WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T11:23:17Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 11:23
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Drago Jilek'''-->~~'''Drago Jilek''' ([[Sarajevo]], [[2. svibnja]] [[1912.]] - Beograd?, poslije ožujka [[1950.]]), hrvatski visoki obavještajni dužnosnik u NDH i poslijeratni politički emigrant.<ref name="Soldić-Arar">[https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/213062/zrtve-udbe-2-ubijen-dok-je-vodio-ljubav-u-automobilu Slobodna Dalmacija] priredila Zdravka Soldić Arar. ''Žrtve Udbe (2): ubijen dok je vodio ljubav u automobilu'', 24. rujna 2013. (pristupljeno 1. ožujka 2019.)</ref>		'''Drago Jilek''' ([[Sarajevo]], [[2. svibnja]] [[1912.]] - Beograd?, poslije ožujka [[1950.]]), hrvatski visoki obavještajni dužnosnik u NDH i poslijeratni politički emigrant.<ref name="Soldić-Arar">[https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/213062/zrtve-udbe-2-ubijen-dok-je-vodio-ljubav-u-automobilu Slobodna Dalmacija] priredila Zdravka Soldić Arar. ''Žrtve Udbe (2): ubijen dok je vodio ljubav u automobilu'', 24. rujna 2013. (pristupljeno 1. ožujka 2019.)</ref>

	== Životopis ==		== Životopis ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-04T04:52:24Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Drago Jilek''' ([[Sarajevo]], [[2. svibnja]] [[1912.]] - Beograd?, poslije ožujka [[1950.]]), hrvatski visoki obavještajni dužnosnik u NDH i poslijeratni politički emigrant.<ref name="Soldić-Arar">[https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/213062/zrtve-udbe-2-ubijen-dok-je-vodio-ljubav-u-automobilu Slobodna Dalmacija] priredila Zdravka Soldić Arar. ''Žrtve Udbe (2): ubijen dok je vodio ljubav u automobilu'', 24. rujna 2013. (pristupljeno 1. ožujka 2019.)</ref>

== Životopis ==
Rođen 2. svibnja 1912. godine.<ref name="Soldić-Arar"/> S velikosrpskom karađorđevićevskom Jugoslavijom sukobio se u ranoj mladosti jer je bio veliki hrvatski domoljub. Upisao je studij prava u Zagrebu. Godine 1939. uhitili su ga jer je dijelio protujugoslavenske letke. Iz istražnog je zatvora pušten pa je nastavio studirati pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Kao student dočekao je početak [[Travanjski rat|Travanjskog rata]].<ref name="komunistickizlocini">[https://komunistickizlocini.net/2019/02/25/drago-jilek-otet-mucen-i-ubijen-jedan-od-trojice-oznasa-koji-su-oteli-jileka-bio-je-budimir-loncar/ Komunistickizlocini.net] Uredništvo/komunistickizlocini.net: ''DRAGO JILEK: OTET, MUČEN I UBIJEN (Jedan od trojice oznaša koji su oteli Jileka bio je Budimir Lončar)'', 26. ožujka 2019. (pristupljeno 1. ožujka 2019.)</ref>

Početkom rata nije bilo sasvim sigurno kakve će biti državne granice NDH. Oko dodjele Bosne vodila su se talijansko - njemačka nadmudrivanja i taktiiranja, što je sve povećavale strah hrvatskih vlasti da bi Bosna i Hercegovina mogle biti istrgnute iz hrvatske države, što su smatralo poraznim. Zato su žurili poslati u Sarajevo postrojbu od kojih 1000 ljudi. Već 20. travnja 1941. ta je postrojba poslana. Nakon što su došli u Sarajevo, pročitan je proglas vojskovođe Slavka Kvaternika, pun blagonaklonih riječi o muslimanima. Muslimani su najčešće i bili na čelu velikih župa u Bosni i Hercegovini koje je NDH uspjela uspostaviti već do lipnja 1941. godine. Iz te odabrane postrojbe izdvojili su se dragovoljci koje su predvodili [[Bećir Lokmić]], [[Jozo Zubić]] i Drago Jilek i oformili udarnu ustašku skupinu [[Crna legija|Crnu legiju]].<ref name="Jurić">[http://www.7dnevno.hr/izdvajanja/top/vucic-zabranjuje-istinu-o-cetnickim-zlocinima-u-sandzaku/ 7dnevno] Ivo Jurić/7dnevno: ''Vučić zabranjuje istinu o četničkim zločinima u Sandžaku!?'' 19. srpnja 2018. (pristupljeno 1. ožujka 2019.)</ref>
U Sarajevu je postao zamjenik povjerenika za Bosnu i Hercegovinu. Pretkraj 1941. postao je povjerenik nadzorne službe (UNS) u Zemunu, zatim povjerenik Ureda II UNS-a u Sarajevu i napokon pročelnik IV Odjela Ureda II UNS-a (protukomunistički odjel) u Zagrebu. Kad je smijenjen [[Eugen Dido Kvaternik]],<ref name="komunistickizlocini"/> Jilek je postao zapovjednik [[Ustaška nadzorna služba|Ustaške nadzorne službe]] (UNS)<ref name="Soldić-Arar"/> u činu bojnika. No, i on je te dužnosti ubrzo razriješen. Krajem rata se povukao s vojskom NDH i civilima u Austriju. Preživio je englesku izdaju na Bleiburgu i izbjegao je [[Bleiburška tragedija|Bleiburšku tragediju]]. Sklonio se u Italiju.<ref name="komunistickizlocini"/>

Logično, Jugoslavija ga je smatrala [[hrvatska neprijateljska emigracija|neprijateljskom hrvatskom emigracijom]]. U godinama neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata [[OZNA]] je napadala prvenstveno one hrvatske emigrante koji su imali dobre veze sa savezničkim centrima moći, u koje je spadao Jilek.
OZNA je lov na glavne dužnosnike NDH i vođe protujugoslavenskog Pokreta otpora, koji su preživjeli poslijeratna uhićenja i likvidacije započela nakon sloma [[Akcija Deseti travanj|akcije Deseti travanj]]. Najtraženiji su bili poglavnik [[Ante Pavelić]], doglavnik i ministar unutarnjih poslova NDH [[Mate Frković]] i šef Ustaške nadzorne službe (UNS) Drago Jilek. Agenti su 1948. godine dobili zadaću organizirati otmicu i odvođenje u Jugoslaviju dr. Mate Frkovića, što nije uspjelo. Pavelić im je bio skriven i nedostupan pa je sljedeći bio Drago Jilek. Jilek je bio ostao u skupini dužnosnika NDH koji su ostali u susjednim zemljama u Europi, koji su očekivali skori rat demokratskog Zapada protiv despotskog komunističkog Istoka.<ref name="Farkaš">[https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos%3A4272/datastream/PDF/view Repozitorij Filozofskog fakulteta u Osijeku] Ivana Farkaš: ''Jugoslavenske tajne službe kao sredstvo državne represije'', str. 30., Osijek 2018.</ref> [[Božidar Kavran]] pristupio je organiziranju križarskih skupina (akcija Deseti travanj).<ref name="komunistickizlocini"/> Jilekova je zadaća u tome bila voditi brigu o odabiru časnika koji će se vraćati u domovinu, te organizirati hrvatsku dojavnu službu i uspostaviti kontakt sa stranim obavještajnim službama, ponajprije američkom.<ref name="Farkaš"/> Vrijeme je tad uglavnom provodio na putu između logora za izbjeglice u Austriji i Italiji.<ref name="komunistickizlocini"/> No, neuspjeh akcije Deseti travanj rezultirao je da se povukao u Rim. Tajanstveno je nestao 16. ožujka 1949. nestao, a sve što je ostalo bila je lokva krvi na pločniku ispred njegovoga stana u Rimu.<ref name="Farkaš"/> Malo je toga nosio sa sobom, vrlo malo imovine, tek isprave na lažno ime, likvidnu gotovinu (zlatnike) i sat, radi točnosti, sve što je iskusnom obavještajcu trebalo. Sve ključne informacije pamtio je i ništa nije zapisivao, da ne bi odao nikog niti odao ikoju akciju.<ref name="komunistickizlocini"/>
Bivši [[Vjesnik]]ov novinar [[Đorđe Ličina]],<ref name="Soldić-Arar"/> Udbin propagandist,<ref name="komunistickizlocini"/> tvrdio je u svojoj knjizi “Dvadeseti čovjek” da su Jileka "u Argentini ubili njegovi suradnici". Drugi jugoslavenski autori, poput [[Mile Milatović|Mile Milatovića]] i [[Vladimir Dedijer|Vladimira Dedijera]] optuživali su Andriju Hebranga i pozivali se na "sadržaj tzv. Jilekove torbice". Iz tih pretpostavka naslućuje se da je Jilek bio otet i odveden u Jugoslaviju. Analiziranjem Jilekova dosjea u [[Hrvatski državni arhiv|Hrvatskom državnom arhivu]] otkriveno je da je bio otet u Rimu i odveden u Beograd. Zabilježena je Jilekova izjava koju je ondje dao 8. ožujka 1950. pod pseudonimom Drago Duvnjaković.<ref name="Soldić-Arar"/>

