WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-03T22:13:05Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir životopis
| ime = Georges Desbons
| slika = Desbons.jpg
| veličina = 220px
| opis slike = Georges Desbons u svome uredu.
| pseudonim =
| rođenje = [[5. studenoga]] [[1889.]], [[Maubourguet]], [[Francuska]]
| smrt = [[26. rujna]] [[1962.]], [[Pariz]], [[Francuska]]
| nacionalnost = [[Francuz]]
| poznat_po =
| zanimanje = [[odvjetnik]]
}}

'''Georges Desbons''' ([[Maubourguet]], [[5. studenoga]] [[1889.]] - [[Pariz]], [[26. rujna]] [[1962.]]), bio je [[Francuska|francuski]] [[odvjetnik]]. Bio je jedan od najpoznatijih francuskih odvjetnika i predsjednik francuske odvjetničke komore.<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH|Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945.]]'', Minerva, Zagreb, 1997., {{ISBN|953-6377-03-9}}, str. 88.-89.</ref>

== Životopis ==
=== Rani život i školovanje, Prvi svjetski rat ===
Georges Desbons rodio se u Maubourguetu, gradiću u podnožju [[Pireneji|Pireneja]], [[1889.]] godine.<ref name="C.D.">[[Christophe Dolbeau]], ''Pedeseta godišnjica smrti prijatelja Hrvatske: Georges Desbons (1889.-1962.)'', (preveo s [[Francuski jezik|francuskoga jezika]] [[Tomislav Sunić]]), ''[[Hrvatski tjednik (Zadar)|Hrvatski list]]'', 20. rujna 2012., broj 417., str. 38.-42.</ref> Njegovi predci pripadali su [[Plemstvo|plemstvu]] Bigorre.<ref name="G.D.">Georges Desbons, ''U obrani istine i pravde'', sv. I.: ''Zašto sam branio ustaše = Pourquoi j'ai defendu les Oustachas'', (ur. Višnja Pavelić), Zbirka "Domovina", Višnja Pavelić, Madrid, 1983., 84-499-6489X, str. VI.</ref> Desbonsov djed po ocu bio je [[političar]] i jedan od osnivača Republike a djed po majci bio je [[inženjer]] u [[SAD]]-u i kasnije [[diplomat]], provevši veći dio svoga života u [[Južna Amerika|Južnoj Americi]].<ref name="G.D."/> Otac mu je bio sudac Georges Eugène Anatole Desbons. Georges Desbons bio je učenik lokalnih škola a potom naobrazbu nastavlja u [[Pau (Francuska)|Pauu]], te nakon toga upisuje koledž Stanislas u Parizu.<ref name="C.D."/> Studirao je [[pravo]] u Parizu a [[1911.]] godine postao je članom odvjetničke komore u Parizu. Doktorirao je [[1912.]] godine a njegova disertacija ocijenjena je kao izuzetna.<ref name="C.D."/> Godine [[1913.]] počinje se baviti zloporabom vojnih sudova te ih optužuje u svome članku ''L' agonie de la justice militaire'' (Agonija vojnog pravosuđa), kojega je objavio u [[časopis]]u ''[[La Revue socialiste]]''.<ref name="C.D."/> U svojim knjigama bavio se i [[selo]]m o kojem je napisao tri knjige. Iako zbog zdravstvenih razloga biva oslobođen vojnih obveza dragovoljno je pristupio i otišao na bojišnicu, u [[kolovoz]]u [[1914.]] godine, gdje je je služio kao običan vojnik a nakon toga je, zbog narušenoga zdravlja, premješten u administraciju.<ref name="C.D."/> Tadašnji francuski ministar [[René Viviani]] imenovao ga je podžupanom i u tu svrhu odlazi u grad [[Uzès]].

=== Nakon Prvoga svjetskog rata ===
==== Odvjetnik crnogorske kraljevske obitelji i pravni savjetnik ====
Završetkom [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] [[Crna Gora|crnogorska]] vlada u [[egzil]]u u Francuskoj angažirala je Desbonsa u obrani interesa Crne Gore.<ref name="C.D."/> Bio je odvjetnik [[Crnogorski vladari|crnogorske kraljevske obitelji]] te savjetnik Crvenoga križa Crne Gore i Ureda Crne Gore za vanjsku trgovinu.<ref name="C.D."/> Bio je svjedokom ekscesa koje je činila [[Vojska Kraljevine Srbije|srpska vojska]] tijekom aneksije Crne Gore te osuđuje nepravednost ugovora i brutalne ambicije [[Beograd]]a. Godine [[1920.]] uredio je knjižicu [[Pero Šoć|Pere Šoća]]{{fusg|1}} ''L'allié martyr le Monténégro''<ref name="Šoć">{{eng oznaka}} {{fra oznaka}} [http://handle.slv.vic.gov.au/10381/83455 State Library of Victoria: digitalised copy: ''L'allié martyr le Monténégro''], preuzeto 14. prosinca 2012.</ref> (Crna Gora saveznik martir). Poslije je i sam napisao jedno djelo o [[Kraljevina Crna Gora|Kraljevini Crnoj Gori]], ''L'Agonie du Royaume de Monténégro'' (Agonija Kraljevine Crne Gore), koje je ostalo u rukopisu.<ref name="C.D."/>

==== Bugarska i Madžarska ====
Desbons je [[1930.]] godine napisao knjigu ''La Bulgarie après le Traité de Neuilly'' a [[1933.]] godine knjigu ''La Hongrie après le traité de Trianon: les erreurs de la paix'' u kojima se bavi [[Bugarska|bugarskim]] i [[Madžarska|madžarskim]] slučajevima nakon završetka Prvoga svjetskog rata odnosno potpisivanjem Neuillyskoga i [[Trianonski sporazum|Trianonskoga sporazuma]] iz [[1919.]] i [[1920.]] godine.

==== Branitelj ustaša ====
[[Datoteka:Desbons-u-palaci-pravde.jpg|mini|300px|Georges Desbons u Palači pravde (stoji desno, fotografija iz [[1936.]])]]

Godine [[1935.]] Desbons preuzeo je obranu [[Ustaše|ustaša]] [[Mijo Kralj|Mije Kralja]], [[Zvonimir Pospišl|Zvonimira Pospišla]] i [[Ivan Raić|Ivana Raića]] koji su bili optuženi kao sudionici u pripremanju i izvršenju [[Atentat u Marseilleu|atentata]] na [[Kraljevina Jugoslavija|jugoslavenskoga]] [[kralj]]a [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandara I. Karađorđevića]] i francuskoga [[Ministarstvo vanjskih poslova|ministra vanjskih poslova]] [[Louis Barthou|Louisa Barthoua]] u [[Marseille]]u [[9. listopada]] [[1934.]] godine.<ref>[[Hrvoje Matković]], ''[[Povijest Nezavisne Države Hrvatske (Matković)|Povijest Nezavisne Države Hrvatske]]'', 2. dop. izd., Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2002., {{ISBN|953-6308-39-8}}, str. 44.</ref> Njegovo preuzimanje obrane bilo je iznenađenje za establišment pošto je Desbons bio visoki dužnosnik odvjetničke komore i blizak umjerenoj francuskoj [[Ljevica|ljevici]]. Desbonsu se prijetilo smrću<ref>{{eng oznaka}} [https://www.nytimes.com/1935/03/11/archives/threaten-lawyer-of-croat-terrorists-death-letters-fail-to-frighten.html ''Threaten Lawyer of Croat Terrorists; Death Letters Fail to Frighten Desbons From Defense of 3 in Alexander Assassination.''], ''[[The New York Times]]'', 11. ožujka 1935., preuzeto 14. prosinca 2012.</ref> a morao je biti i čuvan, poslije primitka obavijesti od francuske policije o dojavi kako srpski atentator dolazi ubiti odvjetnika i na putu je iz [[Sjedinjene Američke Države|SAD-a]] za [[Aix-en-Provence]]<ref name="P.P.">{{eng oznaka}} [http://news.google.com/newspapers?nid=1144&dat=19351120&id=tlIbAAAAIBAJ&sjid=2UsEAAAAIBAJ&pg=1273,2125722 ''Three on trial in death plot refuse to eat''], ''The Pittsburgh Press'', 20. studenoga 1935., str. 20., preuzeto 14. prosinca 2012.</ref>. Suđenje je bilo u gradu Aix-en-Provenceu i počelo je [[18. studenoga]] 1935. godine, no već drugoga dana, [[19. studenoga]], zabranjuje mu se obrambeni govor a na tužiteljevo traženje od suda je bio brisan s popisa branitelja<ref name="tko je tko"/> te je potom izbačen iz Odvjetničke komore zbog njegovih neugodnih pitanja, učestalih prigovora sudskim tumačima i primjedba koje je sud smatrao blaćenjem francuskoga pravosuđa<ref name="P.P."/>.{{fusg|2}} Nakon Desbonsova odstranjenja suđenje je prekinuto a ''"predstojnik odvjetničke komore, [[Emile de Saint-Auban]] i njegovi kolege nastavit će njegovim stopama te će u konačnici optuženici ipak uspjeti izbjeći [[Giljotina|giljotinu]], što nije nipošto bilo predvidljivo"''<ref name="C.D."/>. Emile de Saint-Auban prihvatio se obrane optuženih iz prosvjeda protiv odstranjenja Georgesa Desbonsa i nije primao naknadu za svoj rad, isto kao ni Desbons prije njega, osim jednoga dijela novca za pokrivanje troškova suđenja.<ref>Georges Desbons, ''U obrani istine i pravde'', sv. I.: ''Zašto sam branio ustaše = Pourquoi j'ai defendu les Oustachas'', (ur. Višnja Pavelić), Zbirka "Domovina", Višnja Pavelić, Madrid, 1983., 84-499-6489X, str. X.</ref> Na kraju obnovljenoga suđenja ([[5. veljače|5.]] do [[12. veljače]] [[1936.]] godine) Mijo Kralj, Zvonimir Pospišl i Ivan Raić osuđeni su na doživotnu robiju a dr. [[Ante Pavelić]], [[Eugen Dido Kvaternik]] i [[Ivan Perčević]], koji su suđeni u izočnosti kao idejni začetnici atentata, na smrt.

=== Pred Drugi svjetski rat i Drugi svjetski rat ===
[[Datoteka:Desbons.u-uredu.jpg|mini|300px|Georges Desbons u uredu (stoji lijevo, fotografija iz [[1935.]] – [[1936.]])]]

Desbons je ostao u dodiru s dr. Antom Pavelićem i održavao je pismene veze s njim te je posjećivao njega i Eugena Didu Kvaternika dok su ovi bili u [[Italija|talijanskome]] [[zatvor]]u.<ref name="tko je tko"/>{{fusg|3}} Desbons je nakon izbacivanja iz Odvjetničke komore bio "na ledu" ali ne dugo jer već [[31. ožujka]] [[1936.]] godine službeno je vraćen na posao, nastavlja svoju praksu, neki su mu predmeti oduzeti te je sam sebi morao tražiti klijente a postao je i predmetom otrovnih kritika (negdje ga optužuju da je [[fašizam|fašist]] a negdje da je [[Komunizam|komunist]]).<ref name="C.D."/> Godine [[1940.]], nakon [[Bitka za Francusku|francuskoga vojnog poraza]], Desbons i nadalje zastupa [[Domoljublje|domoljubne]] republikanske stavove te, iako ima veliko štovanje prema [[maršal]]u [[Philippe Pétain|Pétainu]], ne prihvaća ukidanje Republike niti odobrava politiku svoga prijatelja iz djetinjstva [[Pierre Laval|Pierrea Lavala]], u dodiru je s [[Franjevci|franjevcem]] Corentin Cloarecom, [[svećenik]]om u [[Francuski pokret otpora|francuskome Pokretu otpora]] i putem njega pruža pomoć brojnoj djeci i osiromašenim obiteljima.<ref name="C.D."/> U svome odvjetničkome poslu pruža pomoć, bez ikakve naknade, brojnim pripadnicima Pokreta otpora i pojedincima koji odbijaju odlazak na prisilan rad te poradi toga [[Gestapo]] dva puta čini premetačinu u njegovome stanu. Nakon uspostavljanja [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]], [[10. travnja]] [[1941.]] godine, Desbons je opetovano posjećivao [[Zagreb]] a [[1943.]] godine i [[Mostar]].<ref name="tko je tko"/> [[Vichyevska Francuska]] priznavala je neovisnost NDH ''[[de facto]]'' a Pavelić je nastojao ishoditi ''[[de jure]]'' priznanje imenovanjem Desbonsa francuskim [[veleposlanik]]om u NDH. Desbons ipak nije bio službeno imenovan veleposlanikom te je djelovao u svojstvu glavara "francuskoga izaslanstva" u Zagrebu a Pavelić ga, [[11. siječnja]] 1943. godine, odlikuje ''[[Red krune kralja Zvonimira|Redom krune kralja Zvonimira]]''.<ref name="C.D."/> Posljednji put Desbons posjetio je Zagreb u [[Ožujak|ožujku]] [[1944.]] godine.

=== Nakon oslobođenja Francuske i Drugoga svjetskog rata ===
Pariz je oslobođen u [[kolovoz]]u [[1944.]] godine a Desbons je optužen za "[[Kolaboracija|kolaboraciju]]" i izdaju te je odveden u pariški zatvor Fresnes. U zatvoru provodi nekoliko mjeseci i protiv njega pokrenut je kazneni postupak. Iz svoje ćelije Desbons, već narušenoga zdravlja, prosvjeduje, zahtijevajući obustavu kaznenoga progona. Nalog za oslobođenje stigao je u ožujku [[1945.]] godine ali postupak protiv njega i dalje je trajao.<ref name="C.D."/>
{{citat2|Državno tužilaštvo, piše [[Le Monde]] 23. ožujka 1945., odlučuje pustiti na uvjetnu slobodu Georges Desbonsa, odvjetnika iz Pariza, koji je održavao bliske veze s Vladom Republike Hrvatske i njezinim čelnikom Ante Pavelićem. Optuženi, koji očekuje obustavu postupka, odbija napustiti zatvor u kojemu četiri dana štrajka glađu.}}<ref name="C.D."/>
Unatoč dobroj obrani i povoljnim svjedočenjima istaknutih ljudi (npr. budući francuski predsjednik vlade [[Antoine Pinay]]) Desbonsove pravne zavrzlame trajati će sve do [[1947.]] godine.<ref name="C.D."/>
Desbons je i poslije Drugoga svjetskog rata ostao u pismenom dodiru s dr. Antom Pavelićem i drugim [[Hrvatsko iseljeništvo|Hrvatima iz emigracije]] (''...uvijek sam bio vjeran prijatelj vaše [[Domovina|domovine]]. U okviru mojih mogućnosti i mojih pravih informacija, razbijam lažne konstrukcije i izbjegavam greške koje mogu imati teške posljedice... Drugim riječima, ostajem vjeran samom sebi.'', piše u pismu prijatelju fra Branku Mariću) te se javlja i u hrvatskim emigrantskim listovima (''Hrvatska ima pravo na pravdu. Ovo pravo na pravdu podrazumijeva slobodu.'', napisao je u ''Hrvatskom domobranu'', 1954. godine)<ref name="C.D."/>.

Umro je 26. rujna 1962. godine, oko 22,30 sati, u pariškoj bolnici St. Joseph. Pokopan je [[1. listopada]] 1962. godine, urešen na prsima s ''Redom krune kralja Zvonimira'', na pariškom groblju Saint-Cloud, uz nazočnost dvojice članova Francuske akademije i izaslanstva mladih hrvatskih [[domoljub]]a.<ref name="C.D."/>

== Nedovršeno djelo ==
* Iza Desbonsa ostalo je u rukopisu njegovo nedovršeno djelo ''Les origines historiques et politiques de l'attentat de Marseille et le procès d'Aix-en-Provence: typescript, n.d.''<ref>{{eng oznaka}} {{fra oznaka}} [http://searchworks.stanford.edu/view/4088601 Stanford University Libraries: Les origines historiques et politiques de l'attentat de Marseille et le procès d'Aix-en-Provence: typescript, n.d.], preuzeto 14. prosinca 2012.</ref> Htijući ostaviti budućim naraštajima svoj iskaz o atentatu u Marseilleu i kako bi konačno svima obznanio što bi bio rekao da mu je bilo dopušteno iznijeti obranu na suđenju u Aix-en-Provenceu 1935. godine, prikupljao je podatke za buduću knjigu posvećenu [[Hrvatsko pitanje|hrvatskome pitanju]], no nije ju uspio završiti zbog bolesti i smrti.<ref name="C.D."/> Jedan dio toga materijala objavljen je u Madridu [[1983.]] godine u knjizi ''U obrani istine i pravde'' koju je uredila i tiskala Višnja Pavelić u sklopu zbirke knjiga o hrvatskoj povijesti "Domovina"<ref name="domovina.us">{{Citiranje www|naslov=Domovina. Zbirka knjiga o hrvatskoj povijesti.|url=http://domovina.us/popis.html|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=domovina.us|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=7. ožujka 2019.|arhivurl=http://archive.is/Btt8o|arhivnadnevak=7. srpnja 2013.|citat=}}</ref>.

== Djela ==
* ''Capitalisme et Agriculture'', Pariz, 1912.
* ''Le Crédit Agricole'', Pariz, 1913.
* ''L'agonie de la justice militaire'', Pariz, 1913.
* ''L'Allemagne et le droit de la guerre'', Pariz, 1915.
* ''La responsabilité civile des communes'', Montpellier, 1915.
* ''La coopération rurale au Danemark'', Montpellier, 1916.
* ''La crise agricole et le remède coopératif: l'exemple du Danemark'', Pariz, 1917. (španj. izd. ''La crisis agrícola y el remedio cooperativo: Dinamarca como ejemplo'', Zaragoza, 1919.)
* ''Pour le droit par le droit'', Pariz, 1917.
* ''La Constitution Polonaise'', Pariz, 1921.
* ''L'Elevage et l'industrie laitière lettone'', Pariz, 1929.
* ''Une Richesse nationale bulgare. La culture des roses, la fabrication de l'essence de roses'', Pariz, 1929.
* ''Le Commerce des chiffons et la loi de 1905 sur les fraudes'', Pariz, 1930.
* ''La Bulgarie après le Traité de Neuilly'', Pariz, 1930.
* ''La Hongrie après le traité de Trianon: les erreurs de la paix'', Pariz, 1933.
* ''Notes sur la loi de révision du prix de vente des fonds de commerce'', Pariz, 1935.
* ''U obrani istine i pravde'', sv. I.: ''Zašto sam branio ustaše = Pourquoi j'ai defendu les Oustachas'', (ur. Višnja Pavelić), Zbirka "Domovina", Višnja Pavelić, Madrid, 1983.{{fusg|4}}

== Odličja ==
* Odlikovan je od [[Popis bugarskih vladara|bugarskoga kralja]] [[Boris III.|Borisa III.]]<ref name="C.D."/>
* [[1943.]]: [[Red krune kralja Zvonimira]].<ref name="C.D."/>

== Bilješke ==
{{fusd|1}}Objavljeno pod imenom Pierre Chotch.<ref name="Šoć"/>

{{fusd|2}}
a) ''"Od strane vlasti - što će mu Pierre Laval kasnije priznati - apsolutno je bitno da se njega ukloni sa sudskog procesa gdje bi kombinacija njegova talenta i integriteta mogla imati loše posljedice. Treba zato izmisliti jeftin povod. Zabranjuje mu se obrambeni govor već drugog dana suđenja."''<ref name="C.D."/>

b) ''"Pierre Laval, prijatelj iz mladosti, koji je za vrijeme sudbene iztrage bio minister vanjskih poslova, a za vrijeme procesa i odstranjenja dra Georgesa Desbonsa, predsjednik vlade, imao je priliku nekoliko godina kasnije izraziti se iskreno o tome. On je potvrdio da je to odstranjenje bilo odredjeno davno prije početka sudbene razprave, i radi kojih razloga, pod kojim okolnostima i pred čijim stranim pritiskom, je on morao staviti državni probitak pred svakog drugog razmatranja pravde."''<ref name="Desbons">Georges Desbons, ''U obrani istine i pravde.'', sv. I.: ''Zašto sam branio ustaše = Pourquoi j'ai defendu les Oustachas'', (ur. Višnja Pavelić), Zbirka "Domovina", Višnja Pavelić, Madrid, 1983., 84-499-6489X, str. XI.</ref>
{{citat2|Kad bi ti bio vodio obranu onako, kako si je htio voditi, ti bi uspio odriešiti kazne onu trojicu ustaša, dapače i samo pred jednom porotom žandara, ali radi važnih političkih razloga to bi značilo jedan riziko, kojega se nije smjelo dopustiti.}}<ref name="Desbons"/>

c) ''Odvjetniku Georgesu Desbonsu, prema njegovu pričanju dolazili su tajni emisari, koji su mu nudili velike svote novca, da odustane od obrane atentatora. Desbons je to odbio i počeo voditi obranu ne obazirući se na želje francuskih vlasti. Ali, tada je, i bez ozbiljnog povoda, bio suspendiran, a zanimljivo je, da je poslije procesa bio rehabilitiran. Desbons tvrdi da mu je sam P. Laval, francuski ministar vanjskih poslova, poslije rekao, da se tako postupalo u interesu velikih sila. I prema Desbonsovu uvjerenju tu su posrijedi doista bili zakulisni pritisci tajanstvenih sila.''<sup>539</sup> (Mirko Meheš, ''Defensor Croatiae (Povodom smrti Georges Desbonsa)''. ''Hrvatska misao'', Buenos Aires, sv. 30, 1963. s. 4–19.)<ref>[[Ivan Mužić]], [https://web.archive.org/web/20120725063211/http://ponude.biz/knjige/i/IvanMuzic-Masonstvo%20u%20Hrvata.pdf ''Masonstvo u Hrvata''], VI. prerađeno izdanje, Laus, Split, 2000., str. 155., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 25. srpnja 2012.), preuzeto 21. prosinca, 2015.</ref>

{{fusd|3}}Po svjedočenju Eugena Dide Kvaternika prigodom jedne takove posjete (krajem svibnja 1935. godine, tri tjedna nakon [[Parlamentarni izbori u Kraljevini Jugoslaviji 1935.|Parlamentarnih izbora u Kraljevini Jugoslaviji]]) Desbons im je izrekao i ovo:{{citat2|D'ci cinq ans la Croatie se constituerá en étàt indépèndent. Je le considére comme un fait certain. La guèrre en Europe est inèvitable. Hitler veût la guèrre. L'Angleterre doit la faire. Nous y serons tous entrainés malgrè nous. Cette guèrre deciderá aussi le destin croate. (Za pet godina Hrvatska će biti nezavisna država. To smatram sigurnom činjenicom. Rat u Evropi je neizbježiv. Hitler hoće rat. Engleska ga mora voditi. Mi ćemo biti svi upleteni i protiv naše volje. Taj rat odlučit će također hrvatskom sudbinom).}}<ref>''Eugen Dido Kvaternik. Sjećanja i zapažanja 1925-1945: prilozi za hrvatsku povijest'', (ur. dr. [[Jere Jareb]], Starčević, Zagreb, 1995., {{ISBN|953-96369-0-6}}, str. 223.</ref><ref>''Hrvatska zauvijek: prilozi hrvatskoj državotvornoj misli'', (prir. [[Ante Selak]]), Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., {{ISBN|953-160-104-6}}, str. 471.</ref>

{{fusd|4}}To djelo izašlo je povodom 50. obljetnice događaja u Marseilleu, procesa u Aix-en-Provence i 2. smrtne osude dr. Ante Pavelića.<ref>Georges Desbons, ''U obrani istine i pravde.'', sv. I.: ''Zašto sam branio ustaše = Pourquoi j'ai defendu les Oustachas'', (ur. Višnja Pavelić), Zbirka "Domovina", Madrid, 1983., 84-499-6489X, str. V.</ref>

== Izvori ==
{{Izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Desbons, Georges}}
[[Kategorija:Pravnici]]
[[Kategorija:Životopisi, Francuska]]

Georges Desbons - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica