https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&feed=atom&title=FlokulantFlokulant - Povijest promjena2026-09-04T14:06:03ZPovijest promjena ove stranice na wikijuMediaWiki 1.42.3https://enciklopedija.cc/index.php?title=Flokulant&diff=186479&oldid=prevWikiSysop: Bot: Automatski unos stranica2021-10-03T22:38:46Z<p>Bot: Automatski unos stranica</p>
<p><b>Nova stranica</b></p><div><!--'''Flokulant'''-->[[Datoteka:Aluminium sulfate.jpg|mini|desno|300px|U praktične svrhe kao neorganski flokulant najčešće se koristi [[aluminijev sulfat]], Al<sub>2</sub>(SO<sub>4</sub>)<sub>3</sub> • 18 H<sub>2</sub>O, poznatiji pod [[tržište|tržišnim]] nazivom '''alaun'''.]]<br />
[[Datoteka:Prociscavanje vode.jpg|mini|desno|450px|Tlocrt i presjek kroz tipično postrojenje za pročišćavanje [[pitka voda|pitke vode]]: 1. – sirova voda, 2. – otapanje i doziranje [[Flokulacija|flokulanata]] (doziranje), 3. – miješanje, 4. – flokulacija ili pahuljičenje, 5. – [[taloženje]] ili sedimentacija, 6. – procjeđivanje ili [[filtracija]], 7. – [[dezinfekcija]] ([[klor]]iranje), 8. – čista ([[Pitka voda|pitka]]) voda. <ref> [http://www.grad.unizg.hr/_download/repository/1.7._Kondicioniranje_vode%5B1%5D.pdf] "Kondicioniranje vode", www.grad.unizg.hr, 2012.</ref> ]]<br />
[[Datoteka:Flokulacija-Akcelerator.jpg|mini|desno|450px|Akcelerator za flokulaciju sirove vode: 1. – sirova voda, 2. – protokomjer (mjerač [[volumni protok|volumnog protoka]]), 3. - lebdeći aktivni mulj, 4. – središnje zvono, 5. – zgrtač mulja, 6. – spiralna crpka (G<sub>p</sub> = 4 x G<sub>1</sub>; n = 1 – 15 [[Broj okretaja|okr/min]]), 7. – odvod na pješćane filtere (mutnoća manja od 0,001%), 8. – bistra voda za protupranje, 9. – varijator i reduktor.]]<br />
[[Datoteka:Flokulacija-Dozator 1.jpg|mini|desno|450px|Uređaj za doziranje sredstva za flokulaciju za manja postrojenja: 1. – sirova voda, 2. – doziranje aluminijevog sulfata, 3. – bistra voda za protupranje, 4. – odvod u akcelerator za flokulaciju sirove vode.]]<br />
<br />
'''Flokulant''', '''koagulant''' ili '''bistrilo''' je [[Kemijski spojevi|kemijska tvar]] koja se dodaje zamućenoj vodi u postupku [[flokulacija|flokulacije]] (pahuljičenje) ili bistrenja vode, koji je sastavni dio [[Pročišćavanje vode|pročišćavanja]] [[pitka voda|pitke vode]] ili [[obrada vode|obrade zagađenih ili industrijskih voda]]. Glavnina problema kod smanjenja mutnoće, kao čestog nedostatka vode, vezana je uz prisustvo vrlo sitnih [[Suspenzija (kemija)|raspršenih čestica]] – [[Koloidni sustav|koloida]], dimenzija od 1 [[metar|nm]] do 1 [[metar|μm]]. Zbog istoimenih (negativnih) [[Električni naboj|elektrostatičkih naboja]] koloidi se međusobno odbijaju i ostaju raspršeni u vodi. Zato je vrijeme potrebno za izdvajanje koloida iz vode, prvenstveno procesom [[taloženje|taloženja]], uslijed njihove tzv. agregatne stabilnosti, praktički beskonačno. To je u tehnici pročišćavanja vode rezultiralo traženjem procesa remećenja stabilnosti koloida i mogućnosti njihovog kasnijeg međusobnog spajanja u veće čestice koje će se u vodi lakše taložiti.<br />
<br />
Takav postupak remećenja stabilnosti (destabilizacija) koloida u sirovoj vodi naziva se zgrušavanje ili '''koagulacija'''. Remećenje stabilnosti koloida se postiže dodavanjem vodi određenih kemijskih tvari – flokulanata. Koagulacija je postupak izbijanja [[Električni naboj|naboja]] [[Koloidni sustav|koloidnih čestica]]. Jednom neutralizirane, čestice se više ne odbijaju jedna od druge i mogu ostati okupljene. [[Flokulacija]] je postupak okupljanja destabiliziranih ili koaguliranih čestica da bi se stvorile veće nakupine ili flokule. Bez koagulacije ne može nastupiti flokulacija, odnosno [[taloženje]] čestica, a samim postupkom koagulacije ne možemo praktički odstraniti [[Suspenzija (kemija)|koloidne tvari]] iz [[voda|vode]]. Primarni flokulanti (koagulansi) su [[Kemijska tvar|kemikalije]] ili supstance koje dodane u zadanu [[Suspenzija (kemija)|suspenziju]] ili [[otopina|otopinu]] da bi se postigla destabilizacija. Pomoćni flokulanti (koagulansi) su kemikalije ili supstance dodane u destabiliziranu suspenziju ili otopinu da ubrzaju flokulaciju ili da ojačaju flokule koje su se stvorile tijekom flokulacije. Proces bistrenja može se odvijati u vodoravnom [[bazen]]u ili uzvodnom akceleratoru. Da bi se uspješno obavio postupak koagulacije, potrebno je uraditi određene [[eksperiment]]alna mjerenja u laboratoriju. <ref> [http://apfmo.org/index.php?option=com_content&view=article&id=714:koagulacija-i-flokulacija&catid=122:zavrsni-radovi-smjer-prehrambena-tehnologija&Itemid=133] "Koagulacija i flokulacija", www.apfmo.org, 2012.</ref><br />
<br />
== Vrste flokulanata ==<br />
U praktične svrhe, kao neorganski flokulanti najčešće se koriste [[soli]] [[aluminij]]a i [[željezo|željeza]], tj. [[aluminijev sulfat]], Al<sub>2</sub>(SO<sub>4</sub>)<sub>3</sub> •18 H<sub>2</sub>O, poznatiji pod komercijalnim nazivom alaun, i željezni sulfat, FeSO<sub>4</sub> • 7 H<sub>2</sub>O, tj. zelena galica. Još se dosta često koriste i kalcijev oksid, CaO ([[živo vapno]]), kalcijev hidroksid, Ca(OH)<sub>2</sub> (gašeno vapno) i [[natrijev karbonat]], Na<sub>2</sub>CO<sub>3</sub> (soda). U suvremenoj tehnici pročišćavanja vode sve se više koriste organski koagulanti, tzv. '''polielektroliti''', kao makromolekule dugačkog niza dobivene spajanjem prostih monomera.<br />
<br />
Na proces flokulacije u znatnoj mjeri utječu kvaliteta sirove (prirodne) vode, količina i karakter suspendiranih koloida, potrošnja [[kisik]]a, količina [[soli]], [[pH]] vrijednost i temperatura vode. Stoga se vrsta i optimalna doza flokulanta određuje ispitivanjem izvorišne vode. Radi orijentacije, prosječna doza alauna za vodu mutnoće 40 [°NTU] iznosi 25 do 35 mg/l, dok za mutnoću od 400 [°NTU] prosječna doza alauna iznosi 60 do 90 mg/l.<br />
<br />
Flokulant se u vodu dodaje u obliku [[otopine]]. Zato postoje posebni uređaji za pripremu otopine i njeno doziranje – dozatori, koji otopinu koagulanta doziraju u funkciji mutnoće vode (čije vrijednosti mogu u relativno kratkom vremenu znatno oscilirati). Danas je postupak doziranja potpuno [[Automatizacija|automatiziran]], tako da se vodi automatski, ovisno o mutnoći i [[volumni protok|protoku]], dodaje prethodno definirana optimalna doza flokulanata.<br />
<br />
=== Miješanje ===<br />
Da bi zgrušavanje bilo što korisnije, potrebno je odmah nakon dodavanja flokulanata osigurati njegovo snažno ([[Turbulencija|turbulentno]]) miješanje sa sirovom vodom. To se postiže u posebnim objektima (bazenima) – mješačima, u kojima se voda zadržava do 5 minuta. Obično se primjenjuju dvije vrste mješača:<br />
* gravitacijski mješači (mješači s gravitacijskim miješanjem),<br />
* mehanički mješači (mješači s mehaničkim miješanjem).<br />
<br />
== Uređaji za koagulaciju i flokulaciju ==<br />
<br />
=== Akcelator ===<br />
Kapacitet ovih uređaja kreće se u granicama od 1 do 5000 [[Kubni metar u sekundi|m<sup>3</sup>/h]]. Flokulanti (koagulansi) se dodaju u [[cjevovod]] tj. komoru za miješanje, u uvjetima turbulentnog strujanja. Proces koagulacije i flokulacije odvija se u taložnicima ili akcelatorima, gdje je vrijeme boravka vode (retencija) oko 2 sata. Brzina strujanja vode u smjeru odozdo prema gore kreće se u granicama od 2 do 4 m/h, što ovisi o sastavu vode, onečišćenju i temperaturi. U akcelatoru se ulazna sirova voda mješa s muljem kako bi se ubrzao postupak flokulacije. Za dobar učinak flokulacije važno je imati uvijek izvjesnu količinu aktivnog mulja koji služi kao lebdeći muljni filter.<br />
<br />
=== Uređaji za doziranje sredstva za flokulaciju ===<br />
Ukoliko se sredstvo za flokulaciju (koagulaciju) nabavlja u [[kristal]]nom obliku kao aluminijev sulfat, potrebno je imati uređaj za pripremu odgovarajuće otopine. Ovisno o veličini uređaj će biti u u izvedbi za manja ili za veća postrojenja. <br />
<br />
Uređaji za doziranje sredstva za flokulaciju za manja postrojenja mora biti zaštićeni od [[korozija|korozijskog]] djelovanja otopine flokulanata (pH vrijednost ~ 3).<br />
<br />
Uređaji za doziranje sredstva za flokulaciju za veća postrojenja imaju kapacitet od 50 do 2000 m<sup>3</sup>/h. U bazenima se priprema 10%-tna otopina aluminijevog sulfata. Uglavnom su od [[beton]]a čije površine se prevlače kiselootpornim premazom ili poliesterom.<br />
<br />
== Bistrenje vina ==<br />
{{glavni|Bistrenje (vinarstvo)}}<br />
Poslije završetka [[Vrenje|alkoholne fermentacije]] u [[vino|vinima]] se snažno odvijaju taloženja različitih materija. Raznim taloženjima vino se oslobađa nestabilnog dijela nekih svojih sastojaka. Spontanim bistrenjem vina može se dobiti vino dobre bistrine i zadovoljavajuže stabilnosti. Međutim, [[tržište]] vina traži bistra i stabilna vina, a interes proizvođača često je da se što prije stigne na tržište, što samostalno bistrenje čini neprihvatljivim u modernim proizvodnjama vina. Osim ovog, čuvanje i njega vina koja su prepuštena samostalnom bistrenju su otežani i povezani sa nizom problema uz značajnija ulaganja rada i sredstava. Suvremene [[tehnologija|tehnologije]] vina podrazumijevaju i izvođenje niza zahvata koji se zajedničkim imenom nazivaju '''bistrenje vina'''. Pod bistrenjem vina podrazumijeva se dodavanje odgovarajućih sredstava kojima se iz vina uklanjaju čestice mutnoće, kao i sastojci koji bi naknadno mogli uzrokovati zamućenje vina. Različita [[Organska kemija|organska]] i [[minerali|mineralna]] sredstva se primjenjuju za bistrenje vina. Neka od njih djeluju prema principima koloidno-kemijskih reakcija, a neka samo kemijskim vezivanjem određenih sastojaka vina.<br />
<br />
Sva sredstva koja se koriste za bistrenje vina mogu se podijeliti na organska i mineralna. Od organskih sredstava široko je rasprostranjena upotreba [[želatina]] i [[tanin]]a (najčešće zajedno), dok se ostala sredstva ili potpuno napuštena ili se koriste samo u spravljanju vrlo malih serija vina. Treba navesti da se kao bistrila koriste ili su korišteni: [[Jaje|bjelanjak jajeta]], [[albumin]], [[mlijeko]], kazein, [[ribe|riblji mjehur]] itd. Među mineralnim sredstvima za bistrenje u širokoj su upotrebi bentonit i kalijev ferocijanid, a rjeđe se koriste: kaolin, silicijeva kiselina, itd. Kod bilo kojeg načina bistrenja prije glavnog bistrenja u podrumu vrši se [[laboratorij]]sko određivanje potrebnih količina bistrila. Poslije laboratorijske probe izdaje se recept za bistrenje vina prema posudama u kojima se ona nalaze u podrumu. <ref> [http://www.tehnologijahrane.com/tehnologijaalkoholnihpica/bistrenje-vina] "Bistrenje vina", Prof. dr Milenko Blesić, časopis "Tehnologija hrane", www.tehnologijahrane.com, 2010.</ref><br />
<br />
== Izvori ==<br />
{{izvori}}<br />
<br />
[[Kategorija:Voda]]<br />
[[Kategorija:Kemija]]</div>WikiSysop