WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-29T13:46:12Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir znanstvenik
| ime = Friedrich Bergius
| slika = Bergius.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[11. listopada]] [[1884.]]
| mjesto_rođenja = [[Wroclaw]]
| datum_smrti = [[[30. ožujka]] [[1949.]]
| mjesto_smrti = [[Buenos Aires]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Nijemac]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Kemija]]
| radna_institucija =
| alma_mater =
| doktorski_mentor =
| poznat_po =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za kemiju]] ([[1928.]])
| fusnote =
}}
'''Friedrich Karl Rudolf Bergius''' ([[Wroclaw]], [[11. listopada]] [[1884.]] – [[Buenos Aires]], [[30. ožujka]] [[1949.]]) bio je [[Nijemci|njemački]] [[kemičar]]. Razvio je takozvani [[Bergiusov proces]] za sintezu ugljikovodika. Godine 1931. dobio je [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelovu nagradu za kemiju]] zajedno s [[Carl Bosch|Carlom Boschom]] za [[izum]]e i doprinose razvoju industrijskih procesa visokotlačnih [[kemikalija]].

Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] surađivao je s njemačkim kemijskim konglomeratom [[IG Farben]], koji je između ostalog proizvodio sramotni [[plin]] [[ciklon B]] za ubijanje [[Židov]]a, tako da je nakon rata pobjegao u [[Argentina|Argentinu]], gdje je bio savjetnik u Ministarstvu industrije.<ref>https://books.google.si/books?id=MTKOu5j39yMC&pg=PA63&redir_esc=y&hl=hr#v=onepage&q&f=false Preuzeto 1. ožujka 2018.</ref>
Sintetički ugljen iz ugljena

Bergius je [[1913.]] patentirao Bergiusov proces kojim se tekući [[ugljikovodici]] proizvede hidrogeniranjem smeđeg [[ugljen]]a, koristi se za proizvodnju sintetičkih goriva. Proces je razvijen i prije poznatog [[Fischer-Tropschov postupak|Fischer-Tropschova postupka]]. Godine [[1914.]], Theodor Goldschmidt pozvao ga je u tvornicu Th. Goldschmidt AG da sagradi tvornicu za sintezu goriva. Proizvodnja se nije održavala do [[1919.]] godine, kada je potreba za gorivom već pala nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Tehnički problemi, [[inflacija]] i kritike prisilili su ga da proda svoje [[patent]]e [[BASF]]-u, gdje je njegov rad nastavio [[Carl Bosch]]. Prije Drugog svjetskog rata djelovalo je u nekoliko postrojenja za sintezu [[benzin]]a s godišnjim kapacitetom od 4 milijuna [[tona]].

Hidroliza pulpe iz [[drvo (materijal)|drva]] za proizvodnju [[šećer]]a bio je težak zadatak Bergiusu. Nakon preseljenja u [[Heidelberg]], proces je počeo poboljšati i planirao industrijsku proizvodnju. Zbog visokih troškova i tehničkih problema gotovo je bankrotirao. Pravosudni dužnosnici čak su ga pratili u ime vjerovnika u [[Stockholm]]u da bi dobili [[novac]] od njegove Nobelove nagrade za kemiji 1931. godine.

Autarkički pokret u Njemačkoj prije Drugog svjetskog rata potaknuo je izgradnju nekoliko [[tvornica]] za proizvodnju šećera. Bergius se preselio u [[Berlin]], gdje je imao samo malu ulogu u razvoju. Njegova [[kuća]] i [[laboratorij]] u [[Bad Gastein]]u u Austriji, uništeni su u zračnom udaru. Proveo je ostatak rata u Austriji.

Nakon Drugog svjetskog rata i suradnje s [[IG Farben]] otišao je iz Njemačke i djelovao kao savjetnik u Italiji, Turskoj, Švicarskoj i Španjolskoj. Konačno je iselio u Argentinu, gdje je služio kao savjetnik Ministarstva industrije. Umro je u [[Buenos Aires]]u, gdje je bio pokopan.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Nobelova nagrada za kemiju}}

{{GLAVNIRASPORED:Bergius, Friedrich }}
[[Kategorija:Njemački kemičari]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za kemiju]]

Friedrich Bergius - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica