Finitizam (filozofija) - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 18:33, 20. travanj 2026.

2026-04-20T18:33:50Z

←Starija inačica		Inačica od 20. travanj 2026. u 18:33
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Finitizam (filozofija)'''-->~~Pojam '''Finitizam''' (od [[latinski\|latinskog]] ''finire'': ograničiti, omeđiti, odatle ''finitus'': određen, ograničen) koristi se ponekad u [[Filozofija\|filozofiji]], odnosno filozofskoj [[antropologija\|antropologiji]], za označavanje onih koncepcija koje ističu načelnu i neizbježnu '''konačnost''' ljudskog bića, kojem ono beskonačno ([[transcendentno]], [[metafizika\|metafizičko]], [[Bitak]], ono što pripada [[Bog]]u ili bogovima isl.) uvijek izmiče. ''(Drugačije značenje pojam [[Finitizam]] ima u [[Filozofija matematike\|filozofiji matematike]]. Pogledajte članak [[Finitizam (~~u matematici~~)]].)''		Pojam '''Finitizam''' (od [[latinski\|latinskog]] ''finire'': ograničiti, omeđiti, odatle ''finitus'': određen, ograničen) koristi se ponekad u [[Filozofija\|filozofiji]], odnosno filozofskoj [[antropologija\|antropologiji]], za označavanje onih koncepcija koje ističu načelnu i neizbježnu '''konačnost''' ljudskog bića, kojem ono beskonačno ([[transcendentno]], [[metafizika\|metafizičko]], [[Bitak]], ono što pripada [[Bog]]u ili bogovima isl.) uvijek izmiče. ''(Drugačije značenje pojam [[Finitizam]] ima u [[Filozofija matematike\|filozofiji matematike]]. Pogledajte članak [[Finitizam (matematika)]].)''

	Čovjeku su u njegovom osobitom načinu [[egzsitencija\|egzistencije]], svojstvene granice, koje nikad ne može prekoračiti, koliko se god on trudio i koliko mu god težnja za tim bila urođena. U [[antička filozofija\|antičkoj filozofiji]] ta je misao samorazumljiva, iako ljudski [[um]] nužno teži ka beskonačnosti, kao kod [[Platon]]a spoznaji čistih [[ideja]]. Beskonačnost koja je ljudskom biću dostupna uvijek je samo [[potencijalna beskonačnost\|potencijalna]]: uvijek se mogu postavljati sljedeća pitanja, kao što se iza svakog [[prirodni brojevi\|prirodnog broja]] može postaviti sljedeći, ali nikada se ne može postići odgovore na beskonačan broj pitanja koje čovjek može postići ([[aktualna beskonačnost]]). Tako [[Sokrat]] (u [[Platon]]ovim dijalozima) postavlja tezu da samo čovjek "teži ka mudrosti" (tj. ima potrebu za [[filozofija\|filozofijom]] jer bogovi [[mudrost]] posjeduju, a životinje i ne mogu postaviti pitanje koje prekoračuje njihovo neposredno postojanje.		Čovjeku su u njegovom osobitom načinu [[egzsitencija\|egzistencije]], svojstvene granice, koje nikad ne može prekoračiti, koliko se god on trudio i koliko mu god težnja za tim bila urođena. U [[antička filozofija\|antičkoj filozofiji]] ta je misao samorazumljiva, iako ljudski [[um]] nužno teži ka beskonačnosti, kao kod [[Platon]]a spoznaji čistih [[ideja]]. Beskonačnost koja je ljudskom biću dostupna uvijek je samo [[potencijalna beskonačnost\|potencijalna]]: uvijek se mogu postavljati sljedeća pitanja, kao što se iza svakog [[prirodni brojevi\|prirodnog broja]] može postaviti sljedeći, ali nikada se ne može postići odgovore na beskonačan broj pitanja koje čovjek može postići ([[aktualna beskonačnost]]). Tako [[Sokrat]] (u [[Platon]]ovim dijalozima) postavlja tezu da samo čovjek "teži ka mudrosti" (tj. ima potrebu za [[filozofija\|filozofijom]] jer bogovi [[mudrost]] posjeduju, a životinje i ne mogu postaviti pitanje koje prekoračuje njihovo neposredno postojanje.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-25T09:02:11Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

Pojam '''Finitizam''' (od [[latinski|latinskog]] ''finire'': ograničiti, omeđiti, odatle ''finitus'': određen, ograničen) koristi se ponekad u [[Filozofija|filozofiji]], odnosno filozofskoj [[antropologija|antropologiji]], za označavanje onih koncepcija koje ističu načelnu i neizbježnu '''konačnost''' ljudskog bića, kojem ono beskonačno ([[transcendentno]], [[metafizika|metafizičko]], [[Bitak]], ono što pripada [[Bog]]u ili bogovima isl.) uvijek izmiče. ''(Drugačije značenje pojam [[Finitizam]] ima u [[Filozofija matematike|filozofiji matematike]]. Pogledajte članak [[Finitizam (u matematici)]].)''

Čovjeku su u njegovom osobitom načinu [[egzsitencija|egzistencije]], svojstvene granice, koje nikad ne može prekoračiti, koliko se god on trudio i koliko mu god težnja za tim bila urođena. U [[antička filozofija|antičkoj filozofiji]] ta je misao samorazumljiva, iako ljudski [[um]] nužno teži ka beskonačnosti, kao kod [[Platon]]a spoznaji čistih [[ideja]]. Beskonačnost koja je ljudskom biću dostupna uvijek je samo [[potencijalna beskonačnost|potencijalna]]: uvijek se mogu postavljati sljedeća pitanja, kao što se iza svakog [[prirodni brojevi|prirodnog broja]] može postaviti sljedeći, ali nikada se ne može postići odgovore na beskonačan broj pitanja koje čovjek može postići ([[aktualna beskonačnost]]). Tako [[Sokrat]] (u [[Platon]]ovim dijalozima) postavlja tezu da samo čovjek "teži ka mudrosti" (tj. ima potrebu za [[filozofija|filozofijom]] jer bogovi [[mudrost]] posjeduju, a životinje i ne mogu postaviti pitanje koje prekoračuje njihovo neposredno postojanje.

[[Kršćanstvo]] zasniva vjeru da je dostignuće konačnog odgovora na beskonačan problem ipak moguće. Čovjek taj beskonačni ponor ne može preskočiti (pa su napori [[filozofija|filozofa]] uzaludni), ali Bog to može, i on je to učinio utjelovljujući se kao [[Isus Krist]].

[[Novovjekovna filozofija]] započinje međutim s vjerom u beskonačnu moć ljudskoga uma da iz sebe samog dostigne i utemelji se u onome beskonačnome. Od [[Descartes]]a, to izaziva napetost i borbu filozofskih škola, koja se može označiti oprekom između [[infinitizam|infinitizma]] (kao što je [[Hegel]]ov i [[Karl Marx|Marxov]] i finitizma (npr. kod [[immanuel Kant|Kanta]] i [[Martin Heidegger|Heideggera]]). Tome je bliska i opreka između [[Racionalizam|racionalizma]] i [[Empirizam|empirizma]]. [[karl Popper|Popperova]] kritika (u njegovom slavnom djelu ''0tvoreno društvo i njegovi neprijatelji'') [[Totalitarizam|totalitarnih]] tendencija u [[Filozofija|filozofiji]] od [[Platon]]a do [[Karl Marx|Marxa]], kritika je njihovog [[infinitizam|infinitizma]]. I unutar kršćastva, također, opreka nastavlja živjeti (npr. u stalnoj obnovi [[milenarizam|milenarističkih]] pokreta).

Ovu opreku koristi npr. suvremeni hrvatsko-brazilski filozof [[Željko Loparić]] u svojoj knjizi ''Optuženik Heidegger. esej o opasnosti filozofije''. Ona ipak izaziva i neke nejasnoće oko toga koji je točno kriteriji svrstavanja, te zbog toga što radikalno različite koncepcije mogu biti svedene pod istu oznaku "finitizam" ili "infinitizam". Zato ova terminologija nije u filozofiji široko prihvaćena.

[[Kategorija:Filozofska terminologija]]