WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-07T19:01:11Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 7. ožujak 2022. u 19:01
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Hrvatska kinematografija'''-->~~'''Hrvatska kinematografija''' seže u same početke filmske [[umjetnost]]i i [[Tehnologija\|tehnologije]]. [[Film]] se na hrvatskom tlu pojavio se nešto manje od godinu dana nakon prvih [[Pariz\|pariških]] projekcija [[Braća Lumière\|braće Lumière]]: [[8. listopada]] [[1896.]] u [[Zagreb]]u je održana prva filmska projekcija (u zgradi Kola gdje su oglašavali „[[kinematograf]]“ kao „[[Thomas Alva Edison\|Edison]]ov ideal“), a na repertoaru su bili upravo filmovi Lumièrovih<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=50 Damir Radić, Hrvatski film na culturnet.com]</ref>. Prva domaća produkcijska kompanija bila je ''Croatia'' koja je [[1917.]] proizvela prvi hrvatski igrani film ''[[Brcko u Zagrebu]]'', [[Arnošt Grund\|Arnošta Grunda]]. Taj je [[film]] na žalost izgubljen, kao i sva ostala igrana ostvarenja nastala u Hrvatskoj u razdoblju između dva svjetska rata.		'''Hrvatska kinematografija''' seže u same početke filmske [[umjetnost]]i i [[Tehnologija\|tehnologije]]. [[Film]] se na hrvatskom tlu pojavio se nešto manje od godinu dana nakon prvih [[Pariz\|pariških]] projekcija [[Braća Lumière\|braće Lumière]]: [[8. listopada]] [[1896.]] u [[Zagreb]]u je održana prva filmska projekcija (u zgradi Kola gdje su oglašavali „[[kinematograf]]“ kao „[[Thomas Alva Edison\|Edison]]ov ideal“), a na repertoaru su bili upravo filmovi Lumièrovih<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=50 Damir Radić, Hrvatski film na culturnet.com]</ref>. Prva domaća produkcijska kompanija bila je ''Croatia'' koja je [[1917.]] proizvela prvi hrvatski igrani film ''[[Brcko u Zagrebu]]'', [[Arnošt Grund\|Arnošta Grunda]]. Taj je [[film]] na žalost izgubljen, kao i sva ostala igrana ostvarenja nastala u Hrvatskoj u razdoblju između dva svjetska rata.

	== Povijest hrvatske kinematografije ==		== Povijest hrvatske kinematografije ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-27T03:22:55Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Hrvatska kinematografija''' seže u same početke filmske [[umjetnost]]i i [[Tehnologija|tehnologije]]. [[Film]] se na hrvatskom tlu pojavio se nešto manje od godinu dana nakon prvih [[Pariz|pariških]] projekcija [[Braća Lumière|braće Lumière]]: [[8. listopada]] [[1896.]] u [[Zagreb]]u je održana prva filmska projekcija (u zgradi Kola gdje su oglašavali „[[kinematograf]]“ kao „[[Thomas Alva Edison|Edison]]ov ideal“), a na repertoaru su bili upravo filmovi Lumièrovih<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=50 Damir Radić, Hrvatski film na culturnet.com]</ref>. Prva domaća produkcijska kompanija bila je ''Croatia'' koja je [[1917.]] proizvela prvi hrvatski igrani film ''[[Brcko u Zagrebu]]'', [[Arnošt Grund|Arnošta Grunda]]. Taj je [[film]] na žalost izgubljen, kao i sva ostala igrana ostvarenja nastala u Hrvatskoj u razdoblju između dva svjetska rata.

== Povijest hrvatske kinematografije ==
Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]], u okviru državne produkcijske kuće ''[[Hrvatski slikopis]]'', pokreće se sustavna proizvodnja namjenskih, uglavnom ideološko-promidžbenih filmova, među kojima određene kreativne dosege postiže dugometražni dokumentarni film ''[[Straža na Drini]]'' skupine autora, nagrađen na [[Venecijanski filmski festival|venecijanskom festivalu]]. Hrvatski slikopis [[1944.]] proizvodi i najstariji sačuvani domaći dugometražni igrani film ''[[Lisinski (1944)|Lisinski]]'', o istoimenom hrvatskom skladatelju iz sredine 19. stoljeća, kojeg je režirao [[Oktavijan Miletić]].<br>
=== Počeci hrvatskog filmskog tiska ===
Ivan Flod i Josip Majer prvi prekidaju s apolitičnošću hrvatskih filmskih časopisa, te donose niz kritika o njemačkom filmu, koji se po njihovom mišljenju stavlja u službu [[Nacionalsocijalizam|nacionalsocijalizma]], oni kritiziraju i položaj [[Židovi|Židova]] u njemačkom slikopisju, te donose vijesti o odlasku njemačkih glumaca i redatelja iz [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]].<ref>Majcen, Vjekoslav. ''Hrvatski filmski tisak do 1945. godine'', [[Hrvatski državni arhiv]], [[Hrvatska kinoteka]], Zagreb, 1998., {{ISBN|953-6005-23-9}}, str. 103., 193., 194.</ref> Zagrebački ''Jugoslavenski film-kurir'' navodi u [[travanj|travnju]] [[1933.]], da su hrvatska poduzeća namjerno bojkotirala njemačke filmove, kako publika reagira na pojavljivanje [[Hitler]]a u žurnalima, pa su vlasnici kinematografa prisiljeni takve scene izrezivati iz filmova.<ref>'''<tt>xxxxxxxx</tt>'''. ''Njemački film i Jugoslavija'' // Jugoslavenski film-kurir : nezavisni stručni filmski list, [Flod, Ivan (ur.)], Zagreb, br. 14 (81), god. III (1933.), naslovnica, 2[9]. travnja 1933.</ref>

== Socijalističko razdoblje ==
Po svršetku rata i osnivanju socijalističke Jugoslavije, u Hrvatskoj se intenzivira filmska proizvodnja, a hrvatski autor [[Vjekoslav Afrić]] u srpskoj produkciji režira ''[[Slavica (1946)|Slavicu]]'' ([[1947.]]), prvi igrani film nove Jugoslavije. Partizansko-ratne tematike je i ''[[Živjeće ovaj narod (1947)]]'' [[Nikola Papić|Nikole Popovića]], ''[[Ne okreći se, sine (1956.)]]'' [[Branko Bauer|Branka Bauera]], a od ostalih igranih filmova iz tog razdoblja posebno se ističu ''Koncert'' ([[1954.]]) [[Branko Belan|Branka Belana]], ''[[Svoga tela gospodar (1957)]]'' [[Fedor Hanžeković|Fedora Hanžekovića]], ''[[H-8 (1958)|H-8]] (1958)'' [[Nikola Tanhofer|Nikole Tanhofera]], te ''[[Vlak bez voznog reda (1959)]]'' [[Veljko Bulajić|Veljka Bulajića]].
Šezdesete godine, paralelno sa svjetskim strujanjima, donose prodor modernističke poetike koja se na čitavom jugoslavenskom tlu imenuje sintagmom autorski film. Tendencije su raznovrsne, a među njima se ističu:'' [[Breza (film)]]'' (1967) i ''[[Mirisi, zlato i tamjan (1971)]]'' [[Ante Babaja|Ante Babaje]], ''Protest'' (1967) i ''Lov na jelene'' (1972) [[Fadil Hadžić|Fadila Hadžića]] i ''[[Lisice (1969)]]'' [[Krsto Papić|Krste Papića]]. [[Antun Vrdoljak]] filmovima ''Kad čuješ zvona'' (1969) i ''[[U gori raste zelen bor (1971)]]'' donosi novu, znatno realističniju i ideologijom neopterećenu sliku složenih ratnih zbivanja, dok se [[Zvonimir Berković]] u [[Rondo (1966)|Rondu]] bavi suptilnim erotskim aspektima građanske egzistencije. Izrazito esteticistički orijentiranu varijantu modernizma nudi pak [[Vatroslav Mimica]] (''Prometej s otoka Viševice'', 1964; ''Ponedjeljak ili utorak'', 1966; ''[[Kaja, ubit ću te! (1967.)|Kaja, ubit ću te!]]'', 1967; ''[[Seljačka buna (1975.)]]''). Iznimna autorska pojava je i [[Krešo Golik]], koji sofisticiranim komedijama ''[[Imam 2 mame i 2 tate (1968.)|Imam dvije mame i dva tate]]'' (1968) i ''[[Tko pjeva zlo ne misli]]'' (1970) stječe veliku naklonost publike i kritike. Istaknuti su i autori dokumentarnog filma: [[Krsto Papić]], [[Zoran Tadić]], [[Rudolf Sremec]], [[Mate Bogdanović]], [[Obrad Glušćević]] (zapažen i kao autor igranih filmova, osobito dječjih klasika ''[[Vuk samotnjak (1972)]]'' i ''[[Kapetan Mikula Mali (1974)]]'') te napose [[Branko Marjanović]] nizom filmova o prirodi.

Društveno-kritičko usmjerenje i propitivanje kontroverznih mjesta ratne i poratne prošlosti obilježava hrvatski igrani film sedamdesetih i osamdesetih, a najistaknutiji autori su diplomanti praške filmske akademije FAMU, [[Lordan Zafranović]] (''[[Okupacija u 26 slika (1978)]]'', ''[[Večernja zvona (1986.)|Večernja zvona]]'') i [[Rajko Grlić]] (''[[Samo jednom se ljubi (1981)]]''). Osamdesetih zaokružen opus, čiji najviši doseg predstavlja ''[[Ritam zločina (1981)]]'', stvara [[Zoran Tadić]] ispreplevši socijalnokritički pristup s metafizičkom sugestijom.

Hrvatska je kinematografija u svijetu najpoznatija po [[Zagrebačka škola crtanog filma|Zagrebačkoj školi crtanog filma]], izrasloj na modernističkim, nedisneyjevskim zasadama [[Vatroslav Mimica|Vatroslava Mimice]] (''Samac'', 1958; ''Inspektor se vratio kući'', 1959; ''Mala kronika'', 1962), [[Dušan Vukotić|Dušana Vukotića]] (''[[Koncert za mašinsku pušku (1958)]]''), ''[[Surogat]] (1961)'', ''[[Igra (1962)]]'', ) i [[Vlado Kristl|Vlade Kristla]] (''[[Don Kihot (1961)]]'').
Na području eksperimentalnog filma hrvatski su filmaši, uz dosege na polju animiranog filma, postigli možda najrelevantnije kreativne rezultate u međunarodnim okvirima. Ponajprije se to odnosi na [[Mihovil Pansini|Mihovila Pansinija]] (''Zahod; Dvorište; K-3, ili čisto nebo bez oblaka''; sva tri 1963) i [[Tomislav Gotovac|Tomislava Gotovca]] (''Prijepodne jednog fauna'', 1963; ''Pravac; Kružnica; Plavi jahač''; sva tri 1964). U isto vrijeme i [[Ante Babaja]] bavi se sličnim filmskim istraživanjima, a najviši domet postiže naturalističko-modernističkim eksperimentalno-dokumentarnim filmom ''Tijelo'' (1966); Babaja se ističe i intrigantnim kratkometražnim igranim odnosno igrano-eksperimentalnim opusom čiji je vrhunac ''Pravda'' iz 1962. Od sedamdesetih godina jaka je i video-art scena čiji su vodeći autori [[Sanja Iveković]] i [[Dalibor Martinis]].

== Moderna hrvatska kinematografija ==

Najpoznatija nova autorska imena su [[Rajko Grlić]] (''[[Čaruga (1991)]]'', ''[[Karaula (2006)]]''), , [[Hrvoje Hribar]] (''[[Puška za uspavljivanje (1997)]]'', ''[[Što je muškarac bez brkova (2005)]]''), [[Zrinko Ogresta]] (''[[Krhotine]]'', 1992; ''[[Isprani (1995)]]'', ; ''[[Crvena prašina (1999)]]'', ), [[Lukas Nola]] (''[[Rusko meso (1997)]]'', ''[[Nebo, sateliti (2000)]]'', ''[[Sami (2001)]]''), [[Vinko Brešan]] (''[[Kako je počeo rat na mom otoku (1996)]]'', ''[[Maršal (1999)]]''), [[Ognjen Sviličić]] ([[Da mi je biti morski pas (1999)]], [[Armin (2007)]]), a velike nade polažu se u mladog [[Dalibor Matanić|Dalibora Matanića]] (''[[Blagajnica hoće ići na more (2000)]]'', ''[[Fine mrtve djevojke]]'', 2002) .
Poseban je slučaj hrvatskog filmaša [[Bore Lee]]ja čiji su uradci vrlo popularni iako su na razini [[trash film]]a. No, pokrenuli su cijeli kreativni val takvog filma i novih autora te davši motiv za filmski festival [[Trash Film Festival]].

Slabo poznata na svjetskoj filmskoj mapi, dominantno djelujući u relativno oskudnim produkcijskim uvjetima i na marginama međunarodnih zbivanja, hrvatska kinematografija ipak ulazi u 21. stoljeće s određenim optimizmom.

== Filmska produkcija u Hrvatskoj ==

[[Film]]ska umjetnost u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] je razvijena u skladu s razvijenošću naše privrede, [[UNESCO]] rabi tri grupe sa sljedećim podgrupama:

=== Grupa 1 ===

* [[Australija]], [[Kanada]], [[Velika Britanija]] i [[SAD]] godišnje proizvedu preko 500 filmova na engleskom jeziku - financiraju se uglavnom od prodaje kino-ulaznica i prodaje TV/video/DVD prava
* kontinentalna zapadna Europa proizvede oko 450 filmova godišnje na raznim jezicima - sufinancirano od države
* azijske države s hiperprodukcijom: [[Indija]] (839), [[Filipini]] (456), [[Hong Kong]] (349) i [[Japan]] (238) (podaci iz 2000. godine)

=== Grupa 2 ===

Države koje godišnje proizvedu 20 do 199 filmova:

1. Azija: Tajland (194), Kina (120), Pakistan (64), Koreja (63)

2. Latinska Amerika: Brazil (86), Argentina (47) i Meksiko (20)

3. Države istočne Europe, arapske i skandinavske države

=== Grupa 3 ===

Države s produkcijom do 20 filmova godišnje.

Hrvatska produkcija spada u treću grupu s prosječnom produkcijom od 4 filma godišnje koji su skoro svi sufinancirani od države, što proizvodi zanimljive posljedice:

* nema škarta (zanemariv je), jer se u pravilu za državni novac natječe bar desetak filmova godišnje, pa se rijetko (ili nikad) događa situacija da loš proizvod dobije sredstva
* nezavisna ili televizijska produkcija proizvodi kvalitetne nove autore, koji u nemogućnosti drugačije financirati svoje ideje, stvaraju TV filmove koji često kasnije završe u kinima

==Izvori==
{{izvori}}

== Poveznice ==

* [[Hrvatska umjetnost]]
* [[Hrvatska književnost]]
* [[Hrvatska likovna umjetnost]]
* [[Hrvatska glazba]]
* [[Povijest hrvatskog kazališta]]
* [[Dodatak:Popis hrvatskih filmova]]

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.hfs.hr/nakladnistvo_zapis_detail.aspx?sif_clanci=32473 Hrvatski filmski savez] Zapis, bilten Hrvatskog filmskog saveza. Posebni broj 2008. [[Ivo Škrabalo]]: Filmografija hrvatskih cjelovečernjih filmova (po redateljima) 1944 - 2008
*[http://www.hfs.hr/nakladnistvo_zapis_detail.aspx?sif_clanci=32472 Hrvatski filmski savez] Zapis, bilten Hrvatskog filmskog saveza. Posebni broj 2008. [[Ivo Škrabalo]]: Povijest hrvatskoga filma: kronološki pregled
*[http://www.uaos.unios.hr/svi-obavijesti/Gilic%20-%20Uvod%20u%20povijest%20hrv%20igranog%20filma.pdf Umjetnička akademija u Osijeku] Gilić: Uvod u povijest hrvatskog igranog filma

{{Hrvati}}
{{Hrvatska}}

__NOTOC__

[[Kategorija:Hrvatska filmska umjetnost| ]]

Hrvatska kinematografija - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica