WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-07-01T12:13:17Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 1. srpanj 2025. u 12:13
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Električni izboj'''-->~~[[datoteka:Elmo's fire.jpg\|mini\|desno\|250px\|[[Vatra svetog Ilije]] na [[jarbol]]ima [[brod]]a.]]		[[datoteka:Elmo's fire.jpg\|mini\|desno\|250px\|[[Vatra svetog Ilije]] na [[jarbol]]ima [[brod]]a.]]

	[[datoteka:Arcing pickup shoe.jpg\|mini\|desno\|250px\|[[Električni luk]] na [[Tračnice\|tračnicama]] [[vlak]]a.]]		[[datoteka:Arcing pickup shoe.jpg\|mini\|desno\|250px\|[[Električni luk]] na [[Tračnice\|tračnicama]] [[vlak]]a.]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-17T12:34:31Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Elmo's fire.jpg|mini|desno|250px|[[Vatra svetog Ilije]] na [[jarbol]]ima [[brod]]a.]]

[[datoteka:Arcing pickup shoe.jpg|mini|desno|250px|[[Električni luk]] na [[Tračnice|tračnicama]] [[vlak]]a.]]

[[datoteka:SMAW.jpg|mini|desno|250px|[[Ručno elektrolučno zavarivanje]] [[Elektrode za zavarivanje|obloženom elektrodom]] je najčešći oblik [[elektrolučno zavarivanje|elektrolučnog zavarivanja]].]]

[[datoteka:Ionizacni komory v dozimetru.jpg|mini|desno|250px|[[Ionizacijska komora]] u [[dozimetar|dozimetru]].]]

[[datoteka:Geiger counter.jpg|mini|250px|desno|[[Geigerov brojač]].]]

{{multiple image
| align = right
| direction = vertical
| header =
| image1 = Glow discharge regions.jpg
| caption1 =
| width1 = 250
| image2 = Electric glow discharge schematic.png
| caption2 =
| width2 = 250
| footer = [[Crookesova cijev]] prikazuje različita područja električnog izbijanja u razrijeđenim [[plin]]ovima.
}}

[[datoteka:Glow discharge current-voltage curve English.svg|mini|desno|250px|Dijagram [[električni napon]]-[[jakost električne struje]] koji prikazuje of električni izboj plina [[neon]]a kod [[tlak]]a od 0,001 [[Bar (jedinica)|bar]], s dvije [[elektroda|elektrode]] razmaknute 500 mm: 
A: slučajni izboji uzrokovani [[Kozmičke zrake|kozmičkim zračenjem]] 
B: struja zasićenja 
C: Townsend ([[lavina]]) izboj 
D: samoodrživi Townsend izboj 
E: nestabilno područje: [[korona (elektricitet)|koronalni izboj]] 
F: podnormalna tinjava svjetlost 
G: normalna tinjava svjetlost 
H: iznadnormalna tinjava svjetlost 
I: nestabilno područje: prijelaz u električni luk 
J: [[električni luk]] 
K: električni luk 
'''A-D područje: tamni izboj'''; pojava [[ionizacija|ionizacije]], struja ispod 10 mikro[[amper]]a. 
'''F-H područje: tinjava svjetlost'''; [[plazma]] emitira [[Tinjalica|tinjavu]] svjetlost. 
'''I-K područje: električni luk'''; velika količina [[zračenje|zračenja]] se stvara.]]

[[datoteka:Geissler tubes (switched on).jpg|mini|desno|250px| Suvremena izrada [[Geisslerova cijev|Geisslerove cijevi]].]]

[[datoteka:Crookes tube two views.jpg|mini|desno|250px|[[Crookesova cijev]] (2 pogleda): na svjetlu i u tami. [[Elektron]]i putuju ravno s lijeve strane gdje je [[katoda]], na desnu stranu gdje je [[anoda]] ([[žica]] na dnu [[cijev]]i desno). Kao dokaz struje elektrona postavljen je [[Malteški križ]] koji baca sjenu na desnu stranu cijevi.]]

[[datoteka:Corona discharge 1.JPG|mini|desno|250px|Korona je svjetleći izboj koji se pojavljuje obično na mjestima gdje su vodiči visokog napona svinuti pod oštrim kutom.]]

[[datoteka:Electrical Storm - GPN-2000-001879.jpg|mini|desno|250px|[[Munja]] udara [[Space Shuttle Challenger]] prije lansiranja.]]

'''Električni izboj''' je prolazak [[Električni naboj|električnoga naboja]] kroz [[plin]]ove u [[električno polje|električnom polju]] pri kojem zbog sudara među česticama dolazi do određenih ([[svjetlost|svjetlosnih]], [[akustika|akustičkih]], [[toplina|toplinskih]]) popratnih pojava. Plinovi su izvrsni [[izolator]]i na [[temperatura]]ma nižim od 1000 [[Kelvin|K]] (727 [[celzij|°C]]), pa će [[električna struja]] poteći tek ako se zbog nekoga vanjskog utjecaja (na primjer [[zračenje|zračenja]]) u njima pojave slobodni nosioci električnoga naboja ([[elektron]]i, [[ion]]i). Svojstva električnih izboja ovise o uvjetima u kojima je došlo do izboja (na primjer električnom [[napon]]u električnog polja, [[tlak]]u, temperaturi i vrsti plina). Uvjeti nastanka i svojstva električnih izboja proučavaju se prilikom osmišljavanja gradnje rasvjetnih tijela i izrade visokonaponske [[elektrotehnika|električne opreme]]. Pojave vezane za električni izboj su električni luk, vatra svetog Ilije ili Elmova vatra, ionizacija; korona, munja.<ref>'''električni izboj''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=17580] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

== Vatra svetog Ilije ==
{{Glavni|Vatra svetog Ilije}}

'''Vatra svetog Ilije''', '''vatra svetog Nikole''' ili '''vatra svetog Elma''' je gotovo neprekidno slabo do umjereno električno izbijanje u [[atmosfera|atmosferi]] praćeno svjetlošću, koje se zapaža na povišenim objektima ([[gromobran]]ima, vjetruljama, [[jarbol]]ima, općenito šiljcima i izloženim dijelovima, pa i na krilima i elisama [[zrakoplov]]a). Pojavljuje se za izraženih [[Grmljavinska oluja|grmljavinskih oluja]] kada je vrlo pojačano [[električno polje]] u donjem sloju [[Zemljina atmosfera|atmosfere]]. U hrvatskoj se tradiciji ta pojava vezuje uz [[Sveti Nikola|svetog Nikolu]], zaštitnika [[pomorac]]a i putnika, pa se koristi i naziv vatra svetog Nikole (prvi zapis kod [[Benedikt Kotruljević|Benedikta Kotruljevića]] u djelu ''O plovidbi'', 1464.). U [[meteorologija|meteorologiji]] je u uporabi i naziv vatra svetog Ilije.<ref>'''Elmova vatra''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=17757] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

== Električni luk ==
{{Glavni|Električni luk}}

'''Električni luk''' je trajno samostalno izbijanje [[elektricitet]]a u [[plin]]ovima, među [[grafit]]nim ili [[metal]]nim [[elektroda]]ma, označeno visokom temperaturom i velikom gustoćom struje, pojavom užarene katodne mrlje s jakom termoelektronskom i fotoelektronskom emisijom, te padajućom značajkom [[napon]] – [[električna struja]]. Zbog složenosti eksperimentalnih istraživanja, još su i danas neka pitanja teorije luka nedovoljno objašnjena, premda je do prvih otkrića o luku došlo već početkom 19. stoljeća (Vasilij V. Petrov 1802., [[Humphry Davy]] 1809). Podizanjem narinutoga napona dolazi najprije do različitih vrsta pražnjenja (tamno, tinjavo, prameno izbijanje) uz neznatne gustoće struje, što na kraju dovodi do trenutačnoga proboja u obliku iskre. Ako je izvor struje dovoljno jak, iskra prelazi u električni luk.

Svjetlosni i toplinski učinci električnoga luka imaju raznovrsnu tehničku primjenu (lučnice, živine i slične [[Električna žarulja|žarulje]], [[Elektrolučna peć|lučne peći]] za taljenje, aparat za [[ručno elektrolučno zavarivanje]]). Važna je uloga električnoga luka u procesima prekidanja strujnih krugova u električnim sklopnim aparatima i u procesima ispravljanja izmjenične struje u elekričnim živinim [[ispravljač]]ima.<ref>'''električni luk''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=17582] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

== Ionizacija ==
{{Glavni|Ionizacija}}

'''Ioniziranje''' ili '''ionizacija''' je nastajanje električki nabijenih čestica, [[ion]]a, iz neutralnih [[atom]]a ili [[molekula]]. Ionizaciju može izazvati druga električki nabijena čestica (ion, [[elektron]], [[pozitron]], [[mezon]], [[proton]], [[alfa-čestica]], [[deuteron]]) koja se giba kroz plinovitu, kapljevitu ili čvrstu tvar, ako je [[kinetička energija]] čestice dovoljno velika da u sudaru s neutralnim atomima ili molekulama izbaci iz njih [[elektron]]e. Najmanja za to potrebna energija je '''energija ionizacije''' (ionizacijski potencijal), to jest [[energija]] koja je dovoljna da izolirani atom ili molekula u plinovitom stanju izgube jedan elektron, pri čemu nastaje ionski par: pozitivno nabijeni ion i izbačeni elektron. Energija ionizacije mjera je sposobnosti nekog [[Kemijski element|kemijskog elementa]] da ulazi u [[Kemijska reakcija|kemijske reakcije]] uz stvaranje iona. '''Prva energija ionizacije''' odnosi se na gubitak najslabije vezanog elektrona u neutralnom atomu, druga, veća energija ionizacije odnosi se na ionizaciju tako nastaloga [[kation]]a i tako dalje. Ukupan broj ionskih parova nastalih na jedinici duljine uzduž puta čestice naziva se '''ionizacijska gustoća''' (specifična ionizacija) i mjeri se najčešće u odnosu prema ionizacijskoj gustoći u [[zrak]]u. Ona ovisi o energiji, [[masa|masi]] i [[Električni naboj|naboju]] čestice, za razliku od '''totalne ionizacije''', to jest ukupnoga broja ionskih parova nastalih uzduž cijele staze čestice, koji ovisi uglavnom samo o energiji s kojom je čestica ušla u tvar. Atomi ili molekule mogu ionizacijom izgubiti po jedan elektron ili više njih, a izbačeni elektron može kratko vrijeme ostati slobodan, može se vezati uz neki neutralni atom ili molekulu i tako stvoriti negativno nabijen ion, ili se pak spojiti s nekim pozitivno nabijenim ionom. Prosječni put koji oslobođeni elektron prijeđe prije nego što se spoji s drugom česticom naziva se '''srednji slobodni put''' i ovisi uglavnom o [[tlak]]u plina i stupnju ionizacije, to jest o omjeru između broja nastalih iona i preostalih neutralnih atoma, odnosno molekula. Gibajući se kroz sredstvo, čestica koja uzrokuje ionizaciju postupno gubi energiju i konačno se može zaustaviti. U zraku pri temperaturi od 15 [[celzij|°C]] i tlaku od 101 325 [[Paskal|Pa]] utrošak energije po nastajanju jednog ionskoga para iznosi oko 32,5 [[eV]] i ne ovisi o uzročniku ionizacije.

Uz primarnu ionizaciju, koju izravno uzrokuje čestica, zbiva se i '''sekundarna ionizacija''', to jest proces nastajanja iona djelovanjem elektrona i iona koji su nastali primarnom ionizacijom, ako su prilikom svojega postanka dobili dovoljno veliku energiju. Neutralne čestice, na primjer [[neutron]] ili neutralni [[mezon]], mogu uzrokovati samo sekundarnu ionizaciju, predajući ili svu svoju energiju ili samo njezin dio nekoj električki nabijenoj čestici, na primjer [[proton]]u.<ref>'''ionizacija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27752] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

== Električno izbijanje u razrijeđenim plinovima ==
[[Plin]]ovi i [[Para|pare]] su loši [[Električni vodič|vodiči]] [[elektricitet]]a kod običnog [[tlak]]a i niskog [[električni napon|električnog napona]]. Tek onda kad se približe dva tijela, između kojih postoji visoki napon od nekoliko tisuća [[volt]]i, preskočit će električna iskra. Tako je na primjer [[zrak]] kod običnog tlaka vrlo loš vodič elektriciteta, pa za preskok iskre treba vrlo veliki napon, oko 30 000 V po centimetru duljine iskre.

U razrijeđenim plinovima pojave električnog pražnjenja su savim drugačije. Uzme se [[staklo|staklena]] cijev koja je cjevčicom spojena sa [[Vakuumska sisaljka|zračnom sisaljkom]]. Staklena cijev duga je oko 400 mm, promjera 40 mm i ispunjena zrakom. Cijev se postepeno isisava zračnom sisaljkom. Na krajevima [[cijev]]i nalaze se polne [[elektroda|elektrode]]. Pozitivna elektroda ili [[anoda]] sastoji se od tanke [[aluminij]]ske niti, a negativna elektroda ili [[katoda]] je okrugla aluminijska pločica. Elektrode se mogu spojiti s [[Proizvodnja električne energije|izvorom struje]] visokog [[napon]]a. Dok je [[zrak]] još pod [[Atmosferski tlak|atmosferskim tlakom]] od oko 1 [[Bar (jedinica)|bar]], u cijevi ne postoji nikakvo izbijanje. Kod razrjeđenja od 0,05 bara pojavi se između polova tanka vijugava, plavkasta svijetla nit. Snizujemo li tlak i dalje, nit postaje sve šira, pa će kod tlaka od 0,001 bar ispuniti gotovo cijelu staklenu cijev, tako da ispred anode bude ljubičasta svjetlost koja se zove '''pozitivni stup svjetlosti'''. Na katodi se javlja tanki sloj plave svjetlosti koja se zove '''tinjava svjetlost'''. Između tinjave svjetlosti na katodi i pozitivnog stupa na anodi nalazi se tamno područje, takozvani '''Faradayev tamni prostor'''. Kod razjeđenja od 0,000 5 bara nestaje pozitivni stup svjetlosti, a negativna tinjava svjetlost dolazi gotovo do anode, dok se '''Crookesov tamni prostor''' proširuje. Kad tlak padne na 0,000 03 bara, nestaje i negativne tinjave svjetlosti, pa se izbijanje više ne vidi. Kod ovog razrjeđenja u cijevi iz katode izlaze zrake koje na staklenoj cijevi prouzrokuju svjetlucanje ([[fluorescencija]]). Te se zrake zovu [[katodne zrake]]. Kod razrjeđenja od 0,000 001 bar prestaje fluorescencija i svaki prolaz električne struje kroz razrijeđeni plin.