Jugokomunistički milicijski istražitelji pokušavali su svim silama od visokih dužnosnika NDH iznuditi "dokaze", odnosno prisilne iskaze u kojima bi lagali da se tajnika CK KPH [[Andrija Hebrang (otac)|Andrija Hebrang]] izdajnički držao u ustaškom zatvoru i da je pristao surađivati s ustašama, te time opravdali još jednu unutarnju komunističku čistku nepoželjnih i nepodobnih, u kojoj su smaknuli Hebranga. Uzore su našli u montiranim političkim procesima u Ljubljani 1948. godine, tzv. [[Dachauski procesi|Dachauskim procesima]]. Ondje su komunisti podmećali drugim komunistima. Stare komuniste i logoraše iz Dachaua prisiljavali su priznati da su bili agenti [[Gestapo]]a i da su bili poslije rata agenti zapadnih tajnih službi.<ref name="Salaj">[http://www.andrija-hebrang.com/ustase.htm andrija-hebrang.com] ''Ustaše kao svjedoci''. Prema Branko Salaj Uporne beogradske laži o Hebrangu, Poruka slobodne Hrvatske, ožujak 1983. (pristupljeno 1. ožujka 2019.)</ref><ref>Te su presude poništene tek 1976. godine. Nevino ubijeni, okrivljeni i osuđeni rehabilitirani su.</ref> Jilek nije bio jedini visokopozicionirani obavještajac kojega je OZNA ilegalno držala u zatvoru i pokušavala iskoristiti.<ref name="Farkaš"/> Mnogo ustaško osoblje nije podleglo takvim prisilama. Ustaški istražitelj koji je istraživao Hebranga [[Tibor Vaško]], nije pristao na to, ni [[Miroslav Fulanović]] (pomoćnika Eugena Kvaternika, zapovjednika UNS-e), šefa obavještajne službe [[Erih Lisak|Eriha Lisaka]], [[Stjepan Damić|Stjepana Damića]], šef obavještajne služne za cijelu NDH, [[Krešimir Šuklje|Krešimira Šuklje]], istražitelja, [[Mirko Vutuc|Mirka Vutuca]] i [[Aleksandar Benak|Aleksandra Benaka]], čelnike političke policije i druge, pa tako i Dragu Jileka koji je bio zapovjednik Ustaške nadzorne službe i još obnašao i druge dužnosti. Dugo je odbijao jugoslavenskoj policiji takve izjave. Radi prisiljavanja Jilka, jugoslavenski su agenti nakon što su oteli Jilka dugo vremena još pokušavali oteti i njegovu suprugu, čime bi pomogli slamanju Jileka. Nisu prezali ni posezanja u dalekoj Južnoj Americi. Jilkova je supruga bila u Paragvaju gdje je radila kao ljekarnica, i agenti su ju pokušali oteti na radnom mjestu u ljekarni. Supruga se energično oduprijela, vikom je skrenila pozornost susjedstvu koje se uzbunilo pa su se jugoslavenski agenti povukli i pobjegli. Novine su o oba pokušaja [[otmica|otmice]] na široko pisale.<ref name="Salaj"/>

Jilekova se sudbina nije znala sve dok u Hrvatskom državnom arhivu nije pronađen njegov dosje. Iz sadržaja dosjea izgleda da je zatočen u Beogradu na višegodišnjem ispitivanju u zatvoru, te potom najvjerojatnije likvidiran.<ref name="Jurasić">[https://www.vecernji.hr/premium/vrijeme-radi-za-ubojice-i-tuzitelji-ce-mozda-samo-dobiti-uzaludan-posao-621985 Večernji list] Marinko Jurasić: ''Vrijeme radi za ubojice i tužitelji će možda samo dobiti uzaludan posao'', 2. listopada 2013. (pristupljeno 1. ožujka 2019.)</ref> Jilekov suradnik [[Ivica Krilić]], također hrvatski emigrant u Rimu, izjavio je da su Jileka otela trojica oznaša. Jedan od njih je za nagradu za tu akciju promaknut na šefovski položaj u OZNI u Zadru i poslije je bio ministar vanjskih poslova bivše Jugoslavije.<ref>[https://direktno.hr/direkt/video-partizanski-ptsp-kasapio-nad-jamom-pa-ubio-sebe-zenu-i-djecu-11293/ Direktno.hr] Autor Direktno.hr ''VIDEO: Partizanski PTSP: kasapio nad jamom pa ubio sebe, ženu i djecu'' -
Udbaške likvidacije, pa i Jilkovu istraživala je preko sedam godina [[Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava]] i njezino [[Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu]]. Metodologija rada bitno je bila drugačija od metoda profesionalnih istražitelja, zbog čega su bili ograničene mogućnosti, što je umanjilo vjerodostojnost nalaza. Rad su zasnovali na dokumentima, arhivima, svjedočanstvima, napisima u inozemnom tisku i publikacijama hrvatske emigracije. [[Gordana Turić]], [[Bože Vukušić]] i [[Vice Vukojević]] podnijeli su izvješće 30. rujna 1999. godine.<ref name="Jurasić"/>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[https://web.archive.org/web/20180505080833/http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000817/podlistak.htm Slobodna Dalmacija] Hrvati u inozemstvu žrtve državnog terora SFRJ poslije 1945. GODINE (3) - Nemilosrdne likvidacije političkih emigranata

{{GLAVNIRASPORED:Jilek, Drago}}
[[Kategorija:Životopisi, Sarajevo]]
[[Kategorija:Dužnosnici NDH]]
[[Kategorija:Hrvatska politička emigracija (1945.-1989.)]]

Drago Jilek - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica