WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-28T12:44:57Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infokvir vojna osoba
|ime=Douglas MacArthur
|slika=Douglas MacArthur 58-61.jpg
|opis=
|datum rođenja=[[26. siječnja]] [[1880.]]
|mjesto rođenja={{SAD grad|Little Rock|Arkansas}}, [[SAD]]
|datum smrti=[[5. travnja]] [[1964.]]
|mjesto smrti=[[Washington D.C.]], [[SAD]]
|nacionalnost={{ZD|S|SAD}} [[Amerikanci|Amerikanac]]
|puno ime=
|nadimak=
|supruga=1) Henrietta L. C. Brooks 2) [[Jean Faircloth]]
|suprug=
|titule =
|knjige=
|služba=1903. – 1937. 1941. – 1951.
|čin=[[Datoteka:US-Army-OF10.gif|35px]] [[General armije]]
|ratovi=[[Prvi svjetski rat]] [[drugi svjetski rat]] [[Korejski rat]]
|bitke=
|vojska=
|rod=
|jedinice=
|zapovijedao=Superintendant na američkom vojnom koledžu Departman na Filipinima Američke jedinice na Dalekom istoku Vrhovni saveznički vođa na Pacifiku
|odlikovanja=[[Medalja časti]] Medalja za hrabrost Križ za odanu službu Medalja za odanu službu u vojsci Medalja za odanu službu u mornarici Medalja za odanu službu u zrakoplovstvu [[Grimizno srce]]
}}
'''Douglas MacArthur''' ({{SAD grad|Little Rock|Arkansas}}, [[26. siječnja]] [[1880.]] - [[Washington D.C.]], [[5. travnja]] [[1964.]]) je bio [[SAD|američki]] general iz prvog svjetskog, drugog svjetskog i korejskog rata. Jedna od ključnih figura savezničke pobjede u drugom svjetskom ratu. Najodlikovaniji časnik u povijesti vojske [[SAD]]-a.

==Životopis==
Kao sin generala [[Arthur MacArthur|Arthura MacArthura]], aktivnog u [[Američki građanski rat|američkom građanskom ratu]], djetinstvo je proveo u garnizonima. Godine [[1903.]] je završio vojnu akademiju [[West Point]] kao prvi u klasi. Samo dva pitomca u povijesti akademije imali su bolje rezultate i ocjene od njega. Sudjeluje u [[Prvi svjetski rat|prvom svjetskom ratu]] u [[Francuska|Francuskoj]] gdje postaje zapovjednik brigade. U međuratnom razdoblju načelnik je vojne akademije West Point, gdje modernizira program, [[1922.]] – [[1930.]] je na [[Filipini|Filipinima]] gdje je zapovjednik američke vojske od [[1926.]] – [[1930.]], a [[1925.]] godine postaje najmlađi [[general bojnik]]. Godine [[1928.]] vodi američki olimpijski odbor na [[IX. Olimpijske igre - Amsterdam 1928|igrama u Amsterdamu]].

Godine [[1930.]] postaje načelnikom glavnog stožera kopnene vojske, također najmlađi na toj dužnosti, te mu je privremeno dodijeljena četvrta generalska zvjezdica. Proveo je znatne reorganizacije u vojsci.

Godine [[1932.]] godine organizirao je i proveo kontroverznu akciju izbacivanja ratnih veterana prvog svjetskog rata iz baraka u [[Washington]]u, gdje su prosvjedovali protiv savezne vlade koja im navodno nije isplatila sva dugovanja. U akciji u kojoj je upotrijebljen i [[Suzavac CS|plin suzavac]], poginulo je dvoje ljudi, a stotine su bile ozlijeđene. Godine [[1935.]] Filipinima je dodijeljena polunezavisnost te je prvi predsjednik te zemlje, [[Manuel L. Quezon]], zatražio od MacArthura da organizira filipinsku vojsku. MacArthuru služba u američkoj vojsci prestaje [[1937.]] te postaje filipinskim [[Feldmaršal|feldmaršalom]]. Godine [[1941.]] predsjednik [[Franklin D. Roosevelt]] ga reaktivira i postavlja za zapovjednika Američkih snaga na dalekom istoku smještenih u [[Manila|Manili]].

Po izbijanju [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] postaje savezničkim zapovjednikom na Filipinima. Pred nadolazećim [[Japan|japanskim]] snagama utaborio se na utvrđenom otoku [[Corregidor]]. Bez izgleda da ostvari pobjedu nad brojnijim Japancima, predsjednik Roosevelt mu naređuje da napusti svoje jedinice i povuče se u [[Australija|Australiju]]. MacArthur isprva odbija, ali je prisiljen ispoštovati naređenje. Svoje čuveno obećanje "''Vratit ću se''", koje je izjavio prilikom odlaska s Filipina, a američka promidžba koristila u promotivne svrhe, ponavljao je u svim svojim javnim govorima, te je postalo jedna od najslavnijih izjava u Drugom svjetskom ratu. U Australiji, isprva u [[Melbourne|Melbourneu]], a potom u [[Brisbane|Brisbaneu]], u koordinaciji s mornaričkim stožerom na [[Havaji|Havajima]], zapovjeda savezničkim snagama na pacifičkom ratištu. Postaje vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u južnopacifičkoj zoni.

Godine [[1944.]] nakon savezničke pobjede u [[Bitka za Filipine (1944.-1945.)|bitci za Filipine]], vraća se u Manilu gdje postavlja svoj stožer odakle zapovjeda završnim akcijama protiv Japana. Iste godine senat mu dodjeljuje petu generalsku zvjezdicu, koja je osim njemu dodijeljena samo još generalima [[George C. Marshall|Georgeu Marshallu]] i [[Dwight D. Eisenhower|Dwightu Eisenhoweru]] i [[Omar Bradley|Omaru Bradleyu]]. Bio je protivnik upotrebe [[Nuklearno oružje|atomske bombe]] protiv Japana.

Godine [[1945.]] na [[Bojni brod|bojnom brodu]] [[USS Missouri]]{{newdsm}}, usidrenom u tokijskom zaljevu prima predaju japanskih vlasti. Od [[1945.]] – [[1950.]] kao okupacijski [[guverner]] Japana, jedan je od tvoraca poratnog japanskog [[Ustav|ustava]]. Svojom autokratskom vladavinom postavio je temelje za kasniji spektakularni razvoj te zemlje. Osobno se založio da se u Japanu sačuva [[monarhija]] i funkcija [[car]]a kao simbola nacionalnog jedinstva.

Po izbijanju [[Korejski rat|korejskog rata]] [[1950.]] godine [[Ujedinjeni narodi]] ga postavljaju za zapovjednika UN snaga u [[Koreja|Koreji]]. Spektakularnim manevrom kod [[Inchon]]a natjerao je [[Sjeverna Koreja|sjevernokorejske snage]] u povlačenje do same [[Kina|kineske]] granice. Ponesen taštinom obećao je američkoj javnosti "pobjedu do Božića", no nakon sjevernokorejske protuofenzive ulazi u žestoki sukob s tadašnjim [[Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država|američkim predsjednikom]] [[Harry S. Truman|Harryjem Trumanom]], u vezi s politikom oko Kine, tj. oko nastavka rata u Koreji, nakon čega ga [[1951.]] godine Truman smjenjuje sa svih dužnosti.

Po povratku U SAD, prvi puta nakon 11 godina, doživljava trijumfalni doček, paradu na [[Peta avenija (New York)|petoj aveniji]]{{newdsm}} u [[New York|New Yorku]] i održava govor u senatu. Amerika ga slavi kao jednog od najvećih heroja, no kandidatura na predsjedničkim izborima [[1952.]] godine propada mu nakon što se u javnosti sazna da je htio upotrijebiti atomsku bombu protiv Kine u korejskom ratu. [[Senat Sjedinjenih Američkih Država|Senat]] ga predlaže i za šestu generalsku zvjezdicu, što bi bila prva dodjela čina "generala svih armija" nakon [[John J. Pershing|Johna Pershinga]] no MacArthur u dva navrata to odbija. Povlači se iz javnosti i ostatak života provodi mirno u New Yorku. Godine [[1961.]] savjetuje predsjedniku [[John F. Kennedy|Kennedyju]] da se povuče iz [[Vijetnam]]a. Napisao je autobiografiju "Reminiscences".

Douglas MacArthur je bio izuzetno sposoban, ali i egocentričan general. Američka historiografija ga slavi kao svojeg najvećeg vojskovođu u povijesti, a proglašavan je i "američkim [[Gaj Julije Cezar|Cezarom]]". Bez rezerve je isticao sebe i vlastite zasluge, dok je svoje podređene držao u anonimnosti. U povijest ulazi i kao pojava: isticao se svojom generalskom kapom, koja je bila kombinacija kape filipinskog maršala i američkog generala, te [[Ray-Ban]] naočalama.

{{GLAVNIRASPORED:MacArthur, Douglas}}
[[Kategorija:Američki vojni zapovjednici u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Rat na Pacifiku]]
[[Kategorija:Masoni]]

Douglas MacArthur - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica