Gradski prijevoz putnika Osijek - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 18:46, 22. svibanj 2026.

2026-05-22T18:46:43Z

←Starija inačica		Inačica od 22. svibanj 2026. u 18:46
Redak 21:		Redak 21:
	}}		}}

	'''Gradski prijevoz putnika Osijek''', poznatiji pod kraticom '''[[GPP]]''', gradsko je trgovačko društvo koje obavlja djelatnost organizacije [[tramvaj]]skog i [[autobus]]nog prometa u [[Osijek]]u.		'''Gradski prijevoz putnika Osijek''', poznatiji pod kraticom '''[[GPP]]''' odnosno '''[[GPP Osijek]]''', gradsko je trgovačko društvo koje obavlja djelatnost organizacije [[tramvaj]]skog i [[autobus]]nog prometa u [[Osijek]]u.

	== Povijest ==		== Povijest ==

	Početci javnog prijevoza u Osijeku u obliku kakav je i danas vezani su za uvođenje konjskog tramvaja u promet. Godine [[1883.]] osnovano je '''Dioničko društvo za izgradnju konjske željeznice u Osijeku''', koje je [[14. srpnja]] te godine dobilo koncesiju nad izgradnjom jednokolosječne tramvajske pruge. Ona je [[10. rujna]] [[1884.]] svečano puštena u promet, a vodila je od gornjogradske crkve sv. Roka preko [[Tvrđa (Osijek)\|Tvrđe]] do [[Donji grad (Osijek)\|Donjega grada]]. Već [[1898.]] predložena je elektrifikacija tramvaja, no zbog nesuglasica između gradske uprave te Dioničkog društva za plin i Dioničkog društva za tramvaj, cjelokupna elektrifikacija grada je kasnila, pa je i tramvaj u konačnici elektrificiran tek [[1926.]] U međuvremenu je gradska uprava, radi smanjivanja monopola '''Dioničkog društva za tramvaj''', godine [[1912.]] dopustila uvođenje autobusnog prometa, kojeg je obavljao poduzetnik Josip Ehrendiener.<ref>Mažuran, Ive; Adamček, Josip; Sršan, Stjepan; Vrbošić, Josip; Marijanović, Stanislav; Šuljak, Andrija; Brunčić, Davor; ''Od turskog do suvremenog Osijeka'', Osijek, 1996., {{ISBN\|953-154-086-1}}, str. 185.</ref>		Početci javnog prijevoza u Osijeku u obliku kakav je i danas vezani su za uvođenje konjskog tramvaja u promet. Godine [[gospodarstvo u 1883.\|1883.]] osnovano je '''Dioničko društvo za izgradnju konjske željeznice u Osijeku''', koje je [[14. srpnja]] te godine dobilo koncesiju nad izgradnjom jednokolosječne tramvajske pruge. Ona je [[10. rujna]] [[gospodarstvo u 1884.\|1884.]] svečano puštena u promet, a vodila je od gornjogradske crkve sv. Roka preko [[Tvrđa (Osijek)\|Tvrđe]] do [[Donji grad (Osijek)\|Donjega grada]]. Već [[1898.]] predložena je elektrifikacija tramvaja, no zbog nesuglasica između gradske uprave te ''Dioničkog društva za plin'' i ''Dioničkog društva za tramvaj'', cjelokupna elektrifikacija grada je kasnila, pa je i tramvaj u konačnici elektrificiran tek [[1926.]] U međuvremenu je gradska uprava, radi smanjivanja monopola '''Dioničkog društva za tramvaj''', godine [[1912.]] dopustila uvođenje autobusnog prometa, kojeg je obavljao poduzetnik Josip Ehrendiener.<ref>Mažuran, Ive; Adamček, Josip; Sršan, Stjepan; Vrbošić, Josip; Marijanović, Stanislav; Šuljak, Andrija; Brunčić, Davor; ''Od turskog do suvremenog Osijeka'', Osijek, 1996., {{ISBN\|953-154-086-1}}, str. 185.</ref>

	Godine [[1925.]] osnovano je '''Autobusno poduzeće''', a tramvaj je ušao u sastav '''Gradskog poduzeća tramvaj, plinara i vodovod'''. Nakon oštećenja u [[Drugi svjetski rat\|Drugom svjetskom ratu]] i popravka iza završetka rata, godine [[1949.]] osnovano je poduzeće '''Tramvaj''', koje je, osim tramvajskog prometa, obavljalo i promet autotaksijem te kompom i čamcima na [[Drava\|Dravi]]. Ondje gdje nije bilo tramvaja, prijevoz putnika obavljali su autobusi '''Kotarskog autopoduzeća''', koje je ukinuto [[1950.]] Dvije godine kasnije zamijenila ga je '''Autoreparatura''', koja je gradski autobusni promet održavala do [[1967.]] Te je godine Tramvaj u gradski promet uveo svoje autobuse, promjenivši pritom naziv u '''Gradsko saobraćajno poduzeće'''. Taj je naziv ostao do [[1979.]] kada je tvrtka preimenovana u '''Autotramvaj'''.		Godine [[gospodarstvo u 1925.\|1925.]] osnovano je '''Autobusno poduzeće''', a tramvaj je ušao u sastav '''Gradskog poduzeća tramvaj, plinara i vodovod'''. Nakon oštećenja u [[Drugi svjetski rat\|Drugom svjetskom ratu]] i popravka iza završetka rata, godine [[1949.]] osnovano je poduzeće '''Tramvaj''', koje je, osim tramvajskog prometa, obavljalo i promet autotaksijem te kompom i čamcima na [[Drava\|Dravi]]. Ondje gdje nije bilo tramvaja, prijevoz putnika obavljali su autobusi '''Kotarskog autopoduzeća''', koje je ukinuto [[gospodarstvo u 1950.\|1950.]] Dvije godine kasnije zamijenila ga je '''Autoreparatura''', koja je gradski autobusni promet održavala do [[gospodarstvo u 1967.\|1967.]] Te je godine Tramvaj u gradski promet uveo svoje autobuse, promjenivši pritom naziv u '''Gradsko saobraćajno poduzeće'''. Taj je naziv ostao do [[gospodarstvo u 1979.\|1979.]] kada je tvrtka preimenovana u '''Autotramvaj'''.

	Tijekom [[bitka za Osijek\|opsade Osijeka]] u [[Domovinski rat\|Domovinskom ratu]], djelatnici Autotramvaja riskirali su vlastite živote ~~kako~~ bi svojim sugrađanima omogućili prijevoz na željeno odredište. Poginule su dvije vozačice tramvaja: Nezida Tojčić za upravljačem tramvaja i Marija Lacković nakon povlačenja u sklonište tijekom jednog od napada. Radnici zaduženi za održavanje kontaktnog voda često su za vrijeme oglašene opasnosti popravljali oštećene vodove, kako bi nakon prestanka opasnosti sugrađani mogli otići svojim domovima. Zahvaljujući njihovoj požrtvovnosti tramvajski je promet funkcionirao sve do kraja studenog [[1991.]] kada je uslijed prevelikih oštećenja ostao u prekidu do [[27. siječnja]] [[1992.]] Srpski agresor poznavao je važnost tramvajskog i autobusnog prometa u Osijeku, pa je remiza često bila meta divljačkih granatiranja, u kojima su neka vozila zauvijek izgubljena. Kako bi se preostala vozila očuvala, ona su noću izmještana po gradskim ulicama, gdje su bila relativno sigurnija. Nakon prestanka intenzivnih napada na grad i stabilizacije javnog prometa, Autotramvaj je početkom ožujka [[1992.]] preimenovan u '''Gradsko prometno poduzeće''' i taj je naziv zadržao do lipnja [[1998.]], od kada nosi ime '''Gradski prijevoz putnika'''.		Tijekom [[bitka za Osijek\|opsade Osijeka]] u [[Domovinski rat\|Domovinskom ratu]], djelatnici Autotramvaja riskirali su vlastite živote da bi svojim sugrađanima omogućili prijevoz na željeno odredište. Poginule su dvije vozačice tramvaja: '''Nezida Tojčić''' za upravljačem tramvaja i '''Marija Lacković''' nakon povlačenja u sklonište tijekom jednog od napada. Radnici zaduženi za održavanje kontaktnog voda često su za vrijeme oglašene opasnosti popravljali oštećene vodove, kako bi nakon prestanka opasnosti sugrađani mogli otići svojim domovima. Zahvaljujući njihovoj požrtvovnosti tramvajski je promet funkcionirao sve do kraja studenog [[1991.]] kada je uslijed prevelikih oštećenja ostao u prekidu do [[27. siječnja]] [[1992.]] Srpski agresor poznavao je važnost tramvajskog i autobusnog prometa u Osijeku, pa je [[remiza]] često bila meta divljačkih granatiranja, u kojima su neka vozila zauvijek izgubljena. Kako bi se preostala vozila očuvala, ona su noću izmještana po gradskim ulicama, gdje su bila relativno sigurnija. Nakon prestanka intenzivnih napada na grad i stabilizacije javnog prometa, Autotramvaj je početkom ožujka [[gospodarstvo u 1992.\|1992.]] preimenovan u '''Gradsko prometno poduzeće''' i taj je naziv zadržao do lipnja [[gospodartstvo u 1998.\|1998.]], od kada nosi ime '''Gradski prijevoz putnika'''.

	Dana [[1. rujna]] [[2008.]] GPP je uveo elektronski sustav naplate Butra, koji funkcionira na način da korisnici pri ulazu u vozilo prislanjaju svoju karticu na validator i tako plaćaju vožnju. Ovisno o kategorijama stanovništva postoje i različite vrste kartica, poput opće, učeničke, studentske, umirovljeničke, kartice za nezaposlene i kartice za djecu.		Dana [[1. rujna]] [[2008.]] GPP je uveo elektronski sustav naplate Butra, koji funkcionira na način da korisnici pri ulazu u vozilo prislanjaju svoju karticu na validator i tako plaćaju vožnju. Ovisno o kategorijama stanovništva postoje i različite vrste kartica, poput opće, učeničke, studentske, umirovljeničke, kartice za nezaposlene i kartice za djecu.

Suradnik10 u (test) 18:41, 22. svibanj 2026.

2026-05-22T18:41:17Z

←Starija inačica		Inačica od 22. svibanj 2026. u 18:41
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Gradski prijevoz putnika Osijek'''-->~~{{Infookvir tvrtka		{{Infookvir tvrtka
	\| ime = Gradski prijevoz putnika d.o.o. Osijek		\| ime = Gradski prijevoz putnika d.o.o. Osijek
	\| slika = [[Datoteka:GPP Osijek.png\|250px]]		\| slika = [[Datoteka:GPP Osijek.png\|250px]]
Redak 21:		Redak 21:
	}}		}}

	'''Gradski prijevoz putnika Osijek''', poznatiji pod kraticom '''GPP''', gradsko je trgovačko društvo koje obavlja djelatnost organizacije [[tramvaj]]skog i [[autobus]]nog prometa u [[Osijek]]u.		'''Gradski prijevoz putnika Osijek''', poznatiji pod kraticom '''[[GPP]]''', gradsko je trgovačko društvo koje obavlja djelatnost organizacije [[tramvaj]]skog i [[autobus]]nog prometa u [[Osijek]]u.

	== Povijest ==		== Povijest ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-20T11:28:35Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir tvrtka
| ime = Gradski prijevoz putnika d.o.o. Osijek
| slika = [[Datoteka:GPP Osijek.png|250px]]
| vrsta = [[društvo s ograničenom odgovornošću]]
| burzovni_simbol =
| osnutak =
| osnivači = [[Osijek|Grad Osijek]]
| sjedište = Ulica Cara Hadrijana 1,<br>31000 [[Osijek]], [[Hrvatska]]
| izvršni_direktor = Mario Šapina
| konkurencija =
| pokriveno_područje = [[Osijek|Grad Osijek]]<br>dio [[Antunovac|Općine Antunovac]]<br>dio [[Čepin|Općine Čepin]]<br>dio [[Erdut|Općine Erdut]]
| industrija = [[promet]]
| usluge = prijevoz putnika
| prihod =
| operativni_prihod =
| neto_dobit =
| zaposleni =
| vlasnik = [[Osijek|Grad Osijek]]
| slogan =
| web = [http://www.gpp-osijek.com/ gpp-osijek.com]
}}

'''Gradski prijevoz putnika Osijek''', poznatiji pod kraticom '''GPP''', gradsko je trgovačko društvo koje obavlja djelatnost organizacije [[tramvaj]]skog i [[autobus]]nog prometa u [[Osijek]]u.

== Povijest ==

Početci javnog prijevoza u Osijeku u obliku kakav je i danas vezani su za uvođenje konjskog tramvaja u promet. Godine [[1883.]] osnovano je '''Dioničko društvo za izgradnju konjske željeznice u Osijeku''', koje je [[14. srpnja]] te godine dobilo koncesiju nad izgradnjom jednokolosječne tramvajske pruge. Ona je [[10. rujna]] [[1884.]] svečano puštena u promet, a vodila je od gornjogradske crkve sv. Roka preko [[Tvrđa (Osijek)|Tvrđe]] do [[Donji grad (Osijek)|Donjega grada]]. Već [[1898.]] predložena je elektrifikacija tramvaja, no zbog nesuglasica između gradske uprave te Dioničkog društva za plin i Dioničkog društva za tramvaj, cjelokupna elektrifikacija grada je kasnila, pa je i tramvaj u konačnici elektrificiran tek [[1926.]] U međuvremenu je gradska uprava, radi smanjivanja monopola '''Dioničkog društva za tramvaj''', godine [[1912.]] dopustila uvođenje autobusnog prometa, kojeg je obavljao poduzetnik Josip Ehrendiener.<ref>Mažuran, Ive; Adamček, Josip; Sršan, Stjepan; Vrbošić, Josip; Marijanović, Stanislav; Šuljak, Andrija; Brunčić, Davor; ''Od turskog do suvremenog Osijeka'', Osijek, 1996., {{ISBN|953-154-086-1}}, str. 185.</ref>

Godine [[1925.]] osnovano je '''Autobusno poduzeće''', a tramvaj je ušao u sastav '''Gradskog poduzeća tramvaj, plinara i vodovod'''. Nakon oštećenja u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] i popravka iza završetka rata, godine [[1949.]] osnovano je poduzeće '''Tramvaj''', koje je, osim tramvajskog prometa, obavljalo i promet autotaksijem te kompom i čamcima na [[Drava|Dravi]]. Ondje gdje nije bilo tramvaja, prijevoz putnika obavljali su autobusi '''Kotarskog autopoduzeća''', koje je ukinuto [[1950.]] Dvije godine kasnije zamijenila ga je '''Autoreparatura''', koja je gradski autobusni promet održavala do [[1967.]] Te je godine Tramvaj u gradski promet uveo svoje autobuse, promjenivši pritom naziv u '''Gradsko saobraćajno poduzeće'''. Taj je naziv ostao do [[1979.]] kada je tvrtka preimenovana u '''Autotramvaj'''.

Tijekom [[bitka za Osijek|opsade Osijeka]] u [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]], djelatnici Autotramvaja riskirali su vlastite živote kako bi svojim sugrađanima omogućili prijevoz na željeno odredište. Poginule su dvije vozačice tramvaja: Nezida Tojčić za upravljačem tramvaja i Marija Lacković nakon povlačenja u sklonište tijekom jednog od napada. Radnici zaduženi za održavanje kontaktnog voda često su za vrijeme oglašene opasnosti popravljali oštećene vodove, kako bi nakon prestanka opasnosti sugrađani mogli otići svojim domovima. Zahvaljujući njihovoj požrtvovnosti tramvajski je promet funkcionirao sve do kraja studenog [[1991.]] kada je uslijed prevelikih oštećenja ostao u prekidu do [[27. siječnja]] [[1992.]] Srpski agresor poznavao je važnost tramvajskog i autobusnog prometa u Osijeku, pa je remiza često bila meta divljačkih granatiranja, u kojima su neka vozila zauvijek izgubljena. Kako bi se preostala vozila očuvala, ona su noću izmještana po gradskim ulicama, gdje su bila relativno sigurnija. Nakon prestanka intenzivnih napada na grad i stabilizacije javnog prometa, Autotramvaj je početkom ožujka [[1992.]] preimenovan u '''Gradsko prometno poduzeće''' i taj je naziv zadržao do lipnja [[1998.]], od kada nosi ime '''Gradski prijevoz putnika'''.

Dana [[1. rujna]] [[2008.]] GPP je uveo elektronski sustav naplate Butra, koji funkcionira na način da korisnici pri ulazu u vozilo prislanjaju svoju karticu na validator i tako plaćaju vožnju. Ovisno o kategorijama stanovništva postoje i različite vrste kartica, poput opće, učeničke, studentske, umirovljeničke, kartice za nezaposlene i kartice za djecu.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==

* [http://www.gpp-osijek.com Službene stranice] {{hrv oznaka}}
*''[http://tehnika.lzmk.hr/gradski-prijevoz-putnika-osijek/ Gradski prijevoz putnika]''. Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine

{{Tramvajski promet u Hrvatskoj}}

[[Kategorija:Osijek]]
[[Kategorija:Hrvatske tvrtke za javni prijevoz]]
[[Kategorija:Autobusni promet u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Tramvajski promet u Hrvatskoj]]