WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-07T04:14:52Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 7. ožujak 2022. u 04:14
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Herbert Marcuse'''-->~~{{Filozof		{{Filozof
	\| regija = Zapadna filozofija \|		\| regija = Zapadna filozofija \|
	\| era = [[Filozofija 20. stoljeća\|Suvremena filozofija]] \|		\| era = [[Filozofija 20. stoljeća\|Suvremena filozofija]] \|
Redak 29:		Redak 29:

	Tijekom [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] Marcuse je isprva radio za ''Američki ured za ratne informacije'' (OWI) na projektu anti-[[Nacionalsocijalizam\|nacističke]] propagande.		Tijekom [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] Marcuse je isprva radio za ''Američki ured za ratne informacije'' (OWI) na projektu anti-[[Nacionalsocijalizam\|nacističke]] propagande.
	Nakon toga prelazi [[1943.]] godine u ''Ured za strategijsko planiranje'' (OSS), prethodnika [[CIA]]e. Bavio se istraživanjem [[Treći Reich\|nacističke Njemačke]] i problemom denacifikacije njemačkog društva. Nakon raspuštanja OSS-a [[1945.]], Marcuse se zapošljava u ''Američkom sekretarijatu ~~<!-- tajništvu? -->~~ za vanjske poslove'' kao voditelj sekcije ~~<!-- odjela? -->~~ za Srednju Europu, tu radi sve do smrti svoje prve žene [[1951.]], nakon tog se povlači u mirovinu.		Nakon toga prelazi [[1943.]] godine u ''Ured za strategijsko planiranje'' (OSS), prethodnika [[CIA]]e. Bavio se istraživanjem [[Treći Reich\|nacističke Njemačke]] i problemom denacifikacije njemačkog društva. Nakon raspuštanja OSS-a [[1945.]], Marcuse se zapošljava u ''Američkom sekretarijatu za vanjske poslove'' kao voditelj sekcije za Srednju Europu, tu radi sve do smrti svoje prve žene [[1951.]], nakon tog se povlači u mirovinu.

	Od [[1952.]] započinje karijeru sveučilišnog nastavnika, vodi katedre političke teorije, isprva na [[New York\|newyorkškom]] [[Sveučilište Kolumbija\|Sveučilištu Kolumbija]], a zatim na [[Sveučilište Harvard\|Sveučilištu Harvard]], Sveučilištu Brandeis ([[1958.]] – [[1965.]] katedre filozofije i politike) te kao posljednje na Sveučilištu Kalifornija u [[San Diego\|San Diegu]].		Od [[1952.]] započinje karijeru sveučilišnog nastavnika, vodi katedre političke teorije, isprva na [[New York\|newyorkškom]] [[Sveučilište Kolumbija\|Sveučilištu Kolumbija]], a zatim na [[Sveučilište Harvard\|Sveučilištu Harvard]], Sveučilištu Brandeis ([[1958.]] – [[1965.]] katedre filozofije i politike) te kao posljednje na Sveučilištu Kalifornija u [[San Diego\|San Diegu]].

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-21T06:09:59Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Filozof
| regija = Zapadna filozofija |
| era = [[Filozofija 20. stoljeća|Suvremena filozofija]] |
| slika = Herbert Marcuse in Newton, Massachusetts 1955.jpeg |
| opis_slike =
| ime = Herbert Marcuse |
| rođenje = [[19. srpnja]] [[1898.]], ([[Berlin]], [[Njemačka]])
| smrt =[[29. srpnja]] [[1979.]], ([[Starnberg]], [[Njemačka]])
| škola_tradicija = [[Frankfurtska škola]] [[Marksizam]]
| glavni_interesi = [[Analitička filozofija|Socijalna filozofija]], [[Politika]], [[Etika]], [[Estetika]]
| poznate_ideje =
| utjecaji = [[Niccolò Machiavelli|Machiavelli]], [[Jean-Jacques Rousseau|Rousseau]], [[Thomas Hobbes|Hobbes]], [[Immanuel Kant|Kant]], [[G.W.F. Hegel|Hegel]], [[Søren Kierkegaard|Kierkegaard]], [[Karl Marx|Marx]], [[Friedrich Nietzsche|Nietzsche]], [[Sigmund Freud|Freud]], [[Edmund Husserl|Husserl]], [[Martin Heidegger|Heidegger]], [[György Lukács|Lukács]], [[Friedrich Schiller]]|
| utjecao_na =Norman O. Brown, [[Angela Davis]], Andrew Feenberg, [[Jürgen Habermas]], Abbie Hoffman, Gad Horowitz, Douglas Kellner, [[Henri Lefebvre]], [[Bob Black]]| , [[Barack Obama]]|
}}
'''Herbert Marcuse''' ([[Berlin]], Njemačka, [[19. srpnja]] [[1898.]] - [[Starnberg]], Njemačka, [[29. srpnja]] [[1979.]]) bio je [[Njemačka|njemački]] [[Marksizam|neomarksistički]] [[Filozofija|filozof]], [[Sociologija|sociolog]] i politički teoretičar, povezan s [[Frankfurtska škola|Frankfurtskom školom]] kritičke teorije. Za života držan je za utemeljitelja "Oca [[nove ljevice]]"<ref name=uta>[http://www.uta.edu/huma/illuminations/kell12.htm uta.edu]</ref> njegova najpoznatija djela su ''Eros i civilizacija'', ''Čovjek jedne dimenzije'' i ''Estetska dimenzija''.

==Životopis==
===Mladost===

Herbert Marcuse odrastao je u [[Berlin]]u u [[Židovi|židovskoj]] obitelji, otac Carl Marcuse i majka Gertrud Kreslawsky. Tijekom [[Prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata]] je unovačen [[1916.]] u konjicu, ali je rat uglavnom proveo u Berlinu. Sudjelovao je u neuspjelom [[Socijalizam|socijalističkom]] [[Spartakistički ustanak|Spartakovskom ustanku]], kao član vojničkog vijeća. Nakon tog se posvetio studiju, te je [[1922.]] obranio svoju doktorsku dizertaciju na Sveučilištu u [[Freiburg]]u o njemačkom umjetničkom romanu, nakon toga radi u Berlinu (izdavaštvo). Ženi se s matematičarkom Sophie Wertheim [[1924.]] Vraća u Freiburg [[1928.]] na studij s [[Edmund Husserl|Edmundom Husserlom]] i kako bi napisao svoju habilitaciju s [[Martin Heidegger|Martinom Heideggerom]], koja je objavljena [[1932.]] kao ''Hegelova [[ontologija]] i teorija historicizma''. Ova studija je napisana na valu [[Hegel|neohegelijanske]] renesanse koja se tad odvijala u Europi s naglaskom na Hegelovu ontologiju života i povijesti, idealističku teoriju duha i [[dijalektika|dijalektiku]]. Kad je uvidio da će mu akademsku karijeru zaustaviti rast [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], Marcuse se pridružio ''Frankfurtskom Institutu za društvena istraživanja'', koji mu je postao jedino utočište.

Marcuse je [[1933.]] objavio svoje prvo veće djelo, osvrt na [[Karl Marx|Marxove]] ''Ekonomsko-filozofske rukopise iz 1844.'' U svom ogledu, Marcuse je revidirao klasično tumačenje [[Marksizam|marksizma]], i približio svoja stajališta djelu ranog Marxa. Ovo djelo pomoglo mu je da ga filozofska javnost prepozna kao jednog od najperspektivnijih teoretičarara svoje generacije.<ref name=uta></ref>

Kao član Franfurtskog instituta za društvena istraživanja, Marcuse je razvio model za kritičku društvenu teoriju, iznio teoriju o novoj fazi države i monopolističkog kapitalizma. U sklopu te teorije opisao je odnos između filozofije, socijalne teorije i kritike kulture, i naslutio rađanje fašizma kojeg je također vrlo kritički analizirao.<ref name=uta></ref>

===Odlazak u Sjedinjene Američke Države===

Kad je uvidio kako će se u Njemačkoj društvo razvijati, Marcuse je emigrirao u [[SAD|Sjedinjene Američke Države]] [[1934.]], državljanstvo je dobio [[1940.]] Nakon iseljenja, nikad više nije živio u [[Njemačka|Njemačkoj]], ali je i nadalje ostao povezan s Frankfurtskom školom, te je uz [[Max Horkheimer|Maxa Horkheimera]] i [[Theodor Adorno|Theodora Adorna]] bio jedan od glavnih njezinih teoretičara. Godine [[1940.]] objavio je djelo ''Razum i revolucija'', dijalektičku studiju djela [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegela]] i [[Karl Marx|Marxa]].

Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Marcuse je isprva radio za ''Američki ured za ratne informacije'' (OWI) na projektu anti-[[Nacionalsocijalizam|nacističke]] propagande.
Nakon toga prelazi [[1943.]] godine u ''Ured za strategijsko planiranje'' (OSS), prethodnika [[CIA]]e. Bavio se istraživanjem [[Treći Reich|nacističke Njemačke]] i problemom denacifikacije njemačkog društva. Nakon raspuštanja OSS-a [[1945.]], Marcuse se zapošljava u ''Američkom sekretarijatu  za vanjske poslove'' kao voditelj sekcije  za Srednju Europu, tu radi sve do smrti svoje prve žene [[1951.]], nakon tog se povlači u mirovinu.

Od [[1952.]] započinje karijeru sveučilišnog nastavnika, vodi katedre političke teorije, isprva na [[New York|newyorkškom]] [[Sveučilište Kolumbija|Sveučilištu Kolumbija]], a zatim na [[Sveučilište Harvard|Sveučilištu Harvard]], Sveučilištu Brandeis ([[1958.]] – [[1965.]] katedre filozofije i politike) te kao posljednje na Sveučilištu Kalifornija u [[San Diego|San Diegu]].

U cijelom poslijeratnom razdoblju, Marcuse se i nadalje deklarirao kao pripadnik političke ljevice i član [[Frankfurtska škola|Frankfurtske škole]], dapače nije se libio naglašavati da je marksistički mislioc, socijalističke orijentacije, ali i slijedbenik hegelijanske škole filozofije.

Marcuse je nastavio sa kritikom kapitalističkog društva, osobito je bila zapažena njegova sinteza Marxa i [[Sigmund Freud|Freuda]], ''Eros i civilizacija'' iz [[1955.]], kao i njegove knjiga iz [[1964.]] ''Čovjek jedne dimenzije'', u kojoj je iznio sumnje u moć studentskih pokreta iz [[1960.]] Kako je unatoč poodmakloj dobi uvijek bio spreman odazvati se i govoriti na tada brojnim studentskim prosvjedima, Marcuse je ubrzo prozvan "Ocem nove ljevice u Sjedinjenim Državama", na kraju Marcuse je i naglasio da su studenti i mladi ona snaga koja može iznjeti novu revoluciju, da to više nisu radnici, jer da više nema klasičnog proleterijata u plavim kutama, već je to konzervativno novo radništvo u bijelim ovratnicima. Marcuse je bio osobito popularan [[1970-ih]] i snažno je utjecao na intelektualnu publiku širom svijeta i znanstvenike koji su tad stali istraživati popularnu kulturu. Jako je puno putovao i govorio po [[SAD|Americi]] i [[Europa|Europi]], kasnih [[1960-ih]] i [[1970-ih]]. Osobito se angažirao u obrani [[Istočna Njemačka|istočnonjemačkog]] disidenta Rudolfa Bahra (autora knjige ''Alternativa u Istočnoj Europi''), zbog tog (ali i ne samo zbog tog) je Marcuse podozrivo priman od strane tvrdih komunista koji su njemu uvijek gledali samo - kukavičje jaje, velikog brbljavca koji otupljuje ideološku borbu i vodi je u stranputicu.

===Nova ljevica i radikalna politika===

Mnogi mladi intelektualci i radikalni mislioci, bili su pod velikim utjecajem Marcusea, poput Angele Davis, [[Abbie Hoffman|Abbieja Hoffmana]], [[Rudi Dutschke|Rudija Dutschkea]] i Roberta M. Younga. Ali je imao i svoje kritičare, s lijeva su ga napadali američka komunistička spisateljica [[Raja Dunajevskaja|Raja Dunayevskaya]] i njemački emigrant i komunistički spisatel [[Paul Mattick]], obojoje zbog teza iznijetih u knjizi ''Čovjek jedne dimenzije'', osobito za one dijelove u kojima je kritizirao tradicionalni marksizam. Marcuse je i kasnije doživljavao i kritike s desna, osobito poslije eseja iz [[1965.]] ''Represivna tolerancija'', u kojoj je iznio tvrdnju da tradicionalana kapitalistička demokratska društva imaju totalitarne aspekte, te ih naziva "režimima". Marcuse se stoga zalaže za drugačiju, [[Represivna tolerancija|represivnu toleranciju]], gdje će se toleriranjem ljevičarskih i netolerancijom prema desničarskim stavovima i politikama omogućiti društvo s jednom drugačijom, oslobađajućom vrstom tolerancije; ako ljevica negdje dođe na vlast, ona mora primijeniti odlučnu represiju kako bi se spriječilo formiranje neke ''subverzivne većine'' u narodu, koja bi htjela povratak desničarskih politika.<ref>[https://www.marcuse.org/herbert/publications/1960s/1965-repressive-tolerance-1969.pdf A Critique of Pure Tolerance], Robert Paul Wolff, Barrington Moore Jr. i Herbert Marcuse, Beacon Press, Boston, 1965., str. 81, 100, 104, 107, 109</ref>

Njegovo posljednje djelo bilo je ''Estetska dimenzija'' iz [[1979.]] o ulozi visoke umjetnosti u procesu emancipacije od buržoaskog društva.<ref name=uta></ref>

===Obiteljski život i smrt===
Marcuse se ženio tri puta. Njegova prva žena bila je matematičarka ''Sophie Wertman'' (1901.-1951.), potom se oženio s udovicom bliskog prijatelja Franza Neumanna, ''Inge Neumann'' (1910.-1972.). Njegova treća supruga, bila je njegova bivša studentica ''Erica Sherover'' (1938.-1988.), četrdeset godina mlađa od njega.

Deset dana nakon svog 81 rođendana, Marcuse je umro [[29. srpnja]] [[1979.]], tijekom svog posjeta [[Frankfurtska škola|Frankfurtskoj školi]].

===Marcuse i kapitalizam===

Analiza kapitalizma koju je razvio Marcuse djelomično proizlazi iz jednog od Marksovih glavnih pojmova: objektivizacije.<ref>[http://www.marxists.org/glossary/terms/o/b.htm# Object and Subject]</ref>, koja u kapitalizmu postaje otuđenje. Marks je čvrsto vjerovao da kapitalizam iskorištava ljude, tako da predmeti proizvedeni od strane radnika postaju otuđeni i tako na kraju i dehumanizirani. Marcuse je ovo Marxovo uvjerenje bitno proširio. On je tvrdio da kapitalizam i industrijalizacija pritišće na radnike tako teško da oni sami sebe vide kao objekte stvari koje su proizveli. Na početku svoje slavne ''Čovjek jedne dimenzije'' Marcuse piše: "Ljudi se prepoznaju u svom standardu, njihova duša je u njihovim automobilima, stereo uređajima, dvoetažnim kućama, kuhinjskoj opremi" <ref>[http://www.marcuse.org/herbert/quotes/QuotRedThread.html#Capitalism marcuse.org]</ref>; što konzekventno znači da u kapitalizmu (u potrošačkom društvu) ljudi postaju proširena roba koju sami stvaraju.

==Najvažnija djela==

*''Borba protiv liberalizma u totalitarnim društvima'' (1934)
*''Um i revolucija'' (1941)
*''Eros i Civilizacija'' (1955)
*''Sovjetski marksizam: Kritička analiza'' (1958)
*''Čovek jedne dimenzije'' (1964)
*''Represivna tolerancija'' (1965)
*''Negacija'' (1968)
*''Esej o oslobođenju'' (1969)
*''Kontrarevolucija i Revolt'' (1972)
*''Studije o kritičkoj filozofiji'' (1973)
*''O problemu dijalektike'' (1976)
*''Estetska dimenzija'' (1978)

==Izvori==
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
*[http://www.marcuse.org/herbert/index.html Službene stranice Herberta Marcusea] (stranice uređuje unuk Marcusea)
*[http://www.marcusesociety.org Međunarodna udruga Herbert Marcuse]
*[http://www.marxists.org/reference/archive/marcuse/index.htm "Herbert Marcuse (on-line) Archive"] na stranicama Marksističke internetske arhive
*[https://web.archive.org/web/20041210031755/http://www.worldsocialism.org/wsm-pages/marcuse.html "Marcuse: profesor iza studentske pobune 1960-ih"], na portalu worldsocialism.org

{{GLAVNIRASPORED:Marcuse, Herbert}}
[[Kategorija:Njemački filozofi]]
[[Kategorija:Marksistički filozofi|Marcuse, Herbert]]
[[Kategorija:Filozofi 20.-21. stoljeća]]

Herbert Marcuse - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica