<?xml version="1.0"?>
<feed xmlns="http://www.w3.org/2005/Atom" xml:lang="hr">
	<id>https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&amp;feed=atom&amp;title=Enterovirusi</id>
	<title>Enterovirusi - Povijest promjena</title>
	<link rel="self" type="application/atom+xml" href="https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&amp;feed=atom&amp;title=Enterovirusi"/>
	<link rel="alternate" type="text/html" href="https://enciklopedija.cc/index.php?title=Enterovirusi&amp;action=history"/>
	<updated>2026-09-04T05:23:58Z</updated>
	<subtitle>Povijest promjena ove stranice na wikiju</subtitle>
	<generator>MediaWiki 1.42.3</generator>
	<entry>
		<id>https://enciklopedija.cc/index.php?title=Enterovirusi&amp;diff=41775&amp;oldid=prev</id>
		<title>WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica</title>
		<link rel="alternate" type="text/html" href="https://enciklopedija.cc/index.php?title=Enterovirusi&amp;diff=41775&amp;oldid=prev"/>
		<updated>2021-08-20T12:08:09Z</updated>

		<summary type="html">&lt;p&gt;Bot: Automatski unos stranica&lt;/p&gt;
&lt;p&gt;&lt;b&gt;Nova stranica&lt;/b&gt;&lt;/p&gt;&lt;div&gt;&amp;lt;!--&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;Enterovirusi&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;--&amp;gt;{{Taksokvir | boja = violet&lt;br /&gt;
| naziv = Enterovirusi&lt;br /&gt;
| slika = Coxsackie B4 virus.JPG&lt;br /&gt;
| slika_širina = 240px&lt;br /&gt;
| slika_ opis = Coxsackie B4 Virionem, EM&lt;br /&gt;
| regnum = [[Virusi]]&lt;br /&gt;
| ordo = nisu klasificirani&lt;br /&gt;
| familia = [[Picornaviridae]]&lt;br /&gt;
| genus = &amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;Enterovirusi&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;&lt;br /&gt;
}}&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Rod &amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;Enterovirusi&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039; čine 67 tipova humanih enterovirusa i najmanje 34 tipa enterovirusa izoliranih u drugih vrsta [[Sisavci|sisavaca]]. Pripadaju obitelji Picornavirida, jednoj od najvećih i najvažnijih obitelji u humanoj medicinskoj [[virologija|virologiji]]. To su mali [[virus]]i bez vanjske lipidne ovojnice koji u središnjem dijelu virusne čestice sadrže  jednolančani pozitivni lanac [[RNK]].&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Ime tih virusa dolazi od [[grčki|grčke]] riječi-enteron, što znači [[crijevo]] i proizlazi iz virusne sposobnosti umnožavanja u stanicama tankoga crijeva napadnutoga organizma.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Enterovirusi su postojani u [[kiselina|kiseloj]] sredini, što im omogućuje prolazak kroz želučani sadržaj. Termolabilni su, pa ih zagrijavanje pri 50°C brzo razara. [[UV zrake|Ultraljubičaste zrake]] i sušenje također ih brzo inaktiviraju. &lt;br /&gt;
Danima mogu ostati infektivni pri sobnoj temperaturi, a u hladnjaku (4°C) i tjednima.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Primarno umnažanje enterovirusa zbiva se u [[probavni sustav|probavnom sustavu]], ali mogu se umnažati i u drugim tkivima (npr. živci, [[mišići]] itd.)&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Podjela ==&lt;br /&gt;
Na temelju bioloških osobina podjeljeni su u vrste:&lt;br /&gt;
# poliovirus tip 1.i 2.&lt;br /&gt;
# coxsackie virusi A&lt;br /&gt;
# coxsackie virusi B&lt;br /&gt;
# echovirusi&lt;br /&gt;
# enterovirusi tip 68, 69, 70 i 71&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Patogeneza i imunost ==&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Ulazno mjesto većine enterovirusa jest gornji dio probavno-dišnog sustava. Virus inficira mukozno tkivo ždrijela i/ili crijeva. Početno i neprekinuto umnožavanje najvjerojatnije se zbiva  u limfnom, ždrijelnom i crijevnom tkivu.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Nakon toga virus ulazi u [[krvotok]] (viremija) i širi se do stanica retikuloendotelnog sustava i specifičnih siljnih organa (moždane ovojnice, kralježnična moždina, miokard, [[koža]]). Umnažanje virusa u ždrijelu i viremija (prisutnost virusa u krvi) zbiva se tijekom inkubacije. Prema tome, enterovirusi se mogu otkriti u ždrijelu već u prvom tjednu bolesti, a poslje samo iz bolesnikove [[Izmet|stolice]].&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Poliovirus je izrazito neurotropni virus. Njegov je ciljni organ središnji živčani sustav, osobito neki centri u mozgu, mali [[mozak]], zatim stanice prednjih rogova kralježnične moždine i gangliji stražnjih korijena. Poliovirus se najprije umnaža u stanicama ždrijela i crijeva. Potom, viremijom dospjeva u središnji živčani sustav. Infekcija poliovirusom može imati kao posljedicu trajno oštećenje ili privremeni gubitak funkcije. Virusna infekcija se može proširiti i na [[miokard]]. Cirkulirajuća specifična protutjela mogu ograničiti širenje virusa od mjesta primarnog umnažanja do ciljnog organa. Coxsackie i echovirusi imaj drugačiji i širi tropizam ( sklonost mikroorganizma prema nekom tkivu) od virusa poliomijelitisa. Ti virusi mogu se dokazati u likvoru, [[urin|mokraći]], na mjestima promijenjene [[koža|kože]], u sadržaju nastalih vezikula, strugotinama konjuktive, perikardialnoj tekućini i u mišićima. Infekcija probavnog sustava potiče stvaranje lokalnog [[imunitet|imunosnog]] odgovora. sekretorna IgA protutjela mogu se otkriti unutar 2 do 4 tjedna od početka infekcije. Ta protutjela spječavaju ili ograničavaju izlučivanje poliovirusa u probavni sustav. Poticanje lokalne imunosti u crijevima smatra se glavnom prednočću cijepljenja protiv poliomijelitisa (oralno) živim i atenuiranim od inaktivnog (parenteralnog) cjepiva.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Epidemiologija ==&lt;br /&gt;
Izvor zaraze humanim enterovirusima isključivo je [[čovjek]] koji izlučuje viruse. Virusi se prenose fekalno-oralnim, ali i dišnim putem. Enterovirusi su postojani u [[tekućina|tekućem]] mediju, pa je tako moguće njihovo preživljavanje u tjelesnim tekućinama, [[voda|vodi]] i otpadnim vodama. Smatra se da i muha može biti vektor mehaničkog prijenosa virusa. U umjerenom klimatskom pojasu enterovirusne su infekcije najčešće u ljetnim mjesecima. Infekcije su češće prisutne u ljudi nižega socio-ekonomskog statusa i loših higijenskih navika. Iznimka je svakako poliomielitis jer do uvođenja cijepljenja paralitički je poliomielitis bio &amp;quot;bolest napretka&amp;quot; odnosno bio je učestaliji u razvijenom [[svijet]]u.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Većina enterovirusnih infekcija klinički je neprimjetna ili prolazi kao blaga febrilna bolest. Klinički vidljive enterovirusne infekcije  najčešće su u djece. Mala djeca najčešće prenose enteroviruse. Enterovirusne infekcije češće su u [[muškarac|muškog]] nego u [[žena|ženskog]] spola. &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Enterovirusi uzrokuju [[poliomijelitis]], serozne [[meningoencefalitis]]e, infekcije u [[trudnoća|trudnoći]], perinatalne i neonatalne enterovirusne infekcije, karditise, herpangine, enterovirusne egzanteme, akutne hemoragijeske [[konjuktivitis]]e i bolesti dišnog sustava.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Laboratorijska dijagnostika ==&lt;br /&gt;
Enterovirusi se najčešće izoliraju iz [[izmet|stolice]], obriska [[rektum]]a, obriska i ispirka ždrijela, krvi , likvora, vezikularne tekućine, tkiva i obriska konjuktiva. za otkrivanje specifičnih protutjela primjenjuju se serološki testovi: test neutralizacije, reakcije vezanja komplemenata (RVK) i inhibicija hemaglutinacije.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Liječenje, prevencija i kontrola ==&lt;br /&gt;
Liječenje je simptomatsko. Najunčikovitija zaštita od jednog oblika enterovirusnih infekcija jest aktivna imunizacija protiv poliomijelitisa. [[higijena|Higijenske]] su mjere osnova sprječavanja širenja enterovirusnih infekcija.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
[[Kategorija:Virusi]]&lt;/div&gt;</summary>
		<author><name>WikiSysop</name></author>
	</entry>
</feed>