, Derviši u Beogradu]</ref> Tijekom ratova s Austrijom i nakon što su Austrijanci u dva navrata pripojili Beograd [[Habsburška Monarhija|Habsburškoj Monarhiji]] broj džamija se smanjio na oko 30.

=== Vojvodina ===
[[Datoteka:Ottoman vojvodina ethnicity religion.png|thumb|mini|Muslimani na području današnje Vojvodine tijekom osmanske uprave (16.-17. stoljeće)]]
[[Datoteka:Beckerek1697 98.jpg|thumb|mini|Grad Bečkerek (Zrenjanin) [[1697.]]-[[1698.]], u vizuri grada dominira džamija s [[minaret]]om]]
[[Datoteka:Sombor1698.jpg|thumb|mini|Grad Sombor 1698., u vizuri grada dominiraju džamije s minaretima i kršćanska crkva s tornjem]]
Islam se na području današnje [[Vojvodina|Vojvodine]] pojavio u 16. stoljeću, kada ovi prostori ulaze u sastav Osmanskog Carstva. [[Srijem]] se nalazio u njegovom sastavu od [[1526.]] godine (uključujući i razdoblje vazalnog Srijemskog vojvodstva od [[1527.]] do [[1530.]] godine), dok [[Bačka]] i [[Banat]] pod izravnu osmansku upravu dolaze nešto kasnije. Bačka [[1541.]]-[[1545.]], a Banat [[1552.]]-[[1556.]] godine. Banat je u ime Osmanskog Carstva osvojio veliki vezir [[Mehmed-paša Sokolović]], a u njegovoj vojsci bilo je tada 8 000 janjičara i 100 000 akindžija, među kojima i 20 000 Srba.

Tijekom osmanske uprave na Balkanu i u Panonskoj nizini, veliki broj Srba prešao je na islam, što je bio uvjet za napredak u državnoj službi, a neki islamizirani Srbi bili su i na visokim upravnim položajima. Beg Malković bio je prvi osmanski upravitelj [[Zrenjanin|Bečkereka]] (Zrenjanina), a [[Hasan-paša Predojević]] upravljao je Segedinskim sandžakom [[1592.]] godine.

Tijekom osmanske uprave, sela na području današnje Vojvodine naseljavali su [[Srbi]], dok je u gradovima živjelo etnički i vjerski mješovito stanovništvo, koje je uključivalo muslimane ([[Turci]], islamizirani Srbi, [[Arapi]]), Srbe, [[Romi|Rome]], [[Grci|Grke]], [[Cincari|Cincare]], [[Židovi|Židove]] itd. U svim vojvođanskim naseljima mogle su se vidjeti [[džamija|džamije]], a u značajnijim gradovima su se nalazile zgrade sjedišta vlasti, kupaonice, turske škole i druge javne ustanove, dok su se u glavnoj ulici (čaršiji) nalazile glavne trgovačke i obrtničke radionice.

Mitrovica (današnja [[Srijemska Mitrovica]]) je bila važno islamsko naselje, a u njoj je po podacima iz [[1572.]] godine bilo 598 islamskih i 18 kršćanskih domova. U to doba u Mitrovici se nalazilo 17 džamija i niti jedna kršćanska crkva. Bečkerek (današnji Zrenjanin) bio je tada jedno od najznačajnijih naselja u Banatu, a zbog zasluga koje su mu lokalni bečkerečki Srbi učinili prilikom osvajanja Banata, Mehmed-paša Sokolović pretvorio je ovaj grad u svoju zadužbinu (vakuf), a njegove stanovnike oslobodio svih vojnih nameta. Grad je bio podijeljen na dvije mahale, islamsku i pravoslavnu. U gradu [[Sombor]]u bilo je u osmansko doba 14 islamskih bogomolja, od kojih su pet bile džamije, a ostale mahalski mesdžidi. Varadin (današnji [[Petrovaradin]]) imao je u osmansko doba većinsko islamsko stanovništvo. U podgrađu tvrđave s oko 200 kuća nalazila se Sulejman-hanova džamija, a postojale su i dvije manje, Hadži-Ibrahimova i Huseinova. Pored dvije islamske mahale, u sastavu grada nalazila se i kršćanska četvrt s 35 pravoslavnih kuća. [[Vršac]] je bio pretežno islamski, a [[Titel]] mješoviti islamski i pravoslavni grad. Osmansko Carstvo bilo je podijeljeno na provincije (pašaluke), koje su se dijelile u manje upravne jedinice (sandžake). Na ozemlju Banata postojala je osmanska provincija pod imenom Temišvarski pašaluk, dok su se na ozemlju Srijema i Bačke nalazili Srijemski sandžak i Segedinski sandžak. Oba sandžaka su u početku bila u sastavu Budimskog pašaluka, da bi Segedinski sandžak kasnije bio uključen u Jegarski pašaluk.

Nakon austrijskog osvajanja Vojvodine krajem 17. i početkom 18. stoljeća, gotovo cjelokupno islamsko stanovništvo iselilo se s ovih prostora, a neki od njih su se poslije toga naselili u Bosni i Hercegovini. Uglavnom su našli utočište u njenim sjevernim dijelovima i dolini rijeke [[Bosna (rijeka)|Bosne]], gdje su bili poznati kao „unđurovci" (izbjeglice iz Ugarske). Njihova znatnija naselja imala su urije (općinske utrine), kao u Vojvodini. Austrijanci su na području Vojvodine uništili i zatrli gotovo sve tragove islamske kulture, a prva džamija u Vojvodini nakon austrijskog osvajanja sagrađena je tek [[2008.]] godine u [[Subotica|Subotici]], nakon gotovo tri stoljeća. Mesžidi su izgrađeni u Adamićevom naselju u [[Novi Sad|Novom Sadu]] [[1979.]], u Subotici [[2001.]], u novosadskom Velikom Ritu [[2005.]] i u [[Beočin]]u [[2006.]] godine. Prema popisu stanovništva iz 2002. godine, broj islamskih vjernika na području AP Vojvodine bio je 8 073. Po okruzima: 1 180 u Sjevernobačkom, 268 u Zapadnobačkom, 4 074 u Južnobačkom, 384 u Srijemskom, 273 u Sjevernobanatskom, 957 u Srednjobanatskom i 937 u Južnobanatskom.

=== Srpski ustanci i progoni muslimana ===

Tijekom više uspješnih etapa oslobađanja Srbije (1793.—1867.), broj muslimana u Srbiji se neprestano smanjivao, praćeno pojačanim iseljavanjem Turaka. Prije [[Prvi srpski ustanak|Prvog srpskog ustanka]], u Srbiji je živjela znatna populacija muslimana (procjene idu i do nekoliko stotina tisuća<ref name="Muslimani jugoistočne Evrope">{{Citiranje časopisa |url=http://www.bosanskialim.com/rubrike/tekstovi/000400R021.PDF |accessdate=25. studenoga 2015. |title=Ahmet Alibašić, Muslimani jugoistočne Evrope |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080908065751/http://www.bosanskialim.com/rubrike/tekstovi/000400R021.PDF |archivedate=8. rujna 2008. }}</ref>). Nakon povlačenja Osmanlija s ozemlja pod nadzorom Srba, dolazi do uništavanja islamskih bogomolja i iseljavanja muslimana, što je nerijetko poprimalo razmjere vjerskih progona.<ref name="Muslimani jugoistočne Evrope"/> Većinu "turskog", odnosno muslimanskog stanovništva po varošima u Srbiji činili su islamizirani Srbi ili drugi Slaveni i Albanci.<ref>[http://www.kosovo.net/sk/rastko-kosovo/istorija/knjiga_o_kosovu/bogdanovic-kosovo_2.html#2_VI_1 Dimitrije Bogdanović, Knjiga o Kosovu]</ref>

[[Datoteka:Batal-dzamija.jpg|thumb|Porušena [[Batal-džamija]], oko [[1860.]] godine]]

U [[Prvi srpski ustanak|Prvom srpskom ustanku]], mnoge beogradske džamije su stradale, a one preostale bile su pretvorene u trgovine namirnicama, u nekim su držane [[domaća svinja|svinje]], jedna je bila pretvorena u [[pravoslavlje|pravoslavnu]] crkvu, a neke su određene turskim ženama za stanovanje.<ref name="Džamije u Beogradu"/> Džamije su rušene i u drugim gradovima koji su se našli u sastavu Kneževine Srbije. Tako su u Užicu srušene 34 džamije, u Smederevu 24 itd.<ref name="Muslimani jugoistočne Evrope"/> Srpske vlasti su [[1836.]] godine popisale džamije u Beogradu, i na tom popisu se nalazilo 16 džamija. [[1867.]] godine, iseljenjem iz Beograda "turskog" življa (među kojima je veliki broj bio slavenskog podrijetla) započeo je kraj beogradskih džamija. Kako navodi [[Felix Kanic]] ”gdjekad bi noću slučajno eksplodirale mine rušeći džamije koje su ometale regulaciju”.<ref name="Džamije u Beogradu"/> Vremenom su srušene sve preostale beogradske džamije, osim jedne, [[Bajrakli džamija u Beogradu|Bajrakli džamije]] na [[Dorćol]]u.<ref name="Muslimani jugoistočne Evrope"/>

[[22. studenog]] [[1862.]] godine na međunarodnoj konferenciji velikih sila u Kanlidži na [[Bospor]]u naređeno je [[Iseljavanje muslimana iz Kneževine Srbije u Bosanski vilajet 1862.-1867.|iseljenje muslimana]] iz Srbije.<ref name="Iseljavanje muslimana iz Srbije">[http://ibn-sina.net/index.php?option=com_content&task=view&id=32&Itemid=41&limit=1&limitstart=10 Iseljavanje muslimanskog stanovništva iz Kneževine Srbije u Bosanski vilajet (1862-1867), Znakovi vremena, br. 12]</ref> Iseljavane su cijele obitelji iz sela i gradova koji su pripali novostvorenoj [[Kneževina Srbija|Kneževini Srbiji]].<ref>[http://www.scribd.com/doc/5486844/- Milivoje Vasiljević, Soko - Grad]</ref>
Tih godina mnogi muslimani kao izbjeglice prelaze u Bosnu ili [[Novopazarski sandžak]], koji još uvijek nije bio u sastavu Srbije. U Bosansku Kostajnicu krajem 1862. i početkom [[1863.]] godine sele muslimani iz Valjeva, Šapca, Užica, pa se dio u kome su izbjegli muslimani najviše koncentrirani naziva Užice.<ref name="Iseljavanje muslimana iz Srbije"/> Mnogi muslimani izbjegli iz Srbije 1862. i 1863. godine naseljeni su u [[Zvornik]]u, koji je tada bio u sastavu [[Bosanski pašaluk|Bosanskog pašaluka]].<ref>[http://www.ceeol.com/aspx/issuedetails.aspx?issueid=8d55cd43-da7d-4ba2-b0d7-4c4a30e1783d&articleId=88539465-d660-4914-ac1d-f154a97d721a Šljivo Galib, The Coming of the Muslim Exiles from the Principality of Serbia to the Zvornik Kajmakamluk in 1863]</ref>

=== Berlinski kongres ===

U Srbiji, pravna osnova za stvaranje Islamske zajednice postavljena je Zakonom o vakufskim zemljama iz 1863. godine. Sloboda ispovijedanja islama u Kneževini Srbiji priznata je Ukazom kneza [[Mihajlo Obrenović|Mihajla Obrenovića]] [[18. svibnja]] [[1868.]] godine. Procjenjuje se da je u to doba u državi ostalo tek desetak tisuća muslimana.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> Da muslimani »ne bi bez religiozne utjehe bili«, beogradskom [[džemat]]u (najmanja organiciona jedinka Islamske zajednice) predana je na uporabu Bajrakli-džamija, koja im i danas služi kao jedina bogomolja.<ref name="Enciklopedija živih religija"/>

[[Berlinski kongres|Berlinskim kongresom]] [[1878.]] godine, Srbija je priznata kao neovisna država i na račun Turske je dobila četiri okruga (niški, pirotski, toplički i vranjski), u kojima je živio veliki broj muslimana. Dogovoreno je da "ni za jednu osobu u Srbiji razlika u vjerskoj opredijeljenosti ili konfesiji ne smije biti povod za isključenost ili nemogućnost u pogledu uživanja građanskih ili političkih prava i rada u javnim službama", kao i da će se "sloboda i vidno prakticiranje svih oblika ispovijedanja vjere osigurati svim domaćim osobama u Srbiji, kao i strancima".<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.mfa.gov.yu/History/1878_s.html |accessdate=25. studenoga 2015. |title=BERLINSKI UGOVOR IZ 1878. GODINE (DIJELOVI KOJI SE ODNOSE NA BALKAN) |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070626043854/http://www.mfa.gov.yu/History/1878_s.html |archivedate=26. lipnja 2007. }}</ref> Nakon pripojenja novih okruga, člankom 77. Zakona o uređenju oslobođenih predjela potvrđuje se »građanima muhamedanske kao i građanima svake druge zakonom priznate vjere« pravo i sloboda ravnopravno obavljati »vjerozakonske obrede veroispovijedi svoje«.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> Na čelu islamske zajednice u Srbiji nalazi se [[muftija]], čije je sjedište bilo u [[Niš]]u. Niškog muftiju je postavljao ''šeih ul islam'' iz [[Istanbul]]a, a njegovo ustoličenje potvrđivao je vladar Srbije.<ref>[http://www.mv.sr.gov.yu/cir/index.php?option=com_content&task=view&id=170&Itemid=78 Oliver Potežica, Intervju za Prvi program Radio Beograda 13. listopada 2007. godine.]</ref>

Nakon [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]], pripojenjem Sandžaka, Kosova i [[Makedonija|Makedonije]], broj muslimana u Srbiji je, i pored neprestanog iseljavanja u Tursku, porastao na oko pola milijuna.<ref name="Enciklopedija živih religija"/>

=== Stvaranje Jugoslavije ===

Stvaranjem [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]] ([[1918.]]) nastavile su usporedno djelovati dvije islamske vjerske zajednice: jedna za Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru, na čijem čelu je muftija sa sjedištem u Beogradu; i druga za područje Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slavonije, Slovenije i Dalmacije, kojom upravlja reis-ul-ulema u Sarajevu.<ref name="Enciklopedija živih religija"/>

Jedinstvo islamske vjerske zajednice u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]] ustanovljeno je Zakonom o Islamskoj verskoj zajednici (IVZ) iz [[1930.]] godine, čiji temeljni stav glasi: »Svi muslimani u Kraljevini Jugoslaviji čine jednu samostalnu Islamsku vjersku zajednicu pod reis-ul-ulemom kao vrhovnim vjerskim starješinom.« Sjedište reis-ul-uleme premješteno je u državnu prijestolnicu Beograd. Međutim, podijeljenost jugoslavenskih muslimana nije nestala provedenom centralizacijom. Naprotiv, ostala je vidljiva u strukturi organa vjerske uprave, jer su stvorena dva medžlisa, dva vakufska vijeća i dvije vakufske direkcije, sa sjedištima u Sarajevu i Skoplju.<ref name="Enciklopedija živih religija"/>

U poslijeratnoj [[SFRJ]] radikalno se mijenja položaj svih vjerskih zajednica, pa i islamske. Ustavom FNRJ ([[1946.]]) i Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica ([[1953.]]) jugoslavenska država je odredila temeljna načela svoga odnosa prema vjerskim zajednicama, među kojima su ključna iduća. Odvajanje crkve od države (sekularizacija), promicanje slobode vjere i savjesti, kao i osnivanja vjerskih zajednica, zatim ravnopravnost vjerskih zajednica i odvojenost crkve od škole, uz slobodno organiziranje vjeronauka po crkvama i hramovima. U odnosu na predratno razdoblje, kada je Islamska zajednica bila neravnopravna u odnosu na [[Srpska pravoslavna crkva|Srpsku pravoslavnu crkvu]] i [[Katolička crkva|Katoličku crkvu]], dosljedna sekularizacija i proglašenje ravnopravnosti svih vjera je jugoslavenske muslimane dovela u ravnopravan položaj. U SFR Jugoslaviji bilo je oko 4 000 000 muslimana.<ref name="Enciklopedija živih religija"/>

== Rasprostranjenost ==
[[Datoteka:Bajrakli džamija.jpg|thumb|Beogradska [[Bajrakli džamija u Beogradu|Bajrakli džamija]].]]
U Srbiji (bez Kosova) ima oko 280 000 muslimana ili 3,6% stanovništva. Oni uglavnom pripadaju [[Bošnjaci|bošnjačkom]] i [[Albanci|albanskom]] narodu. Islamski vjernici su također i pripadnici manjih etničkih grupa kao što su [[Aškalije]], [[Egipćani]], [[Goranci (narod)|Goranci]], [[Romi]] i [[Turci]]. Muslimani su većina u oblastima Sandžaka i južne Srbije. Čine osjetnu većinu stanovništva u gradovima Novom Pazaru (oko 90%), [[Sjenica|Sjenici]] (80%), [[Bujanovac|Bujanovcu]] (oko 60%), [[Tutin]]u (95%) i [[Preševo|Preševu]] (oko 90%).

U Srbiji (bez Kosova) postoji preko 190 džamija od kojih oko 120 u Sandžaku, 60 u južnoj Srbiji (po jedna u Beogradu (Bajrakli džamija), Nišu, [[Mali Zvornik|Malom Zvorniku]] i [[Subotica|Subotici]] (Muhadžir džamija)). Postoje i dvije medrese: jedna u Novom Pazaru kao i islamski fakultet, te jedna u Beogradu. Najpoznatije džamije u Srbiji su Altun Alem džamija u Novom Pazaru, Sultan Valide u Sjenici i Bajrakli džamija u Beogradu.

== Galerija ==

<gallery>
Datoteka:Mesihati srbije mapa.png|Organizacija Rijaseta Islamske zajednice Srbije (2007. godine)
Datoteka:Muftijstva srbije mapa.png|Organizacija Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, koji je dio Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (2007. godine)
Datoteka:Sjenica Mosque.JPG|Džamija u Sjenici
Datoteka:Mesdzid islamske zajednice ns.jpg|Mesdžid Islamske vjerske zajednice u Novom Sadu
</gallery>

== Literatura ==

* Dž. Ćehajić, Derviški redovi u jugoslavenskim zemljama, Sarajevo, 1986.
* F. Karčić, Šerijatski sudovi u Jugoslaviji 1918-1941, Sarajevo, 1986.
* dr. Dušan J. Popović, Srbi u Vojvodini, knjiga 1, Novi Sad, 1990.
* Milan Tutorov, Banatska rapsodija - historika Zrenjanina i Banata, Novi Sad, 2001.
* dr. Dušan Popov, Petrovaradinska tvrđava, Enciklopedija Novog Sada, knjiga 20, Novi Sad, 2002.
* Dušan Belča, Mala povijest Vršca, Vršac, 1997.
* Marko Jovanov, Devet stoljeća od spomena imena Titela, Titelski ljetopis, Titel, 2001.
* Petar N. Gaković, Bosna vilajet, Beograd, 2005.

== Izvori ==
{{izvori|2}}

== Vanjske poveznice ==

* [http://www.rijaset.rs Islamska zajednica Srbije]
* [http://www.islamskazajednica.org/ Islamska zajednica u Srbiji]
* [http://www.islamvojvodina.com/00home.htm Islamska zajednica Vojvodine]
* [http://www.glas-islama.com Magazin Glas Islama]
* [http://www.fis.edu.rs Fakultet za islamske studije]
* [http://www.muslimserbia.com Muslimani Srbije forum]
* [http://www.mesihatsandzaka.rs Mešihat Islamske zajednice Sandžaka]
* [https://web.archive.org/web/20180927203900/http://www.kelimeh.com/ Izdavačka ustanova IZuS]
* [http://www.refref.info Radio "Refref" IZuS]
* [https://web.archive.org/web/20120224095719/http://www.muhadzir-dzamija.com/ Džamija u Subotici]
* [http://www.facebook.com/islambeograd Beogradski medžlis]

[[Kategorija:Islam u Srbiji| ]]