Sve ove pojave su posljedica [[ionizacija|ionizacije]] razrijeđenog zraka koju proizvode [[elektron]]i. U svakom se naime plinu, pa i u zraku, nalaze uz neutralne [[atom]]e i atomi s [[električni naboj|električnim nabojem]], takozvani [[ion]]i. Na te ione djeluje [[električno polje]] privlačnom [[sila|silom]] i nastaje [[gibanje]] pozitivnih iona prema katodi, a negativnih iona prema anodi. U dugačkim cijevima dobivaju ioni velike [[brzina|brzine]], a time i veliku [[kinetička energija|kinetičku energiju]], pa dolazi do [[Sraz|sudara]] s drugim [[molekula]]ma iz kojih izbijaju elektroni i tako stvaraju nove električne naboje. Svjetlosne pojave koje se javljaju u razrijeđenim plinovima iskorišćuju se kod različitih [[Električna rasvjeta|svjetiljki]]. Pozitivnu svjetlost iskorišćuju takozvane [[Fluorescentna cijev|fluorescentne cijevi]] koje se sve više upotrebljavaju za [[električna rasvjeta|električnu rasvjetu]] jer daju jaču [[svjetlost]] nego [[električna žarulja|električne žarulje]], a osim toga troše mnogo manje [[električna energija|električne energije]].

To su ravne staklene cijevi koje se izrađuju u duljinama od 230 do 1 500 mm s promjerom od 16 do 54 mm. Na svakom kraju cijevi nalazi se [[elektroda]], načinjena od [[volfram]]ove žice u obliku [[Spirala|spirale]]. Cijev je ispunjena [[argon]]om pod malim [[tlak]]om, i u njoj se nalazi mala kapljica [[živa|žive]]. Cijevi su fluoroscentne jer su s unutarnje strane premazane specijalnom masom koja se zove [[luminofor]]. Kako se u cijevi razvijaju [[ultraljubičaste zrake]], to luminofor [[Fluorescencija|fluorescira]] pod njihovim utjecajem. [[Boja]] svjetla koju daje cijev ovisi o materijalu koji je upotrijebljen kao luminofor. Mogu se postići različite boje svjetla, pa i posve bijelo svjetlo i svjetlo slično danjem. Za paljenje takve svjetiljke treba poseban upaljač ili starter i prigušnica. Kad se priključi na [[električni napon]], [[strujni krug]] je zatvoren preko upaljača (startera) fluoroscentne cijevi. Uslijed toka struje ugriju se elektrode. Nakon kratkog vremena upaljač prekida strujni krug. Kad se struja prekine, nastaje uslijed [[samoindukcija|samoindukcije]] prigušnice relativno veliki napon između elektroda. Zbog toga se cijev upali, pa je strujni krug zatvoren kroz cijev mimo upaljača, koji je otvoren.

Među svjetiljke na udarnu ionizaciju spadaju također [[Tinjalica|tinjalice]] koje iskorišćuju negativnu tinjavu svjetlost.<ref>Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>

=== Katodno zračenje ===
{{Glavni|Katodna cijev}}

'''Katodno zračenje''' je naziv za struju [[elektron]]a koji u cijevima s plinskim izbojem ili u elektronskim cijevima struje od [[katoda|katode]] prema [[anoda|anodi]]. Danas je naziv katodno zračenje proširen na svako odašiljanje elektrona iz katode. Rabi se u nekim vrstama elektronskih cijevi, za dobivanje [[Rendgenske zrake|rendgenskoga zračenja]] i drugo (na primjer [[katodna cijev]]).<ref>'''katodno zračenje''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=30898] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

=== Geisslerova cijev ===
{{Glavni|Geisslerova cijev}}

'''Geisslerova cijev''' je [[staklo|staklena]] [[cijev]] s utaljenim [[elektroda]]ma, u kojima se pod sniženim [[tlak]]om nalazi neki [[plin]] (na primjer [[neon]] ili [[helij]]) ili smjesa plinova. Nazvane su prema njemačkom staklopuhaču Heinrichu Geissleru, koji ih je izrađivao po narudžbi njemačkoga [[fizičar]]a Juliusa Plückera (zato su se katkad nazivale i '''Plückerovim cijevima'''). Pri visokom [[napon]]u nastaje između elektroda u cijevi električno izbijanje, a zbog [[ionizacija|ionizacije]] plina nastaju i svjetlosne pojave. Cijevi namijenjene istraživanju svjetlosnoga [[Spektar (fizika)|spektra]] u sredini su stanjene u [[Kapilarnost|kapilaru]]. Od Geisslerovih cijevi razvile su se svijetleće cijevi, koje služe za rasvjetu i danas se, oblikovane u slova, znakove ili likove, vrlo mnogo upotrebljavaju za izradbu svijetlećih natpisa, reklama i slično. Boja svjetlosti ovisi o vrsti i tlaku plina u cijevi te o vrsti i boji stakla, a postiže se i dodatkom [[para]] nekih [[metal]]a, pa tako cijevi punjene neonom svijetle crveno, one punjene [[argon]]om i [[živa|živinim]] parama plavo, a [[natrij]]evim parama žuto itd.<ref>'''Geisslerove cijevi''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21517] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

=== Crookesova cijev ===
{{Glavni|Crookesova cijev}}

'''Crookesova cijev''' je vakuumska cijev, preteča [[rendgenska cijev|rendgenske cijevi]] kojom su otkrivene katodne zrake. To je staklena cijev punjena plinom niskoga tlaka, s dvije elektrode na koje se dovodi visoki napon.<ref>[http://ahyco.ffri.hr/povijestfizike/20_atomska.htm] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120101115409/http://ahyco.ffri.hr/povijestfizike/20_atomska.htm |date=1. siječnja 2012. }} "Povijest fizike", Ivan Supek, 2011.</ref> Nazvana je po njenom otkrivaču [[William Crookes|Williamu Crookesu]].

=== Rendgenska cijev ===
{{Glavni|Rendgenska cijev}}

'''Rendgenska cijev''' je izvor [[Rendgenske zrake|rendgenskog zračenja]] u današnjim rendgenskim uređajima i [[strojevi]]ma. Danas se upotrebljavaju rendgenske cijevi s užarenom [[Katoda|katodom]], koje su mnogo učinkovitije u emitiranju [[elektron]]a od hladne katode u [[ion]]skim cijevima, kao što su bile Crookesova cijev ili Coolidgeova cijev.

== Korona ==
U fizici i elektrotehnici, korona je svjetleći izboj koji se pojavljuje obično na mjestima gdje su [[Električni vodič|vodiči]] visokog napona svinuti pod oštrim [[kut]]om. Uz određene [[meteorologija|meteorološke]] uvjete koji pogoduju stvaranju [[ion]]a, korona se opaža na prostoru oko ovjesišta dalekovodnih [[žica]]. Pojava djeluje [[korozija|korozivno]], a uzrokuje i gubitke [[električna energija|električne energije]], pa se pri [[konstrukcija|konstrukciji]] dalekovoda nastoje izbjeći oštre promjene smjera vodiča.<ref>'''korona''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=33237] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

== Munja ==
{{Glavni|Munja}}

'''Munja''' je naglo pražnjenje [[atmosfera|atmosferskog]] električnoga naboja koncentriranog u olujnim, grmljavinskim [[oblaci]]ma (kumulonimbusima), povezano s pojavom intenzivnoga bljeska i snažnoga zvučnog udara (grom). Unutar [[Grmljavinska oluja|grmljavinskih oblaka]] [[električni potencijal]] naraste i do 3 milijuna [[Volt]]i pa zrak više nije dostatan [[izolator]] i nastaje izbijanje električnoga naboja unutar oblaka, prema drugom oblaku, prema okolnomu zraku ili prema tlu (jedno takvo izbijanje na svakih deset). Munja se može vidjeti i na udaljenostima do 150 [[kilometar]]a. Najčešća je izlomljena linearna munja. Od njezina glavnog puta često se odvaja više grana. Istraživanja linearne munje ultrabrzim [[kamera]]ma pokazala su da munja između oblaka i tla nastaje u nekoliko faza: svakoj munji prethodi početno, slabije pretpražnjenje, koje napreduje brzinom od približno 50 [[Metar u sekundi|m/s]] i postupnom ionizacijom zraka stvara takozvani kanal munje, svjetlosni, intenzivno ugrijan (do 30 000 [[Kelvin|K]]) koridor promjera nekoliko [[centimetar]]a. Kada kanal poveže oblak i [[tlo]] (ili dva suprotno nabijena oblaka), nastupi kroza nj u suprotnom smjeru obilno električno pražnjenje, glavni udar munje, koji češće putuje od tla (ili morske površine) prema oblaku nego obratno. Takvih je povratnih udara u jednoj munji više, prosječno dva, ali ih može biti i do 40, s vremenskim razmakom od prosječno 0,03 [[sekunda|sekunde]].

Električni naponi između krajnjih točka munje iznose i do 100 milijuna Volta; maksimalne su struje nekih munja 100 000 [[Amper]]a, a traju od 0,1 do 0,6 sekunda, uz temperaturu u kanalu munje višu od 20 000 [[Kelvin]]a. Zbog zagrijavanja, ionizacije i disocijacije uzduž puta munje naglo se i drastično mijenja [[tlak]] zraka, što je uzrok nastanka [[grom]]a. Opažene su i ''tihe'' munje. Munje pokazuju dvostruk razorni učinak: kod vrlo jakih struja nastaje kratkotrajno, ali vrlo jako [[magnetsko polje]], koje daje eksplozivni učinak; struje do 500 A teku dosta dugo (s obzirom na trajanje samoga svjetlosnog efekta munje), pa uzrokuju jak toplinski učinak, koji djeluje razorno, osobito na vodiče.

Uz često zapažene oblike razgranate munje, koja udara prema tlu, pojavljuje se gdjekad i takozvana biserna munja u obliku niza od 20 do 30 svjetlosnih zrna, promjera približno 10 cm i odvojenih tamnim prostorima. Plošna munja električno je izbijanje unutar oblaka, kod kojega su osvijetljene velike površine oblaka, no sam kanal munje nije zamjetljiv. Toplinska munja pojava je munje na velikoj udaljenosti od promatrača, prevelikoj da bi se čula grmljavina; ona može biti crvene boje zbog raspršenja i apsorpcije svjetlosti u zraku. [[Kugličasta munja|Kuglasta munja]] vrlo je rijetka i do danas još nerazjašnjena pojava električnoga izbijanja; pojavljuje se u obliku žute do crvene svjetleće kugle promjera 10 do 20 cm, rijetko i do 1 m, u kojoj je temperatura 4000 do 5000 °C. Kratko se vrijeme lagano kreće i nestaje tiho ili uz prasak, ostavljajući za sobom jak miris po [[sumpor]]u i nitritu.

Kada se zbog povišene vlage poveća električna provodnost zraka, kao za grmljavinskih procesa, može se na istaknutim vrhovima planina, šiljcima visokih zgrada, jarbolima i stupovima pojaviti takozvana [[vatra svetog Ilije]] ili vatra svetog Elma, električno izbijanje u obliku svjetleće zelenkaste ili plavičaste korone. Poznat je i takozvani [[plavi mlaz]], slabi mlaz plave [[svjetlost]]i koja izbija iz vrha kumulonimbusa i diže se nepoznatim mehanizmom do visine od 40 do 50 km brzinom većom od 90 km/s, te takozvani [[crveni vilenjak]], svjetlosna pojava u [[mezosfera|mezosferi]], crvenkaste do plave boje i najraznovrsnijih oblika, od velikih mjehura do oblika nalik na veliku hobotnicu, povezana sa snažnim električnim izbijanjem iz kumulonimbusa u tlo.<ref>'''munja''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=42456] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Elektromagnetizam]]

Električni izboj - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica