Eduardo Rózsa-Flores - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

2021-11-17T04:41:03Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 17. studeni 2021. u 04:41
Redak 5:		Redak 5:
	Eduardo Rózsa-Flores rodio se 1960. godine u Santa Cruzu de la Sierri u Boliviji.		Eduardo Rózsa-Flores rodio se 1960. godine u Santa Cruzu de la Sierri u Boliviji.

	Njegov otac György Obermayer Rózsa bio je [[Židovi u Mađarskoj\|mađarski]] slikar i sveučilišni profesor koji je 1948. godine napustio Mađarsku, preselio u Pariz i 1952. otišao u Boliviju s francuskom etnografskom misijom, uzevši ime ''Jorge''.<ref>{{~~cite web~~\|url=http://nuevodia.glradio.com/versiones/20070412_007063/nota_246_413372.htm\|title=Hungarian Painter in Santa Cruz\|publisher=Nuevodia.glradio.com\|accessdate=25 November 2009}}</ref> Ondje je predavao umjetnost te se oženio s Nelly Flores Arias, katalonskom useljenicom i učiteljicom na višoj školi. 1960. dobili su sina Eduarda. Kao predani komunist, otac mu se je s obitelji preselio u [[Čile]] da bi izbjegao diktaturu [[Hugo Banzer\|Huga Banzera]], sljedeće godine je [[emigracija\|emigrirala]] u [[Švedska\|Švedsku]], nakon što je [[Augusto Pinochet]] došao na vlast. a 1979. preselili su se u [[Mađarska\|Mađarsku]]. Tako je Eduardo Rózsa-Flores srednju školu završio u Budimpešti. Nakon što je odslužio obvezni vojnik rok, pošao je na kratku obavještajnu naobrazbu u KGB-ovu akademiju ''[[Feliks Dzeržinski]]'' u SSSR. Poslije se pridružio mađarskim obavještajnim službama. Pohađao je [[Budimpeštansko sveučilište Eötvös Loránd\|sveučilište Eötvös Loránd]] (ELTE), gdje je diplomirao 1991. godine. Bio je zadnjim tajnikom komunističke mladeške organizacije na ELTE-u 1990. godine. Navodno je surađivao s mađarskim tajnim službama kao student. Njegov prvi novinarski uradak bio je za [[kuba]]nsku ''[[Prensa Latina\|Prensu Latinu]]''. Kasnih 1980-ih navodno se je pridružio [[Opus Dei]]ju.<ref>{{~~cite web~~\|url=http://www.eldeber.com.bo/2009/2009-04-12/vernotaahora.php?id=090416211200\|title=El Deber interview with Ricardo Herrera in Spanish\|publisher=Eldeber.com.bo\|accessdate=25. studenoga 2009.\|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110716055635/http://www.eldeber.com.bo/2009/2009-04-12/vernotaahora.php?id=090416211200\|archivedate=16. srpnja 2011.}}</ref>		Njegov otac György Obermayer Rózsa bio je [[Židovi u Mađarskoj\|mađarski]] slikar i sveučilišni profesor koji je 1948. godine napustio Mađarsku, preselio u Pariz i 1952. otišao u Boliviju s francuskom etnografskom misijom, uzevši ime ''Jorge''.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://nuevodia.glradio.com/versiones/20070412_007063/nota_246_413372.htm\|title=Hungarian Painter in Santa Cruz\|publisher=Nuevodia.glradio.com\|accessdate=25 November 2009}}</ref> Ondje je predavao umjetnost te se oženio s Nelly Flores Arias, katalonskom useljenicom i učiteljicom na višoj školi. 1960. dobili su sina Eduarda. Kao predani komunist, otac mu se je s obitelji preselio u [[Čile]] da bi izbjegao diktaturu [[Hugo Banzer\|Huga Banzera]], sljedeće godine je [[emigracija\|emigrirala]] u [[Švedska\|Švedsku]], nakon što je [[Augusto Pinochet]] došao na vlast. a 1979. preselili su se u [[Mađarska\|Mađarsku]]. Tako je Eduardo Rózsa-Flores srednju školu završio u Budimpešti. Nakon što je odslužio obvezni vojnik rok, pošao je na kratku obavještajnu naobrazbu u KGB-ovu akademiju ''[[Feliks Dzeržinski]]'' u SSSR. Poslije se pridružio mađarskim obavještajnim službama. Pohađao je [[Budimpeštansko sveučilište Eötvös Loránd\|sveučilište Eötvös Loránd]] (ELTE), gdje je diplomirao 1991. godine. Bio je zadnjim tajnikom komunističke mladeške organizacije na ELTE-u 1990. godine. Navodno je surađivao s mađarskim tajnim službama kao student. Njegov prvi novinarski uradak bio je za [[kuba]]nsku ''[[Prensa Latina\|Prensu Latinu]]''. Kasnih 1980-ih navodno se je pridružio [[Opus Dei]]ju.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.eldeber.com.bo/2009/2009-04-12/vernotaahora.php?id=090416211200\|title=El Deber interview with Ricardo Herrera in Spanish\|publisher=Eldeber.com.bo\|accessdate=25. studenoga 2009.\|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110716055635/http://www.eldeber.com.bo/2009/2009-04-12/vernotaahora.php?id=090416211200\|archivedate=16. srpnja 2011.}}</ref>

	Početkom [[Domovinski rat\|Domovinskog rata]], Rózsa-Flores je, tada pod imenom Jorge Eduardo Rózsa, radio kao dopisnik za barcelonske novine ''[[La Vanguardia]]'' i za španjolsku jedinicu [[BBC World Service]]a. U Hrvatsku je stigao lipnja 1991. godine. Nakon nekoliko mjeseci se odlučio priključiti hrvatskim snagama te je postao pripadnik jedinice poznate kao Prvi internacionalni vod (PIV), koju su činili međunarodni dobrovoljci. Rozsa-Flores je u ratu djelovao na ratištu oko Osijeka kao snajper i stekao čin pukovnika. Njegov ratni put je vezan uz kontroverze i optužbe da je mučio i ubio švicarskog dobrovoljca Christiana Wurtemberga pod sumnjom da je srpski špijun, a potom likvidirao britanskog novinara Paula Jenksa koji je istraživao Wurtembergovu smrt. Svoj ratni put je opisao u niz knjiga te autobiografskom filmu Chico gdje je tumačio samog sebe. Idućih je par godina sudjelovao u nekoliko bitaka u istočnoj Hrvatskoj, uključujući obranu [[Laslovo\|Laslova]], gdje je uspostavio prvu međunarodnu postrojbu hrvatske vojske.		Početkom [[Domovinski rat\|Domovinskog rata]], Rózsa-Flores je, tada pod imenom Jorge Eduardo Rózsa, radio kao dopisnik za barcelonske novine ''[[La Vanguardia]]'' i za španjolsku jedinicu [[BBC World Service]]a. U Hrvatsku je stigao lipnja 1991. godine. Nakon nekoliko mjeseci se odlučio priključiti hrvatskim snagama te je postao pripadnik jedinice poznate kao Prvi internacionalni vod (PIV), koju su činili međunarodni dobrovoljci. Rozsa-Flores je u ratu djelovao na ratištu oko Osijeka kao snajper i stekao čin pukovnika. Njegov ratni put je vezan uz kontroverze i optužbe da je mučio i ubio švicarskog dobrovoljca Christiana Wurtemberga pod sumnjom da je srpski špijun, a potom likvidirao britanskog novinara Paula Jenksa koji je istraživao Wurtembergovu smrt. Svoj ratni put je opisao u niz knjiga te autobiografskom filmu Chico gdje je tumačio samog sebe. Idućih je par godina sudjelovao u nekoliko bitaka u istočnoj Hrvatskoj, uključujući obranu [[Laslovo\|Laslova]], gdje je uspostavio prvu međunarodnu postrojbu hrvatske vojske.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)

2021-11-11T04:48:22Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 11. studeni 2021. u 04:48
Redak 9:		Redak 9:
	Početkom [[Domovinski rat\|Domovinskog rata]], Rózsa-Flores je, tada pod imenom Jorge Eduardo Rózsa, radio kao dopisnik za barcelonske novine ''[[La Vanguardia]]'' i za španjolsku jedinicu [[BBC World Service]]a. U Hrvatsku je stigao lipnja 1991. godine. Nakon nekoliko mjeseci se odlučio priključiti hrvatskim snagama te je postao pripadnik jedinice poznate kao Prvi internacionalni vod (PIV), koju su činili međunarodni dobrovoljci. Rozsa-Flores je u ratu djelovao na ratištu oko Osijeka kao snajper i stekao čin pukovnika. Njegov ratni put je vezan uz kontroverze i optužbe da je mučio i ubio švicarskog dobrovoljca Christiana Wurtemberga pod sumnjom da je srpski špijun, a potom likvidirao britanskog novinara Paula Jenksa koji je istraživao Wurtembergovu smrt. Svoj ratni put je opisao u niz knjiga te autobiografskom filmu Chico gdje je tumačio samog sebe. Idućih je par godina sudjelovao u nekoliko bitaka u istočnoj Hrvatskoj, uključujući obranu [[Laslovo\|Laslova]], gdje je uspostavio prvu međunarodnu postrojbu hrvatske vojske.		Početkom [[Domovinski rat\|Domovinskog rata]], Rózsa-Flores je, tada pod imenom Jorge Eduardo Rózsa, radio kao dopisnik za barcelonske novine ''[[La Vanguardia]]'' i za španjolsku jedinicu [[BBC World Service]]a. U Hrvatsku je stigao lipnja 1991. godine. Nakon nekoliko mjeseci se odlučio priključiti hrvatskim snagama te je postao pripadnik jedinice poznate kao Prvi internacionalni vod (PIV), koju su činili međunarodni dobrovoljci. Rozsa-Flores je u ratu djelovao na ratištu oko Osijeka kao snajper i stekao čin pukovnika. Njegov ratni put je vezan uz kontroverze i optužbe da je mučio i ubio švicarskog dobrovoljca Christiana Wurtemberga pod sumnjom da je srpski špijun, a potom likvidirao britanskog novinara Paula Jenksa koji je istraživao Wurtembergovu smrt. Svoj ratni put je opisao u niz knjiga te autobiografskom filmu Chico gdje je tumačio samog sebe. Idućih je par godina sudjelovao u nekoliko bitaka u istočnoj Hrvatskoj, uključujući obranu [[Laslovo\|Laslova]], gdje je uspostavio prvu međunarodnu postrojbu hrvatske vojske.

	Službeno je demobiliziran 31. srpnja 1994. godine. Dobio je hrvatsko državljanstvo<ref>{{~~Cite web~~\|title=Osnovana radna skupina za Boliviju\|publisher=[[Nova TV]]\|date=24. travnja 2009.\|url=http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/brzi-jandrokovic-osnovana-radna-skupina-za-boliviju.html\|accessdate=20. svibnja 2012.}}</ref><ref>{{~~Cite web~~\|last=Ponoš\|first=Tihomir\|title=Bolivijski predsjednik Morales htio tužiti Hrvatsku zbog Chica\|pages=\|publisher=[[Novi list]]\|date=4. siječnja 2011.\|url=http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Bolivijski-predsjednik-Morales-htio-tuziti-Hrvatsku-zbog-Chica\|accessdate=20. svibnja 2012.}}</ref><ref>{{~~Cite web~~\|last=Premec\|first=Tina\|title='Zaljubio se u rakiju i kulen'\|publisher=[[Jutarnji list]]\|date=17. travnja 2009.\|url=http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=202274\|accessdate=20. svibnja 2012.\|archiveurl=https://web.archive.org/web/20160303234307/http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=202274\|archivedate=3. ožujka 2016.}}</ref>		Službeno je demobiliziran 31. srpnja 1994. godine. Dobio je hrvatsko državljanstvo<ref>{{Citiranje weba\|title=Osnovana radna skupina za Boliviju\|publisher=[[Nova TV]]\|date=24. travnja 2009.\|url=http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/brzi-jandrokovic-osnovana-radna-skupina-za-boliviju.html\|accessdate=20. svibnja 2012.}}</ref><ref>{{Citiranje weba\|last=Ponoš\|first=Tihomir\|title=Bolivijski predsjednik Morales htio tužiti Hrvatsku zbog Chica\|pages=\|publisher=[[Novi list]]\|date=4. siječnja 2011.\|url=http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Bolivijski-predsjednik-Morales-htio-tuziti-Hrvatsku-zbog-Chica\|accessdate=20. svibnja 2012.}}</ref><ref>{{Citiranje weba\|last=Premec\|first=Tina\|title='Zaljubio se u rakiju i kulen'\|publisher=[[Jutarnji list]]\|date=17. travnja 2009.\|url=http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=202274\|accessdate=20. svibnja 2012.\|archiveurl=https://web.archive.org/web/20160303234307/http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=202274\|archivedate=3. ožujka 2016.}}</ref>

	Po završetku rata se vratio u Mađarsku, gdje je bio povezan sa krajnjom desnicom, ali 2003. godine izazvao veliku pažnju svojim preobraćenjem na islam.		Po završetku rata se vratio u Mađarsku, gdje je bio povezan sa krajnjom desnicom, ali 2003. godine izazvao veliku pažnju svojim preobraćenjem na islam.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-05T22:58:31Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{preusmjerava|Chico}}
'''Eduardo Rózsa-Flores''' ([[Santa Cruz de la Sierra]], [[Bolivija]], [[6. ožujka]] [[1960.]] - Santa Cruz de la Sierra, Bolivija [[16. travnja]] [[2009.]]) bio je [[Bolivija|bolivijsko]]-[[Hrvatska|hrvatsko]]-[[Mađarska|mađarski]] [[novinar]], [[glumac]], [[Plaćenici|plaćenik]] i navodni tajni agent [[Židovi u Hrvatskoj|židovskog]] podrijetla. U Mađarskoj je bio znan kao '''Rózsa-Flores Eduardo''' ili '''Rózsa György Eduardo'''.

== Životopis ==
Eduardo Rózsa-Flores rodio se 1960. godine u Santa Cruzu de la Sierri u Boliviji.

Njegov otac György Obermayer Rózsa bio je [[Židovi u Mađarskoj|mađarski]] slikar i sveučilišni profesor koji je 1948. godine napustio Mađarsku, preselio u Pariz i 1952. otišao u Boliviju s francuskom etnografskom misijom, uzevši ime ''Jorge''.<ref>{{cite web|url=http://nuevodia.glradio.com/versiones/20070412_007063/nota_246_413372.htm|title=Hungarian Painter in Santa Cruz|publisher=Nuevodia.glradio.com|accessdate=25 November 2009}}</ref> Ondje je predavao umjetnost te se oženio s Nelly Flores Arias, katalonskom useljenicom i učiteljicom na višoj školi. 1960. dobili su sina Eduarda. Kao predani komunist, otac mu se je s obitelji preselio u [[Čile]] da bi izbjegao diktaturu [[Hugo Banzer|Huga Banzera]], sljedeće godine je [[emigracija|emigrirala]] u [[Švedska|Švedsku]], nakon što je [[Augusto Pinochet]] došao na vlast. a 1979. preselili su se u [[Mađarska|Mađarsku]]. Tako je Eduardo Rózsa-Flores srednju školu završio u Budimpešti. Nakon što je odslužio obvezni vojnik rok, pošao je na kratku obavještajnu naobrazbu u KGB-ovu akademiju ''[[Feliks Dzeržinski]]'' u SSSR. Poslije se pridružio mađarskim obavještajnim službama. Pohađao je [[Budimpeštansko sveučilište Eötvös Loránd|sveučilište Eötvös Loránd]] (ELTE), gdje je diplomirao 1991. godine. Bio je zadnjim tajnikom komunističke mladeške organizacije na ELTE-u 1990. godine. Navodno je surađivao s mađarskim tajnim službama kao student. Njegov prvi novinarski uradak bio je za [[kuba]]nsku ''[[Prensa Latina|Prensu Latinu]]''. Kasnih 1980-ih navodno se je pridružio [[Opus Dei]]ju.<ref>{{cite web|url=http://www.eldeber.com.bo/2009/2009-04-12/vernotaahora.php?id=090416211200|title=El Deber interview with Ricardo Herrera in Spanish|publisher=Eldeber.com.bo|accessdate=25. studenoga 2009.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110716055635/http://www.eldeber.com.bo/2009/2009-04-12/vernotaahora.php?id=090416211200|archivedate=16. srpnja 2011.}}</ref>

Početkom [[Domovinski rat|Domovinskog rata]], Rózsa-Flores je, tada pod imenom Jorge Eduardo Rózsa, radio kao dopisnik za barcelonske novine ''[[La Vanguardia]]'' i za španjolsku jedinicu [[BBC World Service]]a. U Hrvatsku je stigao lipnja 1991. godine. Nakon nekoliko mjeseci se odlučio priključiti hrvatskim snagama te je postao pripadnik jedinice poznate kao Prvi internacionalni vod (PIV), koju su činili međunarodni dobrovoljci. Rozsa-Flores je u ratu djelovao na ratištu oko Osijeka kao snajper i stekao čin pukovnika. Njegov ratni put je vezan uz kontroverze i optužbe da je mučio i ubio švicarskog dobrovoljca Christiana Wurtemberga pod sumnjom da je srpski špijun, a potom likvidirao britanskog novinara Paula Jenksa koji je istraživao Wurtembergovu smrt. Svoj ratni put je opisao u niz knjiga te autobiografskom filmu Chico gdje je tumačio samog sebe. Idućih je par godina sudjelovao u nekoliko bitaka u istočnoj Hrvatskoj, uključujući obranu [[Laslovo|Laslova]], gdje je uspostavio prvu međunarodnu postrojbu hrvatske vojske.

Službeno je demobiliziran 31. srpnja 1994. godine. Dobio je hrvatsko državljanstvo<ref>{{Cite web|title=Osnovana radna skupina za Boliviju|publisher=[[Nova TV]]|date=24. travnja 2009.|url=http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/brzi-jandrokovic-osnovana-radna-skupina-za-boliviju.html|accessdate=20. svibnja 2012.}}</ref><ref>{{Cite web|last=Ponoš|first=Tihomir|title=Bolivijski predsjednik Morales htio tužiti Hrvatsku zbog Chica|pages=|publisher=[[Novi list]]|date=4. siječnja 2011.|url=http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Bolivijski-predsjednik-Morales-htio-tuziti-Hrvatsku-zbog-Chica|accessdate=20. svibnja 2012.}}</ref><ref>{{Cite web|last=Premec|first=Tina|title='Zaljubio se u rakiju i kulen'|publisher=[[Jutarnji list]]|date=17. travnja 2009.|url=http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=202274|accessdate=20. svibnja 2012.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20160303234307/http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=202274|archivedate=3. ožujka 2016.}}</ref>

Po završetku rata se vratio u Mađarsku, gdje je bio povezan sa krajnjom desnicom, ali 2003. godine izazvao veliku pažnju svojim preobraćenjem na islam.

Krajem 2000-ih se vratio u rodnu Boliviju, gdje se u pokrajini Santa Cruz razvio pokret protiv ljevičarske vlade predsjednika Eva Moralesa i za secesiju pokrajine. U bolivijskim medijima se često tvrdilo da je Rozsa-Flores angažiran od strane tamošnjih desničarskih političara i secesionista na čelu s Brankom Marinkovićem kako bi, koristeći svoja ratna iskustva, organizirao paravojne formacije u slučaju ustanka ili oružanog sukoba.

16. travnja 2009. bolivijske su specijalne policijske snage izvele raciju na hotel Las Americas u Santa Cruz de la Sierra gdje je, prema službenoj verziji, došlo do oružanog sukoba u kome su poginuli Rozsa-Flores, irski državljanin Michael Martin Dwyer i mađarski državljanin Árpád Magyarosi. Bolivijski državni mediji su potom prikazali trupla poginulih, tvrdeći da su pripremali atentat na predsjednika Moralesa.<ref>[https://www.dw.com/hr/atentat-na-moralesa-planirali-i-hrvatski-dr%C5%BEavljani/a-4196750 Atentat na Moralesa planirali i hrvatski državljani?] Deutsche Welle pristupljeno 22. siječnja 2020.</ref> U mađarskoj i dijelu bolivijske javnosti se takva verzija osporava, odnosno tvrdi da je Rozsa-Flores likvidiran, a dokazi protiv njega namješteni kako bi se opravdala represija protiv Moralesovih protivnika.

=== Filmovi ===
* Bolse Vita (1996.),
* Vizualizáció (1997.), glavna uloga
* Kisváros (1997.)
* Chico (2001.)

== Izvori ==
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==

* [http://www.index.hr/vijesti/clanak/eduardo-rozsa-flores-priznao-da-se-spremao-za-rat-u-boliviji/430662.aspx Eduardo Rozsa Flores priznao da se spremao za rat u Boliviji]
* [http://www.index.hr/vijesti/clanak/bolivija-otvorila-sezonu-lova-na-hrvate-drzavna-televizija-okomila-se-na-ustase/430129.aspx Bolivija otvorila sezonu lova na Hrvate: Državna televizija okomila se na ustaše]
* [http://www.index.hr/vijesti/clanak/novinar-ratnik-chico-umro-je-onako-kako-je-i-zivio--od-maca/430377.aspx Novinar ratnik Chico umro je onako kako je i živio]

{{GLAVNIRASPORED:Rózsa-Flores, Eduardo}}
[[Kategorija:Novinari]]
[[Kategorija:Domovinski rat]]
[[Kategorija:Židovi u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Životopisi, Bolivija]]
[[Kategorija:Životopisi, Mađarska]]