Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (kategorija: Životopisi, Split)

2026-04-07T13:46:51Z

Automatski uvoz s hrwiki (kategorija: Životopisi, Split)

Nova stranica

{{dz|[[Duje Rendić-Miočević]]|članak o istoimenom arheologu}}
''{{Infookvir političar
|ime=Dujam pl. Rendić-Miočević
|datum rođenja=[[4. siječnja]] [[1834.]]
|mjesto rođenja=Split
|datum smrti=[[29. rujna]] [[1915.]]
|mjesto smrti=Split
|slika=Dujam Rendić Miočević, Museum of Split 20210520.jpg
|veličina=250px
|opis slike= Portret Dujma Rendića-Miočevića, [[Muzej grada Splita]]
|stranka=[[Narodna stranka (Dalmacija)|Narodna stranka]]
|supruga=
|suprug=
|položaj=Gradonačelnik Splita
|zanimanje=pravnik
|fusnote=
|nasljednik=[[Gajo Filomen Bulat]]
|prethodnik=[[Emil Ragazzini]]
|mandat_start=1882.
|mandat_kraj=1885.
|vjera=
}}
'''Dujam pl. Rendić Miočević''' ([[Split]], [[4. siječnja]] [[1834.]] – Split, [[29. rujna]] [[1915.]]), [[Hrvati|hrvatski]] pravnik, [[arheologija|arheolog]]; član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|JAZU/HAZU]] i prvi splitski narodnjački načelnik (1882. – 1885.).<ref>[http://www.lovrinac.hr/index.php/grl/memo Pro memoria]</ref>

== Životopis ==

Rodio se u staroj splitskoj plemićkoj obitelji i svoje je prve društveno-političke poglede stekao u vrijeme kada je u krugovima srednjeg [[plemstvo|plemstva]] i mladoga [[građanstvo|građanstva]] počelo izrazitije zanimanje za nacionalnu problematiku s aspekta [[jezik]]a, [[politika|politike]], [[kultura|kulture]] i [[gospodarstvo|gospodarstva]].

Godine [[1851.]] završio je gimnaziju u Splitu, nakon čega je pohađao i završio dvogodišnji filozofski licej, da bi potom studirao [[pravo]] u [[Padova|Padovi]], gdje je i doktorirao. Po povratku u [[Dalmacija|Dalmaciju]] priključio se radu [[Narodna stranka (Dalmacija)|narodnjačke stranke]], koja se zalagala za uvođenje [[hrvatski jezik|hrvatskog jezika]] kao službenog u svim javnim službama na području Dalmacije i za ujedinjenje pokrajine s [[Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Banskom Hrvatskom]]. Zajedno s ostalim istaknutim narodnjacima, Dujam se založio za osnivanje narodnjačke čitaonice u Splitu, koja je otvorena [[30. rujna]] [[1862.]] pod imenom ''Slavjanska narodna čitaonica''.<ref name="Perić 1990">Perić, Ivo, Politički portreti iz prošlosti Dalmacije</ref>{{is|str. 176.-177.}} Dujam je sudjelovao i u drugim aktivnostima narodnjaka pa je od [[1863.]] bio član [[Matica dalmatinska|Matice dalmatinske]].

Sredinom [[1870-ih|70-ih]] godina [[19. stoljeće|19. stoljeća]], otvorio je odvjetnički ured u [[Sinj]]u, gdje su se, isprva, [[autonomaši]] i narodnjaci zajedno okupljali u ''Casinu''. Međutim, zbog učestalih sukoba, narodnjaci su istupili iz Casina i osnovali Narodnu čitaonicu [[1867.]] godine, a među osnivačima bio je i Dujam Rendić-Miočević. Bio je i među vijećnicima prvog narodnjačkog općinskog vijeća u Sinju, izabranog na općinskim izborima [[1869.]] godine koje je uvelo [[hrvatska zastava|hrvatsku trobojku]] kao službenu zastavu sinjske općine i hrvatski jezik za službeni jezik te općine.

Nakon odlaska narodnjačkog odvjetnika [[Kosto Vojnović|Koste Vojnovića]] iz Splita u [[Zagreb]], Rendić-Miočevič je privremeno napustio odvjetničku praksu u Sinju i otvorio odvjetnički ured u Splitu, gdje se ponovno uključio u politički rad Narodne stranke, kojoj je na čelo u Splitu, nakon Vojnovićeva odlaska, stupio [[Gajo Filomen Bulat]]. Dvije najvažnije zadaće Narodne stranke u Splitu bile su "ponarođenje" splitskih [[srednja škola|srednjih škola]] i splitske općine.

Godine [[1877.]] Dujam Rendić-Miočević izabran je zajedno s prvacima Narodne stranke za zastupnika u [[Dalmatinski sabor|Dalmatinskom saboru]] u [[Zadar|Zadru]], gdje su narodnjački zastupnici potpisali politički program Narodnjačkog saborskog kluba u kojem je istaknuto da se oni na temelju ''narodnog načela'' i ''državnog prava hrvatskoga'', zalažu za ''sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom'' na ravnopravnoj osnovi.<ref name="Perić 1990"/>{{is|str. 178.-179.}}

Godine [[1879.]] narodnjaci su, u izborima za [[Carevinsko vijeće]], suprotstavili načelniku [[Antonio Bajamonti|Anti Bajamontiju]] kandidaturu Dujma Rendića-Miočevića. Zahvaljujući izbornim glasovima iz [[Makarska|Makarske]], [[Dubrovnik]]a, [[Herceg-Novi|Herceg-Novog]] i [[Perast]]a, Dujam je bio izabran za zastupnika u [[Beč]]u. Od ukupno 1029 birača u toj izbornoj jedinici, za Rendića su glasali 573, a za Bajamontija 456 birača.<ref name="Perić 1990"/>{{is|str. 179.-180.}} Narodni zastupnici iz Dalmacije stupili su u Hohenwartov zastupnički klub u Carevinskom vijeću, koji je podupirao [[Eduard Taaffe|Taaffeovu]] vladu, kako bi se što bolje izborili za za interese naroda u Dalmaciji. U prilog im je išao i rastući [[iredentizam|talijanski iredentizam]], zbog čega su austrijske vlasti prestale podupirati [[Talijani|Talijane]] u Dalmaciji. Zbog svega toga, [[car]] [[Franjo Josip]] (1848. – 1916.) odobrio je uvođenje hrvatskog jezika kao nastavnog jezika u dalmatinske gimnazije, što je izazvalo veliko oduševljenje pristaša Narodne stranke u Splitu i ostatku Dalmacije.<ref name="Perić 1990"/>{{is|str. 180.-181.}}

Jak položaj i apsolutna moć splitskog načelnika Antonija Bajamontija ozbiljno je bila uzdrmana njegovim porazom u izborima za Carevinsko vijeće (1879.), ali i financijskim skandalom oko njegova društva ''Associazione dalmatica'' i u općini, zbog čega su austrijske vlasti naposljetku donijele odluku o raspuštnju splitskog Općinskog vijeća i raspisavanju novih općinskih izbora.

Na općinskim izborima u Splitu održanima [[1882.]] godine pobijedila je Narodna stranka i konstituirala prvu narodnjačku splitsku vlast. Za prvog narodnjačkog općinskog načelnika izabran je dr. Dujam Rendić-Miočević. Dužnost splitskog [[načelnik općine|općinskog načelnika]] obavljao je do [[1885.]] godine, kada se povukao zbog sukoba sa splitskom narodnjačkim vođom, Gajom Bulatom. Istodobno, nije prihvatio ni novu kandidaturu za izbor u Carevinsko vijeće u Beču. Nakon toga, povukao se u Sinj i ponovno otvorio tamošnju odvjetničku kancelariju. Dužnost zastupnika u Dalmatinskom saboru obnašao je do [[1889.]] godine, nakon čega se povukao iz javnog političkog života.<ref name="Perić 1990"/>{{is|str. 187.}}

U poznijoj životnoj dobi vratio se u Split gdje je obnašao dužnost predsjednika [[Odvjetnička komora|Odvjetničke komore]]. Godine [[1909.]] potpisao je, zajedno s drugim dalmatinskim odvjetnicima, antirežimski intoniranu adresu podrške zagrebačkim odvjetnicima koji su bili branitelji u tkz. [[veleizdajnički proces|veleizdajničkom procesu]] protiv niza istaknutih [[Srbi|Srba]].

U Splitu je dočekao i [[Prvi svjetski rat]], no nije uspio doživjeti slom [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. Umro je u rodnom gradu 29. rujna 1915. u 81. godini života.

== Bilješke ==

== Literatura ==

* ''Perić, Ivo, Politički portreti iz prošlosti Dalmacije, Književni krug, Split, 1990.'' {{ISBN|86-7397-052-0}}

== Vanjske poveznice ==

* [http://www.lovrinac.hr/index.php/grl/memo Pro memoria]

{{mrva-biog-hrvatska}}

{{GLAVNIRASPORED:Rendić-Miočević, Dujam}}
[[Kategorija:Životopisi, Split]]
[[Kategorija:Hrvatski pravnici]]
[[Kategorija:Hrvatski arheolozi]]
[[Kategorija:Splitski gradonačelnici]]

Dujam Rendić-Miočević - Povijest promjena

Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (kategorija: Životopisi, Split)