Grgur XIV. - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

2022-04-28T11:03:57Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 28. travanj 2022. u 11:03
Redak 29:		Redak 29:

	== Pontifikat ==		== Pontifikat ==
	[[~~File~~:Gregor XIV.jpg\|mini\|300px\|left\|Portret Grgura XIV. iz 1591.]]		[[Datoteka:Gregor XIV.jpg\|mini\|300px\|left\|Portret Grgura XIV. iz 1591.]]
	Novi papa je bio fizički slab i bezvoljan, politički nespreman, ali vrlo pobožan. Zbog toga je za kardinala i državnog tajnika imenovao svoga dvadeset devetogodišnjeg nećaka Paola Emilija Sfondratija ([[1560.]] – [[1618.]]), koji je odmah pokazao svoj egoizam i nepoštivanje strica. Na važne i odgovorne dužnosti postavio je svoje prijatelje i rodbinu. To je izazvalo negativne reakcije među kardinalima. Grgur XIV. odmah po izboru, daje potporu Francuskoj ligi protiv [[Henrik IV., kralj Francuske\|Henrika Navarskog]] ([[1553.]] – [[1610.]]), kojeg je Siksto V. 1585. godine proglasio heretikom i isključio iz prava na francusko prijestolje. U skladu sa [[Salijski zakonik\|Salijskim zakonikom]], nakon smrti kralja [[Henrik III., francuski kralj\|Henrika III.]] ([[1574.]] – [[1589.]]), Henrik Navarski je trebao naslijediti francusko prijestolje, ali je Zakonik također propisivao da vladar mora biti katoličke vjere, što Henrik nije bio. Budući da Henrik Navarski u vrijeme dolaska Grgura XIV. na papinski tron još nije bio prešao na katoličanstvo, Papa uz podršku španjolskog kralja Filipa II. [[1. ožujka]] 1591. godine obnavlja kaznu ekskomunikacije, te naređuje svećenstvu, plemstvu i svim javnim službenicima da se odreknu Henrika. U vrijeme njegovog pontifikata u Rimu je izbila epidemija kuge, a nemarnošću njegovog nećaka u gradu je zavladala oskudica i glad. Jedino na čemu je Papa radio sve do smrti bila je provedba reforme. Dao je odobrenje da se revidira [[Vulgata]], koja je izdana za pape Siksta V. Bulom „'''Cogit Nos'''“ zabranio je, pod prijetnjom ekskomunikacije, bilo koji oblik klađenja koji se tiče izbora pape ili kardinala. U svom kratkom pontifikatu imenovao je samo pet kardinala, među kojima je i njegov nećak.		Novi papa je bio fizički slab i bezvoljan, politički nespreman, ali vrlo pobožan. Zbog toga je za kardinala i državnog tajnika imenovao svoga dvadeset devetogodišnjeg nećaka Paola Emilija Sfondratija ([[1560.]] – [[1618.]]), koji je odmah pokazao svoj egoizam i nepoštivanje strica. Na važne i odgovorne dužnosti postavio je svoje prijatelje i rodbinu. To je izazvalo negativne reakcije među kardinalima. Grgur XIV. odmah po izboru, daje potporu Francuskoj ligi protiv [[Henrik IV., kralj Francuske\|Henrika Navarskog]] ([[1553.]] – [[1610.]]), kojeg je Siksto V. 1585. godine proglasio heretikom i isključio iz prava na francusko prijestolje. U skladu sa [[Salijski zakonik\|Salijskim zakonikom]], nakon smrti kralja [[Henrik III., francuski kralj\|Henrika III.]] ([[1574.]] – [[1589.]]), Henrik Navarski je trebao naslijediti francusko prijestolje, ali je Zakonik također propisivao da vladar mora biti katoličke vjere, što Henrik nije bio. Budući da Henrik Navarski u vrijeme dolaska Grgura XIV. na papinski tron još nije bio prešao na katoličanstvo, Papa uz podršku španjolskog kralja Filipa II. [[1. ožujka]] 1591. godine obnavlja kaznu ekskomunikacije, te naređuje svećenstvu, plemstvu i svim javnim službenicima da se odreknu Henrika. U vrijeme njegovog pontifikata u Rimu je izbila epidemija kuge, a nemarnošću njegovog nećaka u gradu je zavladala oskudica i glad. Jedino na čemu je Papa radio sve do smrti bila je provedba reforme. Dao je odobrenje da se revidira [[Vulgata]], koja je izdana za pape Siksta V. Bulom „'''Cogit Nos'''“ zabranio je, pod prijetnjom ekskomunikacije, bilo koji oblik klađenja koji se tiče izbora pape ili kardinala. U svom kratkom pontifikatu imenovao je samo pet kardinala, među kojima je i njegov nećak.
	Pontifikat pape Grgura XIV. završio je 16. listopada 1591. godine. Preminuo je od bolesti bubrežnih kamenaca od kojih je bolovao dugi niz godina. Sahranjen je u [[Bazilika sv. Petra\|bazilici sv. Petra]] u Rimu.		Pontifikat pape Grgura XIV. završio je 16. listopada 1591. godine. Preminuo je od bolesti bubrežnih kamenaca od kojih je bolovao dugi niz godina. Sahranjen je u [[Bazilika sv. Petra\|bazilici sv. Petra]] u Rimu.

	== Izvori ==		== Izvori ==
	[[~~File~~:Olga Fiorini - Castello Visconti di San Vito - Piazza Scipioni Publio Cornelio, 1 Q55741886.jpg\|mini\|350px\|right\|Dvorac Visconti di San Vito, mjesto rođenja Grgura XIV.]]		[[Datoteka:Olga Fiorini - Castello Visconti di San Vito - Piazza Scipioni Publio Cornelio, 1 Q55741886.jpg\|mini\|350px\|right\|Dvorac Visconti di San Vito, mjesto rođenja Grgura XIV.]]
	* Jacques Mercier, ''Povijest Vatikana (Vingt siècles d'histoire du Vatican)'', Barbat, Zagreb 2001.,		* Jacques Mercier, ''Povijest Vatikana (Vingt siècles d'histoire du Vatican)'', Barbat, Zagreb 2001.,
	* Marijo Milić, ''Pape od sv. Petra do Ivana Pavla II.'', Laus, Split 2000.,		* Marijo Milić, ''Pape od sv. Petra do Ivana Pavla II.'', Laus, Split 2000.,

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-05T17:41:22Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir papa
| hrvatsko_ime = Grgur XIV.
| latinsko_ime = Gregorius PP. XIV.
| pravo_ime = Niccolò Sfondrati
| grb = [[Datoteka:C o a Gregorio XIV.svg|130px]]
| slika = GregorioPPXVI.jpg
| slika_širina = 250px
| slika_opis =
| papa_od = [[5. prosinca]] [[1590.]]
| papa_do = [[16. listopada]] [[1591.]]
| prethodnik = [[Urban VII.]]<br /> (1590.)
| nasljednik = [[Inocent IX.]]<br /> (1591.)
| datum_rođenja = [[11. veljače]] [[1535.]]
| mjesto_rođenja = [[Somma Lombardo]], [[Italija]]
| datum_smrti = 16. listopada 1591.
| mjesto_smrti = [[Rim]]
| imenjaci = Grgur
| fusnota =
}}
'''Grgur XIV.''', [[latinski|lat.]] ''Gregorius PP. XIV.'' ([[Somma Lombardo]], [[11. veljače]] [[1535.]] - [[Rim]], [[16. listopada]] [[1591.]]), rođen kao '''Niccoló Sfondrati''', 229. poglavar [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], papa od 5. prosinca 1590. do smrti 16. listopada 1591. godine.

== Raniji život ==

Niccoló Sfondrati rodio se 11. veljače 1535. godine u dvorcu Somma Lombardo u provinciji [[Varese]], u [[Lombardija|Lombardiji]], od oca Francesca Sfondratija ([[1493.]] – [[1550.]]) i majke Anne, rođene Visconti. Otac mu je bio profesor prava na sveučilištima u [[Pavia|Paviji]], [[Bologna|Bologni]], Rimu i [[Torino|Torinu]], te kasnije senator u [[Milano|Milanu]]. Kada je njegov otac postao tajni savjetnik cara [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karla V.]], Car mu [[1534.]] godine dodjeljuje titulu grofa [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]. Niccolo je bio najstariji od sedmero djece koliko su ih Francesco i Anna imali. Nakon što mu je majka umrla [[1538.]] godine otac je prešao u crkvenu službu u [[Papinska Država|Papinskoj Državi]]. Kasnije se zaredio, postao biskupom i kardinalom. Gotovo je sigurno da je njegov otac, tada već kardinal, utjecao na njega, te je Niccolo studirao pravo na sveučilištima u [[Perugia|Perugi]], [[Padova|Padovi]] i Paviji, gdje je i doktorirao. Za svećenika je zaređen [[1551.]] godine. Papa [[Pio IV.]] ([[1559.]] – [[1565.]]) imenuje ga biskupom [[Cremona|Cremone]] 1560. godine. Milanski nadbiskup kardinal [[Karlo Boromejski|Carlo Borromeo]] (1538.-1584.) zaredio ga je za biskupa. On će jako utjecati na Niccolov život i njih dvojica će biti veliki prijatelji cijelog života. Sudjelovao je u izradi završnih dokumenata [[Tridentski sabor|Tridentskog koncila]] (1562.-1563.). Papa [[Grgur XIII.]] (1572.-1585.) imenuje ga kardinalom [[12. prosinca]] [[1583.]] godine.

== Izbor za papu ==

Dana [[27. kolovoza]] 1590. godine umire papa [[Siksto V.]] (1585.-1590.). Već devetnaest dana kasnije, što je za tadašnje prilike bilo vrlo brzo, za papu je izabran kardinal Gianbattista Castagna (1521.-1590.) kao Urban VII. Ali, novi papa nije uspio dočekati ni svoju krunidbu. Umro je samo dvanaest dana kasnije uslijed infekcije malarijom. Drugi puta te godine kardinali su se ponovno okupili [[8. listopada]] kako bi izabrali nasljednika Urbana VII. Ovoga puta nije išlo glatko kao prethodni put, te su konklave potrajale puna dva mjeseca. I prije nego su konklave započele, [[Španjolska|španjolski]] veleposlanik je dao kardinalima upute kralja [[Filip II., španjolski kralj|Filipa II.]] (1556.-1598.) za koga kardinali mogu glasovati, a za koga ne. Kralj je želio preko novog pape ostvariti svoje pretenzije na [[Francuska|francusko]] prijestolje. Kako je vrijeme prolazilo na ulicama Rima zavladao je sve veći nered, a u konklavama sve veća neslaganja. Krajem studenog većina kardinala je shvatila da bez podrške sljedbenika Filipa II. nikada neće izabrati novog papu. Tako je uz podršku španjolske lige 5. prosinca za papu izabran kardinal Sfondrati. Novi papa se nazvao Grgur XIV. u čast svome prethodniku Grguru XIII. koji ga je imenovao kardinalom. Već tri dana kasnije, [[8. prosinca]] 1590. godine Grgur XIV. je okrunjen.

== Pontifikat ==
[[File:Gregor XIV.jpg|mini|300px|left|Portret Grgura XIV. iz 1591.]]
Novi papa je bio fizički slab i bezvoljan, politički nespreman, ali vrlo pobožan. Zbog toga je za kardinala i državnog tajnika imenovao svoga dvadeset devetogodišnjeg nećaka Paola Emilija Sfondratija ([[1560.]] – [[1618.]]), koji je odmah pokazao svoj egoizam i nepoštivanje strica. Na važne i odgovorne dužnosti postavio je svoje prijatelje i rodbinu. To je izazvalo negativne reakcije među kardinalima. Grgur XIV. odmah po izboru, daje potporu Francuskoj ligi protiv [[Henrik IV., kralj Francuske|Henrika Navarskog]] ([[1553.]] – [[1610.]]), kojeg je Siksto V. 1585. godine proglasio heretikom i isključio iz prava na francusko prijestolje. U skladu sa [[Salijski zakonik|Salijskim zakonikom]], nakon smrti kralja [[Henrik III., francuski kralj|Henrika III.]] ([[1574.]] – [[1589.]]), Henrik Navarski je trebao naslijediti francusko prijestolje, ali je Zakonik također propisivao da vladar mora biti katoličke vjere, što Henrik nije bio. Budući da Henrik Navarski u vrijeme dolaska Grgura XIV. na papinski tron još nije bio prešao na katoličanstvo, Papa uz podršku španjolskog kralja Filipa II. [[1. ožujka]] 1591. godine obnavlja kaznu ekskomunikacije, te naređuje svećenstvu, plemstvu i svim javnim službenicima da se odreknu Henrika. U vrijeme njegovog pontifikata u Rimu je izbila epidemija kuge, a nemarnošću njegovog nećaka u gradu je zavladala oskudica i glad. Jedino na čemu je Papa radio sve do smrti bila je provedba reforme. Dao je odobrenje da se revidira [[Vulgata]], koja je izdana za pape Siksta V. Bulom „'''Cogit Nos'''“ zabranio je, pod prijetnjom ekskomunikacije, bilo koji oblik klađenja koji se tiče izbora pape ili kardinala. U svom kratkom pontifikatu imenovao je samo pet kardinala, među kojima je i njegov nećak.
Pontifikat pape Grgura XIV. završio je 16. listopada 1591. godine. Preminuo je od bolesti bubrežnih kamenaca od kojih je bolovao dugi niz godina. Sahranjen je u [[Bazilika sv. Petra|bazilici sv. Petra]] u Rimu.

== Izvori ==
[[File:Olga Fiorini - Castello Visconti di San Vito - Piazza Scipioni Publio Cornelio, 1 Q55741886.jpg|mini|350px|right|Dvorac Visconti di San Vito, mjesto rođenja Grgura XIV.]]
* Jacques Mercier, ''Povijest Vatikana (Vingt siècles d'histoire du Vatican)'', Barbat, Zagreb 2001.,
* Marijo Milić, ''Pape od sv. Petra do Ivana Pavla II.'', Laus, Split 2000.,
* Eric Russell Chamberlin, ''The bad popes'', Dorset Press, 1969.,
* Enciklopedija opća i nacionalna, Pro Leksis d.o.o. i Večernji list d.d. Zagreb,
* Cardinals of the Holy Roman Church , [http://www2.fiu.edu/~mirandas/cardinals.htm],
* The Catholic Encyclopedia, [http://www.newadvent.org/cathen/],
* Enciclopedia dei Santi, [http://www.santiebeati.it/].

{{pape}}
[[Kategorija:Pape]]