Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Mrva-biog-sport}}' u '{{mrva-biog-šport}}'

2025-04-23T02:55:10Z

Zamjena teksta - '{{Mrva-biog-sport}}' u '{{mrva-biog-šport}}'

←Starija inačica		Inačica od 23. travanj 2025. u 02:55
Redak 100:		Redak 100:
	* {{eng oznaka}} [http://www.chessgames.com/perl/chessplayer?pid=47933 Dražen Marović] na [[Chessgames.com]]		* {{eng oznaka}} [http://www.chessgames.com/perl/chessplayer?pid=47933 Dražen Marović] na [[Chessgames.com]]

	{{~~Mrva~~-biog-~~sport~~}}		{{mrva-biog-šport}}

	{{GLAVNIRASPORED:Marović, Dražen}}		{{GLAVNIRASPORED:Marović, Dražen}}
	[[Kategorija:Hrvatski šahovski velemajstori]]		[[Kategorija:Hrvatski šahovski velemajstori]]
	[[Kategorija:Šahovski pisci]]		[[Kategorija:Šahovski pisci]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-01T09:05:35Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir životopis
| ime = Dražen Marović
| slika = IBM Schaaktoernooi 1967 . Nummer 18 E. Gereben (Zwitserland), nummer 19 D. Marov, Bestanddeelnr 920-5139.jpg
| veličina = 220px
| opis slike = Dražen Marović, Amsterdam 1967.
| pseudonim =
| rođenje = [[14. siječnja]] [[1938.]], [[Split]], [[Hrvatska]]
| smrt =
| nacionalnost = [[Hrvat]]
| poznat_po = [[šah]]ist, [[velemajstor]]
| zanimanje =
}}

'''Dražen Marović''' ([[Split]], [[14. siječnja]] [[1938.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] je [[šah]]ist, [[velemajstor]], šahovski teoretičar i [[šahovski pisac]].

== Životopis ==
Dražen Marović rođen je u Splitu, 1938. godine. Klasičnu gimnaziju završio je u rodnom Splitu. Studirao je engleski i talijanski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a privatno španjolski, francuski i ruski. Nakon završetka studija magistrirao je iz američke književnosti. Šah je naučio igrati od oca kao dječak, ali mu je ozbiljnije pristupio tek u dobi od 15 godina. Igrom slučaja naišao je na prostorije šahovskog kluba 'Mornar' na splitskoj Rivi i ostao privržen kraljevskoj igri cijeli život.

=== Športska karijera ===
Dolaskom na studij nastupao je za zagrebačke klubove 'Mladost' i 'Zagreb', s kojima je više puta osvajao prvenstvo države i kup. Nacionalnim majstorom postao je na šampionatu 1961., međunarodnim majstorom 1965., a velemajstorom 1975. godine.

U šahovskoj areni probijao se preko poluzavršnica i šampionata države 1961.-1963., kao i pobjedama na majstorskim turnirima poput Hastingsa, Beverwijka, Amsterdama, Malage, Barcelone i inih, koje su otvarale vrata velemajstorskih turnira. Uspješno je igrao u Hastingsu 1962. (4. iza Kotova, Smislova i Gligorića), Zagrebu 1964. (dioba 2. iza Szaba), u Zagrebu 1965. ( 2,5 boda više od norme za IM), Malagi 1968. (1. s Ivkovom), u Zagrebu 1971. ( 1. s Minićem) i 1972. ( dioba 2. iza Steina), Virovitici 1978. (1. sa Smejkalom), Malagi 1981. (dioba 2. iza Talja) te Saint-Maximu 1982. godine (1.). Možda se ipak najviše istaknuo u visokoj profesionalnoj konkurenciji velikih turnira: u Dortmundu 1973. i Tallinu 1975. godine, a posebice u Skoplju 1970. i 'Turniru IBM-a' u Amsterdamu 1973. godine.

Od 1961. do 1975. godine, kao igrač ili sekundant (analitičar), Marović je bio član državnih reprezentacija koje su sedam puta osvojile srebrnu medalju: na prvenstvima Europe u Oberhauzenu 1961., Hamburgu 1965. i Bathu 1973. godine, studentskim olimpijadama u Marijanskim Laznima 1962. i Budvi 1963. godine, te olimpijadama u Luganu 1968. i Nici 1974. godine.

Na osobnoj razini može se posebice pohvaliti pobjedama protiv dva bivša svjetska prvaka, [[Tigran Petrosjan|Petrosjana]] u Amsterdamu 1973. i [[Boris Spaski|Spaskoga]] u Talinnu 1975., zatim kandidata za prvaka svijeta: Gligorića (Zagreb 1965.), Kotova (Amsterdam 1968.), Ivkova i k
Timmana (Banjaluka 1974.), Korčnoja (Linares 1979.), te niza nacionalnih prvaka 60-tih i 70-tih godina – Bobocova (Bugarska), Pomara (Španjolska), Anderssona (Švedska), Donnera (Nizozemska), Neija (Estonija), Matanovića i Ljubojevića (Jugoslavija) Smejkala (Čehoslovačka), Csoma i Adorjana (Mađarska), Ciociltee (Rumunjska), Alexandera (Engleska) i inih.

Nakon što je tzv. Elo-rating uveden početkom [[1970-ih|sedamdesetih godina]] najviši rating od 2490 ( s vrhuncem od 2505) bodova ostvario je 1974./75. (tada 92. mjesto na svjetskoj ljestvici), a najniži, od 2445 bodova, nakon zadnjeg nastupa u Torontu 1990. godine.

== Izabrane partije ==
* Marović – Kotov 1:0, Kraljeva indijska obrana, Amsterdam 1968.;
* Marović – Bronstein 1/2, Kraljeva indijska obrana, Amsterdam 1968.;
* Korčnoj – Marović 1/2, Slavenska obrana, Zagreb 1970.;
* Marović – Korčnoj 1/2, Grunfeldova indijska obrana, SSSR – Jugoslavija, Erevan 1971.;
* Marović – Kapengut 1:0, Kraljeva indijska obrana, SSSR – Jugoslavija, Erevan 1971.;
* Marović – Petrosian 1:0, Kraljeva indijska obrana, Amsterdam 1973.;
* Marović – Spaski 1:0, Nimcovičeva indijska obrana, Tallin 1975.;
* Marović – Nei 1:0, Slavenska obrana, Tallin 1975.;
* Korčnoj – Marović 0:1, Damina indijska obrana, Linares 1979.;
* Marović –Velimirović 1:0, Kraljeva indijska obrana, šampionat 1963.;
* Marović – Matanović 1:0, Nimcovičeva indijska obrana, momčadsko prvenstvo 1977.;
* Marović – Ljubojević 1:0, Kraljeva indijska obrana, Zagreb 1975.;
* Zuckerman – Marović 0:1, Caro-Kann, Malaga 1968.;
* Marović – Kaplan 1:0, Kraljeva indijska obrana, Malaga 1968.;
* Kokkoris – Marović 0:1, Aljehinova obrana, meč, Atena 1970.;
* Marović – Enklaar 1:0, Kraljeva indijska obrana, Amsterdam 1973.;
* Marović – Donner, Nimcovičeva indijska obrana, Amsterdam 1973.;
* Marović - Andersson 1:0, Nimcovičeva indijska obrana, Amsterdam 1973.;
* Timman – Marović 0:1, Aljehinova obrana, Banjaluka 1974.,
* Diez del Corral – Marović 0:1, Sicilijanska obrana, Malaga 1981.
* Ciociltea - Marović 0:1, Caro Kann, Malaga 1981.

Završnice:
* Marović – Mašić 1:0 i Marović – Bertok 1:0, šampionat 1963., Antošin – Marović 1/2, Zinnowitz 1966., Van der Weide – Marović 0:1, Beverwijk 1967., Marović – Ungureanu 1/2, Constanza 1969., Marović – Rukavina 1:0, šampionat 1972., Hernandez – Marović 0:1 i Marović – Tajmanov 1/2, Talin 1975., Marović - Matanović 1:0, momčadsko prvenstvo 1969, Talj - Marović ½, Malaga 1981.

== Trener i spisatelj ==
Povukavši se iz natjecanja, na olimpijadama osamdesetih godina bio je izbornik i trener: 1982. ženske ekipe Jugoslavije u Luzernu, dok je u Solunu 1984. i 1988.godine, Dubaiju 1986. te Novom Sadu 1990. godine vodio momčad Ujedinjenih Arapskih Emirata. [[1990-ih|Devedesetih godina]] bio je izbornik i trener hrvatske nacionalne momčadi na prvenstvima Europe u Debrecinu 1992. i Puli 1997. godine (oba puta na diobi 5. mjesta), te olimpijadama u Manili 1992. (5.), Moskvi 1994., Erevanu 1996. i Momčadskom prvenstvu svijeta u Luzernu 1997. godine (6.).
'
Veliki dio šahovske karijere Marović je posvetio spisateljskom radu. Urednikom ''Šahovskog glasnika'' imenovan je 1967. godine i na tom mjestu uredio 30 godišta toga časopisa. U tom razdoblju komentirao je i velika šahovska natjecanja u tada popularnoj "polnoćnoj" emisiji športskog programa HRT-a.

Autorom je ili suautorom 31 djela na različite šahovske teme, koja su doživjela više od 70 izdanja, od čega 16 na stranim jezicima (ponajviše na engleskom, ali i na talijanskom, španjolskom i njemačkom jeziku). Na hrvatskom jeziku osobit uspjeh među čitateljima doživjele su ''Zatvorene igre'', u suradnji s Idrizom Sušićem, objavljene u 4 izdanja, a na stranim jezicima ''Play the King's Indian'' (Pergamon Press, Oxford 1984.), ''Understanding Pawn Play in Chess'' i ''Dynamic Pawn Play in Chess'' ('Gambit Publications', London 2000. i 2001.). S engleskoga na hrvatski jezik preveo je ''Šahovsku enciklopediju'' britanskog pisca Harryja Golombeka, a s hrvatskog na strane jezike više vlastitih djela. Četiri djela u izdanju 'Gambita' u originalu je napisao i objavio na engleskom jeziku, a dva od njih potom su prevedena na njemački i španjolski jezik.

Marović je povremeno pripremao istaknute mlade igrače, posebice za omladinska prvenstva svijeta i osvajanje naslova FIDE, među njima Bojana Kurajicu, prvaka iz Barcelone 1965. godine, Saeeda Saeeda iz Dubaija, osvajača brončane medalje u Belfortu 1983. godine, Al-Modiakhija iz Katara, prvog arapskog velemajstora, Hrvoja Stevića, prvaka do 16 godina 1995. godine te Dragana Kosića, sudionika šampionata u Adelaidu 1989. godine, koji su obojica ubrzo postali velemajstori. U nizu godina više puta je trenirao i višegodišnje prvakinje Hrvatske, Tanju Belamarić i Vlastu Maček, te prvakinju Slovenije Janu Krivec.

Za mandata dra Euwea, imenovan je članom Kvalifikacijske komisije FIDE i u tom svojstvu sudjelovao u njezinom radu, posebice na kongresima [[1970-ih|sedamdesetih godina]] u Haifi, Buenos Airesu i La Valetti. Bio je članom i ''[[ad hoc]]'' komisija koje su se bavile uvođenjem rejtinga i sustavom borbe za šahovsku krunu nakon nasilne detronizacije Roberta Fischera.

== Djela ==
Lista prvih izdanja na stranim jezicima:
* ''King Pawn Openings'', Batsford, London, 1975., (suautor Idriz Sušić)
* ''King Fianchetto Defences'', Batsford, London, 1977.
* ''An Opening Repertoire for Black'', Batsford, London, 1978.(suautor vel. Bruno Parma)
* ''Play the King's Indian'' – Pergamon Press, Oxford, 1984.
* ''An Active Repertoire for Black'', Batsford, London, 1991.
* ''Play the Queen's Gambit'', Maxwell Macmillan, Oxford, 1991.
* ''Understanding Pawn Play in Chess'', Gambit Publications Limited, London, 2000.
* ''Dynamic Pawn Play in Chess'', Gambit Publications Limited, London, 2001.
* ''Secrets of Positional Chess'', Gambit Publications Limited, London, 2003.
* ''Secrets of Chess Transformations'', Gambit publications Limited, London, 2004.
* ''Geheimnisse der Bauernfuhrung im Schach'', 2003.
* ''Geheimnisse des Positionellen Schachs'', 2004.
* ''Comprender el Juego de Peones an Ajedrez'', La Casa del Ajedrez, Madrid, 2005.
* ''Secretos del Ajedrez Posicional'', La Casa del Ajedrez, Madrid 2006.
* ''Repertorio di Aperture per ili Nero'', Ugo Mursia editore, Milano
* ''Nuovo Repertorio di Aperture per il Nero'', Ugo Mursia editore , Milano, 1995.

Djela na hrvatskom jeziku, njih 27, s dvije iznimke u izdanju su 'Šahovske naklade', Zagreb. Zajedno s velemajstorom [[Zlatko Klarić|Zlatkom Klarićem]] urednikom je knjige [[Gari Kasparov|Garija Kasparova]] ''Moje partije'', ([[Zagreb]], [[1983.]]).<ref>[http://katalog.kgz.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&currentPage=1&searchById=10&sort=0&spid0=10&spv0=Kasparov%2c+Gari&xm0=1&selectedId=322000287 Moje partije / Gari Kasparov ; uredili Zlatko Klarić, Dražen Marović], katalog.kgz.hr, pristupljeno 30. prosinca 2017.</ref>

== Izvori ==
* ''Šahovski glasnik''
* ''Antologija šahovskog majstorstva Jugoslavije'', Šahovska naklada, Zagreb 1972.
* FIDE rating history
* Olymp base
* Partije na chessgames.com
* [http://ratings.fide.com/card.phtml?event=14500183 FIDE]
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.crochess.com/rejting/hrlista.htm Hrvatski šahovski savez] Nacionalna rejting lista od 1. siječnja 2013.
* {{eng oznaka}} [http://www.chessgames.com/perl/chessplayer?pid=47933 Dražen Marović] na [[Chessgames.com]]

{{Mrva-biog-sport}}

{{GLAVNIRASPORED:Marović, Dražen}}
[[Kategorija:Hrvatski šahovski velemajstori]]
[[Kategorija:Šahovski pisci]]

Dražen Marović - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Mrva-biog-sport}}' u '{{mrva-biog-šport}}'

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica